Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePotrebno je mišljenje oko poreskog oslobođenja po članu 12. stav 1. tačka 10) Zakona o porezima na imovinu. Naime, primećeno je da obveznici sa sela u okolini opštine kojima je u postupku legalizacije neophodno da podnesu nove poreske prijave, zbog ekonomskih objekata velikih površina registruju poljoprivredno gazdinstvo kako bi za iste imali poresko oslobođenje. Zna se da od dokumentacije treba da prilože potvrdu o registraciji i mogu da izvade uverenje o katastarskom prihodu iz katastra nepokretnosti. S obzirom na to, da se često radi o više objekata sa preko 200 kvadrata, da li postoji još nešto što bi moglo da se zahteva kao dokaz za ostvarivanje prava na ovo poresko oslobođenje. U pitanju su domaćinstva čiji se članovi nalaze na privremenom radu u inostranstvu, ili su već inostrani penzioneri, pa su objekti iz tih razloga pravljeni u većem broju i sa većim površinama.
Prema odredbi člana 12. stav 1. tačka 10) porez na imovinu se ne plaća na nepokretnosti obveznika poreza na dohodak građana na prihode od poljoprivrede i šumarstva, odnosno obveznika kome je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost, koji su namenjeni i koriste se isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poljoprivredno zemljište.
Prema odredbi člana 12. stav 3. Zakona, odredbe stava 1. tačka 2)-11) i stava 2. tog člana ne primenjuju se na napokretnosti koje se trajno daju drugim licima radi ostvarivanja prihoda. Trajnim davanjem drugim licima, u smislu člana 12. stav 3. Zakona, smatra se svako ustupanje nepokretnosti drugom licu uz naknadu, koje u toku 12 meseci, neprekidno ili sa prekidima, traje duže od 183 dana (član 12. stav 4. Zakona).
Prema odredbi člana 26. stav 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu objekti koji se koriste za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, odnosno koji su u funkciji primarne poljoprivredne proizvodnje su objekti za smeštaj mehanizacije, repromaterijala, smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih proizvoda, staje za gajenje stoke, objekti za potrebe gajenja i prikazivanja starih autuhtonih sorti biljnih kultura i rasa domaćih životinja, objekti za gajenje prečurki, puževa i riba.
Pored navedenog odlučne činjenice su i razvrstavanje delatnosti kojom se obveznik bavi prema Uredbi o klasifikaciji delatnosti.
Prema navedenom, pravo na oslobođenje od poreza na imovinu primenom člana 12. stav 1. tačka 10) zakona, može se ostvariti samo kada su ispunjeni svi sledeći uslovi:
U vezi oporezivanja objekata u vlasništvu fizičkih lica koja su nosioci poljoprivrednog gazdinstva i pojave da im je to način da izbegnu plaćanje porezna za objekte velike površine ističemo sledeće:
Fizičko lice koje ostvaruje prohode od poljoprivrede i šumarstva, odnosno prihode od prodaje poljoprivrednih i šumarskih proizvoda, koje je nosliac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva upisanog u registar, koje se opredelilo da ima svojstvo preduzetnika pa vodi poslovne knjige - za nepokretnosti koje su evidentirane u njegovim poslovnim knjigama.
S druge strane, fizičko lice koje ostvaruje prihod od poljoprivrede, a nema status preduzetnika, nema ni obavezu da vodi poslovne knjige, pa stoga nema ni obavezu samooporezivanja za nepokretnosti za koje je obveznik poreza na imovinu.
Da bi fizičko lice moglo da ostvari pravo na poresko oslobođenje, pored uslova da se radi o objektu koji je isključivo namenjen za primarnu poljoprivrednu proizvodnju koji se ne daje u zakup, zakonom je propisan i uslov da je to lice obveznik poreza na dohodak od poljoprivrede.
Obveznik poreza na dohodak građana na prihode od poljoprivrede i šumarstva je fizičko lice koje po tom osnovu ostvari prihod, nezavisno od toga da li je izvršilo registraciju poljoprivrednog gazdinstva, da li je obveznik poreza na dodatu vrednost, da li ima poresku obavezu ili porez na dohodak građana, prema odredbi člana 1. stav 1. i člana 2. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana, plaćaju fizička lica koja ostvaruju dohodak, na prihode iz svih izvora, osim onih koji su posebno izuzeti Zakonom o porezu na dohodak građana.
Odredbom člana 32. stav 1. ovog zakona propisano je da je obveznik poreza na prihode od samostalne delatnosti fizičko lice koje ostvaruje prihode obavljanjem delatnosti iz člana 31. tog zakona i svako drugo fizičko lice koje je obveznik poreza na dodatu vrednost u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na dodatu vrednost (u daljem tekstu: preduzetnik).
Obveznik poreza po osnovu prihoda od poljoprivrede i šumarstva - preduzetnik fizičko je lice - nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva upisanog u registar poljoprivrednih gazdinstava u skladu sa propisima koji uređuju tu oblast i koje vodi poslovne knjige u skaldu sa članom 43. stav 2. Zakona o porezu na dohodak građana (član 32. stav 2. Zakona).
Odredbom člana 85. stav 1. tačka 16) Zakona o porezu na dohodak građana propisano je da se ostalim prihodima u smislu tog zakona smatraju i svi drugi prihodi koji nisu oporezovani po drugom osnovu ili nisu izuzeti od oporezivanja ili oslobođeni plaćanja poreza po tom zakonu, osim prihoda od prodaje poljoprivrednih i šumskih proizvoda, odnosno plodova i lekovitog bilja koje ostvare fizička lica:
Prema odredbi člana 85. stav 2. Zakona, obveznik poreza na druge prihode je fizičko lice koje ostvari prihode iz stava 1. ovog člana.
Saglasno sa stavom 5. tog člana, oporezivi prihod iz stava 1. tačka 16) tog člana, koji fizičko lice ostvari od prodaje poljoprivrednih i šumskih proizvoda, odnosno plodova i lekovitog bilja, čini bruto prihod umanjen za normirane troškove u visini od 90%.
Znači, svako fizičko lice koje je obveznik poreza na dohodak građana na prihode od poljoprivrede i šumarstva, primenom člana 12. stav 1. tačka 10) i st. 3. i 4. Zakona, ne plaća porez na imovinu na objekte koji su namenjeni i koriste se isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju u skladu sa zakonom kojim se uređuje poljoprivredno zemljište (na objekte za smeštaj mehanizacije, repromaterijala, smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih proizvoda, staje za gajenje stoke), pod uslovom da ti objekti nisu ustupljeni drugom licu uz naknadu, na period koji u toku 12 meseci, neprekidno ili sa prekidima, traje duže od 183 dana.
Dokaz da je lice obveznik poreza na dohodak građana na prihode od poljoprivrede i šumarstva, može biti uverenje iz Poreske uprave koje treba da dostavi poreski obveznik, ili se taj podatak može pribaviti i službenim putem (mada je po članu 51. ZPPPA obaveza obveznika da dostavi dokaze za poreska oslobođenja i umanjenja).
Definicija šta je to poljoprivredno gazdinstvo, data je u članu 2. Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, kojim je propisano da poljoprivredno gazdinstvo jeste proizvodna jedinica na kojoj privredno društvo, zemljoradnička zadruga, ustanova ili drugo pravno lice, preduzetnik ili poljoprivrednik obavlja poljoprivrednu proizvodnju. Ovim zakonom uređena je i registracija i poslovanje poljoprivrednih gazdinstava.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Isporukom iz Instituta Mihajlo Pupin br. 300 od 28.02. "odgovorno lice'" na rešenjima za javne prihode promenjeno je u "ovlašćeno lice"? Šta je razlog tome i koji je zakonski osnov?
Članom 39. ZUP uređeno je ovlašćenje službenog lica i delegacija ovlašćenja. Stavom 1. ovog člana propisano je da organ postupa u upravnoj stvari preko ovlašćenog službenog lica. U skladu sa navedenim, kao i po primedbama Državne revizorske institucije u pojedinim lokalnim samoupravama, izvršena je izmena u aplikaciji Instituta Mihajlo Pupin.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Pravno lice treba da radi promenu namene zemljišta i poreski organ treba da dostavi visinu poreske osnovice za 2018 godinu. To lice je imalo utvrđenu osnovicu za datu parcelu po ceni građevinskog zemljišta, a sada hoće da podnese izmenjenu poresku prijavu za 2018 godinu po ceni građevinskog u poljoprivredne svrhe gde bi imao da plati desetostuko niži iznos. Da li treba da da nova osnovica (koja je desetostuku niža) ili se može po prvobitnoj prijavi dati podatak o osnovici?
Članom 44. Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara propisano je da je "osnovica za promenu namene poljoprivrednog zemljišta jednaka osnovici za porez na imovinu tog zemljišta u godini koja prethodi godini u kojoj je podnet zahtev za promenu namene zemljišta. Osnovica za promenu namene poljoprivrednog zemljišta za koje nije utvrđen porez na imovinu u godini koja prethodi godini u kojoj se menja namena, odnosno osnovica za poljoprivredno zemljište koje je oslobođeno plaćanja poreza na imovinu utvrđuje se na osnovu prosečne cene kvadratnog metra poljoprivrednog zemljišta u odgovarajućoj, odnosno graničnoj zoni, određene aktom jedinice lokalne samouprave za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu. Ukoliko je utvrđena prosečna cena kvadratnog metra poljoprivrednog zemljišta u više graničnih zona primeniće se cena kvadratnog metra koja je najpovoljnija za obveznika. Ukoliko nije utvrđena prosečna cena u zoni niti graničnim zonama, vrednost zemljišta utvrđuje ovlašćeni sudski veštak za poslove poljoprivrede, u skladu sa propisom kojim se uređuje postupak eksproprijacije.“
Članom 43. istog zakona propisano je da zahtev za promenu namene poljoprivrednog zemljišta može podneti vlasnik, odnosno korisnik poljoprivrednog zemljišta kojem je posebnim aktom jedinice lokalne samouprave planirana druga namena, a koje se do privođenja planiranoj nameni koristi za poljoprivrednu proizvodnju.
U ovom slučaju potrebno je prvo da se utvrdi da li je predmetno zemljište sa stanovišta Zakona o porezima na imovinu poljoprivredno ili građevinsko. Ako se utvrdi da je građevinsko, onda nema osnova da se zbog plaćanja naknade menja osnovica poreza na imovinu, jer se oporezivanje imovine mora izvršiti u skladu sa odredbama Zakona o porezima na imovinu.
S obzirom na to, da Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara očigledno nije uzeo u obzir situacije da se zemljište koje menja namenu iz poljoprivrednog u građevinsko već oporezuje kao građevinsko, LPA su došle u situaciju da ne znaju koji podatak da dostave u svrhu utvrđivanja naknade za promenu namene poljoprivrednog zemljišta.
Iz citiranih odredbi člana 44. proizilazi da za zemljište koje se oporezuje može biti data osnovica po ceni za građevinsko zemljište ili po ceni za poljoprivredno zemljište (stav 1. kaže poreska osnovica tog zemljišta), dok se za zemljište koje se ne oporezuje uzima cena za poljoprivredno zemljište u toj ili graničnoj zoni (stav 2. kaže samo poljoprivredno zemljište).
Da bi se prevazišao ovaj problem, dok Ministarstvo finansija ne objavi zvanično mišljenje po ovom pitanju, predlog je da se nadležnoj službi dostave oba podatka, odnosno i poreska osnovica i podatak koliko bi iznosila poreska osnovica da se predmetno zemljište oporezuje kao poljorpivredno.
U svakom slučaju, nema osnova da se menja poreskoa osnovica (koja je utvrđena u skladu sa Zakonom o porezima na imovinu), samo zbog visine naknade.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Šta se unosi kao vrsta nepokretnosti na poziciji B? Kako uneti prosečnu cenu, obzirom da je različita cena poljoprivrednog i šumskog zemljišta? Ako se ne unese prosečna cena poreska prijava, da li to znači da neće proći validaciju?
Elektronski prijem poreske prijave ne omogućava unos dve ili više vrsta nepokretnosti u deo B, a verovatno ni dve ili više zona. Ne znamo da li se unos prijave može izvršiti bez popunjenog dela B i bez popunjene zone, pri čemu bi se podaci o vrsti i zoni uneli samo u deo K, kao i korisna površina svakog dela nepokretnosti. Ukupna površina cele nepokretnosti može se uneti u deo Đ. Prosečne cene se u tom slučaju nigde ne bi unosile, već bi se u deo I, u polje I2. i I9. unela samo ukupna vrednost svih delova te nepokretnosti koje su različita zona ili pripadaju različitoj vrsti, koja bi se prethodno „ručno“ izračunala.
Zbog ovakvog elektronskog unosa, nije neka bitna greška ako obveznik ne popuni deo K, već kao posebne podpriloge unese posebne delove nepokretnosti koji su različita vrsta ili zona. Bitno je da je poreska prijava suštinski ispravna i porez tačno utvrđen.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Ukoliko nije utvrđena cena drugog zemljišta u nekoj zoni, a ni cena poljoprivrednog zemljišta u toj istoj zoni, da li se cena drugog zemljišta računa tako što se cena poljoprivrednog zemljišta iz prethodne godine umanjena za 40% množi sa odgvorarajućim koeficijentom i da li se onda to iskazuje na poziciji I.3.?
Članom 6. stav 8. Zakona o porezima na imovinu propisano je da ako nije utvrđena prosečna cena drugog zemljišta (iz člana 6a. stav 7. ovog zakona) u zoni, zato što u zoni i graničnim zonama nije bilo najmanje tri prometa uz naknadu drugog zemljišta, a utvrđena je prosečna cena poljoprivrednog zemljišta u toj zoni, vrednost drugog zemljišta (osim eksploatacionih polja) koja čini osnovicu poreza na imovinu za poresku godinu utvrđuje se primenom prosečne cene poljoprivrednog zemljišta u toj zoni umanjene za 40%.
U slučaju iz stava 8. ovog člana smatra se da je utvrđivanjem prosečne cene poljoprivrednog zemljišta u zoni utvrđena prosečna cena drugog zemljišta (stav 9.)
Ako ni u graničnim zonama iz stava 7. ovog člana nije bilo prometa odgovarajućih nepokretnosti u periodu iz stava 5. ovog člana, odnosno ako se vrednost drugog zemljišta ne može utvrditi u skladu sa stavom 8. ovog člana, osnovica poreza na imovinu za te nepokretnosti u zoni u kojoj nije bilo prometa jednaka je osnovici poreza na imovinu te, odnosno odgovarajuće nepokretnosti u toj zoni obveznika koji ne vodi poslovne knjige za tekuću godinu.
Pošto za tekuću (u ovom slučaju 2018.) godinu nije bilo poreske osnovice za drugo zemljište, kod fizičkih lica se porez na imovinu za 2019. godinu utvrđuje prema prošlogodišnjoj osnovici tog ili sličnog zemljišta. Ako je za 2018. godinu to zemljište oporezovano kao neka druga vrsta, onda se koristi ta poreska osnovica, a ako nije, onda se uzima vrednost sličnog, odnosno odgovarajućeg zemljišta.
Za pravna lica, da bi se utvrdila poreska osnovica za drugo zemljište, trebalo je da bude objavljena prosečna cena drugog zemljišta u najopremljenijoj zoni da bi se primenili koeficijenti. Ako to nije učinjeno, primenjuje se knjigovodstvena vrednost shodno članu 7a. stav 6. Zakona o porezima na imovinu.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.