Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKoje ekonomske klasifikacije, koje troškove sve sme opština da finansira kod škola, a koje troškove pokriva njihovo ministarstvo?
Članom 187. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon i 6/2020) propisano je da se u budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za sticanje obrazovanja i vaspitanja dece i učenika i odraslih u ustanovi koju osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave i to za:
Na utvrđivanje i obračun plata, naknada i dodataka zaposlenih u ustanovi primenjuju se propisi kojima se uređuju plate i naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama.
Sredstva koja se odnose na ostvarivanje pripremnog predškolskog programa utvrđuje ministar podzakonskim aktom.
U skladu sa članom 189. ovog zakona, u budžetu jedinice lokalne samouprave obezbeđuju se sredstva za:
U budžetu jedinice lokalne samouprave mogu da se obezbede sredstva za prevoz učenika srednjih škola i učenika koji pohađaju nastavu u dualnom obrazovanju koji imaju prebivalište na teritoriji jedinice lokalne samouprave na udaljenosti većoj od četiri kilometra od škole, odnosno od prostorija poslodavca kod kojeg obavljaju učenje kroz rad, kao i u slučajevima kada su škola, odnosno prostorije poslodavca kod kojeg učenici obavljaju učenje kroz rad na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave.
Bliže uslove i merila za utvrđivanje ekonomske cene programa predškolskog vaspitanja I obrazovanja vaspitanja i obrazovanja po detetu , propisuje ministar.
Iz navedenih odredaba Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja proizlazi da se kod škola iz budžeta jedinice lokalne samouprave finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
Bolovanja za zaposlene u osnovnim i srednjim školama se ne isplaćuju iz budžeta JLS.
Iz budžeta Republike Srbije (Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RS) školama se finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
Da li procena nepokretnosti opštinske imovine može da se utvrdi na osnovu prosečnih cena poreza na imovinu? Da li je nekim propisom definisano ko vrši procenu vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini? Ukoliko je vrednost imovine opštine (zgrade, zemljište) procenjena u većoj vrednosti (primer oko milijardu dinara), da li to utiče da se opštini smanje transferi koje prima od Republike?
Na deo pitanja koje se odnosi na to da li opština može procenu vrednosti nepokretnosti da bazira na osnovu prosečne cene nepokretnosti koja se daje kod utvrđivanja poreza na imovinu, odgovor je da može.
Prilikom utvrđivanja poreza na imovinu lokalna poreska administracija (LPA) ima parametre koji se odnose na vrednost nepokretnosti, te s tim u vezi, parametri koje LPA utvrdi za obračun poreza na imovinu mogu se koristiti i kod procene vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini.
Zakonom o javnoj svojini u članu 29. stav 1. je propisano da se nepokretne stvari pribavljaju u javnu svojinu i otuđuju iz javne svojine polazeći od tržišne vrednosti nepokretnosti, koju je procenio poreski ili drugi nadležni organ ili licencirani procenitelj, u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanjem pisanih ponuda, ako zakonom nije drugačije određeno. Ovako utvrđena tržišna vrednost važi dve godine.
Ranijim mišljenjem Ministarstva finansija i privrede broj 46-00-130/2013-05 od 20.02.2013. godine dato je tumačenje člana 29. Zakona o javnoj svojini, o tome ko se smatra drugim nadležnim organom i tada je zauzet stav da je drugi nadležni organ zapravo nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu.
Kasniji stavovi Ministarstva finansija i Poreske uprave samo su potvrdili ovo ranije dato tumačenje da visinu tržišne vrednosti nepokretnosti koja se pribavlja ili otuđuje iz javne svojine, utvrđuje nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu (LPA) a samo izuzetno ako takav organ na nivou JLS nije formiran - to čini Poreska uprava.
S tim u vezi, kod procene vrednosti nepokretnosti i utvrđivanja tržišne vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini možemo primeniti istu analogiju kao kod procene vrednosti u postupcima pribavljanja i otuđenja, i LPA koja je formirana na teritoriji određene JLS može dati procenu vrednosti. Vama ostaje i mogućnost da vam procenu vrednosti da i neko od ovlašćenih/licenciranih procenitelja, shodno Zakonu o proceniteljima vrednosti nepokretnosti („Sl. glasnik RS“, br. 108/16) što je i preporuka ako se radi o nepokretnostima koje imaju veću vrednost, gde se pored tržišne cene po m2 gledaju i drugi parametri (ekonomska isplativost, kapacitet lokacije…).
Vidi: Mišljenje Poreske uprave Odeljenje u Kragujevcu broj: službeno 58/19 od 10.07.2019. godine.pdf
Kada je reč o delu pitanja koje se odnosi na uzročno-posledičnu vezu između visine procenjene vrednosti opštinske imovine i visine transfera koje opština prima od Republike, ukazujemo da Zakon o finansiranju lokalne samouprave (ZoFLS) ne dovodi u vezu ova dva parametra, odnosno visina procenjene vrednosti opštinske imovine kao takva ne figurira ni u jednom od kriterijuma za utvrđivanje visine transfera odnosno za raspodelu transfera u ZoFLS.
Nakon donošenja rešenja Republičke komisije u kome se odbija zahtev za zaštitu prava kao neosnovan, i naručilac nastavlja postupak, da li je i gde propisano koliko treba da se ostavi vremena ponuđačima od nastavka postupka do predaje ponuda?
Zakonom o javnim nabavkama nije propisano za koliko je naručilac dužan da produži rok za podnošenje ponuda posle donošenja rešenja o odbijanju zahteva za zaštitu prava od strane Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Naručilac ima diskreciono pravo da odredi dodatni primereni rok za podnošenje ponuda. Svakako su istekli rokovi za osporavanje sadržine konkursne dokumentacije i podnošenje zahteva na istu, te ni o tom segmentu ne treba voditi računa u ovoj fazi.
Ispitivanjem tržišta neposredno pre pokretanja postupka javne nabavke radova, utvrđeno je da je došlo do skoka cena materijala i usluga na tržištu, pa samim tim procenjena vrednost nabavke prevazilazi iznos iz usvojenog plana nabavki. Da li je moguće i na koji način, promeniti (povećati) procenjenu vrednost (bez rebalansa budžeta), neposredno pre ili prilikom pokretanja postupka javne nabavke ako postoje sredstva u okviru istog programa, koja nisu realizovana ranije sklopljenim ugovorima (vrednost ugovora je manja od procenjene vrednosti)?
Članom 88. stav 4. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon) propisano je da se izmenom i dopunom plana javnih nabavki smatra planiranje nove javne nabavke, izmena predmeta javne nabavke i povećanje procenjene vrednosti javne nabavke za više od 10%.
Dalje je stavom 6. ovog člana propisano da naručilac može da pokrene postupak javne nabavke ako je nabavka predviđena u godišnjem planu javnih nabavki.
Imajući u vidu navedene odredbe Zakona, proizilazi da ovaj zakon ne predviđa uslovljavanje izmene plana javnih nabavki prethodno izvršenom izmenom finansijskog plana, odnosno rebalansom budžeta.
Svakako, imajući u vidu odredbe Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019, 72/2019 i 149/2020), a pre svega odredbe člana 54. ovog zakona, kojima je u stavu 1. propisano da obaveze koje preuzimaju direktni, odnosno indirektni korisnici budžetskih sredstava i korisnici sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje moraju odgovarati aproprijaciji koja im je odobrena za tu namenu u toj budžetskoj godini (sa izuzecima dalje uređenim odredbama ovog člana), potrebno je da naručilac ima planirana finansijska sredstva za namenu sprovođenja postupka javne nabavke.
Ukoliko naručilac ima odobrena sredstva za namenu sprovođenja javne nabavke, a koja se mogu obezbediti i sredstvima u okviru istog programa ako ona nisu prethodno realizovana, te ukoliko je ovakva uvećana procenjena zasnovana na istraživanju tržišta koja procena je važeća u trenutku izmene plana javnih nabavki i pokretanja postupka javne nabavke, naručilac može da izmeni plan javnih nabavki i bez prethodnog rebalansa budžeta. Dakle, jedino eventualno ograničenje sastoji se u tome da li su planirana finansijska sredstva predviđena za namenu sprovođenja i tog postupka javne nabavke.
Na osnovu kog člana Zakona o javnim nabavkama ("Sl. glasnik RS", br. 91/2019), je moguća izmena ugovora na osnovu produžetka roka i da li se takva izmena objavljuje na Portalu javnih nabavki?
Pravila u vezi sa izmenama ugovora o javnoj nabavci su propisana čl. 154-162. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon).
Sagledavanjem mogućih osnova za izmenu ugovora o javnoj nabavci u pogledu mogućnosti produženja roka za izvršenje obaveza druge ugovorne strane, može se zaključiti da se radi o dva moguća osnova.
Prvi je propisan članom 156. Zakona (Izmene po osnovu ugovornih odredaba), pri čemu Zakon propisuje da se ugovor o javnoj nabavci može izmeniti ako su izmene bile predviđene u dokumentaciji o nabavci i ugovoru o javnoj nabavci na jasan, precizan i nedvosmislen način.
Dakle, u ovoj situaciji se radi o mogućnosti da se rok za izvršenje obaveza produži na osnovu elemenata same konkursne dokumentacije, odnosno zaključenog ugovora, ali samo ukoliko je takva mogućnost bila stavljena na uvid svim privrednim subjektima u sprovedenom postupku javne nabavke, i to na jasan, precizan i nedvosmislen način. Drugim rečima, to ne mogu biti uopštene formulacije u modelu ugovora, kojima se predviđa mogućnost produženja roka, već odredbe koje uređuju pod kojim se uslovima i na koji način, u kojoj dužini i sl. se rokovi mogu produžiti.
Drugi osnov je propisan u članu 158. Zakona (Izmene usled nepredviđenih okolnosti). Ovim članom Zakona je propisano da se ugovor o javnoj nabavci može izmeniti kada su ispunjeni dva uslova: 1) potreba za izmenom nastala je zbog okolnosti koje savestan naručilac nije mogao da predvidi i 2) izmenom se ne menja priroda ugovora.
Od suštinske je važnosti u pogledu ovog osnova da je ova potreba nastala zbog okolnosti koje savestan naručilac nije mogao da predvidi. Dakle, potrebno je da su u toku realizacije ugovora nastale okolnosti koje naručilac (pa i privredni subjekt) nisu mogli da predvide prilikom sačinjavanja konkursne dokumentacije i pripreme ponude, već su u toku realizacije ugovora nastale neke posebne okolnosti koje onemogućavaju da se obaveza druge ugovorne strane ispuni u roku. Neki od primera su: zastoj u izvršenju ugovora koji je na strani naručioca (druga ugovorna strana na primer nema pristup potrebnoj dokumentaciji naručioca koja je neophodna za ispunjenje obaveze), nemogućnost izvršenja u rok usled nepogoda ili pandemije virusa Covid19 i sl.
Izmena učinjena u skladu sa članom 156. Zakona se ne objavljuje na Portalu javnih nabavki, dok ova obaveza postoji kada se izmena vrši u skladu sa članom 158. Zakona, imajući u vidu da je članom 155. stav 2. Zakona propisano da je u slučaju izmene ugovora iz čl. 157. i 158. ovog zakona, naručilac dužan da obaveštenje o izmeni ugovora pošalje na objavljivanje na Portalu javnih nabavki u roku od deset dana od dana izmene ugovora.
Na kraju ukazujemo da se prethodno navedeno odnosi na mogućnost produženja roka za izvršenje obaveza druge ugovorne strane, a ne na mogućnost produženja roka važenja ugovora, u kojem slučaju bi se eventualno mogli primeniti i osnovi iz čl. 157. i 160. Zakona, kada je produženje roka važenja ugovora posledica realizacije dodatnih dobara, usluga ili radova, odnosno povećanja obima predmeta javne nabavke. Tada je potrebno imati u vidu i odredbe Zakona o budžetskom sistemu u pogledu mogućnosti i uslova za zaključenje ugovora na period duži od 12 meseci, te da se tada obaveštenje o izmeni ugovora objavljuje na Portalu javnih nabavki u slučaju izmene iz člana 157. Zakona, dok ova obaveza ne postoji kod izmene ugovora u smislu člana 160. Zakona.