Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li pravo na solidarnu pomoć prema Posebnom kolektivnom ugovoru za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave mogu da imaju i lica radno angažovana po osnovu Ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova i Ugovora o delu?
Članom 1. PKU za zaposlene u JLS predviđeno je da se ovim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: Ugovor), uređuju prava i dužnosti iz radnog odnosa zaposlenih u organima jedinica lokalne samouprave, gradskih opština, službama i organizacijama koje osniva nadležni organ jedinice lokalne samouprave i gradske opštine, prema posebnom zakonu, međusobni odnosi učesnika Ugovora, postupak izmene i dopune Ugovora i druga pitanja od značaja za zaposlene i poslodavca.
Dalje je članom 3. razrađeno da zaposleni, u smislu ovog ugovora, jesu lica koja su u skladu sa zakonom zasnovala radni odnos u organima, službama i organizacijama iz člana 1. Ugovora. Poslodavac, u smislu ovog ugovora je jedinica lokalne samouprave, (u daljem tekstu: Poslodavac). Pojedina prava u skladu sa Ugovorom ostvaruju lica koja obavljaju rad kod poslodavca. Pojedina prava iz stava 2. člana 3. ovog kolektivnog ugovоra su pravo na plaćeno odsustvo koje ostvaruje lice angažovano po ugovoru u skladu sa članom 21. stav 8. i pravo na poklon za Novu godinu koje ostvaruju deca lica angažovanih po osnovu ugovora u skladu sa članom 49. stav 2.
Član 51. koji govori o pravu zaposlenih na solidarnu pomoć odnosi se na zaposlene, tj. lica koja su u skladu sa zakonom zasnovala radni odnos u organima jedinica lokalne samouprave, gradskih opština, službama i organizacijama koje osniva nadležni organ jedinice lokalne samouprave i gradske opštine, prema posebnom zakonu.
Dakle, lica angažovana po osnovu ugovora nemaju pravo na solidarnu pomoć u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u JLS.
Članom 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Sl.glasnik RS“, br. 38/2019), uređeno je da zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samoupravne, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji. Stav 3. istog člana, predviđa da se pravo na minuli rad ostvaruje i za godine rada kod poslodavca od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene. Da li se nakon sprovedenog postupka likvidacije nad javnim preduzećem, zaposlenom koji je preuzet iz JP u upravu za građevinsko zemljište i investicije, i koji je posle nekog vremena dao otkaz, prestao mu radni odnos, i nakon toga je ponovo zasnovao radni odnos u istoj upravi, priznaje minuli rad koji je ostvario u JP pre preuzimanja u upravu za građevinsko zemljište i investicije?
U skladu sa članom 36. PKU za zaposlene u JLS zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji. Pravo na minuli rad ostvaruje se i za godine rada kod poslodavca od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene. Zaposleni ostvaruje pravo na minuli rad i za godine rada provedene u organima ranijih saveznih država čiji je pravni sledbenik Republika Srbija, a koji su usled promene državnog uređenja prestali da postoje. Pravo na minuli rad u skladu sa ovim članom, ostvaruju zaposleni počev od 22. marta 2019. godine.
U ovom konkretnom slučaju, nakon ponovnog zasnivanja radnog odnosa u navedenoj upravi, tumačeći odredbe aktuelnog kolektivnog ugovora o minulom radu, zaposleni ostvaruje pravo na celokupan minuli rad koji je imao pre davanja otkaza.
Da li predsednik, zamenik predsednika i članovi Saveta mesne zajednice, kao i članova stalnih i povremenih radnih tela mesne zajednice, imaju pravo na nadoknadu (dnevnice) za svoje angažovanje u mesnoj zajednici?
Članom 74. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi („Sl. glasnik RS“, br. 129/07, 83/14 – dr. zakon, 101/16 – dr. zakon, 47/18 ) propisano je da angažovanje predsednika i članova saveta, kao i članova drugih organa mesne zajednice ne podrazumeva stvaranje dodatnih finansijskih obaveza mesnoj zajednici, te stoga mišljenja smo da predsednik, zamenik predsednika, članovi Saveta, kao i članovi stalnih i povremenih radnih tela mesne zajednice nemaju pravo na nadoknadu (dnevnice) za svoje angažovanje u mesnoj zajednici.
Članom 172. stav 5. Zakona o državnim službenicima, propisano je da nameštenik ne može da bude premešten, odnosno raspoređen na radno mesto državnog službenika, osim ako nije izabrani kandidat na javnom konkursu u državnom organu. Imajući u vidu navedeno, da li i nameštenik u JLS može da bude raspoređen, odnosno premešten na radno mesto službenika u JLS, ili ne, shodno Zakonu o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave?
Članom 82. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS, broj 21/16, 113/17, 95/18, 119/17 - dr. zakon, 95/18 – dr. - zakon) je propisan redosled radnji pri popunjavanju radnih mesta, koji glasi:
„Pri popunjavanju izvršilačkog radnog mesta prednost ima premeštaj službenika, sa napredovanjem ili bez njega.
Ako poslodavac odluči da radno mesto ne popuni premeštajem, sprovodi se interni konkurs.
Ako interni konkurs nije uspeo, radno mesto može da se popuni preuzimanjem službenika od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa.
Ako se radno mesto ne popuni ni preuzimanjem službenika, obavezno se sprovodi javni konkurs.
Ako ni javni konkurs nije uspeo, radno mesto se ne popunjava, ali poslodavac može odlučiti da se sprovede novi javni konkurs.“
Članom 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS, broj 21/16, 113/17, 95/18, 119/17 - dr. zakon, 95/18 – dr. - zakon) je propisano:
U slučaju donošenja novog pravilnika, svi službenici raspoređuju se na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju.
Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz svoju saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen.
Ako se službenik iz stava 4. ovog člana ne saglasi sa raspoređivanjem, odnosno premeštajem rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa.
Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.
U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu.
U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata.
U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.
Dakle, zakonom nije propisana mogućnost premeštaja odnosno raspoređivanja zaposlenog sa namešteničkog na radno mesto službenika.
Kada se sprovodi javni konkurs, da li član komisije može biti jedan službenik koji je rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto ali je ujedno i službenik koji obavlja poslove ljudskih resursa?
Pre raspisivanja javnog konkursa za popunu izvršilačkih radnih mesta i za prijem pripravnika, službenik na položaju koji rukovodi organom autonomne pokrajine, odnosno načelnik uprave, rukovodilac službe ili organizacije svojim rešenjem obrazuje konkursnu komisiju od tri člana.
Konkursnu komisiju obavezno čine neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, odnosno prima pripravnik i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima.
U svakom pojedinačnom slučaju konkursna komisija utvrđuje koje će se stručne osposobljenosti, znanja i veštine proveravati u izbornom postupku i način njihove provere.
Vlada uredbom bliže uređuje postupak sprovođenja internog i javnog konkursa za popunjavanje radnih mesta, kao i kakve se stručne osposobljenosti, znanja i veštine vrednuju u izbornom postupku, način njihove provere i merila za izbor na radna mesta.
Uredbom iz stava 4. ovog člana utvrđuju se merila za izbor na radna mesta kojim će se predvideti davanje prvenstva jednako kvalifikovanim kandidatima pripadnicima nacionalnih manjina, u cilju postizanja odgovarajuće zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina i pune ravnopravnosti između pripadnika nacionalne manjine i građana koji pripadaju većini.”
Navedeni član koji se odnosi na sastav komisije koja sprovodi izborni postupak za javni konkurs se razlikuje od člana 85. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave kojim se reguliše pitanje sastava komisije za interni konkursa, a koji glasi:
“Interni konkurs sprovodi konkursna komisija od tri člana.
Konkursnu komisiju za sprovođenje internog konkursa imenuje službenik na položaju koji rukovodi organom autonomne pokrajine, odnosno načelnik uprave, rukovodilac službe ili organizacije tako da konkursnu komisiju obavezno čine neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, službenik koji je stručan u oblasti za koju se popunjava radno mesto i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima”.
Dakle, u slučaju sprovođenja javnog konkursa, a shodno zakonskim odredbama, u sastav komisije ne ulazi rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, pa stoga u konkretnom slučaju nema nikakvih prepreka da član komisije bude službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima, što je i zakonska obaveza.