Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li se mogu smatrati nabavka detektor vrata (u ulazu objekta radi bezbednosti) i police za arhivu i odlaganje dokumentacije istovrsnim nabavkama (finansiraju se sa ekonomske klasifikacije 512000)?
Članom 29. stav 3. Zakona o javnim nabavkama propisano je da naručilac određuje predmet javne nabavke na način da predstavlja tehničku, tehnološku, funkcionalnu i drugu objektivno odredivu celinu.
U važećem Zakonu je izostalo uređenje pojmova istovrsnosti dobara, usluga i radova, koji su od značaja za utvrđivanje vrednosti javne nabavke na godišnjem nivou i sprečavanje izbegavanja primene Zakona tzv. usitnjavanje nabavki.
Ovo ne znači da naručioci mogu deliti javnu nabavku na više njih u cilju izbegavanja primene (određenih) odredaba Zakona, i tu pre svega treba imati u vidu odredbu člana 29. stav 2. Zakona kojom je propisano da određivanje procenjene vrednosti predmeta javne nabavke ne može da se vrši na način koji ima za cilj izbegavanje primene ovog zakona, niti u tom cilju može da se vrši podela predmeta javne nabavke na više nabavki.
U konkretnom slučaju moramo posmatrati da li police za odlaganje dokumentacije i detektor vrata u ulazu objekta radi bezbednosti imaju tehničku, tehnološku, funkcionalnu povezanost, bez obzira na to što će se plaćati sa iste ekonomske klasifikacije (pozicija plaćanja nije relevantna za određivanje „istovrsnosti“). Dakle, predmet javne nabavke mora da bude srodan, da služi istoj svrsi, da ima istu ili sličnu funkciju, da je tehnički povezan odnosno sličan i tehnološki srodan. Dakle, moramo posmatrati kroz prizmu stare, nepostojeće definicije istovrsnosti i postojećeg opisa u Zakonu ove predmete nabavki.
U tom smislu, detektor za vrata ima svrhu bezbedonosne zaštite i tehnički, elektronski je uređaj, dok su police za arhivu i odlaganje dokumentacije deo nameštaja naručioca gde se odlažu registratori, odnosno čuva dokumentacija, nije tehnički odnosno elektronski uređaj. Primera radi, srodni predmeti detektorima za vrata bi bili određeni alarmi, sistem za nadzor i slični predmeti koji imaju svrhu čuvanja bezbednosti objekta naručioca, dok su police za dokumentaciju srodne sa ormanima, kasetama, stolovima i sl. jer je u pitanju nameštaj koji služi za odlaganje i čuvanje dokumentacije.
Smatramo da se ova dva predmeta ne mogu smatrati istovrsnim, jer nisu objektivno odrediva celina, niti predstavljaju tehničku, tehnološku ili funkcionalnu celinu.
Da li u okviru budzeta tj odluke o budzetu moze može da se uveća izvor finansiranja 13- Nerasporedjeni višak prihoda i primanja iz ranijih godina putem rešenja odnosno bez rebalansa budzeta
U skladu sa članom 8. stav 2. Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i kontnom planu za budžetski sistem („Službeni glasnik RS“, br. 16/16, 49/16, ... 83/23, 118/23, 105/24 i 12/25), izvori finansiranja su propisno klasifikovani. Izvor 13 – Neraspoređeni višak prihoda i primanja iz ranijih godina odnosi se na opšte prihode i primanja budžeta ostvarenih u prethodnim godinama, a koji nisu bili utrošeni i mogu biti raspoređeni u narednom budžetskom periodu. Ova sredstva predstavljaju deo utvrđenog finansijskog rezultata iz prethodne godine, odnosno fiskalnog suficita utvrđenog završnim računom budžeta. Međutim, u skladu sa članom 30. stav 1. Zakona o budžetskom sistemu, ukupni iznos fiskalnog suficita i način njegovog raspoređivanja mora biti utvrđen odlukom o budžetu.
Dakle, uvećanje izvora finansiranja 13 zahteva izmene i dopune odluke o budžetu, odnosno rebalans, jer predstavlja promenu u planiranim prihodima i rashodima budžeta. Zato nije moguće samo rešenjem izvršne vlasti (npr. predsednika opštine ili gradonačelnika) uvećati ovaj izvor u toku budžetske godine – takva izmena zahteva odluku skupštine, odnosno sprovođenje postupka rebalansa budžeta, kako bi bila u skladu sa zakonom i principima budžetskog sistema.
Poreska obaveza po osnovu poreza na imovinu se vodila na ime pokojnog lica i LPA nije imala informaciju o nasledniku. Opomena glasi na pokojno lice a dostavnicu je potpisao sin pokojnog lica koji je ujedno i proglašen za naslednika. Da li takva opomena prekida zastarelost prava na naplatu i a sve u cilju prihvatanja dugovanja iza pokojinika od strane naslednika? Takođe me zanima šta se dešava ako je oglašeno više naslednika a dostavnicu o uručenju opomenu je potpisao jedan naslednik. Da li je u tom slučaju prekinuta zastarelost prava na naplatu i svi naslednici mogu prihvatiti dugovanje iza pokojnog lica?
U mišljenju Ministarstva finansija, br. 011-00-00700/2018-04 od 28.02.2019. godine navedeno je: "S tim u vezi, ako je u konkretnoj situaciji opomenu za plaćanje dospelih obaveza po osnovu poreza na imovinu preminulog lica primio sin preminulog lica i ako je u momentu prijema opomene rešenjem nadležnog organa bio oglašen za naslednika preminulog lica, tada se prijem opomene može smatrati i prekidom roka zastarelosti prava na naplatu dospelih poreskih obaveza po osnovu poreza na imovinu od strane nadležnog poreskog organa, imajući u vidu da zastarelost prekida svakom radnjom tog organa preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju utvrđivanja i naplate poreske obaveze. Napominjemo da nadležni poreski organ u svakom konkretnom slučaju proverava i utvrđuje činjenično stanje, utvrđuje postojanje rešenja nadležnog organa o oglašavanju naslednika, da li je bilo prekida zastarelosti i da li je, u vezi sa tim, došlo do zastarelosti poreske obaveze."
Član 36. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisuje da se poreski akt iz člana 34. ovog zakona, kao i akta iz člana 2a ovog zakona dostavljaju poreskom obvezniku slanjem preporučene pošiljke, obične pošiljke ili preko službenog lica poreskog organa, odnosno na adresu elektronske pošte poreskog obveznika, preko portala Poreske uprave, na način propisan ovim zakonom, odnosno preko jedinstvenog elektronskog sandučića. Poreski akt smatra se dostavljenim poreskom obvezniku kada se uruči poreskom obvezniku, njegovom zakonskom zastupniku, njegovom punomoćniku, njegovom poreskom punomoćniku ili njegovom zastupniku po službenoj dužnosti.
Dostavljanje poreskog akta poreskom obvezniku - fizičkom licu vrši se na adresu njegovog prebivališta, odnosno boravišta. Imajući u vidu da se opomena, kao poreski akt, u skladu sa članom 36. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji dostavlja na adresu prebivališta, odnosno boravišta poreskog obveznika, u slučaju kada je opomena izdata na ime preminulog lica i dostavljanje je izvršeno na ime tog lica koje više ne postoji i nema adresu prebivališta ili boravišna, mišljenja smo da se ta opomena koju je primio naslednik, čije ime se ne pominje kod dostavljanja, ne može smatrati opomenem koja je dostavljena u skladu sa članom 36. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji i koja je prekinula zastarelost prava poreskog organa na naplatu.
Da je opomena prilikom dostavljanja naslovljena na ime naslednika i njegovu adresu prebivališta, a da pritom ista sadrži dospele obaveze po osnovu poreza na imovinu preminulog lica, tada bi se ista mogla smatrati dostavljenom u skladu sa ZPPPA i radnjom poreskog organa koja je prekinula zastarelost prava na naplatu tih obaveza. Navedeno znači da i u slučaju kada postoji više naslednika, ne može se pravilnim dostavljanjem smatrati izdavanje opomene upućene preminulom licu sa ukupnim dugom, a koju je primio jedan od naslednika.
Mišljenje Stručne službe SKGO je da je za pravilnu naplatu obaveza preminulog lica nastalih do dana smrti, potrebno u skladu sa članom 22. ZPPPA izvršiti prenos duga na naslednike, pri čemu je bitno da je dug u okviru vrednosti nasleđene imovine, a svakom nasledniku se prenosi srazmerni deo duga u skladu sa udelom u nasleđivanju. Nakon toga se opomena izdaje na ime naslednika i dostavlja na adresu njegovog prebivališta, odnosno boravišta i time prekida zastarelost prava na naplatu.
Da li LPA treba da naplaćuje taksu za izdavanje uverenja da neko lice nije poreski obveznik radi povraćaja PDV-a za kupovinu prvog stana? Da li se član 19. tačka 2. Zakona o republičkim administrativnim taksama ovde može primeniti kao refundacija javnih prihoda? Kako se tretira naplata takse kada je svrha izdavanja uverenja oslobađanje od apsolutnih prava?
Član 19. stav 1. tačka 5) Zakona o republičkim administrativnim taksama propisuje da se taksa ne plaća za prijave i priloge uz njih za utvrđivanje javnih prihoda, spise i radnje u postupku za utvrđivanje smanjenja katastarskog prihoda zbog elementarnih nepogoda, biljnih bolesti, štetočina i drugih vanrednih događaja, spise i radnje u postupcima za ostvarivanje prava na podsticaje koji se isplaćuju u funkciji ostvarivanja ciljeva poljoprivredne politike i politike ruralnog razvoja, spise i radnje u postupcima za ostvarivanje prava na IPARD podsticaje, spise i radnje u postupcima za sprovođenje pravila i mera uređenja tržišta poljoprivrednih proizvoda, spise i radnje u postupcima vođenja registra poljoprivrednih gazdinstava, spise i radnje u postupcima ostvarivanja prava na refakciju plaćene akcize na derivate nafte koje se kao motorno gorivo koristi u poljoprivredne svrhe, kao i spise i radnje za ostvarivanje zakonom propisanih poreskih podsticaja i oslobođenja kod plaćanja javnih prihoda.
Članom 9. Zakona o finansiranju lokalne samouprave propisano je da skupština jedinice lokalne samouprave može uvoditi lokalne administrativne takse za spise i radnje u upravnim stvarima, kao i za druge spise i radnje koje organi jedinice lokalne samouprave izdaju, odnosno obavljaju u okviru poslova iz svoje izvorne nadležnosti. Jedinica lokalne samouprave ne može uvesti lokalnu administrativnu taksu za spise i radnje iz nadležnosti organa za koje je zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse propisano plaćanje republičkih administrativnih taksi.
Član 10. istog zakona propisuje da akt iz člana 9. stav 1. ovog zakona sadrži sledeće elemente: 1) spise i radnje za koje se uvodi lokalna administrativna taksa; 2) nastanak taksene obaveze; 3) obveznike takse; 4) način plaćanja takse; 5) oslobađanja od plaćanja takse; 6) visina takse. Visina takse ne može biti veća od iznosa republičke administrativne takse propisane za odgovarajući, odnosno sličan spis ili radnju.
Imajući u vidu navedene odredbe, odnosno da je članom 19. Zakona o republičkim administrativnim taksama propisano da se taksa ne plaća za spise i radnje za ostvarivanje zakonom propisanih poreskih podsticaja i oslobođenja kod plaćanja javnih prihoda, kao i da je članom 10. stav 2. Zakona o finansiranju lokalne samouprave propisano da visina takse ne može biti veća od iznosa republičke administrativne takse propisane za odgovarajući, odnosno sličan spis ili radnju, proizilazi da nema osnova da se aktom skupštine jedinice lokalne samouprave propiše plaćanje lokalne administrativne takse za izdavanje uverenja za oslobođenje od plaćanja poreza na prenos apsolutnih prava za kupovinu prvog stana, kao ni za izdavanje uverenja za ostvarivanje prava na povraćaj PDV.
Radno mesto službenika za javne nabavke je upražnjeno. Da li u komisiji za sprovodjenje javne nabavke preko 5mil, mora da bude službenik za javne nabavke sa položenim ispitom ili može i neko od zaposlenih koji je dipl.pravnik? Da li može da u komisiji bude lice sa licencom koje je zaposleno kod drugog poslodavca i na koji način se angažuje?
Članom 92. stav 2. i 4. Zakona o javnim nabavkama propisano je da ako procenjena vrednost javne nabavke ne prelazi iznos od 3.000.000 dinara, naručilac nije dužan da imenuje komisiju za javnu nabavku, u kom slučaju postupak javne nabavke sprovodi lice koje naručilac imenuje.
U komisiji za javnu nabavku jedan član mora da bude službenik za javne nabavke sa stečenim visokim obrazovanjem na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova ili master akademskim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu ili lice koje je steklo sertifikat za službenika za javne nabavke do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Dakle, preko vrednosti postupka od 3.000.000 dinara naručilac mora da imenuje komisiju za javnu nabavku, gde jedan član obavezno mora da bude službenik za javne nabavke, pod uslovima opisanim u članu 92. stav 4. Zakona.
Diplomirani pravnik može da bude deo komisije, ali ne može da zameni službenika za javne nabavke.
Naručilac može angažovati službenika za javnu nabavku koji je zaposlen kod drugog poslodavca. Dakle, taj službenik, odnosno članovi komisije za javnu nabavku, ne moraju da budu zaposleni kod naručioca i to angažovanje se obavlja primenom Zakona o radu u smislu zaključivanja ugovora o dopunskom radu . Što se ugovora o dopunskom radu tiče, prema članu 202. Zakona o radu ovaj ugovor se može zaključiti sa zaposlenim koji radi sa punim radnim vremenom kod drugog poslodavca najviše do jedne trećine punog radnog vremena. Specifičnost za službenike u organima jedinica lokalne samouprave je ta što službenik može, uz pismenu saglasnost poslodavca, van radnog vremena da radi za drugog poslodavca ako dodatni rad nije zabranjen posebnim zakonom ili drugim propisom, ako ne stvara mogućnost sukoba interesa ili ne utiče na nepristrasnost rada službenika. Dakle, da bi radio dodatno kod drugog poslodavca službenik mora imati saglasnost poslodavca. Što se tiče organa jedinice lokalne samouprave koji ima potrebu da dodatno angažuje službenika za taj organ je važno da ima prostora za dodatno radno angažovanje u okviru ograničenja koje je predviđeno Zakonom o budžetskom sistemu, tj. da ima prostora u okviru 10% ukupnog broja
zaposlenih na neodređeno vreme ili da ima saglasnost tela Vlade za dodatno radno angažovanje ukoliko je popunjen broj od 10%.
Ugovor o delu ovde nije primenjiv način angažovanja (za zaključivanje ugovora o delu se sprovodi postupak javne nabavke), jer bi svaki naručilac morao da ima službenika za javne nabavke, budući da mu je u opisu delatnosti da sprovodi javne nabavke.
Što se ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova tiče, taj modalitet angažovanja bi bio moguć ukoliko je službenik za javne nabavke nezaposleno lice, jer se ugovor može zaključiti isključivo sa nezaposlenim licem.