Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li su nabavke tonera i nabavka kancelarijskog materijala istovrsne nabavke, odnosno da li ih treba posmatrati u zbiru na godišnjem nivou pri određivanju sprovođenja postupka javne nabavke? Procenjena vrednost nabavke kancelarijskog materijala je 2.000.000 dinara, a nabavke tonera je 800.000 dinara. Da li se nabavka tonera može sprovesti u skladu sa članom 27. stav 1. tačka 1) Zakona o javnim nabavkama?
Pragovi od kojih su naručioci u obavezi da sprovode postupke javnih nabavki radi pribavljanja dobara, usluga i radova su Zakonom o javnim nabavkama („Sl. glasnik RS“, br. 91/19) određeni kao značajno veći u odnosu na limite iz prethodnog zakona, s tim što naručioci moraju da obrate pažnju na to da se obaveza sprovođenja postupaka javne nabavke ustanovljava uključujući navedene iznose, a ne iznad njih. Tako, za nabavku usluge procenjene vrednosti 1.000.000 dinara, naručioci će biti dužni da sprovedu postupak javne nabavke.
Iako u navedenoj odredbi ne stoji da su u pitanju procenjene vrednosti nabavke na godišnjem nivou, već piše „…na nabavku….čija je procenjena vrednost manja od….“ pa deluje da je zakonodavac mislio na pojedinačni postupak nabavke, smatramo da nema mesta takvom tumačenju, pre svega zbog odredbe člana 29. Zakona i odredbi Zakona kojima su regulisana načela javnih nabavki.
Naime, odredbom člana 29. Zakona je propisano da procenjena vrednost predmeta javne nabavke mora da bude objektivna, zasnovana na sprovedenom ispitivanju i istraživanju tržišta predmeta javne nabavke, koje uključuje proveru cene, kvaliteta, perioda garancije, održavanja i sl. i mora da bude validna u vreme pokretanja postupka. Takođe, u stavu drugom te odredbe je navedeno da određivanje procenjene vrednosti predmeta javne nabavke ne može da se vrši na način koji ima za cilj izbegavanje primene Zakona, niti u tom cilju može da se vrši podela predmeta javne nabavke na više nabavki.
Poteškoće u tumačenju izaziva činjenica da Zakon više ne sadrži definiciju istovrsnosti, međutim, odredbe člana 29. Zakona su osnov za pravilno tumačenje odredbe kojom su regulisani pragovi do kojih se Zakon ne primenjuje, kao i ostale odredbe kojima se reguliše pitanje određivanja procenjene vrednosti, kako ne bi došlo do planiranja i pokretanja nabavki na način da se izbegne primena zakona.
Dakle, nije dozvoljeno određivanje procenjene vrednosti u cilju izbegavanja primene zakona. Takođe, nije dozvoljena podela predmeta javne nabavke na više nabavki u cilju izbegavanja zakona. Dodatno, naručilac je dužan da predmet javne nabavke odredi na način da isti predstavlja tehničku, tehnološku, funkcionalnu i drugu objektivno odredivu celinu.
To znači da se u okviru ove definicije nalazi i pojam istovrsnosti (iako tako nije definisan, odnosno nazvan).
Dakle, u konkretnom slučaju, deo odgovora je da generalno istovrsne predmete nabavki treba posmatrati u zbiru na godišnjem nivou, iako Zakon ni u jednoj svojoj odredbi to ne navodi precizno.
Imajte u vidu način planiranja budžeta, koji je po pravilu na godišnjem nivou, pravila o određivanju procenjenih vrednosti kod nabavki dobara, usluga i radova, a imajući u vidu prethodno navedene odredbe kojima nije dozvoljeno određivanje procenjene vrednosti u cilju izbegavanja primene zakona.
U konkretnom slučaju, toneri se pre svega smatraju istovrsnim dobrima sa npr. računarima, tastaturama, monitorima, dok se kancelarijski materijal uglavnom odnosi na papir za štampanje, koverte, i sl.
U smislu istovrsnosti, tj. da li isti ponuđač može da ponudi npr. i papir za štampanje i tonere, iako je češća situacija da tonere mogu ponuditi oni ponuđači koji u svojoj ponudi imaju pre svega tehničku opremu, odnosno računare, štampače, skenere, monitore i sl., a da određeni specijalizovani proizvođači i pojedini ponuđači imaju kompletan kancelarijski asortiman po kome kancelarijski materijal u širem smislu obuhvata i tonere, treba imati u vidu pre svega način na koji kontrolne institucije posmatraju ovaj predmet nabavki (DRI).
U tom smislu, smatramo da se nabavka tonera može sprovesti ili kao posebna partija u okviru kancelarijskog materijala ili kao poseban postupak javne nabavke (bez obzira na vrednost, jer ih treba tumačiti kao istovrsnu kancelarijskom materijalu i zbrajati procenjene vrednosti na godišnjem nivou), te da nabavku tonera ne bi trebalo sprovoditi u skladu sa članom 27. stav 1. točka 1) ZJN, sve u duhu načina na koji DRI posmatra ove predmete nabavki. Naravno, ima i situacija u praksi gde naručioci sprovode razdvojeno ove predmete nabavki, ne smatrajući ih istovrsnim, ali mislimo da je za naručioca bezbednije da na opisani način sprovede postupke.
Kako prikazati u planu javnih nabavki, nabavku telekomunikacionih usluga koja je oblikovana u dve partije: fiksna telefonija procenjene vrednosti 2.500.00,00 RSD bez PDV-a i mobilna telefonija 250.000,00 RSD bez PDV-a? Partiju mobilne telefonije sproveli bi u skladu sa članom 35. stav 4. ZJN. Da li se navedena okolnost prikazuje u odlukama o sprovođenju postupka javne nabavke?
Članom 88. Zakona o javnim nabavkama („Sl. glasnik RS“, br. 91/19; u daljem tekstu: Zakon) propisano je da je naručilac dužan da donese godišnji plan javnih nabavki koji sadrži sledeće podatke:
Članom 35. Zakona propisano je da kada je predmet javne nabavke podeljen u partije, naručilac određuje procenjenu vrednost svake partije.
Procenjena vrednost javne nabavke podeljene u partije uključuje procenjenu vrednost svih partija, za period na koji se zaključuje ugovor.
Naručilac ne može da izbegne primenu ovog zakona za pojedinu partiju, ako je zbir vrednosti svih partija jednak ili veći od iznosa iz člana 27. stav 1. točka 1) ovog zakona.
Izuzetno od stava 3. ovog člana, naručilac ne mora da primenjuje odredbe ovog zakona na nabavku jedne ili više partija ako je pojedinačna procenjena vrednost te partije manja od 300.000 dinara za dobra ili usluge, odnosno manja od 500.000 dinara za radove i ako ukupna procenjena vrednost svih tih partija nije veća od iznosa iz člana 27. stav. 1 točka 1) ovog zakona.
Dakle, iz navedenih odredbi Zakona proizilazi da je dužnost u Planu javnih nabavki prikazati predmet javne nabavke telekomunikacione usluge i ukupnu procenjenu vrednost obe partije (2.750.000,00 dinara bez PDV-a). Može se, ali i ne mori, prikazivati u Planu javnih nabavki nazive partija i njihove pojedinačne vrednosti.
Navedeno znači da, bez obzira što će se nabavka za partiju 2 – mobilna telefonija, sprovesti u skladu sa odredbom člana 35. stav 4. Zakona, odnosno što se za tu partiju neće primenjivati odredbe Zakona, njena procenjena vrednost mora se prikazivati u Planu javnih nabavki zajedno sa procenjenom vrednošću koja se sprovodi po Zakonu, dakle, prikazuje se njena ukupna procenjena vrednost. Ovo stoga što je to mogućnost, ali ne i obaveza da se primeni odredba člana 35. stav 4. Zakona na pojedinu partiju, ako su ispunjeni uslovi za to.
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da, ako postoji opredeljenje za to, ne mora se uopšte prikazati procenjena vrednost u Planu javnih nabavki u smislu odredbe člana 88. stav 5. Zakona, međutim, u okviru Odluke o sprovođenju postupka javne nabavke mora se navesti procenjena vrednost nabavke, kako i procenjene vrednosti svake partije pojedinačno.
Odredbom člana 91. stav 1. Zakona je propisano da naručilac donosi odluku o sprovođenju postupka javne nabavke koja naročito sadrži podatke o predmetu javne nabavke, vrsti postupka i procenjenoj vrednosti javne nabavke ukupno i za svaku partiju posebno, kao i podatke o sastavu komisije za javnu nabavku odnosno licu koje sprovodi postupak javne nabavke.
U ovoj odluci svakako treba navesti da će se predmetna nabavka sprovesti na način kako je opisano, uz navođenje ispunjenosti uslova za primenu člana 35. stav 4. na pojedinačnu partiju.
S obzirom da su u opštem rečniku javnih nabavki nabavke projekata definisane opštim pojmom nabavke (a nema definisinih različitih projekata kao na primer projekat asfaltiranja ulice, projekat izgradnje sekundarne vodovodne mreže, projekat energetske efikasnosti i sl.), da li različite javne nabavke za projekte pojedinačno staviti u plan javnih nabavki ili sve one idu pod jednu nabavku za izradu projektne tehničke dokumentacije?
Zakonom o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon), koji je u primeni od 1. jula 2020. godine, u članu 5. stav 2, propisano je da javna nabavka ne sme da bude oblikovana sa namerom izbegavanja primene ovog zakona, dok je članom 29. stav 2. propisano da određivanje procenjene vrednosti predmeta javne nabavke ne može da se vrši na način koji ima za cilj izbegavanje primene ovog zakona, niti u tom cilju može da se vrši podela predmeta javne nabavke na više nabavki.
Imajući u vidu navedene odredbe Zakona, naručilac neće postupiti protivno odredbama Zakona ni u jednoj od dve navedene alternative u pitanju.
Naime, sve dok naručilac ne izbegava primenu odredaba Zakona oblikujući je u više nabavki, već za svaku nabavku predviđa primenu odredaba Zakona, naručilac ne postupa protivno odredbama Zakona.
Posebno ukazujemo da ukoliko se u trenutku pokretanja postupka javne nabavke imaju izrađeni projektni zadaci (tehničke specifikacije) za više projekata koji su predmet nabavke, može se pokrenuti jedna javna nabavka koja će biti oblikovana po partijama.
Da li može istovrsna nabavka da se raspisuje u toku kalendarske godine dva puta (npr. nabavka dobra -građevinski materijal za IRL po različitim ugovorima: da li je, u tom konkretnom slučaju moguće raspisati jednu nabavku, a u toku godine se ukaže potreba za još jednom, a nakon usvojenog rebalansa se obezbede sredstva)?
Zakonom o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon), koji je u primeni od 1. jula 2020. godine, u članu 5. stav 2, propisano je da javna nabavka ne sme da bude oblikovana sa namerom izbegavanja primene ovog zakona, dok je članom 29. stav 2. propisano da određivanje procenjene vrednosti predmeta javne nabavke ne može da se vrši na način koji ima za cilj izbegavanje primene ovog zakona, niti u tom cilju može da se vrši podela predmeta javne nabavke na više nabavki.
Dakle, Zakon poznaje zabranu da se procenjena vrednost ne utvrđuje na način da se izbegne primena odredaba Zakona, odnosno da se izbegne primena odredaba Zakona kojima se utvrđuju pravila postupka u odnosu na procenjenu vrednost javne nabavke (procenjena vrednost na godišnjem nivou).
S druge strane, Zakon kao ni njegov prethodnik ne zabranjuje da naručioci u toku jedne kalendarske godine sprovedu više postupaka javne nabavke koji se odnose na istovrsni predmet javne nabavke.
Tako, na primer, naručilac može sprovesti javnu nabavku kancelarijskog materijala procenjene vrednosti u iznosu od 700.000,00 dinara bez PDV-a, a zatim u toku iste kalendarske godine još jednu javnu nabavku kancelarijskog materijala procenjene vrednosti u iznosu od 800.000,00 dinara bez PDV-a. Bitno je da nijedna od dve nabavke iz datog primera nije izuzeta od primene Zakona.
U vezi sa konkretnim pitanjem odgovor je da – istovrsna nabavka može da se raspisuje u toku kalendarske godine dva puta, uz poštovanje navedenih odredaba Zakona.
Dodatno napominjemo da ovakvo postupanje odstupa od načela efikasnosti, te je preporuka da se potreba za ovakvim postupanjem obrazloži u dokumentima koji se donose (na primer, u odluci o sprovođenju drugog postupka javne nabavke).
Imajući u vidu ograničenje propisano članom 41. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", br. 38/19 i 55/20) da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu, da li je moguće utvrditi pravo na prekovremeni rad zaposlenom koji ima uvećanu zaradu zbog zamene rukovodioca unutrašnje organizacione jedinice (5% ili 10% zavisno od dužine trajanja) ako je prekovremeni rad posledica poslova njegovog redovnog radnog mesta (konkretno izrada odluke o budžetu) i nije uslovljen dodatnim opterećenjem na radu?
Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16,113/17, 95/18, 113/17-dr.zakon, 95/18-dr. zakon i 86/19-dr.zakon), propisana je dužnost službenika da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla, zamene odsutnog službenika ili u slučaju da na određeno radno mesto nije raspoređen nijedan službenik. Vrstu i trajanje navedenih poslova određuje neposredni rukovodilac pismenim nalogom, najduže na 30 radnih dana u periodu od šest meseci (član 33).
S tim u vezi, članom 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS”, br. 38/19 i 55/20), utvrđeno je pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu zaposlenom koji po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili radi poslove odsutnog zaposlenog. U pismenom nalogu navodi se naziv radnog mesta čije poslove će zaposleni obavljati usled privremenog povećanja obima poslova i razlozi koji su doveli do privremenog povećanja obima posla, odnosno ime zaposlenog koji je odsutan. Stavom 3. istog člana propisano je da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.
Odredbama navedenog ugovora propisano je i pravo na dodatak za prekovremeni rad koji ostvaruje zaposleni kada po pismenom nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%. Pretpostavljeni je dužan da izda pismeni nalog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno. Izuzetno, na zahtev zaposlenog, umesto dodatka za prekovremeni rad, zaposlenom se mogu omogućiti slobodni sati u narednom mesecu od meseca u kojem je obavljao prekovremeni rad, tako što za svaki sat prekovremenog rada ostvaruje sat i po vremena slobodno (član 39).
Iz navedenog proizlazi da su prekovremeni rad i dodatno opterećenje na radu dva različita instituta po svojoj prirodi koja se primenjuju u različitim situacijama i pod različitim uslovima. Dodatno opterećenje na radu je posledica potrebe da zaposleni, iz razloga propisanih zakonom, odnosno Posebnim kolektivnim ugovorom, po pismenom nalogu rukovodioca, obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, i s tim u vezi ostvaruje pravo na dodatak za dodatno opterećenje, dok obavljanjem poslova svog radnog mesta duže od punog radnog vremena zaposleni ostvaruje dodatak za prekovremeni rad.
Međutim, imajući u vidu da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu, mišljenja smo da zaposlenom koji obavlja poslove svog radnog mesta duže od punog radnog vremena i istovremeno obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, primenom člana 41. st. 3. Posebnog kolektivnog ugovora, pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u visini vrednosti osnovne plate uvećane za 26%.