Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePosebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u komunalnim delatnostima previđeno je u članu 67. da "Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenom u skladu sa svojim opštim aktom i pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva: 1) radi ublažavanja posledica elementarnih ili drugih nepogoda, 2) radi pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog, 3) u drugim slučajevima određenim opštim aktom. Poslodavac je dužan da planira i zaposlenom isplati solidarnu pomoć, radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva. Visina solidarne pomoći iz stava 6. ovog člana po zaposlenom na godišnjem nivou iznosi 41.800 dinara, bez poreza i doprinosa.". Da li je poslodavac dužan da isplati ovu solidarnu pomoć zaposlenima ako: 1) posluje sa neto gubitkom? 2) ako posluje sa neto prihodom ali bi isplata solidarne pomoći zaposlenima dovela poslodavca u gubitak? Da li postoje obrasci za isplatu ovog primanja i da li je osnivač dužan da ih overi? Da li poslodavac može da isplati deo iznosa solidarne pomoći zaposlenima, koji mu je raspoloživ kako ne bi poslovao sa gubitkom? U kom momentu u finansijskoj godini poslodavac procenjuje da li ima obezbeđena finansijska sredstva za ovu isplatu?
Solidarna pomoć radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja zaposlenih u javnim komunalnim preduzećima, kao novi i do tada potpuno nepoznat vid davanja, uvedena je aneksima 2 i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji RS (u daljem tekstu PKU), kao neki vid kompenzacije za umanjenje zarada zaposlenih u JKP za vreme primene Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava. Taj vid solidarne pomoći predviđen je i u trenutno važećem PKU, a bez obzira na to što su posle prestanka važenja Zakona kojim su zarade umanjivane, praktično prestali i razlozi uvođenje ovog vida davanja.
Po važećem PKU, poslodavac je dužan da obračuna i isplati solidarnu pomoć namenjenu za poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih, ali pod uslovom da su za tu namenu obezbeđena finansijska sredstva. Drugim rečima, kada sredstva nisu obezbeđena nema ni obaveze poslodavca.
U članu 67. stoji da je „poslodavac dužan da planira i zaposlenom isplati solidarnu pomoć, radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva“, iz čega proizilazi da se sredstva mogu obezbediti jedino godišnjim programom poslovanja koji su JP inače u obavezi da sačinjavaju na način po proceduri propisanoj Zakonom o javnim preduzećima. Dakle, smatra se da su sredstva za ovu namenu obezbeđena kada je isplata ovog vida solidarne pomoći predviđena (planirana) godišnjim programom poslovanja javnog preduzeća, a čime je stvorena i obaveza poslodavca.
Dinamika i način isplate, nisu pitanja koja su u PKU dalje razrađivana i precizirana, tako da poslodavac koji je u godišnjem programu planirao sredstva, obavezu može da izvrši na način kako je to pitanje regulisano opštim aktom ili godišnjim programom poslovanja preduzeća, a u slučaju da opštim aktom ili godišnjim programom ova pitanja na neki drugi način nisu uređena, isplata može da izvrši u toku godine u bilo kom mesecu, jednokratno u celini ili parcijalno (u ratama).
Da li je poslodavac dužan da isplati ovu solidarnu pomoć zaposlenima ako posluje sa neto gubitkom? / Da li je poslodavac dužan da isplati ovu solidarnu pomoć zaposlenima ako posluje sa neto prihodom ali bi isplata solidarne pomoći zaposlenima dovela poslodavca u gubitak?
Da, dužan je. Ako je isplata solidarne pomoći planirana godišnjim programom, pretpostavka je da su u momentu sačinjavanja plana i prilikom razmatranja godišnjeg programa na Skupštini JLS, sagledani svi aspekti od kojih zavisi poslovni i finansijski rezultat preduzeća. Dakle, ako je tako planirano, kao i kod bilo koje druge obaveze, poslodavac je dužan da isplati zaposlenima ovaj vid solidarne pomoći, bez obzira na promenjene okolnosti i naknadna saznanja. To važi i u slučaju da preduzeće ostvaruje negativni rezultat poslovanja (gubitak).
Ako se u toku godine (naknadno) proceni da bi isplata solidarne pomoći ipak bila preveliki teret za preduzeće i ako do tog momenta nije izvršena isplata, onda se može pokrenuti procedura izmene i dopune programa poslovanja, gde bi delimično ili u celini preispitala prvobitna odluka.
Da li postoje obrasci za isplatu ovog primanja i da li je osnivač dužan da ih overi?
Ne. Isplata ovog vida solidarne pomoći nije sastavni deo ZIP obrasca i ne podleže overi od strane osnivača.
Da li poslodavac može da isplati deo iznosa solidarne pomoći zaposlenima, koji mu je raspoloživ kako ne bi poslovao sa gubitkom?
Pošto je obaveza uslovljena obezbeđenjem sredstava, a ako je prilikom donošenja godišnjeg programa kojim se sredstva obezbeđuju konstatovano da nema dovoljno sredstava za isplatu punog iznosa, obaveza je mogla da se planira i isplati u iznosu manjem od 41.800 dinara.
U kom momentu u finansijskoj godini poslodavac procenjuje da li ima obezbeđena finansijska sredstva za ovu isplatu?
Kada se radi o ovoj isplati, u toku godine poslodavac nema previše opcija da menja odnos prema nastaloj obavezi. Može samo da ceni da li će naredne poslovne godine moći da obezbedi dovoljno sredstava i da u skladu sa tom procenom, sa ili bez obaveze za isplatu solidarne pomoći, planira poslovanje preduzeća za narednu godinu.
Da li su predloženim izmenama člana 27e Zakona o budžetskom sistemu i povećanjem plata (ne zarada) obuhvaćena i javna preduzeća osnovana od strane JLS? Na koji način usaglasiti povećanje cene radnog časa i minimalne zarade sa zaradama zaposlenih koji nisu na minimalcu, s obzirom da su fizički radnici zaradom stigli zaposlene koji su srednja stručna sprema i imaju značajne odgovornosti i ovlašćenja u preduzeću?
U predloženim izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu navodi se da se u članu 27e dodaju stavovi 59-61, koji glase:
„Izuzetno od st. 29-31. ovog člana, u 2022. godini zaposlenima u Ministarstvu odbrane, zaposlenima u zdravstvenim ustanovama, zaposlenima u ustanovama socijalne zaštite, zdravstvenim radnicima u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija i zdravstvenim radnicima u Zavodu za sport i medicinu sporta Republike Srbije plate će se povećati za 8%.
Izuzetno od st. 29-31. ovog člana, u 2022. godini ostalim zaposlenima kod korisnika budžetskih sredstava, odnosno korisnika sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje osim Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika plate će se povećati za 7%.
Povećanje plata iz st. 59. i 60. ovog člana vršiće se počev od plate za decembar 2021. godine.”.
Zakon o budžetskom sistemu u članu 2. stav 1 tačka 5) definiše korisnike javnih sredstava i kaže da su korisnici javnih sredstava direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, korisnici sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje i javna preduzeća osnovana od strane Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti, pravna lica osnovana od strane tih javnih preduzeća, pravna lica nad kojima Republika Srbija, odnosno lokalna vlast ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad više od 50% kapitala ili više od 50% glasova u upravnom odboru, druga pravna lica u kojima javna sredstva čine više od 50% ukupnih prihoda ostvarenih u prethodnoj poslovnoj godini, kao i javne agencije i organizacije na koje se primenjuju propisi o javnim agencijama. Narodna banka Srbije ne smatra se korisnikom javnih sredstava u smislu ovog zakona, a na imovinu koju koristi, prihode, rashode i kapital, kao i finansijsko izveštavanje, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju položaj, organizacija, ovlašćenja i funkcije Narodne banke Srbije.
Dalje, u istom članu i stavu a pod tačkom 6) definiše korisnike budžetskih sredstava i kaže da su to direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti. Pod direktnim korisnicima budžetskih sredstava zakon smatra organe i organizacije Republike Srbije, odnosno organe i službe lokalne vlasti, dok pod indirektnim korisnicima budžetskih sredstava smatra: pravosudne organe, mesne zajednice; ustanove osnovane od strane Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti, nad kojima osnivač, preko direktnih korisnika budžetskih sredstava, vrši zakonom utvrđena prava u pogledu upravljanja i finansiranja.
Iz svega navedenog proizilazi da povećanjem plata u smislu predloženih izmena i dopuna člana 27e Zakona o budžetskom sistemu nisu obuhvaćena javna preduzeća, jer se ono odnosi na korisnike budžetskih sredstava.
Što se pitanja u vezi sa usaglašavanjem plata zaposlenih, radi dobijanja što preciznijeg odgovora preporučujemo obraćanje resornom ministarstvu, a savet se može dobiti i preko asocijacije preduzeća komunalne delatnosti „Komdel“.
Da li opštinski pravobranilac može da bude predsednik ili clan komisije za popis imovine (nefinansijske, pokretne i nepokretne imovine) opštine? Napominjemo, da se celokupna imovina opštine knjiži na razdelu opštinske uprave kojom rukovodi odnosno ovlašćeno lice je načelnik opštinske uprave.
Članom 7. Pravilnika o načinu i rokovima vršenja popisa imovine i obaveza korisnika budžetskih sredstava RS i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem, propisano je da predsednik i članovi popisne komisije i njihovi zamenici ne mogu biti lica koja su odgovorna za rukovanje imovinom koja se popisuje i njihovi neposredni rukovodioci, kao ni lica koja vode analitičku evidenciju te imovine.
Imajući u vidu da pravobranilac nije direktno odgovoran za rukovanje imovinom, već ima prema Statutu i Zakonu jednu kontrolnu ulogu (daje mišljenja na predloge za pribavljanje i otuđenje), mišljenja sam da pravobranilac, odnosno njegovi zamenici mogu biti članovi Komisije za popis imovine.
Članovi Komisije ne mogu biti iz dela opštinske uprave koji su direktno zaduženi za rukovanje imovinom, vođenje evidencije imovine, niti njihovi rukovodioci.
Na kraju, postaviti nekoga iz pravobranilaštva je i korisno obzirom da on podnosi zahteve za upis, daje mišljenja na otuđenje, i dobro je da bude upućen u tokove popisa šta od imovine opština ima na raspolaganju.
Načelnik OU koji je postavljen po starom zakonu a koji ima rešenje o mirovanju radnog odnosa u drugom državnom organu i kome je istekao mandat od 5 godina, da li može da se produži mandat od 5 godina za načelnika OU bez raspisivanja javnog konkursa? Da li može isti načelnik OU da bude postavljen za vršioca dužnosti načelnika OU, kao i da li može kao v.d. načelnik da konkuriše na javnom konkursu za načelnika OU?
Na osnovu člana 99. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) službenik na položaju može posle proteka vremena na koje je postavljen, biti ponovo postavljen na isti položaj bez javnog konkursa.
Međutim, u konkretnom slučaju je potrebno imati na umu da je po odredbama ranijeg zakona načelnik uprave bio funkcioner, dok po odredbama Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave on to više nije, već je službenik na položaju. S obzirom da više nije funkcioner time u slučaju postavljenja nakon stupanja na snagu Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave prestaje mogućnost da ostvaruje pravo na mirovanje radnog odnosa, iz člana 79. Zakona o radu.
Na osnovu člana 56. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ukoliko nije postavljen načelnik uprave, kao ni njegov zamenik, do postavljenja načelnika uprave, kao i kada načelnik uprave nije u mogućnosti da obavlja dužnost duže od 30 dana, Veće može postaviti vršioca dužnosti - službenika koji ispunjava utvrđene uslove za radno mesto službenika na položaju, koji će obavljati poslove načelnika uprave, najduže na tri meseca, bez sprovođenja javnog konkursa.
U slučaju da se javni konkurs ne okonča postavljenjem na položaj, status vršioca dužnosti može se produžiti najduže još tri meseca.
Po isteku propisanih rokova postavljeni službenik se raspoređuje na radno mesto na kome je bio raspoređen do postavljenja.
Sudeći prema navedenom, a u konkretnom slučaju, načelnik uprave ne može da bude vršilac dužnosti, već to može da bude službenik koji ispunjava utvrđene uslove za radno mesto službenika na položaju, a koji se po okončanju propisanih rokova raspoređuje na radno mesto na kome je bio raspoređen do postavljenja.
S druge strane, ne postoje zakonske prepreke da lice koje je postavljeno za vršioca dužnosti bude kandidat na javnom konkursu za popunjavanje položaja.
Zaposleni je 6 godina radio u Društvenom fondu za finansiranje izgradnje stanova solidarnosti opštine Grocka koji je osnovala Skupština opštine i koji je finansiran 100% iz budžeta opštine tj. bio je indirektni korisnik sredstava budžeta opštine. Nakon toga, sporazumom o preuzimanju radnika, između Fonda i OIpštinske uprave zaposleni prelazi da radi u Opštinsku upravu. Tokom rada u OU, prvo je ukinut minuli rad za godine provedene u fondu, ali je na lični zahtev ponovo priznat. U ovom konrektnom slučaju, da li je ispunjen uslov za isplatu jubilarne nagrade u 2022. godini za 20 godina staža od čega 6 godina u opštinskom fondu i 14 godina u OU, u skladu sa članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl.glasnik RS", br.38/2019 i 55/2020)?
Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:
“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava
Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.
Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.
Prethodnim poslodavcem u smislu napred navedenog stava 3. smatraju se poslodavci (nezavisno od organizacionog oblika) od kojih je organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave po osnovu zakona ili drugih opštih akata mogao da preuzme poslove i zaposlene, što je u svakom konkretnom slučaju dužan da ceni organ koji odlučuje o pravu na jubilarnu nagradu.