Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Sistem lokalne samouprave

Kojim pravnim aktom i kako definisati odnos između lokalne samouprave i Crvenog krsta sa teritorije opštine? Da li postoji neki primer odluke, pravilnika, ugovora, neke opštine koja je regulisala to?

Položaj, poslovi, odnosno delatnost crvenog krsta, kao i način i ivori finansiranja Crvenog krsta Srbije i drugih organizacija u negovom sastavu (pokrajinskih, gradskih i opštinskih), uređen je u više zakona:

1. Zakonom o crvenom krstu Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 107/2005), Crveni krst Srbije definisan je kao humanitarna, nezavisna, neprofitna i dobrovoljna organizacija, u čijem su sastavu pokrajinske, gradske i opštinske organizacije Crvenog krsta. Svi ovi organizacioni oblici imaju svojstvo pravnog lica.

Ovim zakonom poverena su određena javna ovlašćenja Crvenom krstu Srbije (čl. 6. i 7.), a definisani su i programi i aktivnosti koje sprovodi (član 9.),kao i usluge koje može da pruža licima u određenim situacijama (član 10.). Za vršenje javnih ovlašćenja i ostvarivanje programa iz člana 9. tačka 7) ovog zakona, sredstva se obezbeđuju u budžetu Republike, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Takođe, data je mogućnost organima JLS da obezbede i dopunska sredstva za finansiranje programa i delatnosti Crvenog krsta koje nisu obuhvaćene navedenim čl. 6. i 7. i članom 9. tačka 7) ovog zakona.

Daljim odredbama ovog zakona (član 14.) precizirano je da se sredstava za sprovođenje programa iz člana 9. ovog zakona, kao i za delovanje organizacija Crvenog krsta obezbeđuju iz:

  • članarine,
  • prihoda od igara na sreću opredeljenih u skladu sa zakonom kojim se uređuju igre na sreću,
  • od pruženih usluga,
  • od posebnih aktivnosti i akcija prikupljanja novčanih i materijalnih sredstava,
  • priloga, subvencija, donacija, legata,
  • prihoda od imovine i
  • dugih prihoda.

Dakle, na osnovu ovog zakona, sredstva obezbeđena u budžetu JLS mogu se preneti opštinskom/gradskom Crvenom krstu samo za vršenje poverenih javnih ovlašćenja određenih Zakonom i za sprovođenje programa i delovanje organizacije Crvenog krsta osnovane na teritoriji te JLS.

2. Prema Zakonu o igrama na sreću („Službeni glasnik RS“, broj 18/2020), deo sredstava koji je prihod budžeta Republike Srbije u iznosu od 40% (namenska primanja budžeta), koristi se za finansiranje subjekata i namena utvrđenih tim zakonom, a, između ostalog,  i za finansiranje Crvenog krsta Srbije  u iznosu od 19% (član 5.). Način i kriterijume za raspodelu sredstava namenjenih finansiranju subjekata i namena utvrđenih ovim zakonom utvrđuju nadležni ministri.

3. Prema Zakonu o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, br. 54/2009...149/2020), udruženja nisu korisnici javnih sredstava, ni direktni ni indirektni, što znači da se za zarade zaposlenih u udruženju sredstva ne mogu obezbeđivati u budžetu JLS, kao što je slučaj u vašoj opštini.

4. Zakonom o udruženjima („Službeni glasnik RS“, br. 51/09, 99/11-dr.zakoni i 44/18-dr.zakon), predviđeno je da se sredstva za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa koje realizuju udruženja, a koja su od javnog interesa, obezbeđuju i u budžetu JLS i dodeljuju udruženjima shodnom primenom člana 38. ovog zakona, dakle na osnovu sprovedenog javnog konkursa i zaključenih ugovora o realizovanju odobrenih programa. Budući da ovaj zakon ne uređuje postupak dodele sredstava udruženjima, dato je ovlašćenje Vladi da svojim aktom propiše bliže kriterijume, uslove, obim, način, postupak dodele, kao i način i postupak vraćanja sredstava ukoliko se utvrdi da udruženje dobijena sredstva ne koristi za realizovanje odobrenih programa. Na osnovu tog ovlašćenja, doneta je Uredba o sredstvima za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa od javnog interesa koje realizuju udruženja („Službeni glasnik RS“, broj 16/2018) kojom su uređena ova pitanja za programe koji se finansiraju iz republičkog budžeta.

Da bi se osnovni principi, odnosno odredbe Uredbe prilagodile i primenile na  postupak dodele sredstava iz budžeta JLS, preporuka je da se navedena pitanja, u skladu sa zakonom i pomenutom uredbom, urede posebnim opštim aktom JLS. U tom cilju, urađen je model Odluke o sredstvima za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa od javnog interesa koje realizuju udruženja (model Odluke sadržan je u Prilogu 3. Vodiča za transparentno finansiranje udruženja i drugih organizacija civilnog društva iz budžetskih sredstava lokalnih samouprava, koji se nalazi na sajtu SKGO i možete se preuzeti sa linka http://skgo.org/biblioteka?page=7 )

Polazeći od izloženog, smatramo da se sredstvima iz budžeta JLS mogu finansirati samo programske aktivnosti Crvenog krsta, a da se zarade zaposlenih u ovim udruženjima ne mogu finansirati iz budžeta već isključivo iz drugih, zakonom predviđenih izvora. Način i postupak finansiranja programa koje realizuje opštinska, odnosno gradska organizacija Crvenog krsta, kao što je rečeno, može se urediti odlukom skupštine JLS, u skladu sa Zakonom i Uredbom.

Sistem lokalne samouprave

Koji je radnopravni status pomoćnika predsednika opštine posle razrešenja od strane predsednika opštine?

Članom 58. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Sl. glasnik RS", br. 129/2007, 83/2014 - dr. zakon, 101/2016 - dr. zakon i 47/2018) uređeno je da se statutom opštine može predvideti da se za pojedine oblasti (ekonomski razvoj, urbanizam, primarna zdravstvena zaštita, zaštita životne sredine, poljoprivreda i dr.) postavljaju pomoćnici predsednika opštine. Pomoćnike predsednika opštine postavlja i razrešava predsednik opštine. Pomoćnici predsednika opštine pokreću inicijative, predlažu projekte i sačinjavaju mišljenja u vezi sa pitanjima koja su od značaja za razvoj u oblastima za koje su postavljeni i vrše druge poslove po nalogu predsednika opštine. Pomoćnici predsednika opštine se postavljaju u kabinetu predsednika opštine najduže na period dok traje dužnost predsednika opštine. U opštini do 15.000 stanovnika može biti postavljen jedan pomoćnik predsednika opštine, u opštini do 50.000 stanovnika najviše dva pomoćnika, a u opštini do 100.000 stanovnika najviše tri pomoćnika, u skladu sa podacima poslednjeg popisa stanovništva. 

Kabinet predsednik opštine je posebna organizaciona jedinica koja se obrazuje za obavljanje savetodavnih i protokolarnih poslova, poslova za odnose s javnošću i administrativno-tehničke poslova koji su značajni za rad predsednika opštine. Članom 70. Zakona o zaposlenih u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave predviđeno je da se radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme), između ostalog, i za na radnim mestima u kabinetu gradonačelnika, predsednika opštine ili predsednika gradske opštine, najduže dok traje dužnost tih izabranih lica (pomoćnici gradonačelnika, odnosno predsednika opštine kao i druga lica koja zasnivaju radni odnos na radnim mestima u kabinetu). Što se tiče kabineta, koji predstavlјa posebnu organizacionu jedinicu unutar uprave, za zaposlene u kabinetu prava i dužnosti u ime poslodavca vrši načelnik uprave, sa izuzetkom pomoćnika presednika opštine.

Po prestanku dužnosti predsednika opštine prestaje dužnost i njihovim pomoćnicima koji će da ostvaruju prava funkcionera u skladu sa članovima 12, 14. i 15. Zakona. Prava iz radnog odnosa koja je pomoćnik ostvarivao određeno vreme na osnovu akta o postavljenju ne mogu da nastave da se ostvaruju istekom dužnosti izabranog lica, čime ni radni odnos pomoćnika predsednika opštine ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme. Prema tome, od početka primene novog Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave nema pravnog osnova da pomoćnici predsednika opštine budu raspoređeni na radna mesta u opštinskoj upravi nakon prestanka vršenja dužnosti pomoćnika.

Sistem lokalne samouprave

Da li službenici (zaposleni) u JLS (gradska opština) mogu biti ustupljeni po bilo kom osnovu na određeni period da rade za drugi državni organ, bilo na nivou lokalne samouprave ili republičkog organa?

Ustupanje zaposlenih, kao kategorija, nije prisutna u odredbama Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave odnosno propisima koji regulišu radno-pravnu materiju lokalnih samouprava.

S druge strane, odredbama člana 6. stav 1. istog Zakona predviđeno da se na prava i dužnosti funkcionera i službenika koji nisu uređeni ovim ili posebnim zakonom ili drugim propisom primenjuju opšti propisi o radu i poseban kolektivni ugovor za jedinice lokalne samouprave, kao i kolektivni ugovor kod poslodavca. Prema tome, Zakon o radu („Sl.glasnik RS“ br: 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14 i 13/17 – odluka US), predstavlja lex generalis i supsidijarno se primenjuje u pogledu svih pitanja koja nisu uređena Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.

S tim u vezi  ističemo da je članom 174. stav 1. Zakona o radu predviđeno da zaposleni može da bude privremeno upućen na rad kod drugog poslodavca na odgovarajući posao ako je privremeno prestala potreba za njegovim radom, dat u zakup poslovni prostor ili zaključen ugovor o poslovnoj saradnji, dok traju razlozi za njegovo upućivanje, a najduže godinu dana. Takođe, zaposleni može, uz svoju saglasnost, u slučajevima iz stava 1. ovog člana i u drugim slučajevima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu, da bude privremeno upućen na rad kod drugog poslodavca i duže od godinu dana, dok traju razlozi za njegovo upućivanje. Zaposleni sa poslodavcem kod koga je upućen na rad zaključuje ugovor o radu na određeno vreme i po isteku roka na koji je upućen na rad kod drugog poslodavca zaposleni ima pravo da se vrati na rad kod poslodavca koji ga je uputio.

Prema tome, imajući u vidu da institut upućivanja službenika nije uređen Zakonom o zaposlenima u AP i JLS, u konkretnom slučaju u pogledu pitanja koje se odnosi na privremeno upućivanje službenika iz jednog organa jedinice lokalne samouprave u drugi organ/službu/organizaciju ili u drugu jedinicu lokalne samouprave na odgovarajuće radno mesto, moguće je primeniti člana 174. Zakona o radu, a sve saglasno članu 6. stav 1. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave. O upućivanju službenika u drugi organ/službu/organizaciju ili u drugu jedinicu lokalne samouprave potrebno je da se prethodno sporazumeju rukovodioci tih organa, a naknadno da se donese odgovarajući akt o upućivanju konkretnog službenika.

Sistem lokalne samouprave

Koji je krajnji rok dat lokalnim samoupravama za formiranje žalbene komisije Zakonom o zaposlenima u AP i jedinicama LS. Po zakonu do 01.12.2016. godine sve LS su dužne da izvrše sve organizacione i tehničke pripreme za implementaciju Zakona, izuzev odredbe članova 172-183 i člana 192. tačka 4. o žalbenoj komisiji. Članom 173. stav 2. propsiano je da "Žalbena komisija će se obrazovati do početka primene ovog zakona". Da li je to osmi dan od objavljivanja Zakona o zaposlenima u AP i jedinicama LS u Službenom glasniku RS ili je to 01.12.2016 godine?

Članom 173. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) propisano je da žalbenu komisiju obrazuje veće i da se žalbena komisija ima obrazovati do početka primene ovog zakona.

Istim članom je predviđeno da do obrazovanja žalbene komisije, odlučivanje o žalbi službenika nastavlja da obavlja Veće.

Najzad, članom 203. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je predviđeno da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a da se primenjuje od 1. decembra 2016. godine, osim odredaba čl. 116-122, koje se odnose na stručno usavršavanje, kao i odredaba čl. 172-183. i člana 192. tačka 4) o žalbenoj komisiji i odredaba čl. 188-191. kojima su uređena pitanja u vezi sa ljudskim resursima, a koje se primenjuju narednog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Dakle, odredbe koje se odnose na žalbenu komisiju su trebale da počnu da se primenjuju od osmog dana od dana objavljivanja Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Sistem lokalne samouprave

Ako je načelnik Opštinske uprave trenutno na bolovanju, a u međuvremenu je sproveden konkurs za prijem u radni odnos i stekli se uslovi za donošenje rešenja o prijemu u radni odnos, da li načelnik može da potpiše (donese) rešenje o prijemu radnika u radni odnos?

Shodno članu 106. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) rešenje o izboru kandidata sa liste za izbor donosi načelnik uprave u roku od 15 dana od prijema liste za izbor.

Izabrani kandidat dužan je da stupi na rad u roku od 15 dana od dana konačnosti rešenja o prijemu u radni odnos, izuzev ako mu poslodavac iz opravdanih razloga ne produži rok.

Ukoliko je načelnik uprave u stanju da uprkos privremenoj sprečenosti za rad usled bolesti donese navedeno rešenje, to, samo po sebi, ne predstavlja formalni nedostatak u pogledu sprovođenja procesa izbora kandidata i docnijeg njegovog stupanja na rad.