Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeRadno mesto službenika za javne nabavke je upražnjeno. Da li u komisiji za sprovodjenje javne nabavke preko 5mil, mora da bude službenik za javne nabavke sa položenim ispitom ili može i neko od zaposlenih koji je dipl.pravnik? Da li može da u komisiji bude lice sa licencom koje je zaposleno kod drugog poslodavca i na koji način se angažuje?
Članom 92. stav 2. i 4. Zakona o javnim nabavkama propisano je da ako procenjena vrednost javne nabavke ne prelazi iznos od 3.000.000 dinara, naručilac nije dužan da imenuje komisiju za javnu nabavku, u kom slučaju postupak javne nabavke sprovodi lice koje naručilac imenuje.
U komisiji za javnu nabavku jedan član mora da bude službenik za javne nabavke sa stečenim visokim obrazovanjem na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova ili master akademskim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu ili lice koje je steklo sertifikat za službenika za javne nabavke do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Dakle, preko vrednosti postupka od 3.000.000 dinara naručilac mora da imenuje komisiju za javnu nabavku, gde jedan član obavezno mora da bude službenik za javne nabavke, pod uslovima opisanim u članu 92. stav 4. Zakona.
Diplomirani pravnik može da bude deo komisije, ali ne može da zameni službenika za javne nabavke.
Naručilac može angažovati službenika za javnu nabavku koji je zaposlen kod drugog poslodavca. Dakle, taj službenik, odnosno članovi komisije za javnu nabavku, ne moraju da budu zaposleni kod naručioca i to angažovanje se obavlja primenom Zakona o radu u smislu zaključivanja ugovora o dopunskom radu . Što se ugovora o dopunskom radu tiče, prema članu 202. Zakona o radu ovaj ugovor se može zaključiti sa zaposlenim koji radi sa punim radnim vremenom kod drugog poslodavca najviše do jedne trećine punog radnog vremena. Specifičnost za službenike u organima jedinica lokalne samouprave je ta što službenik može, uz pismenu saglasnost poslodavca, van radnog vremena da radi za drugog poslodavca ako dodatni rad nije zabranjen posebnim zakonom ili drugim propisom, ako ne stvara mogućnost sukoba interesa ili ne utiče na nepristrasnost rada službenika. Dakle, da bi radio dodatno kod drugog poslodavca službenik mora imati saglasnost poslodavca. Što se tiče organa jedinice lokalne samouprave koji ima potrebu da dodatno angažuje službenika za taj organ je važno da ima prostora za dodatno radno angažovanje u okviru ograničenja koje je predviđeno Zakonom o budžetskom sistemu, tj. da ima prostora u okviru 10% ukupnog broja
zaposlenih na neodređeno vreme ili da ima saglasnost tela Vlade za dodatno radno angažovanje ukoliko je popunjen broj od 10%.
Ugovor o delu ovde nije primenjiv način angažovanja (za zaključivanje ugovora o delu se sprovodi postupak javne nabavke), jer bi svaki naručilac morao da ima službenika za javne nabavke, budući da mu je u opisu delatnosti da sprovodi javne nabavke.
Što se ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova tiče, taj modalitet angažovanja bi bio moguć ukoliko je službenik za javne nabavke nezaposleno lice, jer se ugovor može zaključiti isključivo sa nezaposlenim licem.
Poštovani, molim da mi pomognete informacijama o finansiranju upravljača puta u situaciji kada postoji zaključen ugovor o javno-privatnom partnerstvu za izgradnju i održavanje puteva. Lokalna samouprava – Grad Vršac vlasnik je i upravljač lokalnih puteva. Zbog zakonske obaveze (Zakon o putevima), kao vlasnik puteva, treba da skupštinskom odlukom prenesemo javno ovlašćenje upravljanja, odnosno prenesemo pravo upravljača puteva na naše javno preduzeće JKP „Drugi oktobar“ iz Vršca. Koji je odnos upravljača puta prema javno-privatnom partneru, da li se odnosi između njih normativno uređuju? Za budućeg upravljača puta, koji to još nije, postavlja se pitanje finansiranja – s obzirom na to da lokalna samouprava poverava posao upravljača, trebalo bi i da prenese budžetska sredstva: koji troškovi ulaze u strukturu prenetih sredstava, da li činjenica da postoji privatno partnerstvo umanjuje deo sredstava koji se opredeljuje za upravljača? Šta sve upravljač puta u ovoj situaciji može da iskaže u finansijskom planu na ime potraživanja iz lokalnog budžeta po osnovu ovlašćenja upravljača puta? Poznato je da upravljač koristi i naknade za korišćenje javnih dobara, tj. puteva i slično, ali je dilema kako da iskaže finansijski plan za potraživanje, odnosno opredeljenje sredstava u budžetu. Molim da me informišete o postupanju ili me eventualno usmerite na opštinu/grad koji može iskustvom da pomogne. U Gradskoj upravi angažovana sam u radnoj grupi za normativno uređenje prenosa javnog ovlašćenja upravljanja putevima sa vlasnika puteva – Grada Vršca na novog upravljača, u skladu sa zakonom, tj. na javno preduzeće.
U skladu sa članom 10. stav 3. Zakona o javnim putevima („Službeni glasnik RS“, br. 41/18,
95/18 – dr. zakon, 92/23 – dr. zakon), delatnost upravljanja opštinskim putevima, ulicama i
nekategorisanim putevima može obavljati:
u skladu sa Zakonom o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama.
Upravljač javnog puta je ono pravno lice koje obavlja celokupnu delatnost upravljanja propisanu članom 9. stav 2. Zakona o putevima, koja obuhvata i planiranje, projektovanje, zaštitu puta, organizaciju nadzora i održavanja, naplatu naknada za upotrebu puta, vršenje javnih ovlašćenja, upravljanje saobraćajem itd. Ako lice obavlja samo deo ovih poslova, ne smatra se upravljačem.
U slučaju grada Vršca, planiranim prenosom javnog ovlašćenja upravljanja lokalnim putevima na JKP „Drugi oktobar“, to preduzeće bi postalo upravljač javnog puta u smislu Zakona. Preporučuje se da se, uz prenos ovlašćenja, razmotri i prenos obaveza koje Grad ima po osnovu postojećeg ugovora o javno-privatnom partnerstvu za izgradnju i održavanje puteva. Preporučuje se zaključenje trojnog ugovora između Grada, JKP-a i privatnog partnera, kojim bi se JKP-u prenela nadležnost i obaveze iz ugovora o JPP. Na ovaj način, JKP bi, kao upravljač, direktno komunicirao i sprovodio obaveze prema privatnom partneru.
JKP kao upravljač nije budžetski korisnik (niti direktni, niti indirektni), već se njegovo finansiranje vrši na osnovu ugovornih odnosa sa osnivačem – jedinicom lokalne samouprave. Grad, kao vlasnik puta, obezbeđuje sredstva za finansiranje upravljanja putem kroz:
Sastavni deo godišnjeg programa poslovanja JKP-a, koji se usvaja u skladu sa članom 60. Zakona o javnim preduzećima, je finansijski plan koji prikazuje:
U slučaju da deo aproprijacije za JPP nije iskorišćen u budžetskoj godini, preporučuje se da se ta sredstva, na osnovu odluke nadležnog organa, prenesu u tekuću budžetsku rezervu, odakle mogu biti prenamenjena za tekuće održavanje lokalne putne infrastrukture.
Da li se limit od 20% iz člana 137. stav 4. Zakona o sportu odnosi na inicijalno opredeljena sredstva za finansiranje sportskih programa u oblasti sporta, ili i na sredstva koja se naknadno rebalansom uvećaju? Primer: 40.000.000 prvobitna suma+ rebalans 5.000.000. Da li se zakon primenjuje na cifru od 45.000.000?
U skladu sa članom 137. stav 4. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, br. 10/2016, 18/2020, 77/2021 – dr. zakon i 138/2022), jednom sportskom udruženju se ne može dodeliti više od 20% sredstava opredeljenih za finansiranje sportskih programa u oblasti sporta u budžetu jedinice lokalne samouprave za tekuću budžetsku godinu.
U vezi sa pitanjem da li se limit od 20% odnosi samo na sredstva inicijalno opredeljena budžetom ili i na ona koja se naknadno uvećaju rebalansom budžeta, daje se sledeće tumačenje:
Na ovaj način se obezbeđuje usklađenost sa Zakonom o sportu u toku čitave budžetske godine, bez obzira na to kada je došlo do promene visine budžeta. Ovakva praksa je u skladu sa principima budžetske odgovornosti i preporukama nadležnih državnih organa.
Poreski obveznik koji ne vodi poslovne knjige zadužen je po osnovu poreza na imovinu za poslovni objekat, koji je montažnog tipa- nadstrešnica ispod koje su se nalazile tezge na kojima se prodavala roba.Isti obveznik je podneo zahtev za poresku kontrolu i uviđaj na terenu, a kao razlog naveo je da se navedeni objekat više ne koristi za prodavanje robe (šarena pijaca) i da je prostor ispod nadstrešnice prazan.Prilikom kontrole utvrđeno je da se u jednom delu ispod nadstrešnice nalazi nekoliko praznih tezgi dok je drugi deo istog objekta, prazan. Da li navedeni objekat sada može da se razvrsta samo kao garaža?
Članom 6b Zakona o porezima na imovinu propisano je da kod razvrstavanja nepokretnosti u skladu sa članom 6a stav 1. ovog zakona, pojedini pojmovi imaju sledeće značenje:
6) "poslovna zgrada i drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekat koji služi za obavljanje delatnosti" (u daljem tekstu: poslovni objekat) je zgrada ili drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekat, odnosno posebni deo objekta (lokal, kancelarija i sl.), koji je namenjen za obavljanje delatnosti, uključujući i: (1) stan, odnosno kuću za stanovanje, koji je (u celini ili u pretežnom delu) kategorisan za obavljanje delatnosti ili se u njemu (u celini ili pretežnom delu) obavlja registrovana delatnost; (2) garažu koja se sastoji od više garažnih mesta, odnosno garažnih boksova, sa zajedničkim delovima koji služe pristupu svakom garažnom mestu, odnosno garažnom boksu, namenjenom za obavljanje uslužne delatnosti parkirališta vozila, odnosno smeštaja vazduhoplova, odnosno plovila; (3) garažu u kojoj se (u celini ili pretežnom delu) obavlja registrovana delatnost;
8) "pomoćni objekti" su: (1) samostalni objekti koji ne služe za stanovanje ili obavljanje delatnosti i ne razvrstavaju se u objekte iz člana 6a stav 1. tač. 5) do 7) ovog zakona, i to: - pomoćni objekti koji nisu zgrade (bunari, bazeni, rezervoari, cisterne i sl.); - pomoćne zgrade (prizemne zgrade i zgrade čija je podna površina ispod površine zemlje) koje su u funkciji stambenog, odnosno poslovnog objekta, koji je izgrađen na istom zemljištu (kotlarnice, podrumi, šupe za smeštaj ogreva i sl.); (2) ekonomski objekti, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja; (3) nadstrešnice osnove preko 10 m2 koje su samostalni objekti.
Prema navedenim odredbama, člana 6b stav 1. tačka 8) podtačka (3) Zakona o porezima na imovinu u pomoćne objekte spadaju nadstrešnice osnove preko 10m2 koje su samostalni objekti. Na razvrstavanje u grupu nepokretnosti "garaže i pomoćni objekti" nije od uticaja da li se predmetna nadstrešnica koristi i u koju svrhu, već je dovoljno da je nadstrešnica samostalni objekta i da ima osnovu veću od 10m2. Tako na primer, nadstrešnica na benzinskoj pumpi koja je samostalni objekat površine preko 10m2 se razvrstava u grupu "garaže i pomoćni objekti" iako se u tom objektu obavlja poslovna delatnost. Za objekte navedene u članu 6b stav 1 tačka 8) podtačka (1) Zakona o porezima na imovinu (koji nisu ekonomski objekti ili nadstrešnice osnove preko 10m2 koje su samostalni objekti) razvrstavanje u odgovarajuću grupu nepokretnosti zavisi od toga da li objekti služe za stanovanje ili obavljanje delatnosti.
Rešenje kojim je pripisan dug na naslednika, drugostepeni organ je poništio. Rešenje je doneto o pripisu duga obveznika koji je preminuo 2014.godine, a nasleno rešenje doneto je 2023.godine (pravnosnažno 11.01.2023.godine). Rešenje o pripisu doneto 25.01.2023.godine i pripisan je dug nakon otpisa apsolutno zastarelog duga prethodnika na dan 31.12.2012.godine sa kamatom do 01.01.2023.godine. Žalba je podneta 10.02.2023.godine, a 09.10.2023.goine poreski obveznik podnosi zahtev za odlaganje plaćanja duga na rate i uplaćuje samo dve rate reprograma. Reprogram je ukinut zbog neplaćanja. Kakvo rešenje treba doneti, da li i koja dugovanja od prethodnika pripisati nasledniku, za koji vremenski period? Da li treba doneti posebno o storniranju dugovanja koja su pripisana rešenjem koje je poništeno?
Poreskom obvezniku koji je preminuo 2014. godine treba utvrditi tačan iznos duga koji se odnosi na period do dana smrti. Smrću poreskog obveznika to lice više nije poreski obveznik i sve obaveze koje se odnose na period posle dana smrti moraju biti poništene.
Ukoliko su u dugu preminulog poreskog obveznika koji se odnosi na period do dana smrti sadržane obaveze za koje je nastupila apsolutna zastarelost, te obaveze po službenoj dužnosti treba preneti u vanbilansno poresko računovodstvo. Dana 01.01.2025. godine nastupila je apsolutna zastarelost obaveza dospelih do kraja 2014. godine, što znači da je konkretnom poreskom obvezniku koji je preminuo apsolutno zastarelo sve što se odnosi na period do dana smrti.
Nasledniku treba utvrditi obavezu pet godina unazad, u skladu sa odredbama o zastarelosti prava na utvrđivanje (u 2025. godini nije zastarelo pravo na utvrđivanje obaveza počev od 2020. godine).
Napominjemo da je članom 10. stav 7. tačka 3) Zakona o porezima na imovinu propisano da kad je osnov sticanja pravosnažni akt kojim su oglašeni naslednici zaostavštine - dan nastanka poreske obaveze je dan smrti ostavioca.