Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePoreski obveznik je uložio jednu žalbu na poresko rešenje za 2021. godinu, uz zahtev da mu se odobri poreski kredit. U konkretnoj situaciji, poreski obveznik u trenutku donošenja rešenja nije imao prebivalište na adresi nepokretnosti. Prvostepeni organ je sve spise predmeta dostavio drugostepenom organu na odlučivanje. Nakon toga, poreski obveznik je podneo još jedan zahtev, a koji se odnosi na korekciju kvadrature i izmenu visine utvrđenog poreza za 2021. godinu na istoj nepokretnosti. Uz zahtev je priložio dokaz iz projektne dokumentacije, uz navode da mu je u ugovoru o kupoprodaji uneta pogrešna korisna površina nepokretnosti, jer su u njoj uključene i terase. Kako postupati u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da postoje 2 (dva) zahteva istog poreskog obveznika, a drugostepeni organ nije rešio po prvoj žalbi istog poreskog obveznika?
S obzirom da je žalba na rešenje o utvrđivanju poreza u postupku po žalbi dostavljena drugostepenom organu na dalje postupanje i odlučivanje, smatramo da svako dalje postupanje prvostepenog organa po ožalbenom rešenju o utvrđivanju poreza mora sačekati odluku drugostepenog organa.
Takođe, ako je zahtev za korekciju kvadrature podnet u roku za žalbu može se posmatrati i kao dopuna žalbe u kom slučaju se može dostaviti drugostepenom organu kao dopunu žalbe.
Dalje, podneti zahtev za korekciju kvadrature, mogao bi se posmatrati kao izmenjena poreska prijava, pri čemu je dalje postupanje uređeno u skladu sa članom 40. stav 5) ZPPPA koji propisuje da se izmenjena poreska prijava ne može podneti nakon pokretanja postupka kontrole za kontrolisani period, odnosno nakon donošenja rešenja o utvrđivanju poreza iz člana 54. stav 2. tačka 2. podtačka (2) ovog zakona.
Takođe, prilikom odlučivanja o statusu „zahteva za korekciju“ mora se imati u vidu i odredbe Zakona o porezima na imovinu, član 33b stav 6. i stav 7. koji propisuje sledeće:
“Kad obveznik koji ne vodi poslovne knjige javnom beležniku nije dostavio izjašnjenje po svim tačkama iz stava 3. ovog člana, ili kad nije dostavio sve dokaze od značaja za utvrđivanje poreske obaveze, odnosno za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje, odnosno na poreski kredit, koje nadležni poreski organ ne može pribaviti razmenom podataka između državnih organa preko Servisne magistrale organa, obveznik je dužan da te podatke, odnosno dokaze dostavi nadležnom poreskom organu u roku od 30 dana od isteka roka iz stava 2. ovog člana, ili na zahtev tog organa u ostavljenom roku u poreskom postupku.
Ako obveznik koji ne vodi poslovne knjige u propisanom, odnosno ostavljenom roku ne dostavi podatke, odnosno dokaze iz stava 6. ovog člana, smatraće se da njima ne raspolaže, pa se poreska obaveza utvrđuje na osnovu podataka i dokaza kojima raspolaže nadležni poreski organ.”
Prema navedenom, ako su činjenice takve da zahtevaju izmenu ožalbenog rešenja mora se sačekati rešenje drugostepenog organa koji će biti odlučeno o žalbenim navodima, a u skladu s tim i o prvostepenom rešenju o utvrđivanju.
Takođe, treba imati u vidu da je postupanje po konačnim rešenjima u upravnom postupku uređeno odredbama čl.176. Zakona o opštem upravnom postupku u smislu korišćenja – ponavljanja postupka.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je kod overavanja dopisa potrebno u skladu sa zakonskim odredbama stavljati potpis i pečat na sva dokumenta? U konkretnom slučaju, JLS je dobila dopis, odnosno Zahtev za pribavljanje podataka iz službene evidencije, iz druge JLS, ali bez pečata, bez zaglavlja i neoveren. Na molbu JLS da se zahtev pečatira i overi, dobijeno je obrazloženje da navedena JLS pečat stavlja samo na rešenja, a ne i na zahteve ili dopise.
Uredbom o ustupanju podataka o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija (Sl.glasnik RS, broj 56/2017), uređeno je da se upit za podatke i podaci iz službene evidencije mogu dostaviti elektronskom poštom ili u papirnom obliku.
Ako se upit i podaci dostavljaju elektronskom poštom, dokument je potrebno potpisati kvalifikovanim elektronskim potpisom ili na drugi način nesumnjivo utvrditi da je upit odnosno podatke dostavilo ovlašćeno službeno lice.
Upit za podatke, pored naziva organa i podataka o ovlašćenom službenom licu, mora da sadrži informacije: o upravnoj stvari o kojoj se odlučuje, broju predmeta na koji se upit odnosi i potrebnim podacima.
Ukoliko se zahtev za pribavljanje podataka dostavlja u papirnoj formi, potrebno ga je overiti pečatom i dokument mora da bude potpisan od strane ovlašćenog lica organa koji dostavlja zahtev za pribavljanje podataka.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li poreski organ/lokalna poreska administracija donosi rešenja za eko naknadu sa iskazanom poreskom obavezom u iznosu od „0“ dinara, ukoliko je poreski obveznik u elektronskoj prijavi iskazao „0“ prihoda? Da li poreski organ može nezavisno od podnete e–prijave kroz sistem, izvršiti promenu u bazi podataka ili je potrebno stranku uvoditi u postupak kancelarijske kontrole, ukoliko se uvidom u prihode kroz bazu APR-a u finansijskim izveštajima, konstatuje da je poreski obveznik pogrešio u popunjavanju poreske prijave za eko naknadu, da nije „nula“ prihod , već postoji određeni iznos ostvarenog prihoda?
Svaka podneta prijava i podaci iskazani u njoj nužno se proveravaju i usaglašavaju sa podacima iz APR iz finansijskih izveštaja.
Dakle, ako je proverom u podacima iz APR utvrđeno da je poreski obveznik podneo izjavu o neaktivnosti i ako je iskazani podatak o prihodu “nula”, stekli su se uslovi za donošenje rešenja sa “nulom”.
Za sve druge prijave za koje se ne može iz raspoloživih podataka utvrditi da je podatak o prihodu tačan, prijava bi trebalo da dobije status “neobrađena”, zatim da poreski organ pošalje poziv poreskom obvezniku za dostavljanje potrebnih podatka i dokumentacije iz koje se može utvrditi tačnost iskazanog podatka.
Odredbe člana 55. stav 6. ZPPPA propisuju mogućnost donošenja rešenja o utvrđivanju obaveze neposrednim odlučivanjem, kada je osnov za utvrđivanje uvid u podatke iz evidencija nadležnih organa, bez prethodnog izjašnjenja obveznika, a stranka ima mogućnost žalbe u poreskom postupku.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li poljoprivredna gazdinstva treba da podnose poresku prijavu o utvrđenom porezu na imovinu – obrazac PPI-1? Ukoliko su u obavezi da podnesu PPI-1, na koji način iskazuju poresku osnovicu u njoj u slučaju kada jedinica lokalne samouprave nije u zakonskom roku donela i objavila cene nepokretnosti, konkretan primer za tekuću godinu?
Pojam poreskog obveznika uređen je odredbama člana 4. Zakona o porezima na imovinu.
Porez na imovinu plaća se na nepokretnosti na teritoriji Republike Srbije od strane lica koja imaju oporeziva prava iz člana 2. stav 1. Zakona o porezima na imovinu.
Obveznik poreza na imovinu iz člana 4. stava 1. ZPI koji ne vodi poslovne knjige (u daljem tekstu: obveznik koji ne vodi poslovne knjige), u smislu oporezivanja porezom na imovinu, jeste:
1) fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje oporezivanje dohotka građana (u daljem tekstu: preduzetnik) koji porez na dohodak građana na prihode od samostalne delatnosti plaća na paušalno utvrđen prihod;
2) drugo lice koje ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije;
3) preduzetnik koji vodi poslovne knjige - za imovinu koja nije evidentirana u njegovim poslovnim knjigama;
4) fond iz stava 1. ovog člana koji ne vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije.
Obveznik poreza na imovinu iz člana 4. stav 1. ZPI koji vodi poslovne knjige (u daljem tekstu: obveznik koji vodi poslovne knjige), u smislu oporezivanja porezom na imovinu, jeste:
1) pravno lice koje vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije;
2) nerezidentno pravno lice - za nepokretnosti za koje poresku obavezu ispunjava ogranak tog lica u skladu sa stavom 2. ovog člana;
3) preduzetnik koji vodi poslovne knjige - za imovinu koju je evidentirao u svojim poslovnim knjigama (u daljem tekstu: imovina u poslovnim knjigama), osim preduzetnika iz stava 6. tačka 1) ovog člana;
3a) fond iz stava 1. ovog člana koji vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije;
4) drugo lice koje vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije, osim preduzetnika iz stava 6. tačka 3) ovog člana.
Obveznikom koji vodi poslovne knjige smatra se, i:
- fizičko lice koje obavlja promet dobara ili pružanje usluga u Srbiji, pa je po tom osnovu obveznik PDV i obveznik poreza na prihode od samostalne delatnosti (preduzetnik) i vodi poslovne knjige u skladu sa propisima u Republici Srbiji - za nepokretnosti koje su evidentirane u njegovim poslovnim knjigama;
- fizičko lice koje ostvaruje prihode od poljoprivrede i šumarstva, odnosno prihode od prodaje poljoprivrednih i šumarskih proizvoda, koje je obveznik PDV, preduzetnik je i dužan je da vodi poslovne knjige - za nepokretnosti koje su evidentirane u njegovim poslovnim knjigama;
- fizičko lice koje ostvaruje prihode od poljoprivrede i šumarstva, odnosno prihode od prodaje poljoprivrednih i šumarskih proizvoda, koje je nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva upisanog u registar, koje se opredelilo da ima svojstvo preduzetnika pa vodi poslovne knjige - za nepokretnosti koje su evidentirane u njegovim poslovnim knjigama.
Fizičko lice koje ostvaruje prihod od poljoprivrede, a nema status preduzetnika, nema ni obavezu da vodi poslovne knjige, pa shodno tome nema ni obavezu samooporezivanja za nepokretnosti za koje je obveznik poreza na imovinu.
Da bi se porez na imovinu utvrđivao samooporezivanjem, nužno je da obveznik vodi poslovne knjige u skladu sa propisima Republike Srbije i da je predmetna imovina evidentirana u poslovnim knjigama.
Preduzetnik odnosno preduzetnik poljoprivrednik (obveznik poreza po osnovu prihoda od poljoprivrede i šumarstva - fizičko lice koje je nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva upisano u registar poljoprivrednih gazdinstava) nije subjekt u pravu i ne može biti stranka u postupku, kada je predmet oporezivanja porezom na imovinu pravo svojine na nepokretnosti čiji je imalac fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti, obveznik poreza na imovinu za te nepokretnosti je fizičko lice - imalac prava svojine na nepokretnosti.
Ukoliko poljoprivredno gazdinstvo egzistira u okviru privrednog društva i predmetna imovina je proknjižena u poslovnim knjigama porez na imovinu se utvrđuje samooporezivanjem.
Prema članu 7a. stav 6. Zakona o porezima na imovinu, osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige je knjigovodstvena vrednost nepokretnosti iskazana na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini, kad:
1) jedinica lokalne samouprave do 30. novembra tekuće godine ne objavi akt kojim utvrđuje prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti u zonama, odnosno prosečne cene odgovarajućih nepokretnosti u najopremljenijoj zoni u slučaju kad u zoni i graničnim zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu od 1. oktobra godine koja prethodi tekućoj godini do 30. septembra tekuće godine;
2) u zoni i graničnim zonama nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu od 1. oktobra godine koja prethodi tekućoj godini do 30. septembra tekuće godine, a u najopremljenijoj zoni ne postoji odgovarajuća vrsta nepokretnosti;
3) jedinica lokalne samouprave do 30. novembra tekuće godine ne objavi akt kojim utvrđuje zone i najopremljenije zone, kao i svaku promenu tog akta.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Poreskom obvezniku je poslato rešenje kojim se utvrđuje porez na imovinu obveznika koji ne vode poslovne knjige na adresu prebivališta koje poreski obveznik nije primio. JLS je službenim putem od MUP-a dobio sledeće podatke: da poreski obveznik ima stalno mesto prebivališta u jednom selu u JLS , a da živi u drugoj Mesnoj zajednici. Na koju od ove dve adrese je ispravno poslati rešenje?
Zakonom o prebivalištu i boravištu građana (Sl.glasnik RS, broj 87/11), uređeno je između ostalog i prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta, kao i nadležnost i način vođenja odgovarajućih evidencija, pri čemu je prebivalište mesto u kome se građanin nastanio sa namerom da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se nalazi centar njegovih životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju njegovu trajnu povezanost s mestom u kome se nastanio, a boravište je mesto u kome građanin privremeno boravi van mesta svog prebivališta duže od 90 dana.
Dostavljanje poreskih akata uređeno je odredbama člana 36. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Dostavljanje poreskog akta poreskom obvezniku - fizičkom licu vrši se na adresu njegovog prebivališta, odnosno boravišta u skladu sa članom 36. stav 6. ZPPPA.
Prebivalište i boravište, uređeno je članom 18. Zakona o prebivalištu i boravištu građana. Uzimajući u obzir da je rešenje o utvrđivanju poreza na imovinu obveznika koji ne vode poslovne knjige dostavljano na aktuelnu adresu prebivališta poreskog obveznika, poreski akt će se smatrati dostavljenim ako je u svemu postupljeno prema odredbama o načinu dostavljanja poreskog akta (preporučenom ili običnom pošiljkom ili u elektronskom obliku preko jedinstvenog elektronskog sandučića u skladu sa članom 36. stav 3) i 4) i stav 14) ZPPPA.
Dostavljanje poreskih akata na adresu koja se prema članu 36. ZPPPA ne smatra dostavnom adresom podrazumeva da dostavljanje nije ni izvršeno, što može biti problem u daljem poreskom postupku. Shodno tome, poreski organ može, dakle bez dostavljanja zahteva MUP - u, da izvrši proveru prebivališta poreskog obveznika.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.