Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeStigao je zahtev za ostvarivanje prava na uvećani dečji dodatak za osobu koja ima smetnje u razvoju, podnet Odeljenju za društvene delatnosti i lokalni razvoj – Odsek dečja zaštita. Osoba ima 20 godina i nije uključena u sistem obrazovanja. Od dokumentacije koja je potrebna da se priloži, nalazi se i Zajedničko mišljenje Komisije za procenu potreba za pružanjem dodatne obrazovne, zdravstvene i socijalne podrške detetu/učeniku/odraslom. S obzirom na to da je glavna oblast aktivnosti interresorne komisije obrazovanje, postavlja se pitanje da li komisija uopšte ima pravo da predlaže ostvarivanje prava na dečji dodatak?
Odredbama člana 26. Stav 9. Zakona o finansjskoj podršci porodicama sa decom (“Sl. glasnik RS", br. 113/2017, 50/2018, 46/2021 - odluka US, 51/2021 - odluka US, 53/2021 - odluka US, 66/2021, 130/2021, 43/2023 - odluka US, 62/2023, 11/2024 - odluka US i 79/2024) propisano je da dečiji dodatak pripada detetu ako ima svojstvo učenika osnovne škole, odnosno svojstvo redovnog učenika srednje škole, odnosno verske škole crkava i verskih zajednica upisanih u Registar crkava i verskih zajednica u skladu sa zakonom kojim se uređuju crkve i verske zajednice do završetka srednjoškolskog obrazovanja, a najduže do navršenih 20 godina života.
Odredbama stava 11. Istog člana propisano je da, iIzuzetno od prethodno navedenog, dečiji dodatak pripada za dete sa smetnjama u razvoju i dete sa invaliditetom za koje je doneto mišljenje interresorne komisije, koja je obrazovana u skladu sa propisima iz oblasti prosvete sve dok je obuhvaćeno vaspitno obrazovnim programom i programom osposobljavanja za rad, a za dete nad kojim je produženo roditeljsko pravo najduže do 26 godina.
Interresorna komisija ima nadležnost da donese mišljenje o ostvarivanju prava da dečji dodatak detetu sa smetnjama u razvoju starijem od 20 godina sve dok je ono obuhvaćeno sistemom obrazovanja ili programom osposobljavanja za rad. S obzirom na to da se radi o licu koje nije obuhvaćeno nijednim od ova dva programa, mišljenje Interresorne komisije kojim se upućuje na ostvarivanje prava na dečji dodatak, nije u skladu sa zakonom I na osnovu navedenog zahteva za ostvarivanje prava na dečji dodatak, nadležno odeljenje opštinske/gradske uprave doneće negativno rešenje.
Mrtvozorstvo je na teritoriji naše opštine do sada bilo regulisano odlukom kojom su lekari zaposleni u Domu zdravlja imali, po svakom pojedinačnom slučaju, dodatnu nadoknadu. S obzirom na to da je određeni broj lekara koji je obavljao ove poslove sada u penziji, kao i da imamo manji broj zaposlenih lekara u odnosu na potrebe naših stanovnika, postavlja se pitanje da li lokalna samouprava može da angažuje lekara koji nije u radnom odnosu u Domu zdravlja, sa kojim bi zaključila ugovor o delu, a koji bi obavljao isključivo ove poslove.
Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Sl. glasnik RS'' br.25/19, 92/23 - Autentično tumačenje, 29/25 – US) članom 203. stav 4. propisano je sledeće: „nadležni organ JLS određuje doktora medicine za stručno utvrđivanje vremena i uzroka smrti umrlih izvan zdravstvene ustanove i izdavanje potvrde o smrti'', što je staralo uslove za angažovanje, od strane JLS na poslovima utvrđivanja vremena i uzroka smrti lica umrlih van zdravstvene ustanove i doktora medicine koji se nalaze u starosnoj penziji.
Međutim, usvajanjem Pravilnika o postupku izdavanja potvrde o smrti i obrascu potvrde o smrti („Sl. glasnik RS“ br. 31/22), koji je u članu 3. st. 3. i 4. propisuje elektronsku formu ovog obrasca, kao i preuzimanje obrasca iz integrisanog zdravstvenog informacionog sistema, navodimo da doktori medicine angažovani u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imaju pristup ovom informacionom sistemu, što im omogućava obavljanje i poslova iz oblasti mrtvozorstva.
Molim odgovor na pitanje: da li su opštine u obavezi da na trogodišnjem nivou (ili u nekom drugom vremenskom okviru) sačinjavaju analizu zdravstvenog stanja, preko instituta za javno zdravlje?
Članom 14. Zakona o javnom zdravlju ("Sl. glasnik RS", br. 15/2016) propisano je da „društvena briga za javno zdravlje na nivou autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave obuhvata mere za obezbeđivanje i sprovođenje aktivnosti u oblastima delovanja javnog zdravlja, u okviru posebnih programa iz oblasti javnog zdravlja, od interesa za stanovništvo na teritoriji autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, i to:
1) međusektorsku saradnju, koordinaciju, podsticanje, organizaciju i usmeravanje sprovođenja aktivnosti u oblastima javnog zdravlja koja se ostvaruje zajedničkom aktivnošću organa autonomne pokrajine, jedinica lokalne samouprave, nosilaca i učesnika u oblasti javnog zdravlja;
2) praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i rada zdravstvene službe, kao i predlaganje i preduzimanje mera za njihovo unapređenje;
3) promociju zdravlja i sprovođenje mera za očuvanje i unapređenje zdravlja i životne sredine i radne okoline, epidemiološki nadzor, sprečavanje i suzbijanje zaraznih i nezaraznih bolesti, povreda i faktora rizika;
4) obezbeđivanje uslova za obavljanje delatnosti zdravstvenih ustanova, planiranje i ostvarivanje programa u oblasti javnog zdravlja;
5) obezbeđivanje uslova za brzo reagovanje u kriznim i vanrednim situacijama u skladu sa merama Vlade;
6) obezbeđivanje uslova za praćenje stanja životne sredine (vode, vazduha, zemljišta, buke, vibracija, jonizujućeg i nejonizujućeg zračenja) i uticaja faktora životne sredine i radne okoline na zdravlje;
7) obezbeđivanje uslova za snabdevanje stanovništva zdravstveno ispravnom vodom za piće i bezbednom hranom, dispoziciju otpadnih materija i odgovarajuće uslove životne sredine i radne okoline;
8) obezbeđivanje uslova za obavljanje aktivnosti iz oblasti epidemiološkog nadzora;
9) jačanje kapaciteta nosilaca aktivnosti i učesnika u oblastima delovanja javnog zdravlja;
10) obaveštavanje nadležnih državnih organa i javnosti o svim rizicima i drugim javnozdravstvenim problemima koji mogu imati negativne posledice po zdravlje stanovništva;
11) podršku radu i razvoju nosilaca aktivnosti i učesnika u sistemu javnog zdravlja na svojoj teritoriji, u skladu sa zakonom.
Autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave donosi i finansira posebne programe iz oblasti javnog zdravlja za svoju teritoriju, koje sačinjavaju u saradnji sa institutima i zavodima za javno zdravlje, u skladu sa zakonom.
Članom 15. istog zakona predviđeno je da Savet za zdravlje koji je obrazovan u jedinici lokalne samouprave, obavlja i određene poslove iz oblasti delovanja javnog zdravlja, i to:
2) prati izveštaje instituta i zavoda za javno zdravlje o analizi zdravstvenog stanja stanovništva na teritoriji jedinice lokalne samouprave koja za to namenski opredeli sredstva u okviru posebnih programa iz oblasti javnog zdravlja iz člana 14. ovog zakona, kao i predlaže mere za njihovo unapređenje, uključujući mere za razvoj integrisanih usluga u lokalnoj samoupravi.
Članom 22. istog zakona utvrđeno je da Institut odnosno zavod za javno zdravlje za teritoriju za koju je osnovan samostalno ili u saradnji sa drugim učesnicima u sistemu javnog zdravlja predlažu jedinicama lokalne samouprave programe iz oblasti javnog zdravlja.
Jedinice lokalne samouprave finansiraju programe iz člana 14. stav 2. ovog zakona, koje sprovode instituti i zavodi samostalno ili u saradnji sa drugim učesnicima, a koordiniraju instituti i zavodi za javno zdravlje za teritoriju za koju su osnovani.
Programi iz st. 1. i 2. ovog člana odnose se na:
1) izradu gradskog odnosno opštinskog plana javnog zdravlja;
2) kontrolu kvaliteta životne sredine;
3) kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za piće;
4) kontrolu zdravstvene bezbednosti hrane;
5) kontrolu organizovane ishrane specifičnih kategorija stanovništva (predškolske i školske dece, studenata, socijalno-materijalno ugroženih, bolničke ishrane, ishrane u domovima za stare i dr.);
6) izradu akcionih planova za postupanje u kriznim i vanrednim situacijama;
7) mišljenja o dokumentima prostornog i urbanističkog planiranja, uključujući i tehničku dokumentaciju, u delu koji se odnosi na zdravlje stanovništva;
8) unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite;
9) sprovođenje epidemiološkog nadzora, uključujući i nadzor nad nacionalnim programom imunizacije;
10) prikupljanje i analizu podataka u oblastima delovanja javnog zdravlja, interpretaciju javno-zdravstvenih informacija i njihovo korišćenje u procesu donošenja odluka i kreiranju javno-zdravstvenih aktivnosti;
Osim ovih zakonskih odredaba, važno je ukazati i na Pravilnik o bližim uslovima i obavezama za delovanje u oblasti javnog zdravlja („Sl. glasnik RS“, br. 94 od 27. decembra 2019. godine) a posebno na član 16. koji propisuje da jedinica lokalne samouprave u saradnji sa institutima i zavodima za javno zdravlje i drugim učesnicima, kroz izradu plana javnog zdravlja i akcionog plana u oblasti javnog zdravlja definišu prioritete u oblasti javnog zdravlja za svoju teritoriju.
Programi iz oblasti javnog zdravlja koji se finansiraju iz budžeta jedinice lokalne samouprave usmereni su ka realizaciji prioriteta definisanih planom javnog zdravlja, kao i na druge aktivnosti prema proceni i mogućnostima nosilaca i učesnika u oblasti javnog zdravlja.
Analiza zdravstvenog stanja stanovništva i praćenje i analiza stanja životne sredine i njenog uticaja na zdravlje stanovništva na određenoj teritoriji predviđena je programom koji se finansira iz budžeta jedinica lokalne samouprave, a koji sprovode instituti odnosno zavodi za javno zdravlje u skladu sa zakonom.
Realizacija nevedenih programa se sprovodi direktnim ugovaranjem izmeću jedinica lokalne samouprave i instituta odnosno zavoda za javno zdravlje u skladu sa nadležnostima propisanim zakonom.
Analiza zdravstvenog stanja je obavezni program iz oblasti društvene brige o javnom zdravlju, koji se na godišnjem nivou finansira i radi na zahtev grada/opštine, a isključivo pravo izrade Analize imaju teritorijalno nadležni instituti/zavodi za javno zdravlje. Deo analize su zaključci i preporuke za unapređenje u oblastima javnog zdravlja, koji se kasnije, u skladu sa planom javnog zdravlja, realizuju kroz druge posebne programe JZ.
Da li, i u kojim slučajevima vaspitač može odbiti da vodi dete sa smetnjama u razvoju na jednodnevni izlet?
Ukoliko je funkcionalni status deteta jedni razlog zbog kojeg vaspitač “odbija” da dete sa smetnjama u razvoju povede na jednodnevni izlet sa vršnjacima, to bi nesporno bilo diskriminatorsko postupanje. Zabrana diskriminacije u obrazovnim ustanovama propisana je članom 110. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i glasi: “U ustanovi su zabranjene diskriminacija i diskriminatorsko postupanje, kojim se na neposredan ili posredan, otvoren ili prikriven način, neopravdano pravi razlika ili nejednako postupa, odnosno vrši propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lice ili grupe lica, kao i na članove njihovih porodica ili njima bliska lica na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, statusu migranta, odnosno raseljenog lica, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, socijalnom i kulturnom poreklu, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, smetnji u razvoju i invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije. Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.
Ustanova je dužna da preduzme sve mere propisane ovim zakonom kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje u ustanovi. Bliže kriterijume za prepoznavanje oblika diskriminacije od strane zaposlenog, deteta, učenika, odraslog, roditelja odnosno drugog zakonskog zastupnika ili trećeg lica u ustanovi, zajednički propisuju ministar i ministar nadležan za ljudska i manjinska prava.
Postupanje ustanove kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje, načine sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, obaveze i odgovornosti zaposlenog, deteta, učenika, odraslog, roditelja odnosno drugog zakonskog zastupnika, trećeg lica u ustanovi, organa i tela ustanove i druga pitanja od značaja za zaštitu od diskriminacije, propisuje ministar.” U slučaju da postoje barijere za uključivanje deteta u aktivnosti van predškolske ustanove, obaveza tima za dodatnu podršku deteta, kao i Tima za inkluzivno obrazovanje ustanove je da ove prepreke identifikuje i da nađe način za njihovo prevazilaženje. Ukoliko su potrebna dodatna sredstva ili mere koje prevazilaze resurse ustanove, predškolska ustanova se može obratiti interresornoj komisiji za mišljenje o potrebnoj dodatnoj podršci.
Da li Osnovna škola može uputiti zahtev Interresornoj komisiji za procenu potrebe pratioca za dete iako nije uspela da dobije saglasnost roditelja?
Prema članu 7. Pravilnika o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom ("Sl. glasnik RS", br. 80/2018), obrazovna ustanova pod određenim uslovima može da pokrene postupak procene potreba za dodatnom podrškom bez saglasnosti roditelja:
„Procena potreba deteta, učenika i odraslog za dodatnom podrškom (u daljem tekstu: postupak procene) vrši se:
Ukoliko roditelj, odnosno drugi zakonski zastupnik i odrasli nije saglasan sa pokretanjem postupka procene, a podnosilac inicijative je procenio da takvo postupanje nije u cilju zaštite najboljeg interesa deteta, učenika i odraslog, podnosilac inicijative je dužan da o tome obavesti nadležni organ starateljstva, radi preduzimanja mera iz njegove nadležnosti i pokretanja postupka procene po službenoj dužnosti.“
Pored navedenog, istim članom Pravilnika je uređene i obaveze obrazovne ustanove pre nego što pokrene postupak po službenoj dužnosti:
„Ustanova koja pokreće postupak po službenoj dužnosti u obavezi je da realizuje savetodavni rad sa roditeljem, odnosno drugim zakonskim zastupnikom i odraslim radi informisanja o ulozi i sastavu Komisije, postupku procene, mogućnosti prisustva roditelja tokom postupka procene i oblicima dodatne podrške.
Međutim, ovde se radi o usluzi ličnog pratioca deteta koja je uređena Pravilnikom o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite ("Sl. glasnik RS", br. 42/2013, 89/2018 i 73/2019), tako da spada u treću grupu mera prema čl. 3, tačka 3) Pravilnika o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom:
„3) ostale mere dodatne podrške iz sistema obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite o kojima Komisija informiše roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika i odraslog i upućuje ih na nadležne institucije:
......
(3) obezbeđivanje ličnog pratioca detetu i učeniku, odnosno personalnog asistenta odraslom polazniku u skladu sa propisanim standardima usluga, pod uslovom da su uključeni u vaspitno obrazovnu ustanovu, do kraja redovnog školovanja, uključujući završetak srednje škole“.
U ovom slučaju, nadležna institucija je centar za socijalni rad.