Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeČlanom 28. Zakona o zaposlenima u AP i JLS propisano je da službenik ima pravo na odmore i odsustva prema opštin propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Službenik ima pravo na godišnji odmor od najmanje 20, a najviše 30 radnih dana, prema merilima oređenim opštim aktom poslodavca. Čl.17. Aneksa Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe propisano je da se dužina godišnjeg odmora zaposlenog utvrđuje tako što se zakonski minimum uvećava prema propisanim kriterijumima. Stavom 2. Aneksa Posebnog kolektivnog ugovora je propisano da godišnji odmor koji se utvrdi nakon primene svih kriterijuma ne može da se koristi u trajanju dužem od 25 radnih dana, osim za zaposlene sa navršenih 30 godina rada provedenih u radnom odnosu koji imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana. Kako je čl.29. Zakona o zaposlenima u AP i JLS propisano da kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu da se utvrde veća prava koja ovim zakonom nisu utvrđena, u skladu sa ovim zakonom i opštim propisima o radu, osim plata zaposlenih, da li se prilikom utvrđivanja prava na godišnji odmor zaposlenih u jedinici lokalne samouprave treba pridržavati ograničenja iz kolektivnog ugovora od 25 dana ili ne obzirom da zakon ne predviđa takvo ograničenje?
Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave je dalo mišlјenje broj: 011-00-76/2017-20, 22. februara 2017. godine, u kojem je sadržan odgovor na postavlјeno pitanje, pa ga u nastavku teksta i prenosimo.
Članom 28. stav 1. i 2. Zakona o zaposlenima u organima autonomnih pokrajina i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16) propisano je da službenik ima pravo na odmore i odsustva prema opštim propisima o radu i kolektivnom ugovoru, kao i pravo na godišnji odmor od najmanje 20, a najviše 30 radnih dana, prema merilima određenim opštim aktom poslodavca.
U članu 17 stav 2. Aneksa posebnog kolektivnog ugovora za državne organe („Službeni glasnik RS“, br. 25/15 i 50/15) utvrđeno je da se godišnji odmor, koji se utvrdi nakon primene svih kriterijuma iz navedenog člana Aneksa, ne može koristiti u trajanju dužem od 25 radnih dana.
S tim u vezi, potrebno je imati u vidu da su prilikom zaklјučivanja Aneksa Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe, radni odnosi u organima autonomne pokrajine i lokalne samouprave bili regulisani Zakonom o radnim odnosima u državnim organima („Službeni glasnik RS”, br. 48/91, 66/91, 44/98 - dr. zakon, 49/99 - dr. zakon, 34/01 - dr. zakon, 39/02, 49/05 – US, 79/05 - dr. zakon i 23/13 - US), kojim je bilo propisano da za svaku kalendarsku godinu zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18, a najviše 25 radnih dana.
Međutim, novim Zakonom o zaposlenima u organima autonomnih pokrajina i jedinicama lokalne samouprave, čija primena je počela od 1.12.2016. godine propisano je da službenik ima pravo na godišnji odmor od najmanje 20, a najviše 30 radnih dana, prema merilima određenim opštim aktom poslodavca (član 28).
Imajući u vidu da je Zakon akt više pravne snage od posebnog kolektivnog ugovora, u tom slučaju, maksimalna dužina godišnjeg odmora zaposlenih u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave određuje se prema članu 28. Zakona o zaposlenima u organima autonomnih pokrajina i jedinicama lokalne samouprave.
U skladu sa navedenim, proizilazi da se dužina godišnjeg odmora primenom svih kriterijuma utvrđenih u Aneksu posebnog kolektivnog ugovora za državne organe može koristiti u trajanju od najviše 30 radnih dana, kako je to utvrđeno u članu 28. Zakona o zaposlenima u organima autonomnih pokrajina i jedinicama lokalne samouprave.
Da li možete da nam objasnite postupak prijema zaposlenog na određeno vreme zbog povećanog obima posla u jedinicama lokalne samouprave? Kako se formalno utvrđuje da postojeći broj zaposlenih ne može da izvrši poslove?
Shodno članu 70. Zakona o zaposlenima u AP i JLS radni odnos može se zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme) zbog privremeno povećanog obima posla, koji postojeći broj zaposlenih ne može da izvrši, najduže na šest meseci u toku jedne kalendarske godine.
U kontekstu Zakona o zaposlenima u AP i JLS neophodno je postupati u skladu sa odredbama čl. 76., kojim je propisano da se kadrovski plan sastoji od prikaza broja zaposlenih prema radnim mestima i zvanjima, broja zaposlenih sa radnim odnosom na neodređeno vreme koji su potrebni u godini za koju se donosi Kadrovski plan, broj pripravnika čiji se prijem planira i broj zaposlenih čiji se prijem u radni odnos na određeno vreme planira u kabinetu izabranog lica u organu autonomne pokrajine kao i u kabinetu gradonačelnika, predsednika opštine, odnosno predsednika gradske opštine ili zbog povećanja obima posla. Dakle, broj zaposlenih na određeno vreme zbog povećanog obima posla mora biti planiran i iskazan u kadrovskom planu. Zakon o zaposlenima u AP i JLS ne propisuje način za formalno utvrđivanje činjenice da postojeći broj zaposlenih ne može da izvrši poslove odnosno da postoji povećan obim posla, već se prepušta slobodi JLS i njenoj organizaciji rada, uz poštovanje navednih odredbi Zakona o zaposlenima u AP i JLS, kao i drugih propisa, u prvom redu Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru.
Da li članovi Žalbene komisije koji su zaposleni u Opštinskoj upravi imaju pravo kao i ostali članovi van uprave na naknadu za svoj rad , koju utvrdi Opštinsko veće?
Članom 178. Zakona o zaposlenima u AP i JLS je propisano da članovi žalbenih komisija imaju pravo na naknadu za rad, čiju visinu određuje Veće. Dakle, Zakon ne pravi razliku u pogledu prava na naknadu za rad članovima komisije u odnosu na to da li su ili nisu zaposleni u upravi.
Da li se za popunjavanje radnih mesta na određeno vreme u Kabinetu predsednika gradske opštine (član 70 stav 1 tačka 5 Zakona o zaposlenima u AP i JLS) mora tražiti saglasnost Komisije za davanje saglasnosti za novo zapošlјavanje i dodatno radno angažovanje i ako je broj u okviru 10% od broja zaposlenih na neodređeno vreme?
Shodno članu 10. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru ukupan broj zaposlenih na određeno vreme, zbog privremeno povećanog obima posla, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, zaklјučenih neposredno ili preko omladinske ili studentske zadruge i lica angažovanih po drugim osnovima ne može biti veći od 10% broja zaposlenih na neodređeno vreme kod organizacionog oblika. Ukoliko je navedeni uslov ispunjen nije potrebno davanje saglasnosti za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme.
Da li zaposleni koji radi sa punim radnim vremenom u javnom preduzeću ili na univerzitetu može da obavlјa poslove pomoćnika gradonačelnika po ugovoru o dopunskom radu i pod kojim uslovima?
Članom 71. Zakona o zaposlenima u AP I JLS je propisano da se radni odnos sa nepunim radnim vremenom može zasnovati sa licem koje nije u radnom odnosu ili koje je u radnom odnosu sa nepunim radnim vremenom uz ispunjenje sledećih uslova:
1) da obim poslova ne zahteva angažovanje zaposlenog u toku punog radnog vremena;
2) da ukupno radno vreme lica ne prelazi puno radno vreme utvrđeno opštim propisima o radu.
Zakon o radu u čl. 51. propisuje:
“Puno radno vreme iznosi 40 časova nedelјno, ako ovim zakonom nije drukčije određeno”.
Odredbe o dopunskom radu iz čl. 202. Zakona o radu predviđaju da zaposleni koji radi sa punim radnim vremenom kod poslodavca može da zaklјuči ugovor o dopunskom radu sa drugim poslodavcem, a najviše do jedne trećine punog radnog vremena.
Ugovorom o dopunskom radu utvrđuje se pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po osnovu rada.
Najzad, shodno Zakonu o lokalnoj samoupravi, pomoćnike predsednika opštine postavlјa i razrešava predsednik opštine.
S obzirom na navedene odredbe, a prevashodno na činjenicu da poslovi pomoćnika predsednika opštine, Zakonom opisani odnosno konkretnim statutom predviđeni, po svojoj suštini ne predstavlјaju dopunski rad, to se izvodi zaklјučak da za radno angažovanje pomoćnika predsednika opštine ne može da se zaklјuči ugovor o dopunskom radu. Pored navedenog, zakonodavac nije ni predvideo mogućnost zaklјučivanja ugovora sa pomoćnicima, što onemogućava radno angažovanje na način kako je to postavlјeno u pitanju.