Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li načelnik opštinske uprave koji je prema Zakonu o zaposlenima u autonomnim pokrajnama i jedinicama lokalne samouprave službenik na položaju, a ne funkcioner, ima obavezu prijavljivanja prihoda i imovine u skladu sa članom 68. a u vezi člana 2. Zakona o sprečavanju korupcije?
Prema Zakonu o sprečavanju korupcije („Sl. glasnik RS“, br. 35/19 i 88/19) članom 2. stav 1. tačka 2) i 3) propisano je da se pod „organom javne vlasti“ podrazumeva organ Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i gradske opštine, ustanova, javno preduzeće i drugo pravno lice čiji je osnivač ili član Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili gradska opština. Takođe, u smislu ovog zakona određeno je da je "javni funkcioner" svako izabrano, postavljeno ili imenovano lice u organu javne vlasti, osim lica koja su predstavnici privatnog kapitala u organu upravljanja privrednog društva koje je organ javne vlasti.
Dalje, članom 70. Zakona o sprečavanju korupcije određeno je da se na odbornike, članove opštinskog i gradskog veća, članove opštinskih i gradskih izbornih komisija i članove organa javnih preduzeća, privrednih društava, ustanova i drugih organizacija čiji je osnivač opština, grad ili gradska opština ne primenjuju odredbe čl. 68. i 69. koje se odnose na redovno i vanredno prijavljivanju imovine i prihoda.
Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/16, 113/17, 113/17 – dr. zakon i 95/18) sadrži odredbe koje se odnose na postavljanje na položaj, pa je tako članom 49. stav 2. ovog zakona propisano da gradsko, odnosno opštinsko veće postavlja i razrešava načelnika uprave i zamenika načelnika uprave.
Obzirom da u skladu sa Zakonom o zaposlenima u AP i JLS opštinsko veće postavlja i razrešava načelnika uprave, načelnik uprave kao službenik na položaju je obuhvaćen definicijom javnog funkcionera i shodno tome ima obavezu prijavljivanja imovine i prihoda.
Da li zamenik predsednika Skupštine koji je izabran tekuće godine 2020. godine i koji je prešao iz predškolske ustanove u grad sa radno pravnim statusom ima pravo na minuli rad, kao dodatak na lični dohodak, budući da je grad osnivač ustanove?
Članom 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS”, broj 38/19 i 55/20) je propisano:
“Zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji.
Pravo na minuli rad ostvaruje se i za godine rada kod poslodavca od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene.
Zaposleni ostvaruje pravo na minuli rad i za godine rada provedene u organima ranijih saveznih država čiji je pravni sledbenik Republika Srbija, a koji su usled promene državnog uređenja prestali da postoje.
Pravo na minuli rad u skladu sa ovim članom, ostvaruju zaposleni počev od 22. marta 2019. godine”.
S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, te da nije reč o poslodavcu od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene, već o ustanovi, time se ne ostvaruju uslovi iz citiranog člana 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave. U tom smislu nije od uticaja ko je osnivač ustanove.
Imajući u vidu ograničenje propisano članom 41. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", br. 38/19 i 55/20) da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu, da li je moguće utvrditi pravo na prekovremeni rad zaposlenom koji ima uvećanu zaradu zbog zamene rukovodioca unutrašnje organizacione jedinice (5% ili 10% zavisno od dužine trajanja) ako je prekovremeni rad posledica poslova njegovog redovnog radnog mesta (konkretno izrada odluke o budžetu) i nije uslovljen dodatnim opterećenjem na radu?
Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16,113/17, 95/18, 113/17-dr.zakon, 95/18-dr. zakon i 86/19-dr.zakon), propisana je dužnost službenika da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla, zamene odsutnog službenika ili u slučaju da na određeno radno mesto nije raspoređen nijedan službenik. Vrstu i trajanje navedenih poslova određuje neposredni rukovodilac pismenim nalogom, najduže na 30 radnih dana u periodu od šest meseci (član 33).
S tim u vezi, članom 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS”, br. 38/19 i 55/20), utvrđeno je pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu zaposlenom koji po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili radi poslove odsutnog zaposlenog. U pismenom nalogu navodi se naziv radnog mesta čije poslove će zaposleni obavljati usled privremenog povećanja obima poslova i razlozi koji su doveli do privremenog povećanja obima posla, odnosno ime zaposlenog koji je odsutan. Stavom 3. istog člana propisano je da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.
Odredbama navedenog ugovora propisano je i pravo na dodatak za prekovremeni rad koji ostvaruje zaposleni kada po pismenom nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%. Pretpostavljeni je dužan da izda pismeni nalog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno. Izuzetno, na zahtev zaposlenog, umesto dodatka za prekovremeni rad, zaposlenom se mogu omogućiti slobodni sati u narednom mesecu od meseca u kojem je obavljao prekovremeni rad, tako što za svaki sat prekovremenog rada ostvaruje sat i po vremena slobodno (član 39).
Iz navedenog proizlazi da su prekovremeni rad i dodatno opterećenje na radu dva različita instituta po svojoj prirodi koja se primenjuju u različitim situacijama i pod različitim uslovima. Dodatno opterećenje na radu je posledica potrebe da zaposleni, iz razloga propisanih zakonom, odnosno Posebnim kolektivnim ugovorom, po pismenom nalogu rukovodioca, obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, i s tim u vezi ostvaruje pravo na dodatak za dodatno opterećenje, dok obavljanjem poslova svog radnog mesta duže od punog radnog vremena zaposleni ostvaruje dodatak za prekovremeni rad.
Međutim, imajući u vidu da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu, mišljenja smo da zaposlenom koji obavlja poslove svog radnog mesta duže od punog radnog vremena i istovremeno obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, primenom člana 41. st. 3. Posebnog kolektivnog ugovora, pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u visini vrednosti osnovne plate uvećane za 26%.
Da li gradske opstine Grada Beograda imaju status lokalne saouprave u smislu clana 3. stava 1. Zakona o lokalnoj samoupravi?
Polazeći od Ustava Republike Srbije („Sl. glasnik RS“, br. 98/06), članom 188. stav. 1. je propisano da su jedinice lokalne samouprave opštine, gradovi i grad Beograd. Takođe, član 189. Ustava propisuje da se na teritoriji grada mogu obrazovati dve ili više gradskih opština. Gradske opštine se obrazuju Statutom, kojim se uređuju poslovi iz nadležnosti grada koje vrše gradske opštine.
Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi („Sl. glasnik RS“, br. 129/07, 83/14 - dr. zakon, 101/16 - dr. zakon i 47/18) članom 3. stav 1. je propisano da se lokalna samouprava ostvaruje se u opštini, gradu i gradu Beogradu (u daljem tekstu: jedinica lokalne samouprave).
Dakle, shodno važećim propisima gradske opštine nisu jedinice lokalne samouprave, već su to samo opština, grad i grad Beograd.
Jedna od predloženih tačaka dnevnog reda za sednicu skupštine opštine je i razmatranje Rešenja o imenovanju izborne komisije opštine u stalnom sastavu. Naime, u predlogu Rešenja stoji da se u sastav izborne komisije imenuju predsednik, zamenik predsednika, 8 članova komisije i 7 zamenika članova komisije. Zakonom o lokalnim izborima propisano je da predsednik, članovi izborne komisije i njen sekretar u stalnom sastavu imaju zamenike. Ovim predlogom Rešenja jedan član izborne komisije nema zamenika. Da li članovi izborne komisije u stalnom sastavu moraju imati i zamenike?
Članom 14. stav 4. Zakona o lokalnim izborima jeste propisano da "predsednik, članovi izborne komisije u stalnom i proširenom sastavu i njen sekretar imaju zamenike", iz čega proističe da svaki član izborne komisije treba da ima i svog zamenika.
Međutim, u praksi postoje slučajevi da izborna komisija ne bude imenovana u punom sastavu, najčešće iz razloga što neki ovlašćeni predlagač-odbornička grupa nije blagovremeno dostavila predlog svog ili svojih predstavnika u izbornoj komisiji. Takva odluka se ne bi trebalo smatrati manljivom, odnosno ne bi je trebalo smatrati nepunovažnom, pogotovo iz razloga što je u praksi takođe poznato da se upražnjena mesta naknadno dopune, po dobijanju predloga ovlašćenog predlagača.
S obzirom na to da se iz postavljenog pitanja ne može utvrditi razlog nepotpunog predloga za imenovanje izborne komisije, ukazujemo na to da je članom 14. stav 11. Zakona o lokalnim izborima propisano da je "protiv rešenja skupštine jedinice lokalne samouprave o imenovanju predsednika i članova izborne komisije u stalnom sastavu dopuštena (je) žalba Upravnom sudu u roku od 24 časa od donošenja rešenja", tako da je ovlašćeni predlagač koji je trebalo da predloži predmetnog zamenika člana u mogućnosti da svoja prava zaštiti u odgovarajućem postupku pred Upravnim sudom, ukoliko smatra da mu je povređeno zakonom garantovano pravo na imenovanje zamenika člana izborne komisije.