Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Skupština JLS treba da usvoji odluku o lokalnim komunalnim taksama za 2019. Međutim, usvajanjem Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara članom 278. propisano je da danom početka primene ovog zakona prestaju da važe između ostalog odredbe člana 15. stav 1. tačka 2), 9), 14), 16) Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Po kom pravnom osnovu se radi predlog navedene odluke?

Člаnоm 15. stаv 1. Zаkоna о finаnsirаnju lоkаlnе sаmоuprаvе urеđеnо је dа sе lоkаlnе kоmunаlnе tаksе mоgu uvоditi zа (pо tаčkаmа iz zаkоnа):

1) isticаnjе firmе nа pоslоvnоm prоstоru;

2) kоrišćеnjе rеklаmnih pаnоа, uklјučuјući i isticаnjе i ispisivаnjе firmе vаn pоslоvnоg prоstоrа nа оbјеktimа i prоstоrimа kојi pripаdајu јеdinici lоkаlnе sаmоuprаvе (kоlоvоzi, trоtоаri, zеlеnе pоvršinе, bаndеrе i sl.);

3) držаnjе mоtоrnih drumskih i priklјučnih vоzilа, оsim pоlјоprivrеdnih vоzilа i mаšinа;

9) kоrišćеnjе prоstоrа nа јаvnim pоvršinаmа ili isprеd pоslоvnih prоstоriја u pоslоvnе svrhе, оsim rаdi prоdаје štаmpе, knjigа i drugih publikаciја, prоizvоdа stаrih i umеtničkih zаnаtа i dоmаćе rаdinоsti;

10) držаnjе srеdstаvа zа igru („zаbаvnе igrе”);

14) kоrišćеnjе slоbоdnih pоvršinа zа kаmpоvе, pоstаvlјаnjе šаtоrа ili drugе оbјеktе privrеmеnоg kоrišćеnjа;

16) zаuzеćе јаvnе pоvršinе grаđеvinskim mаtеriјаlоm i zа izvоđеnjе grаđеvinskih rаdоvа.

Dаnоm pоčеtkа primеnе Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara,  оdnоsnо оd 1. јаnuаrа 2019., prеstајu dа vаžе оdrеdbе člаnа 15. stаv 1. tаčkа 2), 9), 14) i 16), kао i člаnа 15b. Zаkоnа о finаnsirаnju lоkаlnе sаmоuprаvе, kао i аktа JLS kоја su dоnеtа nа оsnоvu tih zаkоnskih оdrеdаbа. Prеmа tоmе, оd 1. јаnuаrа JLS svојim аktоm višе NЕ МОŽЕ dа urеdi plаćаnjе slеdеćih lоkаlnih kоmunаlnih tаksi (kоје pоstајu nаknаdе zа kоrišćеnjе јаvnih pоvršinа):

2) kоrišćеnjе rеklаmnih pаnоа, uklјučuјući i isticаnjе i ispisivаnjе firmе vаn pоslоvnоg prоstоrа nа оbјеktimа i prоstоrimа kојi pripаdајu јеdinici lоkаlnе sаmоuprаvе (kоlоvоzi, trоtоаri, zеlеnе pоvršinе, bаndеrе i sl.);

9) kоrišćеnjе prоstоrа nа јаvnim pоvršinаmа ili isprеd pоslоvnih prоstоriја u pоslоvnе svrhе, оsim rаdi prоdаје štаmpе, knjigа i drugih publikаciја, prоizvоdа stаrih i umеtničkih zаnаtа i dоmаćе rаdinоsti;

14) kоrišćеnjе slоbоdnih pоvršinа zа kаmpоvе, pоstаvlјаnjе šаtоrа ili drugе оbјеktе privrеmеnоg kоrišćеnjа;

16) zаuzеćе јаvnе pоvršinе grаđеvinskim mаtеriјаlоm i zа izvоđеnjе grаđеvinskih rаdоvа.

U sklаdu sа оdrеdbаmа Zаkоnа о finаnsirаnju lоkаlnе sаmоuprаvе kоје оstајu nа snаzi, оd 1. јаunаrа 2019. JLS svојim аktоm mоžе dа urеdi plаćаnjе slеdеćih lоkаlnih kоmunаlnih tаksi (prеmа člаnu 15. stаv 1.):

1) isticаnjе firmе nа pоslоvnоm prоstоru;

3) držаnjе mоtоrnih drumskih i priklјučnih vоzilа, оsim pоlјоprivrеdnih vоzilа i mаšinа;

10) držаnjе srеdstаvа zа igru („zаbаvnе igrе”).


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Primenjujući član 33. stav 2. člana Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezima na imovinu, JLS je donela odluku o prosečnim cenama kvadratnog metra odgovarajućih nepokretnosti u zonama i listu objavila do 30.11.2018.godine. U navedenoj odluci (obzirom da postoje 3 zone) nije utvrđena prosečna cena šumskog zemljišta u prvoj zoni i građevinskog zemljišta u trećoj zoni (obzirom da nije bilo prometa nepokretnosti, ni u zoni, ni u graničnim zonama), dok su ostale prosečne cene za odgovarajuće nepokretnosti utvrđene. Obzirom da bi doneli odluku kojom se neizgrađeno građevinsko zemljište razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište u skladu sa članom 33. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezima na imovinu, da li je JLS u obavezi da do 31.12.2018. godine donese novu odluku kojom ponovo definiše cene građevinskog, poljoprivrednog, odnosno šumskog zemljišta u zonama, i šta sa zonama gde nema utvrđene prosečne cene? Jasno je da je JLS dužna da donese odluku o prosečnoj ceni kvadratnog metra drugog zemljišta u zonama, ali psotoji nedoumica da li ukoliko se donese odluka kojom se neizgrađeno građevinsko zemljište razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište u skladu sa članom 33. stav 2. Zakona, u tom slučaju mora da se donese i nova odluka o prosečnim cenama (iako je ista doneta i objavljena, s tim da u istoj nije utvrđena prosečna cena šumskog zemljišta u prvoj zoni i građevinskog zemljišta u trećoj zoni)?

Članom 33. Zakona o izmenama Zakona o porezima na imovinu propisano je da će se porez na imovinu utvrđivati i plaćati u skladu sa ovim zakonom počev za 2019. godinu.

JLS može do 31. decembra 2018. godine doneti odluku kojom se neizgrađeno građevinsko zemljište na njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu za 2019. godinu, razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište.  S obzirom da je rok za donošenje akata JLS za utvrđivanje poreza na imovinu za 2019. godinu, bio 30. novembar 2018. godine i da su JLS imale obavezu da do tog roka donesu i objave svoja akta, novim zakonskim odredbama dat je dodatni rok JLS, da može (a ne mora) da donese i objavi odluku kojom će urediti da se neizgrađeno građevinsko zemljište na njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu za 2019. godinu, razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište.

Napominjemo da  JLS može posebnom odlukom urediti napred navedeno, odnosno to mora učiniti ako je donela i objavila akt o prosečnim cenama koji nije odluka, ili može doneti i objaviti odluku o dopuni odluke o prosečnim cenama.

Za utvrđivanje poreza na imovinu za 2019. godinu, JLS su dužne da do 31. decembra 2018. godine  utvrde i objave prosečne cene kvadratnog metra drugog zemljišta u zonama. Ako nije bilo prometa drugog zemljišta ni u jednoj zoni, tada se ne mora donositi odluka o dopuni odluke o prosečnim cenama, u kojoj bi podaci za drugo zemljište ostali nepopunjeni (faktički se odluka ne bi menjala). Članom 6. ZPI je propisano da ako nije utvrđena cena drugog zemljišta, a utvrđena je cena poljoprivrednog, vrednost drugog zemljišta kao poreska osnovica se utvrđuje primenom cene za poljoprivredno zemljište u toj zoni umanjene za 40%. U tom slučaju se smatra da je utvrđivanjem cene poljoprivrednog zemljišta utvrđena cena drugog zemljišta u zoni. 

Takođe, u slučaju da JLS odluči da donese odluku kojom će propisati da se neizgrađeno građevinsko zemljište na njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu za 2019. godinu, razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište, tada ima obavezu da do 31. decembra 2018. godine utvrdi i objavi prosečne cene građevinskog, poljoprivrednog, odnosno šumskog zemljišta u zonama, s obzirom da se zemljište drugačije razvrstava.

Navedene odluke (o razvrstvanju zemljišta i nova odluka o prosečnim cenama), primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu  za 2019. ako su donete i objavljene do 31. decembra 2018. godine, na način na koji se objavljuju opšti akti JLS koja ih je donela. 

Prosečne cene kvadratnog metra odgovarajućih nepokretnosti u zonama, osim prosečnih cena koje su uređene novim odlukama (za zemljište), koje su utvrđene na osnovu cena u prometu u zonama ili graničnim zonama, definisanim članom 6. stav 7. Zakona o porezima na imovinu i objavljene do 30. novembra 2018. godine u skladu sa tim zakonom, primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za 2019.

Prema navedenom, ukoliko se neizgrađeno građevinsko zemljište razvrstava u poljoprivredno ili šumsko, s obzirom da se zemljište sada drugačije razvrstava, (u odnosu na razvrstavanje koje je rađeno za formiranje prosečnih cena u zoni za odluku koja je objavljena do 30. novembra 2018. godine), pa samim tim i prosečne cene će biti drugačije, JLS je u obavezi da donese dopunu odluke o prosečnim cenama koja će se odnositi samo na prosečne cene u zoni za zemljište.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Da li kada se podnese zahtev za reprogram i istog dana uplati dug može ostvariti pravo na otpis kamate od 50%? Da li prethodno mora pod tim danom biti isto urađeno rešenje o reprogramu duga i uručeno?

Odlaganje plaćanja dugovanog poreza na rate podrazumeva da je poreski obveznik dostavio zahtev za odlaganje plaćanja dugovanog poreza (član 73. ZPPPA) na rate po kome je nadležni organ postupio i doneo rešenje/sporazum o odlaganju plaćanja dugovanog poreza na rate. Da bi poreski obveznik ostvario mogućnost otpisa 50% kamate u postupku odlaganja plaćanja dugovanog poreza na rate, potrebno je da mu se zvanično odobri odlaganje plaćanja dugovanog poreza na rate propisanim poreskim aktom (član 76. ZPPPA) i u  poreskom računovodstvu proknjiži sa datumom ulaska duga u reprogram. Kada poreski obveznik i pre isteka roka plaćanja dugovanog poreza na rate isplati dugovani porez u potpunosti poreskom obvezniku se otpisuje 50% kamate na taj dug.

U skladu sa gore navedenim, mora se doneti rešenje o odlaganju plaćanja dugovanog poreza na najmanje dve rate, a poreski obveznik može da plati i pre isteka tog roka pri čemu se sa danom uplate dugovanog poreza ima pravo da se izvrši otpis 50% kamate.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Član 2. Zakona o porezima na imovinu predviđa da se porez na imovinu plaća na ukupnu površinu zemljišta, a onda član 12. definiše da se porez ne plaća na nepokretnosti, da bi tačka 8) istog člana predvidela zemljište - za površinu pod objektom na koji se porez plaća. S tim u vezi, molimo za tumačenje ovih odredbi, a pre svega da li se plaća na celu parcelu preko 10 ari, ili se odbija površina npr. stambene zgrade na konkretnoj parceli?

Članom 2. Zakona o porezima na imovinu propisano je šta je predmet oporezivanja. Novim stavom 4. ovog člana Zakona o porezima na imovinu, propisano je da  se kada se porez plaća na pravo svojine na zemljištu površine preko 10 ari i na pravo korišćenja građevinskog zemljišta površine preko 10 ari, u skladu sa zakonom kojim se uređuje pravni režim građevinsog zemljišta, predmet oporezivanja je ukupna površina tog zemljišta.

Navedenom odredbom precizirano je koja površina zemljišta se oporezuje, odnosno za šta postoji predmet oporezivanja, što je bilo potrebno imajući u vidu da je stav jednog dela sudske prakse bio da  se porez plaća na razliku između ukupne površine zemljišta i površine od 10 ari, dok je namera zakonodavca, što je potvrđeno i kroz mišljenja Ministarstva finansija o primeni propisa, da se porez plaća na ukupnu površinu zemljišta preko 10 ari, u smislu toga šta je predmet oporezivanja.

Kada su u pitanju poreska oslobođenja propisana odredbama člana 12. Zakona o porezima na imovinu, pored ostalog izmenjena je i tačka 8) člana 12. Zakona, tako da se poresko oslobođenje propisano za zemljište pod objektom na koji se porez plaća ne ostvaruje za zemljište pod objektima koji se smatraju sastavnim delom zemljišta i ne oporezuju kao objekti, iz člana 2b stav 1 Zakona tj. objektima koji se smatraju sastavnim delom zemljišta i ne oporezuju se kao objekti. Na taj način se otklanja mogućnost dvostrukog izuzimanja od oporezivanja (izuzimanja tih objekata kao sastavnih delova zemljišta i ostvarivanja oslobođenja za zemljište ispod njih).

Članom 12 a Zakona, dalje je propisano šta se smatra površinom zemljišta pod objektom u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 8) Zakona, odnosno da se iz oporezivanja ne izuzima gabarit objekta već samo ona korisna površina prizemnog dela objekta za kuju se vrši utvrđivanje poreza.

Shodno navedenom, počev od 2019. godine, porez se ne plaća na površinu zemljišta po objektom na koji se porez plaća, osim za zemljište:

  • pod skladišnim i stovarišnim objektom;
  • pod objektima iz čl.2b. stav  1. Zakona;
  • pod objektima iz čl.7. stav 4. Zakona u slučaju kad obveznik u poslovnim knjigama nije odvojeno iskazao vrednost zemljišta od vrednosti tih objekata kao pripadajućih;
  • u slučaju trajnog davanja nepokretnosti drugom licu radi ostvarivanja prihoda.

Prema tome, kako član 2. propisuje koje nepokretnosti su predmet oporezivanja, a član 12 poreska oslobođenja za te nepokretnosti, bez obzira što oba člana zakona koriste termin da se porez „plaća“, smatramo da uzimajući u obzir postupak oporezivanja i činjenicu da nešto mora biti oporezivo da bi se potom ostvarilo pravo na poresko oslobođenje, jasno je da površina oporezivog zemljišta za koju obveznik ne ostvari pravo na poresko oslobođenje ostaje oporeziva i da će se porez na kraju plaćati samo za tu površinu.

Na primer,  ako je ukupna površina zemljišta 12 ari, to zemljište jeste predmet oporezivanja jer je njegova ukupna površina veća od 10 ari. Ako se na tom zemljištu nalazi prizmeni objekat gabarita 650m2, a čija je korisna površina 600m2, tada obveznik ima pravo na poresko oslobođenje za zemljište pod objektom, ali za površinu od 600m2 tog objekta (ne za ceo gabarit), pa mu  se porez na imovinu utvrđuje za preostalih 600m2. Ako se na tom zemljištu nalazi i staza površine 30m2, koja u građevinskom smislu jeste objekat, ali se prema članu 2b smatra sastavnim delom zemljišta u smislu oporezivanja porezom na imovinu, onda za tu stazu obveznik nema pravo na poresko oslobođenje za zemljište pod objektom, jer se ona već oporezuje kao zemljište. 


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Nakon podnošenja žalbe na postupak od strane poreskog obveznika, služba je poslala poziv obvezniku kako bi ga uključila u postupak i sastavila zapisnik. Stranka se odazvala pozivu i organ je sastavio zapisnik u prisustvu stranke, međutim stranka je odbila da potpiše zapisnik. Na koji način rešiti nastalu situaciju?

Odredbama člana 144. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji i odredbama člana 162.-166. Zakona o opštem upravnom postupku propisan je rad prvostepenog organa po žalbi. Žalba ima devolutivno dejstvo koje se sastoji u tome, što po žalbi donosi rešenje organ kome se žalba izjavljuje, a ne prvostepeni organ. Međutim, od ovog pravila postoje izuzeci u kojim slučajevima prvostepeni organ je ovlašćen da sam reši žalbu koju mu je žalilac podneo. Ti izuzeci su:

  • odbacivanje nedopuštene, neblagovremene i od neovlašćenog lica izjavljene žalbe;
  • izmena prvostepenog rešenja u slučaju pogrešnog rešenja pravnog pitanja;
  • otklanjanje nepravilnosti u postupku koji je prethodio donošenju rešenja;
  • naknadno sprovođenje ispitnog postupka.  

Dužnost prvostepenog organa ne završava se donošenjem rešenja, jer on ima određena prava i dužnosti u vezi sa žalbom koju je stranka izjavila. Pre svega, organ kada primi žalbu dužan je da ispita da li je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlašćenog lica. Prvostepeni organ je dužan da zaključkom odbaci nedopuštenu, neblagovremenu ili od neovlašćenog lica izjavljenu žalbu. Protiv zaključka o odbacivanju žalbe stranka ima pravo posebne žalbe u kojoj treba da se ograniči na pobijanje nedopuštenosti, neblagovremenosti, odnosno odsustva stranačke legitimacije, u roku od osam dana.

Ako je prvostepeni organ utvrdio da je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od strane ovlašćenog lica treba da ispita da li je žalba opravdana. Ako bi prvostepeni organ našao da je žalba opravdana, i da nije potrebno sprovoditi nov ispitni postupak, prvostepeni organ može stvar rešiti drugačije i novim rešenjem zameniti rešenje koje se žalbom pobija. Protiv novog rešenja stranka ima pravo žalbe.

Prvostepeni organ može povodom žalbe da utvrdi, da je sprovedeni postupak bio nepotpun i da je to moglo biti od uticaja na rešavanje stvari. U takvom slučaju prvostepeni organ može upotpuniti postupak saglasno odredbama zakona. Ako bi rezultat dopunjenog postupka upućivao na donošenje drugačijeg rešenja prvostepeni organ je dužan i ovlašćen da takvo rešenje i donese, odnosno da upravnu stvar reši  drugačije i novim rešenjem zameni rešenje koje se žalbom pobija.

Prvostepeni organ po razmatranju žalbe može doći do zaključka, da nema potrebe da se ispitni postupak dopuni, ali da je na štetu žalioca pogrešno primenjen materijalni propis. U tom slučaju prvostepeni organ će izmeniti ili staviti van snage, svoje rešenje i umesto njega doneće novo rešenje povoljnije za stranku.

Ako prvostepeni organ nađe da je žalba dopuštena, blagovremena i izjavljena od strane ovlašćenog lica, a nije svojim novim rešenjem zamenio rešenje koje se žalbom pobija, dužan je bez odlaganja poslati žalbu organu nadležnom za rešavanje po žalbi. Žalba se dostavlja drugostepenom organu uz propratni akt. Uz žalbu prvostepeni  organ je dužan da priloži sve spise koji se odnose na predmet i obavezno zapisnik o učešću stranke u postupku po žalbi kao i odgovor po žalbi prvostepenog organa. Obaveza je prvostepenog poreskog organa, bez obzira da li će se po žalbi postupati u nadležnosti prvostepenog organa ili će se žalba sa spisima predmeta proslediti na odlučivanje drugostepenom poreskom organu da u poreskom postupku sačini zapisnik o učešću stranke u postupku po žalbi.

U postupcima po žalbama poreskih obveznika, stranki se upućuje poziv po čl.110. Zakona o opštem upravnom postupku. U pozivu se označava naziv organa koji je izdao poziv, lično ime i adresa lica koje se poziva, mesto i vreme dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svedok, veštak, itd) i šta pozvani treba da pribavi, odnosno podnese. U slučaju sprečenosti da se odazove pozivu lice je dužno da o tome izvesti organ koji je izdao poziv. Bitno je praviti razliku, da se u ovim slučajevima ne upućuje poziv po čl. 45. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji se odnosi na dostavljanje informacija obveznika ili drugih lica radi utvrđivanja činjeničnog stanja od značaja za oporezivanje. Odazivanjem stranke po pozivu za učešće u postupku po izjavljenoj žalbi stranci se daje mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima u posebnom ispitnom postupku koje su od značaja za donošenje rešenja i prvostepeni organ je dužan da sprovede taj postupak i da omogući stranci učešće u postupku,  o čemu se sačinjava zapisnik. Ukoliko se stranka ne odazove po pozivu za učešće u postupku po žalbi, a uručenje poziva je izvršeno u skladu sa odredbama čl. 36. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, potrebno je sačiniti službenu belešku i sve spise predmeta proslediti drugostepenom organu bez zapisnika o učešću stranke u postupku. Neodazivanje stranke ne proizvodi posledice i  ne utiče na dalji tok postupka.

Ako prvostepeni organ nađe da ima osnova za primenu stava 3. člana 144. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, dakle da usvoji žalbu i poreski upravni akt izmeni, dužan je da postupi u skladu sa stavom 7. navedenog člana i novo poresko rešenje  donese u roku od 30 dana od  dana prijema žalbe.

Protiv novog rešenja može se podneti žalba, i to rešenje se može izmeniti sve dok se žalba ne dostavi drugostepenom organu.

U skladu sa gore navedenim, nije od uticaja da li je zapisnik o učešću stranke u postupku po žalbi potpisan ili ne, u obavezi ste da žalbu sa spisima predmeta i  odgovorom prvostepenog organa po žalbi (čl. 166. ZUP-a, u kome kratko navodite komentare na navode iznete u žalbi gde ćete i napisati da se poreski obveznik uredno odazvao na poziv i učestvovao u postupku po žalbi ali da nije hteo da potpiše zapisnik o učešću u postupku), prosledite drugostepenom organu na odlučivanje.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.