Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeMolimo Vas da objavite primere akata koji se donose u ponavljanju postupka, kao i da objasnite postupak.
Ponavljanje postupka uređeno je odredbama čl.176-182. Zakona o opštem upravnom postupku. Ponavljanje postupka ima značaj vanrednog pravnog sredstva u upravnom postupku, jer se može tražiti, odnosno ostvariti tek po nastupanju konačnosti rešenja.
Postupak se ponavlja na zahtev stranke ili ga organ koji je doneo konačno rešenje ponavlja po službenoj dužnosti.
Zakon o opštem upravnom postupku propisuje subjektivni i objektivni rok za ponavljanje postupka. Stranka može da zahteva ponavljanje postupka u roku od 90 dana od saznanja razloga za ponavljanje (subjektivni rok), odnosno u roku od šest meseci od objavljivanja odluke Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava u „Službenom glasniku Republike Srbije”. Isti rokovi važe i ako se postupak ponavlja po službenoj dužnosti. Kada istekne pet godina od kada je stranka obaveštena o konačnom rešenju, više ne može da se zahteva ponavljanje postupka, niti organ može da ponovi postupak po službenoj dužnosti (objektivni rok).
Nadležnost za rešavanje pripada organu koji je doneo konačno rešenje i po zahtevu za ponavljenje postupka i po službenoj dužnosti.
Rešenjem se odbacuje zahtev koji je neblagovremen, nije izjavljen od ovlašćenog lica ili u kome razlog za ponavljanje postupka nije učinjen verovatnim. Rešenjem se odbija zahtev ako razlog koji je naveden ne bi doveo do drugačijeg rešavanja upravne stvari. Ako se ne odbaci, niti odbije zahtev za ponavljanje postupka, rešenjem se dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja.
Ukoliko se radi ponavljanje postupka po službenoj dužnosti takođe se rešenjem dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja.
Po ponavljanju postupka nadležni organ može ostaviti na snazi konačno rešenje ili doneti novo rešenje kojim se, s obzirom na okolnosti slučaja, konačno rešenje poništava ili ukida.
Poništavanjem rešenja uklanjaju se sve pravne posledice koje je rešenje proizvelo, a ukidanjem rešenja ne uklanjaju se pravne posledice koje je rešenje već proizvelo, već se rešenje onemogućava da dalje proizvodi pravne posledice.
Prema navdenom, potrebno je da se donesu dva rešenja: jednim kojim se dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja, a drugim se poništava ili ukida već doneto rešenje u zavisnosti od poreskopravne situacije i utvrđuje nova obavezu.
Zbog pojednostavljenja postupka može se doneti i jedno rešenje sa tri naloga u dispozitivu, tako da glasi:
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
U pitanju je lice koje poseduje nepokretnost na teritoriji opštine. Uvidom u službene evidencije Katastra nepokretnosti došlo se do informacije o imenu i prezimenu obveznika i adrese na kojoj se obveznik nalazi u Velikoj Britaniji. Nije poznato da li ima punomoćnika. Koje korake treba preduzeti u navedenom slučaju?
Problem se može rešiti angažovanjem“zastupnika po službenoj dužnosti“ u skladu sa članom 16. stav 1. tačka 2) Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Treba obratiti pažnju na stav 5. navedenog člana koji propisuje nagradu i nadoknadu troškova zastupnika po službenoj dužnosti, koju je obavezno isplatiti i koja se može potraživati kasnije od poreskog obveznika.
S obzirom da su pribavljeni podaci o poreskom obvezniku i njegovoj adresi u Velikoj Britaniji može se stupiti u kontakt sa njim i predložiti da sam obveznik, angažovanjem poreskog punomoćnika, izvrši registraciju i dobije PIB koji će mu omogućiti da podnese poresku prijavu za godišnji porez na imovinu a takođe i da izmiri utvrđene obaveze.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
U pitanju je lice koje je državljanin Republike Austrije i došlo je u službu LPA da prijavi nepokretnosti koju poseduje na teritoriji opštine. Kako je ono nerezidentno lice, na koji način se sprovodi postupak dodele PIB-a pomenutom licu? Pomenuto lice ima punomoćnika na teritoriji opštine.
Dodeljivanje PIB-a nerezidentnom fizičkom licu vrši se angažovanjem poreskog punomoćnika, u skladu sa članom 14. stav 2. ZPPPA. Postupak se sprovodi u Poreskoj upravi – Kancelariji za nerezidente koja vrši registraciju i izdavanje poreskog identifikacionog broja za nerezidentne poreske obveznike. Kancelarija se nalazi u Beogradu, Filijala Savski venac, ul. Zeleni venac br. 16 na prvom spratu.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
U postupku kancelarijske kontrole radi se obračun poreza pet godina unazad. Da li se "računa" od 2013. godine ili od 2014. godine? Koja godina izgradnje/poslednje rekonstrukcije treba da se stavi u zapisnik?
Zastarelost se računa u skladu sa odredbama ZPPPA.
Relativni rok zastarelosti je pet godina i ako je prva radnja poreskog organa u cilju utvrđivanja poreza za poreskog obveznika preduzeta u 2018. godini (poziv i sl.), onda se utvrđuje obaveza od 2013. godine (pod uslovom da je poreska obaveza za tog obveznika nastala ranije ili u toj godini).
U slučaju da je poziv poreskom obvezniku za podnošenje poreske prijave uručen u 2017. godini, onda ima pravo da se utvrdi obaveza i za 2012. godinu jer je prekid zastarelosti izvršen tom radnjom u 2017. godini (zastarelost za utvrđivanje obaveze za 2012. godinu počinje da teče od 1.1.2013. godine i teče do 31.12.2017. godine. Pozivom u 2017. je prekinuta zastarelost i počinje da teče iznova, pa u tom smislu u 2018. godini može da se utvrdi i obaveza za 2012. godinu (ako je postojao predmet oporezivanja u toj godini).
Godina izgradnje ili poslednje rekonstrukcije se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju, na osnovu raspoloživih dokaza.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Poreski obveznik (fizičko lice) nije podnelo poresku prijavu za nepokretnost na kojoj ima oporeziva prava, što je bio razlog da se uradi kancelarijska kontrola u 2014. godini i tom prilikom, utvrđeno je zaduženje i za prethodne godine (5 godina unazad), tj. 2009, 2010, 2011 ,2012 i 2013. godinu. Da li poreski obveznik sada ima pravo na otpis utvrđenog zaduženja za 2009, 2010, 2011 i 2012. godinu po osnovu zastarelosti, s obzirom na to da je zaduženje za ove godine utvrđeno tek 2014. godine i dospelo za plaćanje u 2014. godini? Takođe, kakav je stav o tome da li Obaveštenje o stanju duga koje je uredno dostavljeno poreskom obvezniku prekida rok zastarelosti?
Prema članu 114. ZPPPA pravo poreskog organa na naplatu poreza i sporednih poreskih davanja zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče. Zastarelost prava na naplatu poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je obaveza poreskog dužnika dospela za plaćanje.
Sama zakonska odredba kaže da se kod utvrđivanja prava za zastarelost na naplatu ne gleda godina za koju je utvrđena obaveza, već godina u kojij je obaveza dospela za plaćanje, bez obzira da li se zaduženje odnosi na tu godinu ili na prethodne godine. To znači da se za sve obaveze koje su dospele za plaćanje u 2014. godini (bez obzira što se obaveza odnosi na ranije godine), zastarelost računa počev od 2015. godine.
Što se tiče izdatog obaveštenja o stanju duga, to se može smatrati radnjom poreskog organa preduzetom protiv poreskog obveznika u cilju naplate duga. Član 114d. ZPPPA predviđa da se zastarelost prekida svakom radnjom poreskog organa preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju naplate poreza i sporednih poreskih davanja.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.