Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Ukoliko je obveznik na privremenom radu u inostranstvu, ali se sa ličnom kartom vodi na adresi nepokretnosti koju poseduje, da li treba priznati umanjenje na ime poreskog kredita ili priložiti pasoš kao dokaz da na to nema pravo?

Prema odredbi člana 13. stav 1. Zakona o porezima na imovinu utvrđeni porez na zgradi ili stanu u kojem stanuje obveznik umanjuje se za 50%, a najviše 20.000 dinara. 

Članom 2. Zakona o prebivalištu i boravištu građana propisano je da pravo na prebivalište u Republici Srbiji, u smislu ovog zakona, imaju svi građani Republike Srbije koji stalno žive na teritoriji Republike Srbije. U skladu sa članom 3. istog zakona, prebivalište je mesto u kome se građanin (državljanin Republike Srbije) nastanio sa namerom da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju njegovu trajnu povezanost s mestom u kome se nastanio.

Dalje je članom 4. propisano  da su punoletni građani dužni da prijave i odjave svoje prebivalište, prijave i odjave boravište, kao i da prijave privremeni boravak u inostranstvu i povratak iz inostranstva, kada je to određeno ovim zakonom, a članom 5. da se prijava i odjava prebivališta i boravišta, kao i prijava privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva podnosi nadležnom organu u mestu u kome se prijavljuje ili iz koga se odjavljuje prebivalište ili boravište.

Prema članu 14. ovog zakona građanin je dužan da odjavi prebivalište ako se iseljava iz Republike Srbije u inostranstvo. Licu koje odjavljuje prebivališta izdaje se odgovarajuća potvrda.

Prijava privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva uređena je članom 19. zakona i prema ovim odredbama građani koji odlaze u inostranstvo s namerom da neprekidno borave u inostranstvu duže od 90 dana dužni su da, pre odlaska, nadležnom organu prijave privremeni boravak u inostranstvu. Građani koji odu u inostranstvo s namerom da neprekidno borave u inostranstvu ne duže od 90 dana, a svoj boravak produže, dužni su da privremeni boravak u inostranstvu duži od 90 dana prijave nadležnom organu, preko diplomatsko-konzularnog predstavništva. Građani iz st. 1. i 2. ovog člana dužni su da prijave povratak u zemlju u roku od osam dana od dana povratka u mesto prebivališta. 

Podnosiocu prijave privremenog boravka u inostranstvu i povratka iz inostranstva izdaje se odgovarajuća potvrda.

Prema članu 24. istog zakona evidencije prebivališta, boravišta i privremenog boravka u inostranstvu vodi ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, u elektronskom obliku.

Prebivalište građana evidentira se u evidenciji o izdatim ličnim kartama, koja ujedno služi i kao evidencija prebivališta, ili se o tome vodi posebna evidencija. 

Evidencija privremenog boravka u inostranstvu je sastavni deo evidencije prebivališta.

Pravo na poreski kredit, ima poreski obveznik, koji ispunjava sledeće uslove:

  • da je oporezivo pravo konstituisano na zgradi ili stanu 
  • da obveznik poreza na imovinu stanuje u predmetnoj zgradi, odnosno stanu. 

Imajući u vidu da je prebivaslište mesto u kome se građanin nastanio sa namerom da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju njegovu trajnu povezanost sa mestom u kome se nastanio, a koje je dužan da prijavi nadležnom organu u propisanom roku, smatramo da nema osnova da obveznik poreza na imovinu ostvari poreski kredit za stan u kome nema prijavljeno prebivalište, prema evidencijama o prebivalištu koje vode nadležni organi.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Pokrenuta je prinudna naplata iz novčanih sredstava, dug nije naplaćen i sada se pokreće prinudna naplata iz nepokretnosti. Da li može da se izda nova opomena ili mora da se izda rešenje o prinudnoj naplati iz nepokretnosti na osnovu opomene iz 2017. godine?

Odredbe člana 84. ZPPPA uređuju da se prinudna naplata može sprovesti na jednom ili više predmeta u isto vreme. S obzirom da ste prinudnu naplatu pokrenuli 2017. godine iz novčanih sredstava, da je rešenje dostavljeno na izvršenje NBS i da ste u poreskom računovodstvu proknjižili iznos koji se odnosi na uvećanje poreskog duga za 5%, na odgovarajućem uplatnom računu koji se namiruje takođe u postupku prudne naplate, smatramo da bi trebalo postupiti na sledeći način:

  • doneti opomenu po članu 71. ZPPPA za period od izdavanja prethodne opomene pa do nekog tekućeg datuma 2019. godine; 
  • doneti rešenje o prinudnoj naplati poreske obaveze iz nepokretnosti, na osnovu čl. 2a, 77,  84, čl. 92. stav 2. i čl. 105. ZPPPA. U tački I. dispozitiva rešenja treba ukinutirešenje o prinudnoj naplati iz novčanih sredstava koje je doneto 2017. godine, pri čemu na snazi ostaju sve pravne posledice koje je proizvelo to rešenje. U tački II. dispozitiva rešenja o prinudnoj naplati poreske obaveze iz nepokretnosti treba odreditii kratko opisati konkretnu nepokretnost koja je opredeljena za postupak prinudne naplate. Dalje tačke dispozitiva rešenja su uobičajene.

S obzirom da je u rešenju o prinudnoj naplati iz 2017. godine obračunat iznos od 5% i kao takav proknjižen na karticama poreskog obveznika, po rešenju o prinudnoj naplati iz nepokretnosti uvećanje poreskog duga za 5% će se obračunati samo na razliku, odnosno na iznos duga iz opomene, tako da kada se sabere iznos od uvećanja poreskog duga po rešenju iz 2017. godine i obračuna iznos na poreski dug iz opomene dobiće se ukupno uvećanje poreskog duga za 5% do datuma izdavanja nove opomene.

Takođe, moramo naglasiti da obrazloženje rešenja mora da sadrži u svemu tok poreskog postupka i detaljna objašnjenja naloga iz dispozitiva rešenja (o ukidanju rešenja o prinudnoj naplati iz novčanih sredstava, način obračuna uvećanja poreskog duga za 5%, opomene prve i druge i svih drugih naloga iz dispozitiva rešenja.

Na ovakav način prinudnom naplatom iz nepokretnosti bio bi obuhvaćen ceo period u kome je iskazan poreski dug i iz pravnog prometa eliminisali rešenje o prinudnoj naplati iz novčanih sredstava koje je, prema trenutnoj situaciji nenaplativo.    


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

LPA ne poseduje podatke za dve kuće koje su bez dozvole izgrađene na jednoj gradskoj parceli. Obveznik ne prijavljuje porez na imovinu i na svako rešenje ulaže žalbu. Na poziv inspektora se ne odaziva i ne dozvoljava da se objekti popišu i ako su useljivi i imaju osnovne elemente kvaliteta. Kako postupiti sa ovim obveznicima?

Odredbama člana 55. ZPPPA stavom 4. propisano je da ako poreski obveznik ne podnese poresku prijavu, poresko rešenje o utvrđivanu poreza poreski organ donosi bez prethodnog izjašnjenja obveznika o činjenicama koje su od značaja za odlučivanje kada se utvrđivanje poreza vrši na osnovu podataka  iz evidencija nadležnih organa, odnosno dokumentacije izdate od strane nadležnih organa.

Takođe, članom 158. ZPPPA propisana je obaveza državnim organima i organizacijama, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, da na zahtev poreskog organa po službenoj dužnosti dostave činjenice koje su saznali vršeći poslove iz svoje nadležnosti, a koje su od značaja za utvrđivanje poreske obaveze.

Članom 45. ZPPPA, može se zahtevati, osim od poreskog obveznika, i od drugih lica, privrednih subjekata, banaka, državnih organa i organizacija, organa teritorijalne autonomije i lokalne samouprave da roku koji se odredi, pruže sve raspoložive informacije, kao i podatke od značaja za preduzimanje aktivnosti iz delokruga nadležnosti poreskog organa.

Konkretno, može se dopisom obratiti nekom organu ili organizaciji za koje smatra da bi mogli imati podatke koji su potrebni za utvrđivanje obaveze (urbanizmu, preduzeću koje obavlja komunalne poslove, pošti),  dostavljanjem zahteva sa pozivom na napred navedene članove ZPPPA, koji uređuju obavezu dostavljanja podataka poreskom organu.

Nakon prikupljanja podataka i činjenica od značaja za oporezivanje na osnovu kojih bi trebalo da se utvrdi obaveza po osnovu poreza na imovinu, potrebno je da se sačini službena beleška o utvrđivanju činjenica od značaja za oporezivanje u kojoj će se konstatovati činjenica na kojima se zasniva utvrđivanje obaveze rešenjem iz člana 54. stav 2. tačka 2), podtačka 2) ZPPPA.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Radi se o poreskom obvezniku koji je preminuo 2011. godine. Sve vreme mu je utvrđivana poreska obaveza iz razloga što naslednik nije podneo poresku prijavu za nasleđenu nepokretnost. Naslednik je početkom 2019. godine podneo poresku prijavu za predmetnu nepokretnost. Glavni dug i kamatu koja je ostala na pokojniku, naslednik je delimično odbio da plati. Izmirio je glavnicu i deo kamate. Šta da se raditi u konkretnoj situaciji , tj. da li uraditi zaduženje 5 godina unazad, a pokojniku stornirati neosnovana zaduženja (zapravo ceo dug), i izdati prekršajni nalog?

Smrću poreskog obveznika prestaje njegova poreska obaveza. Poresku obavezu preminulog lica ispunjavaju naslednici, u okviru vrednosti nasleđene imovine i u srazmeri sa udelom pojedinog naslednika, u momentu prihvatanja nasledstva.

Ispunjenje poreske obaveze u slučaju smrti fizičkog lica uređena je odredbama člana 22. ZPPPA.

Svi postupci u odnosu na preminulo fizičko lice se obustavljaju danom smrti (član 45. Zakona o opštem upravnom postupku). Ako su donesena bilo koja akta u poreskom postupku nakon smtri poreskog obveznika, na njegov JMBG, doneta su neosnovano i potrebno je da se storniraju u poreskom računovodstvu. Storno neosnovanih zaduženja na umrlo lice, treba izvršiti ne po zahtevu njegovog naslednika, već po službenoj dužnosti, jer danom smrti on je prestao da bude poreski obveznik i nema predmet oporezivanja.

Ako nije raspravljena zaostavština, od dana smrti, obveznik poreza na imovinu na prava na nepokretnosti preminulog obveznika je držalac nepokretnosti. Obaveza je, dakle, držaoca nepokretnosti da LPA prema mestu nepokretnosti dostavi dokaz o smrti poreskog obveznika i da podnese poresku prijavu PPI-2 za utvrđivanje poreza na imovinu, na svoje ime. 

Ukoliko je raspravljena zaostavština pokojnika, naslednici su u obavezi da u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rešenja o nasleđivanju, dostave nadležnoj LPA, poreske prijave na osnovu kojih će se utvrditi godišnji porez na imovinu, naslednicima. 

U oba slučaja obveznici mogu ostvariti pravo na poreski kredit ukoliko stanuju u predmetnoj nepokretnosti, znači imaju istu poreskopravnu sitaciju kao i preminuli vlasnik.

Obaveza podnošenja poreskih prijava i promena koje su od značaja za utvrđivanje poreza na imovinu, od strane poreskih obveznika, propisana je Zakonom o porezima na imovinu. Za imovinu koja se stekne, započne ili prestane da koristi u toku godine, podnosi se poreska prijava u roku od 30 dana od dana nastanka takve promene.

Dakle, porez se ne može utvrđivati i plaćati na umrlo lice, a obaveza je naslednika ili držaoca nepokretnosti, da obaveste organ o smrti poreskog obveznika, dostave dokaz  kao i da dostave popunjene i potpisane poreske prijave za utvrđivanje poreza na imovinu.

U konkretnom slučaju pravilno bi bilo poništiti sva rešenja za period od dana smrti i utvrditi obavezu nasledniku za 5 godina unazad. 

Međutim, u praksi se dešava da je neko vršio uplate na ime umrlog lica i nakon njegove smrti, pa se u tom slučaju može sa naslednicima napraviti dogovor o zatvaranju obaveza na ime umrlog lica zaključno sa godinom za koju je obaveza izmirena, jer po pravilu preknjižavanje ili povraćaj sredstava se može izvršiti samo po zahtevu obveznika, a obveznik je preminuo. 

Ukoliko na ime umrlog lica nisu vršene uplate, tada se poništavaju obaveze koje se odnose na period nakon dana smrti obveznika i obaveza utvrđuje nasledniku pet godina unazad. 

Prema tome, u rešenju svakako treba da se navede da se storniraju neosnovano utvrđena zaduženja sa pripadajućom kamatom za period od dana smrti.

Naslednik svakako treba da podnese poresku prijavu za deo perioda za koji je bio poreski obveznik, a LPA treba da utvrdi obavezu vodeći računa o zastarelosti.

Što se tiče prekršajne odgovornosti, podsećamo da je čl. 114b. uređena zastarelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka. Prekršajni postupak za koji se u skladu sa zakonom podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno izdaje prekršajni nalog, ne može se pokrenuti ni voditi ako protekne pet godina od dana kada je prekršaj učinjen.

U nastavku se može pogledati tabelarni pregled članova ZPPPA po kojima se može izdati prekršajni nalog. Poreski prekršaji poreskih obveznika-fizičkih lica propisani su čl.180. ZPPPA.

Prekrsajni nalog.docx


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Kada se opština u potpunosti namiri iz prodaje dužnikove nepokretnosti i ostane određen iznos za povraćaj, dužniku se vraća preostali iznos i nakon namirenja tekuće obaveze. Međutim, situacija je takva da je nakon upisa hipoteka upisana zabeležba hipoteke poreske uprave. Ona će biti izbrisana nakon knjiženja kupca kao vlasnika. Da li se taj preostali iznos vraća poreskoj upravi?

Redosled namirenja hipotekarnih poverilaca uređen je članom 40. Zakona o hipoteci („Sl.glasnik RS“, broj 115/2005...83/2015) u slučajevima kada je jedan predmet hipoteke založen nekolicini hipotekarnih poverilaca, redosled po kome se isplaćuju njihova potraživanja iz cene dobijene prodajom predmeta hipoteke određuje se prema danu, času i minutu nastanka hipoteke, računajući od prijema zahteva za upis prve hipoteke.

Raspodela sredstava dobijenih vansudskom prodajom nepokretnosti uređena je članom 41. Zakona o hipoteci. Hipotekarni poverilac koji sprovodi prodaju hipotekovane nepokretnosti će u ugovor o njenoj prodaji, pored kupoprodajne cene, uneti i odredbu, odnosno prilog ugovoru kojim se utvrđuje raspodela sredstava dobijenih od prodaje, po sledećem redosledu: 

  • troškovi prodaje, uključujući troškove i honorare trećih lica; 
  • potraživanja hipotekarnih poverilaca prema redosledu upisa iz člana 40. ovog zakona;
  • iznos koji preostane od sredstava ostvarenih prodajom, a nakon namirenja hipotekarnih poverilaca, pripada dužniku, odnosno vlasniku hipotekovane nepokretnosti, kada to nije isto lice.

Postupak sa ostvarenim prihodom od prodaje nepokretnosti uređen je i odredbama člana 111. Postupanje sa prihodima od unovčavanja uređeno je odredbama člana 93. ZPPPA. 

S obzirom na to, da hipoteka u korist Poreske uprave još nije upisana, ali da je u RGZ upisana zabeležba koja se odnosi na upis založnog prava na predmetnoj nepokretnosti, mišljenja smo da bi se trebalo da obratiti Poreskoj upravi da dostavi pravni osnov za raspoređivanje preostalih sredstava iznad potraživanja koja su ostvarena prodajom nepokretnosti. Uz pravni osnov za raspoređivanje sredstava potrebno je da se dostave i instrukcije za raspoređivanje sredstava na konkretne uplatne račune.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.