Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako je regulisano finansiranje pripremnog predškolskog razreda, koji rashodi mogu biti finansirani iz namenskog transfera Ministarstva obrazovanja? Da li postoje jasno definisani rashodi ili može predškolska ustanova samostalno odlučivati koje rashode će isplaćivati iz namenskog transfera?
Zakon o finansiranju lokalne samouprave („Službeni glasnik RS", br. 62/2006,... 85/2024) u članu 2. definiše namenski transfer kao transfer koji se koristi za tačno određenu svrhu, odnosno vrstu izdatka za koju je transfer dodeljen. Članom 46. istog zakona navedeno je da u slučaju nenamenskog trošenja transfera, ministar nadležan za poslove finansija može predložiti Vladi da se jedinici lokalne samouprave uskrati deo ukupnog nenamenskog transfera u iznosu nenamenski utrošenih sredstava.
S obzirom na to da je konkretan transfer Ministarstva prosvete namenjen za realizaciju pripremnog predškolskog programa, sredstva se mogu koristiti isključivo za ovu namenu. Shodno navedenom, smatramo da predškolske ustanove imaju određenu fleksibilnost u pogledu raspodele sredstava, ali ta sredstva moraju biti korišćena isključivo u okviru pripremnog predškolskog programa (npr. mogu se koristiti za plate zaposlenih, obezbeđivanje materijala, organizovanje aktivnosti, itd.).
Informacije o tome šta podrazumeva pripremni predškolski program možete pronaći na zvaničnom sajtu Ministarstva prosvete https://prosveta.gov.rs/__trashed/, ili se možete direktno obratiti Ministarstvu prosvete kako biste dobili precizne smernice u vezi sa opravdanošću rashoda koji se mogu finansirati iz transfernih sredstava.
Чланом 146 Закона о планирању и изградњи прописано је да су мањи монтажни објекти: објекти монтажно демонтажног типа, и то искључиво киосци до 10,5 м2, баште угоститељских објеката, тезге и други покретни мобилијар који се поставља и уклања на основу програма који доноси јединица локалне самоуправе на период од најдуже десет година. НПР магистрални пут, право својине РС, право коришћења ЈП Путеви Србије (3990 КО Мрчајевци, Чачак), а у обухвату те кат. парцеле и тротоар и други додатни елементи пута. Чланом 72 Закона о путевима ("Сл. гласник РС", бр. 41/2018, 95/2018 - др. закон и 92/2023 - др. закон) прописано је да додатне елементе, објекте и опрему државног пута (тротоар, раскрснице за потребе насеља, простори за паркирање, јавна расвета, светлосна и друга сигнализација за потребе насеља, бициклистичке стазе, пешачке стазе и сл.), који су изграђени за потребе насеља, одржава јединица локалне самоуправе. Чланом 84 овог закона прописано је да је изградња тротоара, пешачких и бициклистичких стаза, уз државни пут кроз насеље је обавезујућа за јединице локалне самоуправе. Трошкове изградње елемената државног пута из ст. 3. и 4. овог члана, сноси јединица локалне самоуправе која је захтевала изградњу тих елемената. Да ли ЈЛС може у Програм привремених објеката уврстити и јавне површине које се налазе у обухвату државног пута и наплаћивати накнаду за коришћење те јавне површине и да ли је, према важећим прописима, за такво располагање потребна сагласност ЈП Путеви Србије?
Што се тиче дела вашег питања које се односи на проблем да ли ЈЛС у Програм привремених објеката може да уврсти и јавне површине које се налазе у обухвату државног пута без сагласности управљача пута, мишљење Стручне службе СКГО је да је ипак неопходно прибавити сагласност управљача државног пута – ЈП Путеви Србије. Приликом захтева за добијање сагласности важно је да напоменете и проверите са ЈП Путеви Србији каква је судбина прихода од коришћења јавне површине из разлога јер се може десити да вам дају сагласност, а да касније потражују приход, односно да захтевају да се накнада за коришћење јавне површине уплаћује на њихов рачун.
Такође, указујемо и на одредбе Закона о накнадама за коришћење јавних добара, пре свега на члан 240. овог закона који предвиђа да се утврђивање накнаде за коришћење јавне површине врши према површини простора, односно средства за оглашавање или према техничко-употребним карактеристикама објекта, односно врсти средства за оглашавање, сразмерно одобреном времену коришћења, утврђеног дозволом надлежног органа јединице локалне самоуправе, а у случају коришћења јавне површине на начин прописан чланом 236. овог закона, без дозволе надлежног органа, накнада се утврђује према подацима из акта надлежне инспекције о површини простора, односно средства за оглашавање или према техничко-употребним карактеристикама објекта, односно врсти средства за оглашавање и времену коришћења. Према наведеном, надлежни орган ЈЛС који издаје одобрење за коришћење јавне површине, односно надлежна инспекција, достављају локалној пореској администрацији податке за утврђивање накнаде.
Na osnovu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnoj svojini, Uredba o evidenciji nepokretnosti u javnoj svojini prestala je da važi. Da li u skladu sa navedenim, jedinice lokalne samouprave više uopšte nemaju obavezu godišnjeg izveštavanja Ministarstva? Takođe, članom 64đ, propisana je obaveza jedinice lokalne samouprave da vodi Posebnu evidenciju nepokretnosti. Da li to znači, da JLS pored evidencije u registru nepokretnosti, treba paralelno da vodi posebnu evidenciju, na nekom svom obrascu (jer u stavu 3 ovog člana, stoje dodatni elementi koje ova evidencija treba da sadrži) ili je u pitanju samo vođenje evidencije u registru RDI? Zakon nije dao definiciju Posebne evidencije nepokretnosti. Posebno zbunjuje to što u poslednjem stavu navedenog člana stoji da Direkcija ima pristup ovoj evidenciji, odnosno, da se usklađeni podaci iz posebne evidencije smatraju dostavljenim Direkciji, koja ima pristup u skladu sa članom 64g.
Tačno je da je danom stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnoj svojini prestala da važi Uredba o evidenciji nepokretnosti u javnoj svojini. Prema ovoj Uredbi, JLS su imale obavezu da dostavljaju godišnji izveštaj Republičkoj direkciji za imovinu, preko veb aplikacije. Od stupanja na snagu izmena i dopuna Zakona o javnoj svojini takva obaveza više ne postoji.
Posebno napominjemo da je uvek postojala obaveza vođenja posebnih evidencija imovine od strane JLS i korisnika. Forma u kojoj se to čini nije nužno propisana Zakonom tako da je i sada kao i ranije ostavljena sloboda nosiocima javne svojine i korisnicima nepokretnosti u javnoj svojini na koji način će da vode tu posebnu evidenciju nepokretnosti (Excel, u papirnom obliku ili na neki treći način). Bitno je da ta posebna evidencija sadrži sve podatke iz člana 64đ. stav 3. i 64b. Zakona.
Dakle, ono što se od vas očekuje jeste da redovno vodite svoje posebne evidencije i da redovno uknjižite svaku promenu imovine u katastru.
Republička direkcija za imovinu ima pristup podacima katastra i kada JLS izvrši upis neke promene u evidenciji katastra smatra se da je taj podatak dostavljen Republičkoj direkciji za imovinu.
To je i propisano u članu 64đ. stav 6. Zakona o javnoj svojini da Republička direkcija za imovinu ima pristup podacima katastra.
Ako se poreskom obvezniku zastarelost utvrdi retroaktivno 5 godina u skladu sa clanom 114 Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji od kada pocinje da tece rok za zastarelosti . Na primer ako se u 2019. godini utvrdi porez retroaktivno za 2014., 2015., 2016., 2017 i 2018. godine da li ce se u ovom slucaju rok za zastarelost za 2014.godinu racunati od 2014. godine ili od 2019.godine kada je utvrdjen porez. Hvala unapred na odgovoru
Članom 114. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da pravo Poreske uprave na utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih poreskih davanja zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče.
Zastarelost prava na utvrđivanje poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je trebalo utvrditi porez, odnosno sporedno poresko davanje. Zastarelost prava na naplatu poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je obaveza poreskog dužnika dospela za plaćanje. Shodno navedenim odredbama, pravo poreskog organa za utvrđivanje poreza zastareva za pet godina od prvog dana naredne godine u kojoj je trebalo utvrditi porez. Porez za 2014. godinu trebalo je utvrditi u 2014. godini, rok zastarelosti prava na utvrđivanje poreza počinje da teče od 1. januara 2015. godine i traje pet godina (2015-2019), što znači da se obaveza za 2014.godinu može utvrditi do kraja 2019. godine. Dalje, poreska obaveza za 2013. godinu se mogla utvrditi do kraja 2018. godine, tako da je 1.1.2019. godine nastupila zastarelost prava na utvrđivanje obaveze za 2013. godinu, pod uslovom da nije bilo prekida i zastoja zastarelosti u smislu Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Pravo poreskog organa za naplatu poreza je pet godina od prvog dana naredne godine u kojoj je obaveza poreskog dužnika dospela za plaćanje. Navedeno znači da za sve obaveze koje su dospele za plaćanje u periodu od 1.1. do 31.12.2019 godine, zastarelost prava na naplatu počinje da teče od 1. januara 2020 godine i traje 5 godina. Ako nema prekida i zastoja zastarelosti u smislu Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kao i ako nisu obezbeđene zalogom ili hipotekom, ove obaveze zastarevaju 1. januara 2025. godine.
U konkretnoj situaciji, za obaveze za 2014. godinu koje su, u skladu sa propisanim rokom zastarelosti prava na utvrđivanje, utvrđene u 2019. godini i dospele za plaćanje do 31.12.2019. godine, rok za zastarelost se računa od 1. januara 2020. godine, jer zastarelost prava na naplatu počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je obaveza poreskog dužnika dospela za plaćanje (a ne od godine u kojoj je trebalo utvrditi porez).
Preduzetnik je zaključio ugovor o zakupu građevinskog zemljišta za kiosk sa opštinskom upravom. Opštinska uprava mesečno fakturiše zakup preduzetniku, koji ne plaća zakupninu. Preduzetnik je iskazao volju da uđe u reprogram duga na osnovu zakupnine, i da odloženo, mesečno otplati dugovanje. Da li postoji zakonski osnov za reprogram duga na osnovu zakupa? Koji organ je nadležan za sprovođenje prinudne naplate, pravobranilaštvo ili lokalna poreska administracija?
Član 2a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisuje da se ovaj zakon primenjuje i na izvorne javne prihode jedinica lokalne samouprave koje te jedinice utvrđuju, naplaćuju i kontrolišu u javnopravnom odnosu, kao i na sporedna poreska davanja po tim osnovama, uključujući i izvorne javne prihode koje jedinice lokalne samouprave utvrđuju, naplaćuju i kontrolišu u postupcima u kojima donose poreske akte, poreske upravne akte, kao i druge akte u upravnom postupku.
Član 10. istog zakona propisuje da poreskopravni odnos je odnos javnog prava koji obuhvata prava i obaveze u poreskom postupku poreskog organa s jedne i fizičkog, odnosno pravnog lica, kao i otvorenog investicionog fonda, odnosno alternativnog investicionog fonda koji nema svojstvo pravnog lica, a koji je upisan u odgovarajući registar u skladu sa zakonom (u daljem tekstu: fond), s druge strane, kojim se uređuje:
U skladu sa navedenim, Zаkon o poreskom postupku i poreskoj administraciji ne primenjuje se na ugovore zaključene između stranaka, a koji se odnose na zakup poslovnog prostora, s obzirom da ugovoreni odnos nije javnopravni već obligacioni odnos.
U tom smislu se primenom ovog zakona ne može odobriti reprogram niti vršiti prinudna naplata, što znači da lokalna poreska administracija nije nadležna za prinudnu naplatu ovih obaveza. Takođe, pitanje postojanja zakonskog osnova za odobravanje reprograma u vezi sa ugovorenim obavezama na osnovu zakupa nije u nadležnosti lokalne poreske administracije, s obzirom na to da se reprogram ne može odobriti u skladu sa Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, te da lokalna poreska administracija nije nadležna za upravljanje ovim javnim prihodima.“
Dostavljamo u prilogu odgovora i Mišljenje Ministarstva finansija broj 011-00651/2016-04 od 07.02.2017. godine (Mišljenje broj 1) u kome je dato objašnjenje po ovom pitanju.