Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li može da se dobije pozitivno mišljenje Agencije zasprečavanje korupcije za vršenje druge funcije. Naime odbornik u Skupštini opštine bi bio imenovan za pomoćnika direktora d.o.o. Slobodne Zone, koje je registrovano u APR-u kao društvo sa ograničenom odgovornošću i gde opština ima većinski osnivački kapital?
U konkretnom slučaju postoji mogućnost da je reč o:
Ukoliko je pomoćnik direktora u DOO Slobodna zona izabrano, imenovano ili postavljeno lice u pravnom licu čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, dakle u organu javne vlasti (u skladu sa članom 2, stav 1, tačke 2 i 3 Zakona o sprečavanju korupcije), onda se radi o mogućem sukobu javnih funkcija, odnosno situaciji u kojoj će isto lice obavljati funkciju odbornika, kao javnu funkciju i funkciju pomoćnika direktora, kao takođe javnu funkciju.
U tom slučaju, na opisanu situaciju odnosi se član 56. Zakona o sprečavanju korupcije koji, između ostalog, predviđa da je javni funkcioner koji namerava da više javnih funkcija vrši istovremeno dužan da u roku od osam dana od izbora, postavljenja ili imenovanja zatraži saglasnost Agencije, kao i da dostavi pribavljeno pozitivno mišljenje organa koji ga je izabrao, postavio ili imenovao na javnu funkciju. Agencija o tome donosi odluku u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, a u slučaju da ne odluči u tom roku, smatra se da je dala odobrenje, osim ukoliko je javnom funkcioneru drugim propisom zabranjeno istovremeno vršenje te dve funkcije.
Ukoliko pomoćnika direktora DOO Slobodna zona ne imenuje, odnosno ne postavlja jedinica lokalne samouprave, u tom slučaju radi se o obavljanju drugog posla ili delatnosti za vreme vršenja javne funkcije, na šta se odnosi član 46. Zakona o sprečavanju korupcije. Ovaj član, između ostalog, predviđa da javni funkcioner ne može da obavlja drugi posao ili delatnost za vreme vršenja javne funkcije koji zahtevaju rad sa punim radnim vremenom ili stalni rad. Na zahtev javnog funkcionera, Agencija može da da saglasnost za obavljanje drugih poslova, odnosno delatnosti, uz pozitivno mišljenje organa koji ga je izabrao, postavio ili imenovao na javnu funkciju. Agencija o ovom zahtevu odlučuje u roku od 15 dana od dana prijema zahteva, a ukoliko ne odluči u ovom roku, smatra se da je dala saglasnost za obavljanje drugog posla ili delatnosti. Drugim zakonom ili propisom mogu da budu propisani i drugi poslovi ili delatnosti koje javni funkcioner ne može da obavlja za vreme vršenja javne funkcije.
Posebno napominjemo da je Agencija za sprečavanje korupcije je jedina nadležna za donošenje odluke u konkretnom slučaju, a SKGO nije u mogućnosti da prejudicira sadržinu odluke/mišljenja Agencije, niti je naše mišljenje relevantno za odluku koju će Agencija doneti.
Pitanje se odnosi u vezi sa važenjem odredaba Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zapsoelnih u javnom sektoru ("Službeni glasnik RS", br. 68/2015, 81/2016 - US, 95/2018) koji se ne primenjuje počev od 1.1.2020. godine. Naime, kako se Zakon od početka ove godine ne primenjuje, nameće se pitanje kako sada tretirati podzakonske akte (Uredba o internom konkursu („Službeni glasnik RS" br. 17/2016), donete na osnovu istog i pre svega, kako sada tretirati određene maksimalne brojeve zaposlenih, određene odlukama skupština opština i gradova. Kako do opština dolaze različita tumačenja sadašnje situacije, tj. da li se i dalje moraju poštovati maksimalni brojevi određeni odlukama skupština JLS ili to i dalje nije dozvoljeno i na osnovu kog propisa?
Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru ("Sl. glasnik RS", br. 68/2015, 81/2016 - odluka US i 95/2018) je prestao da se primenjuje, s obzirom na odredbe člana 35. ovog zakona, kojim je predviđena njegova primena do 31. decembra 2019. godine.
Odredbama člana 27e Zakona o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019 i 72/2019) i to st. 34, 35, 36 i 37 je propisano sledeće:
„Korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2020. godine.
Izuzetno od stava 34. ovog člana, radni odnos sa novim licima može se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
Ukupan broj zaposlenih na određeno vreme zbog povećanog obima posla, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge i lica angažovanih po drugim osnovama, kod korisnika javnih sredstava, ne može biti veći od 10% ukupnog broja zaposlenih.
Izuzetno od stava 36. ovog člana, broj zaposlenih na određeno vreme zbog povećanog obima posla, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge i lica angažovanih po drugim osnovama, kod korisnika javnih sredstava, može biti veći od 10% ukupnog broja zaposlenih, uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva“.
Posebno ukazujemo na važenje Uredbe o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava ("Sl. glasnik RS", br. 113/2013, 21/2014, 66/2014, 118/2014, 22/2015, 59/2015, 62/2019 i 50/2020). Pravni osnov za ovu Uredbu je upravo Zakon o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019 i 72/2019).
Ovom uredbom bliže se uređuje postupak za pribavljanje saglasnosti:
Da li škola rezervnih vojnih oficira može biti vrednovana, tretirana kao viša školska sprema za zaposlenog u opštinskoj upravi na poslovima planiranja i odbrane? Lice koje te poslove obavlja ima završenu gimnaziju.
Zakonom o vojnom obrazovanju („Sl. glasnik RS“, br. 36/2018) i to članom 7. je propisano:
„Visoko vojno obrazovanje ostvaruje se školovanjem na strukovnim studijama i akademskim studijama prvog, drugog i trećeg stepena, u okviru obrazovno-naučnih polja, kao i kroz osnovna, primenjena i razvojna istraživanja u naučnim oblastima od značaja za odbranu i Vojsku Srbije.
Visoko vojno obrazovanje realizuje se integrisanjem obrazovne i naučnoistraživačke delatnosti radi stalnog unapređenja kvaliteta nastave i usavršavanja naučnoistraživačkog i stručnog rada od značaja za odbranu i Vojsku Srbije.
Vojne visokoškolske ustanove obavljaju i ekspertsko-konsultantsku delatnost, učestvuju u izradi nastavno-obrazovne literature, a mogu obavljati i druge poslove kojima se komercijalizuju rezultati naučnog i istraživačkog rada, pod uslovom da se navedenim delatnostima ne ugrožava kvalitet nastave i osnovna delatnost vojnih visokoškolskih ustanova“.
Prema odredbama istog Zakona vojne visokoškolske ustanove su Univerzitet i fakultet. Univerzitet odbrane je samostalna visokoškolska ustanova koja obavlja delatnost visokog vojnog obrazovanja kroz studije prvog, drugog i trećeg stepena iz više naučnih oblasti u okviru obrazovno-naučnih polja, u skladu sa dozvolom za rad, osnivačkim aktom i Zakonom o visokom obrazovanju.
Vojna akademija je visokoškolska jedinica u sastavu Univerziteta odbrane koja izvodi studijske programe u skladu sa dozvolom za rad, programe usavršavanja i programe vojno stručnog osposobljavanja, u skladu sa osnivačkim aktom i ovim zakonom.
Medicinski fakultet VMA je visokoškolska jedinica u sastavu Univerziteta odbrane koja izvodi studijske programe u polju medicinskih nauka, u skladu sa dozvolom za rad, i programe vojno stručnog osposobljavanja u skladu sa osnivačkim aktom i zakonom.
Vojno stručno osposobljavanje, u smislu ovog zakona, podrazumeva programe obuke za rezervne oficire Vojske Srbije, kandidata za prijem u profesionalnu vojnu službu i stranih državljana. Dakle, u slučaju rezervnih oficira organizuje se stručno osposobljavanje, ali se sticanje zvanja rezervnog oficira ne može izjednačiti sa sticanjem visokog vojnog obrazovanja.
Odredbama Zakona o vojnim školama i vojnim naučnoistraživačkim ustanovama („Sl. list SRJ“, br. 80/94, 85/94 - ispr. i 74/99 i "Sl. list SCG", br. 44/2005), i to članom 12., koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o vojnom obrazovanju, je propisano:
„Visoka vojna škola, pored školovanja i usavršavanja iz člana 9. stav 1. ovog zakona, organizuje i školovanje za rezervne oficire Vojske Jugoslavije.
Školovanje za rezervne oficire traje onoliko vremena koliko iznosi vojni rok lica upućenog u školu za rezervne oficire.
Kandidati za rezervne oficire su lica sa stečenim visokim obrazovanjem“.
Dakle, shodno odredbama ovog Zakona, koje su u međuvremenu prestale da važe, uslov za kandidata za rezervnog oficira je da je već reč o licu sa stečenim visokim obrazovanjem.
Shodno zakonskim odredbama okončanje programa škole rezervnih oficira ne može da bude izjednačeno sa sticanjem visoke stručne spreme.
Za člana Veća izabran je penzioner, da li on može ostvarivati pravo na punu naknadu za vršenje funkcije člana Veća ili samo pravo na razliku između naknade i penzije?
Potrebno je mišljenje u vezi primene člana 48. Zakona o opštem upravnom postupku i postavljanju privremenog zastupnika licu u inostranstvu sa nepoznatom adresom odnosno boravištem. Da li privremeni zastupnik mora da bude advokat ili pak može da bude drugo lice (npr. diplomirani pravnik). Te ukoliko organ opštine postavi privremenog zastupnika u cilju daljeg vođenja upravnog postupka i ukoliko mora biti postavljen advokat, ko snosi troškove za angažovanje istog i po kom principu se isti bira iz redova advokata na teritoriji opštine. Obzirom da organ vodi postupak vezan za povraćaj imovine te je pravni sledbenik sa nepoznatim boravištem u inostranstvu, da li se ovaj postupak može smatrati „hitnom stvari“ te u tom smislu organ mora da postavi zastupnika?
Zakon o opštem upravnom postupku u članu 48. ostavlja mogućnost da se u postupcima koji su hitni i gde se radnje moraju preduzeti, da se licu nepoznatog prebivališta ili boravišta postavi privremeni zastupnik kome se daju ovlašćenja za postupanje u postupku sve dok se stranka, njen zakonski zastupnik ili punomoćnik ne pojave.
Pritom Zakon o opštem upravnom postupku ne precizira ko može imati svojstvo privremenog zastupnika, i da li to mora biti lice iz reda advokata, tako da je dosadašnja praksa u postupanju prvostepenih organa bila da se takvim strankama za privremenog zastupnika postavi i službeno lice u organu, s tim da to lice ne sme biti ovlašćeno za donošenje (potpisivanje) samog rešenja u konkretnom upravnom postupku, odnosno da ne radi u svojstvu obrađivača konkretnog predmeta. S tim u vezi za privremenog zastupnika možete postaviti službeno lice, diplomiranog pravnika koji je angažovan u lokalnoj samoupravi, pod uslovom da ne učestvuje ni u jednoj fazi konkretnog postupka. Rešenje o postavljenju se mora objaviti na oglasnoj tabli.
Zatim, pitanje troškova postupka, u koje spada i nagrada privremenog zastupnika kao i ko snosi troškove postupka takođe je regulisano u zakonu. Jasno nam je da stranke same snose troškove radnji koje preduzimaju, dok organ snosi redovne troškove postupka. Međutim, u slučaju da postavite privremenog zastupnika u predmetu koji se tiče vraćanja oduzete imovine troškove postavljenja privremenog zastupnika snosićete sami, tako da ukoliko rešite da postavite privremenog zastupnika važno je da za privremenog zastupnika postavite službeno lice u okviru organa, na način kako je objašnjeno u prethodnom stavu, gde će nagrada biti daleko manja u odnosu na troškove angažovanja advokata.
U konkretnom predmetu vraćanja poljoprivrednog zemljišta ima potrebe postavljati privremenog zastupnika stranci čije prebivalište ili boravište nije poznato, neophodno je posmatrati dve situacije. Prva situacija je da li je stranka nepoznatog prebivališta jedini naslednik ranijeg vlasnika, dok je druga situacija da li se radi o suvlasniku, odnosno da li su adrese ostalih suvlasnika poznate organu. U prvoj situaciji, ako se radi o jedinom nasledniku ranijeg vlasnika, preporuka je da se postavi privremeni zastupnik takvom licu, do trenutka pojavljivanja pred organom.
U drugoj situaciji ako se radi o suvlasniku gde su adrese ostalih suvlasnika poznate organu potrebno je nastaviti postupak i doneti rešenje bez postavljanja privremenog zastupnika jer se prema odredbama člana 15. Uredbe za sprovođenje Zakona o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanju zemljišta koje je prešlo u društvenu svojinu po osnovu poljoprivrednog zemljišnog fonda i konfiskacijom zbog neizvršenih obaveza iz obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda („Službeni glasnik RS”, br. 41/91, 44/91 - ispravka, 4/92, 8/97 - US, 103/03 – US) propisuje da ako zaostavština nije raspravljena, a nije sporno da su podnosioci zahteva jedini naslednici i koji deo svaki od njih nasleđuje, komisija će odlučiti o vraćanju zemljišta prema njihovim naslednim delovima.
S tim u vezi stranka koja nije prisutna neće izgubiti pravo da srazmerno svom naslednom delu ostvari pravo na povraćaj, tako da u tom slučaju dovoljno je da se rešenje objavi na oglasnoj tabli organi i nije neophodno da se postavlja privremeni zastupnik i prave troškovi za organ u postupku.