Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li Strategija razvoja opštine za period 2020-2030, može biti smatrana „zamenom“ za Plan razvoja opštine do njegovog usvajanja ili ne? Da li po usvajanju Plana razvoja treba Strategiju razvoja opštine za period 2020-2030 staviti van snage ili je potrebno istu uskladiti odnosno revidirati u skladu sa usvojenim planom?
Naša preporuka je, ako je to izvodljivo za JLS, da postojeću verziju Strategije razvoja (trenutno u statusu nacrta kako smo razumeli) prilagodite formi Plana razvoja opštine u skladu sa Zakonom o planskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 30/18) i Uredbom o obaveznim elementima Plana razvoja autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 107/20). To bi omogućilo da se ne mora naknadno revidirati dokument u skladu sa obavezama koje je predvideo Zakon i prateća uredba.
Ovde posebno ukazujemo da Zakon o planskom sistemu, već od 2018. godine od kada je počeo da se primenjuje (oktobar 2018. godine) - ne predviđa donošenje novih Strategija razvoja kao krovnih planskih dokumenata nego - Planova razvoja. A u čl. 55. predviđa da čak ako se i samo menjaju važeći dokumenti – treba da budu usklađeni sa Zakonom prilikom prvih izmena i dopuna. Znači i da je Vaša JLS samo pristupila izmeni krovne strategije, trebalo bi da se tom prilikom preformatira u Plan razvoja, a tim pre je to nužan pristup u situaciji kada idete na usvajanje novog planskog dokumenta.
Ponavljamo stoga da je naša preporuka da se JLS već sada preorijentiše na izmenu forme ovog planskog dokumenta, za šta postoje sva zakonska utemeljenja i da se dakle ne ide na usvajanje Strategije razvoja, već da se uloži koliko bude potrebno vremena i dokument postavi kao Plan razvoja JLS. Ukoliko bi ovo značilo da se tome mora posvetiti i neko vreme početkom 2021. godine, smatramo da je ipak celishodnije da se tako učini i da se dokument pripremi i usvoji u razumnom roku u 2021. godini. Preporuka je da se ima dokumentovan proces rada - do sada na nacrtu Strategije, a zatim i eventualno odluku Veća kojom se obrazlaže potreba izmene forme ovog planskog dokumenta odnosno prilagođavanje istog formi i zahtevima izrade Plana razvoja JLS.
Kada je u pitanju praktično prilagođavanje vašeg krovnog planskog dokumenta sa obavezama iz Zakona o planskom sistemu, ovde Vas podsećamo da se u Uredbi kao preporuka dobre prakse preporučuju Smernice za izradu Plana razvoja JLS.pdf.
Da li sekretar skupštine grada moze da ima samo položen pravosudni ispit, odnosno ne mora da ima položen ispit za rad u državnim organima ako ima položen pravosudni ispit?
Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) samo posredno uređuje pitanje odnosa državnog stručnog ispita i pravosudnog ispita. Naime, članom 131. navedenog zakona je propisano da poseban stručni ispit, osim pravosudnog ispita, ne zamenjuje državni stručni ispit. Odredba se odnosi na službenike, ali se time ne menja zaključak u pogledu toga da ne postoji obaveza polaganja državnog stručnog ispita za lica koja imaju položen pravosudni ispit.
Najzad, Zakonom o državnoj upravi ("Sl. glasnik RS", br. 79/2005, 101/2007, 95/2010, 99/2014, 47/2018 i 30/2018 - dr. zakon), koji se ne odnosi na lokalnu samoupravu, ali posredno potvrđuje navedeni zaključak je propisano (član 89.):
„Obaveze polaganja stručnog ispita oslobođena su lica sa položenim pravosudnim ispitom, kao i lica sa položenim stručnim ispitom za rad u drugim organima ako program tog ispita odgovara programu stručnog ispita zaposlenih u organima državne uprave“.
Članom 101. Zakona o državnim službenicima ("Sl. glasnik RS", br. 79/2005, 81/2005 - ispr., 83/2005 - ispr., 64/2007, 67/2007 - ispr., 116/2008, 104/2009, 99/2014, 94/2017 i 95/2018) je predviđeno da državni stručni ispit nisu dužni da polažu državni službenici u sudovima, javnim tužilaštvima i Državnom pravobranilaštvu koji su obavezni da polažu pravosudni ispit, državni službenici u ostalim državnim organima koji su položili pravosudni ispit, državni službenici u diplomatskom zvanju koji su u obavezi da polažu ili su položili diplomatsko-konzularni ispit u skladu sa zakonom kojim se uređuju spoljni poslovi, kao i državni službenici koji su zdravstveni radnici ili zdravstveni saradnici u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, koji su u obavezi da polažu ili su položili stručni ispit u oblasti zdravstvene zaštite.
Uprkos nedovoljno konkretnim odredbama koje se odnose na jedinice lokalne samouprave, može da se izvede jasan zaključak da ne postoji obaveza polaganja državnog stručnog ispita za lica koja imaju položen pravosudni ispit.
Da li je opštinska uprava u obavezi da ima sistematizovano radno mesto lektor-prevodioc (mađarski jezik) u multinacionalnoj sredini, i pod kojim uslovima?
Članom 11. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina ("Sl. list SRJ", br. 11/2002, "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja i "Sl. glasnik RS", br. 72/2009 - dr. zakon, 97/2013 - odluka US i 47/2018) je regulisana službena upotreba jezika i pisma i ovim članom je propisano sledeće.
Na teritoriji jedinice lokalne samouprave gde tradicionalno žive pripadnici nacionalnih manjina, njihov jezik i pismo može biti u ravnopravnoj službenoj upotrebi.
Jedinica lokalne samouprave će obavezno svojim statutom uvesti u ravnopravnu službenu upotrebu jezik i pismo nacionalne manjine ukoliko procenat pripadnika te nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenoj teritoriji dostiže 15% prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva. Jedinica lokalne samouprave uvodi jezik i pismo nacionalne manjine u službenu upotrebu najkasnije u roku od 90 dana od utvrđivanja ispunjenosti zakonom propisanih uslova.
Službena upotreba jezika nacionalnih manjina podrazumeva naročito: korišćenje jezika nacionalnih manjina u upravnom i sudskom postupku i vođenje upravnog postupka i sudskog postupka na jeziku nacionalne manjine, upotrebu jezika nacionalne manjine u komunikaciji organa sa javnim ovlašćenjima sa građanima; izdavanje javnih isprava i vođenje službenih evidencija i zbirki podataka o ličnosti i podataka na jezicima nacionalnih manjina i prihvatanje tih isprava na tim jezicima kao punovažnih, upotreba jezika na glasačkim listićima i biračkom materijalu, upotreba jezika u radu predstavničkih tela.
U jedinici lokalne samouprave, ukoliko procenat pripadnika konkretne nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenoj teritoriji dostiže 15% prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva, imena organa koji vrše javna ovlašćenja, nazivi jedinica lokalne samouprave, naseljenih mesta, trgova i ulica i drugi toponimi ispisuju se i na jeziku dotične nacionalne manjine, prema njenoj tradiciji i pravopisu.
Pripadnici nacionalnih manjina čiji broj u ukupnom stanovništvu Republike Srbije ne dostiže 2% prema poslednjem popisu stanovništva mogu se obratiti republičkim organima na svom jeziku i imaju pravo da dobiju odgovor na tom jeziku preko jedinice lokalne samouprave u kojoj je jezik te nacionalne manjine u službenoj upotrebi, pri čemu jedinica lokalne samouprave obezbeđuje prevođenje i snosi troškove prevođenja dopisa upućenog republičkom organu i odgovora tog organa.
Navedenim zakonskim odredbama nije propisano obavezno sistematizovanje radnog mesta lektor-prevodilac, ali je neophodno da jedinica lokalne samouprave obezbedi vršenje gore navedenih radnji i poslova, što, između ostalog, može biti i kroz zapošljavanje prevodioca.
Da li se može izvršiti promena ili preusmerenje aproprijacije u slučaju kada korisnik budžetskih sredstava treba da izvrši plaćanje po osnovu izgubljenog sudskog spora, a u tu svrhu nisu obezbeđena sredstva u budžetu, odnosno finansijskom planu. Konkretno, radi se o Apotekarskoj ustanovi, tj. o potraživanjima njenih bivših zaposlenih koji su je tužili, a JLS je kao osnivač Apoteke solidarno odgovorna za njene dugove.
Pre svega, obaveze osnivača prema zdravstvenoj ustanovi su definisane članom 262. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Sl. glasnik RS br. 25/2019) i one glase:
U roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, jedinica lokalne samouprave dužna je da sprovede postupak kontrole nad radom i poslovanjem zdravstvene ustanove, čiji je osnivač na dan stupanja na snagu ovog zakona, i utvrdi da li je kod zdravstvene ustanove nastupila trajnija nesposobnost plaćanja, odnosno preteća nesposobnost plaćanja, odnosno prezaduženost pod uslovima propisanim zakonom kojim se uređuje stečaj, kao i da o utvrđenim činjenicama podnese izveštaj Ministarstvu zdravlja, odnosno nadležnom organu autonomne pokrajine, u roku od pet radnih dana od dana sačinjavanja tog izveštaja.
Za zdravstvenu ustanovu u javnoj svojini za koju se u postupku kontrole iz stava 4. ovog člana utvrdi da je nastupila trajnija nesposobnost plaćanja, odnosno preteća nesposobnost plaćanja, odnosno prezaduženost pod uslovima propisanim zakonom kojim se uređuje stečaj, jedinica lokalne samouprave koja vrši osnivačka prava nad zdravstvenom ustanovom po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona, dužna je da kao solidarni dužnik u svom budžetu obezbedi sredstva za izvršavanje obaveza zdravstvene ustanove prema poveriocima koje su preuzete i koje nisu plaćene do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno do dana preuzimanja osnivačkih prava nad zdravstvenom ustanovom od strane Republike Srbije, odnosno autonomne pokrajine, i da započne sa plaćanjem obaveza prema poveriocima u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, a ukoliko se plaćanje vrši u više mesečnih rata, da plaćanje prema poveriocima u celini izvrši najkasnije do 31. decembra 2021. godine.
Izuzetno od stava 5. ovog člana, ako se u budžetu jedinice lokalne samouprave kao solidarnog dužnika za obaveze koje su preuzete i koje nisu plaćene do dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno do dana preuzimanja osnivačkih prava nad zdravstvenom ustanovom od strane Republike Srbije, odnosno autonomne pokrajine ne može obezbediti dovoljan iznos finansijskih sredstva za izvršavanje obaveza prema poveriocima u skladu sa stavom 5. ovog člana, Ministarstvo može predložiti Vladi da donese odluku o obezbeđivanju nedostajućeg iznosa sredstava osnivaču zdravstvene ustanove, kao solidarnom dužniku, iz budžeta Republike Srbije, u skladu sa zakonom.
Jedinica lokalne samouprave dužna je da obezbedi sredstva za vršenje osnivačkih prava nad zdravstvenim ustanovama čiji je bila osnivač do preuzimanja osnivačkih prava iz stava 1. ovog člana, radi izvršavanja obaveza zdravstvenih ustanova po izvršnim sudskim odlukama, za obaveze koje se ne finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja ili na drugi način u skladu sa zakonom, a koje su nastale u periodu vršenja osnivačkih prava od strane jedinice lokalne samouprave.
Dakle, postoje (ili su postojale) opcije odlaganja isplate dugovanih iznosa do 31.12.2021. godine i planiranje ovog budžetskog rashoda u narednoj budžetskoj godini.
Dalje, pitanje promene ili preusmerenja aproprijacije je predmet koji uređuje član 61. Zakona o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019 i 72/2019) i on glasi:
„U slučaju da se u toku godine obim poslovanja ili ovlašćenja direktnog, odnosno njegovog indirektnog korisnika budžetskih sredstava promeni, iznos aproprijacija izdvojenih za aktivnosti tog korisnika povećaće se, odnosno smanjiti.
Ako se obim poslovanja ili ovlašćenja direktnog, odnosno njegovog indirektnog korisnika budžetskih sredstava iz stava 1. ovog člana poveća, sredstva će se obezbediti iz tekuće budžetske rezerve.
U slučaju osnivanja novog direktnog, odnosno indirektnog korisnika budžetskih sredstava, sredstva za njegovo poslovanje ili ovlašćenja obezbeđuju se iz tekuće budžetske rezerve.
Ako korisnik budžetskih sredstava prestane da postoji, a njegovi zadaci nisu preneti na drugog korisnika budžetskih sredstava, neiskorišćena sredstva se prenose u tekuću budžetsku rezervu i mogu se koristiti za namene za koje je predviđeno korišćenje sredstava stalne budžetske rezerve.
Ako se u toku godine od jednog direktnog, odnosno indirektnog korisnika budžetskih sredstava obrazuje više direktnih, odnosno indirektnih korisnika, neiskorišćena sredstva raspoređena tom korisniku prenose se u tekuću budžetsku rezervu i raspoređuju novoobrazovanim direktnim, odnosno indirektnim korisnicima budžetskih sredstava.
Odluku o promeni u aproprijacijama iz st. 1-5. ovog člana i o korišćenju sredstava tekuće budžetske rezerve donosi Vlada, odnosno nadležni izvršni organ lokalne vlasti.“
Direktni korisnik budžetskih sredstava, uz odobrenje ministra, odnosno lokalnog organa uprave nadležnog za finansije, može izvršiti preusmeravanje aproprijacije odobrene na ime određenog rashoda i izdatka koji se finansira iz opštih prihoda budžeta u iznosu do 10% vrednosti aproprijacije za rashod i izdatak čiji se iznos umanjuje, u okviru razdela, kao i između glava unutar razdela tog direktnog korisnika budžetskih sredstava.
Preusmeravanje aproprijacija iz stava 7. odnose se na aproprijacije iz prihoda iz budžeta, dok se iz ostalih izvora mogu menjati bez ograničenja, s tim što korisnik budžetskih sredstava, koji ostvari prihode i primanja čiji iznosi nisu mogli biti poznati u postupku donošenja budžeta, podnosi zahtev organu uprave nadležnom za finansije za otvaranje, odnosno povećanje odgovarajuće aproprijacije za izvršavanje rashoda i izdataka iz svih izvora finansiranja, osim iz izvora 01.
U slučaju da se u toku godine izvrši povećanje, odnosno smanjenje aproprijacije putem preusmeravanja, ta aproprijacija se naknadnom promenom ne može smanjiti, odnosno povećati primenom stava 7. ovog člana.
U slučaju rebalansa budžeta, za iznos izvršene promene aproprijacije putem preusmeravanja do rebalansa, umanjuje se ukupan iznos moguće promene vrednosti aproprijacije, utvrđen primenom procenta iz stava 7. ovog člana.
Ako u toku godine dođe do promene okolnosti koja ne ugrožava utvrđene prioritete unutar budžeta, Vlada, odnosno nadležni izvršni organ lokalne vlasti, donosi odluku da se iznos aproprijacije koji nije moguće iskoristiti, prenese u tekuću budžetsku rezervu i može se koristiti za namene koje nisu predviđene budžetom ili za namene za koje nisu predviđena sredstva u dovoljnom obimu.
Ukupan iznos preusmeravanja iz stava 12. ovog člana zakona, počev od budžeta Republike Srbije za 2015. godinu, ne može biti veći od iznosa razlike između maksimalno mogućeg iznosa sredstava tekuće budžetske rezerve utvrđenog ovim zakonom i budžetom odobrenih sredstava tekuće budžetske rezerve.
U obračun maksimalno mogućeg iznosa sredstava tekuće budžetske rezerve utvrđenog ovim zakonom na godišnjem nivou ne uključuje se iznos sredstava nastao kao posledica primene stava 1, u delu koji se odnosi na prenos ovlašćenja, i st. 4. i 5. ovog člana.
Dakle, moguće je vršiti preusmeravanja po pravilima koja su navedena u citiranom članu zakona o budžetskom sistemu. Naravno, potrebne su i odgovarajuće odluke i obrazloženja.
Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o situaciji kada je u rešenje uključena i stalna budžetska rezerva, napominjemo da je važno proučiti odredbu člana 70. Zakona o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019 i 72/2019) i sam budžet JLS, kako bi se postigla puna zakonitost odabranog rešenja i ispoštovala ograničenja koja zakon propisuje.
Takođe, preporučujemo da uzmete u obzir i odredbe člana 56a Zakona o budžetskom sistemu jer obrađuje tehniku prinudne naplate koju sprovodi Uprava za trezor i jedna opcija rešenja leži upravo u sadržaju ove zakonske odredbe. S tim u vezi, korisno bi bilo temeljno proučiti i odredbu člana 300. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, jer će ubuduće upravo ovo rešenje za direktne i indirektne korisnike budžeta biti od najveće moguće važnosti.
Pri izboru/postavljanju nacelnika ili zamenika nacelnika opštinske uprave kandidat treba da je pravnik i da ima najmanje 5 godina iskustva u struci. Da li se godine provedene u opstinskom veću tumače u tom procesu kao iskustvo u struci?
Shodno članu 50. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) za načelnika uprave, koja je obrazovana kao jedinstveni organ, može biti postavljeno lice koje ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti pravne nauke na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci. Zamenik načelnika uprave se postavlja na isti način i pod istim uslovima kao načelnik.
U skladu sa članom 68a Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave pod radnim iskustvom u struci u smislu odredaba ovog zakona podrazumeva se radno iskustvo na poslovima u okviru zahtevane vrste i stepena stručne spreme, odnosno obrazovanja koje se zahteva za radno mesto čije poslove službenik obavlja.
Pošto izbor za člana opštinskog veća ne iziskuje visoku stručnu spremu, preciznije izbor za člana veća se ne vezuje za stručnu spremu, time se ni vreme provedeno na mestu člana opštinskog veća ne može smatrati radnim iskustvom u smislu odredaba Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.