Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeVlasnik objekta je predvideo gejanja i hladjenja objekta toplotnom pumpom: vazduh-vazduh idejnim rešenjem koje je priloženo uz zahtev za izdavanje lokacijskih uslova. Da li nadležni organ pribavlja uslove u postupku izdavanja lokacijskih uslova: uslove za priključenje na sistem daljinskog grejanja, odnosno na distributivni sistem prirodnog gasa, a imajući u vidu čl.91. st.3. Zakona o planiranju i izgradnji kojim je propisano da svi vlasnici objekata na teritoriji jedinice lokalne samouprave koji je komunalno opremljen za građenje i korišćenje, a naročito koji ima postojeću infrastrukturu gasovoda i daljinskog grejanja, dužni su da se priključe na postojeću infrastrukturu, u zavisnosti od namene objekta? Takođe, da li je toplotna puma:vazduh-vazduh, odgovarajući dokaz vlasnika objekta da će za proizvodnju električne energije, odnosno grejanje i hlađenje objekta koristiti obnovljive izvore energije, shodno čl.91 st.4 Zakona o planiranju i izgradnji koji glasi da Vlasnik objekta koji dostavi dokaz da će za proizvodnju električne energije, odnosno grejanje i hlađenje objekta koristiti obnovljive izvore energije, nema obavezu priključenja, propisanu stavom 3. člana 91. Zakona o planiranju i izgradnji?
Članom 91. st. 3. i 4. Zakona o planiranju i izgradnji propisano je da su svi vlasnici objekata na teritoriji, odnosno na delu teritorije jedinice lokalne samouprave koji je komunalno opremljen za građenje i korišćenje, a naročito koji ima postojeću infrastrukturu vodovoda, kanalizacije, gasovoda i daljinskog grejanja, dužni da se priključe na postojeću infrastrukturu, u zavisnosti od namene objekta, stim da se priključenje objekata na infrastrukturu vrši uz naknadu stvarnih troškova nabavke opreme, uređaja, materijala i radova koji nastaju prilikom priključenja korisnika. Jedinice lokalne samouprave su bile dužne da donesu odluku Odluku o visini i načinu plaćanja stvarnih troškova iz stava 5. ovog člana u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Iz vašeg pitanja nismo mogli da zaključimo da li je grad Niš doneo odgovarajuću Odluku iz člana 91. stav 3. Zakona o planiranju i izgradnji. Prilikom tumačenja ovih odredbi ne može se u potpunosti odrediti da li se one odnose na postojeće, već izgrađene objekte, ili i na objekte čija se izgradnja planira.
Za planiranu izgradnju neophodno je pridržavati se pravila uređenja i građenja koja su data važećim urbanističkim palnom.
Što se tiče vrste dokaza koje je vlasnik objekta dužan da dostavi da dokazao da će za proizvodnju električne energije, grejanje i hlađenje koristiti obnovljive izvore enrgije, zakonodavac nije propisao o kakvim se dokazima radi, pa vas savetujemo da se za pojašnjenje obratite resornom ministarstvu, kako biste prilikom odlučivanja o podnetom zahtevu doneli odluku u skladu sa Zakonom.
1. Molim tumačenje člana 5. Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu, preciznije, pitanje se odnosi na stav 1. tačka 1. i deo rečenice "kojima se uspostavlja okvir za odobravanje projekata određenih propisima kojima se uređuje postupak procene uticaja na životnu sredinu". Šta to u praksi znači, da li se to odnosi na npr. urbanističke planove koji obuhvataju projekte za koje se sprovodi postupak procene uticaja? Nekada se dešava u praksi da se u fazi odlučivanja o sprovođenju SPU još uvek ne zna konkretno koji projekti će biti obuhvaćeni i šta tada raditi, da li dati saglasnost ako organ nadležan za izradu plana odluči da se ne sprovodi SPU. 2. Pitanje se odnosi na član 10. stav 1. Zakona o SPU i davanje saglasnosti na odluku da se ne sprovodi SPU: U kojoj formi se izdaje saglasnost? Ako je u formi rešenja po ZUPu, ko je organ nadležan za odlučivanje po žalbi. Isto pitanje se odnosi i na davanje saglasnosti na izveštaj o SPU u skladu sa članom 30. Zakona o SPU.
Članom 53. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) propisano je da je na zahtev poslodavca, zaposleni dužan da radi duže od punog radnog vremena u slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran. Prekovremeni rad ne može da traje duže od osam časova nedeljno. Zaposleni ne može da radi duže od 12 časova dnevno uključujući i prekovremeni rad.
Član 39. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS („Sl. glasnik RS“, br. 38/2019, 55/2020, 51/2022 i 44/2023) propisano je da zaposleni koji po pismenom nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vemena ima pravo na dodatak za prekovremeni rad u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%. Pretpostavljeni je dužan da izda pismeni nalog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno. Poslodavac je dužan da izvrši obračun i isplatu dodatka za prekovremni rad prilikom isplate plate.
Imajući u vidu navedeno u ovom konkretnom slučaju zaposleni ostvaruje pravo na prekovremeni rad i ostvaruje pravo na navedeni dodatak za prekovremeni rad u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%. Izuzetno, na zahtev zaposlenog, umesto dodatka za prekovremeni rad, zaposlenom se mogu omogućiti slobodni sati u narednom mesecu od meseca u kojem je obavljao prekovremni rad, tako što za svaki sat prekovremnog rada ostvaruje sat i po vremena slobodno.
Poštovani, molim vas za odgovor na sledeće pitanje. Zajedničkoj interresornoj komisiji podnet je zahtev za procenu potreba za dodatnom podrškom na inicijativu osnovne škole , uz saglasnost roditelja, radi davanja preporuke za nastavak školovanja po IOP-u 2. Zahtev je podnet pre svega zbog nemogućnosti da učenik bude ocenjen, jer je dete, kako se navodi, u proteklom periodu, u školi sasvim prestalo da komunicira, ne želi da odgovara ni na koji način, kako usmenim, tako i pisanim putem. Roditelji navode da kod kuće komunicira, ali van kuće, u školi i u svom okruženju, mimo porodice, prestaje bilo kakva komunikacija, unazad, gotovo dve godine. Iz medicinske dokumentacije se vidi da je dete sa natprosečnim koeficijentom inteligencije. Komisija je razmatrala ovaj zahtev, ali nije uspostavljen gotovo nikakav vid komunikacije sa detetom, roditelji navode da nemaju saznanja da je dete bilo izloženo bilo kakvom neprijatnom događaju u školi ili bilo gde na drugom mestu. Roditelji, a pre svega otac, su u dilemi, tj. ne bi želeli da se za dete izradi IOP-2,iako su dali saglasnost na pokretanje postupka. Komisija je uputila roditelje da predonošenja konačnog mišljenja, potraže savet stručnjaka, dečijeg psihoterapeuta, koji bi po "pretpostavci članova komisije" mogao da proceni, zbog čega je dete prestalo da komunicira, da da neki predlog, terapiju, ukoliko je to potrebno, jer je očigledno da nije u pitanju intelektualno funkcionisanje, nemogućnost savladavanja gradiva, već odsustvo bilo kakve komunikacije, koje sprečava da dete bude ocenjeno. U međuvremenu, roditelji su potražili pomoć stručnjaka, detetu je uvedena terapija, koja je po rečima roditelja počela da daje prve efekte, imaju savet da se u školi fokusiraju na pisano ispitivanje deteta i mišljenje stručnjaka da će za par meseci doći do poboljšanja, odnosno, da je to prolazno stanje. Obzirom na stav roditelja da ne žele da se za dete izradi IOP 2, na sve prethodno navedeno, da li je realno da se nastavi sa IOP-om 1,u smislu baziranja na pisanom ispitivanju deteta, jer je kraj školske godine blizu, a postoji i očekivanje da terapija da rezultate i kako postupiti ukoliko škola i dalje insistira na IOP-u 2, jer smatraju dane mogu odustati od zahteva, pošto je podnet predlog za IOP 2. Izvinjavam se na opširnosti i molim vas za odgovor.
Kako je glavni problem u domenu komunikacije, saglasni smo sa vama da eventualni prelazak na IOP2 za ovog učenika nije rešenje, jer škola i dalje ne bi mogla da oceni učenika u odnosu na izmenjene ishode. Podsećamo da se IOP2 može doneti tek nakon perioda primene plana mera individualizacije, a zatim obavezne primene i vrednovanja IOP1, a nemamo podatak da li je škola u ovom smislu poštovala Pravilnik o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na IOP, njegovu primenu i vrednovanje.
Zadatak IRK je da dela u najboljem interesu deteta, tako da vidimo nekoliko mogućnosti koje IRK može da predloži u okviru svog mišljenja:
Postoji mogućnost da se problem sa ocenjivanjem prevaziće uz upotrebu nekog sredstva asistivne tehnologije. Pre navođenja preporučenih mera podrške iz Pravilnika, u okviru individualnog plana podrške, IRK može navesti preporuku za donošenjem plana mera individualizacije (odnosno IOP-a1 ukoliko su mere individualizacije već primenjivane) i to u oblasti komunikacije i u oblasti provere postignuća i ocenjivanja učenika.
Smatramo da nema osnova da se u ovakvoj situaciji prelazi na IOP2, jer nisu primenjene sve raspoložive mere podrške. Pored svega što IRK navede u okviru zvaničnog mišljenja, smatramo važnim da predsednik IRK ili član IRK iz obrazovnog sistema kontaktira školu i da ih uputi da se za konsultacije povodom načina prilagođavanja ocenjivanja za ovog učenika obrate Ministarstvu prosvete na mejl adresu inkluzija@mpn.gov.rs, što će pokrenuti dodatne resurse i obezbediti podršku školi u prevazilaženju ove situacije.
Поштовани, Град треба да донесе измену постојеће Одлуке о радном времену угоститељских објеката. Првобитна Одлука је донета на основу Закона о угоститељству и код казнених одредби стоји да ће се примењивати на основу Закона о угоститељству. Чланом 96. став 1. тачка 3. Закона о угоститељству, прописано је да ће се новчаном казном у износу од 30.000 динара казнити за прекршај правно лице ако на улазу у угоститељски објекат не истакне видно прописано радно време и не придржава га се у свом пословању (члан 7. став 1. тачка 3), одговорно лице у правном лицу новчаном казном у износу од 6.000,00 динара, а предузетник 20.000,00 динара. Законом о прекршајима, чланом 39. прописано је да законом или уредбом новчана казна може прописати у распону: 1) од 5.000 до 150.000 динара за физичко лице или одговорно лице; 2) од 50.000 до 2.000.000 динара за правно лице; 3) од 10.000 до 500.000 динара за предузетника. Изузетно од одредаба става 1. овог члана, новчана казна може се прописати у фиксном износу за физичко лице и одговорно лице од 1.000 до 50.000 динара, за предузетника од 5.000 до 150.000 динара, а за правно лице од 10.000 до 300.000 динара. Одлукама скупштине аутономне покрајине, скупштине општине, скупштине града или скупштине града Београда, могу се прописати новчане казне само у фиксном износу, и то од минималног до половине највишег фиксног износа прописаног у ставу 2. овог члана. Питање је, да ли код казнених одредби у Одлуци јединице локалне самоуправе можемо да примењујемо одредбе Закона о прекршајима, ако је Законом о угоститељству прописан фиксни износ новчане казне за поштовање радног времена угоститељских објеката?
Да, у свим одлукама јединице локалне самоуправе (казнене одредбе може да садржи само одлука, и то она која садржи наређујуће или забрањујуће норме), дужне су да новчане казне у фиксном износу одређују у складу са одредбама члана 39. Закона о прекршајима („Службени гласник РС“, бр. 65/13, 13/16, 98/16 - одлука УС, 91/19, 91/19 - др. закон и 112/2022 - одлука УС), без обзира што су законом и уредбом прописане казне у фиксном износу.
Наиме, ставом 1. овог члана одређене су казне у распону које се могу прописати законом или уредбом (значи само државни органи), а ставом 2. прописано је да изузетно од одредаба става 1. овог члана, новчана казна може се прописати у фиксном износу за физичко лице и одговорно лице од 1.000 до 50.000 динара, за предузетника од 5.000 до 150.000 динара, а за правно лице од 10.000 до 300.000 динара.
Међутим, одредба става 3. члана 39. Закона о прекршајима је изричита, тако да је одређено да одлукама скупштине аутономне покрајине, скупштине општине, скупштине града или скупштине града Београда, могу се прописати новчане казне само у фиксном износу, и то од минималног до половине највишег фиксног износа прописаног у ставу 2. овог члана, што значи да се може прописати казна у фиксном износу и то:
- у износу од 1.000 до 25.000 динара за физичко лице и одговорно лице,
- у износу од 5.000 до 75.000 за предузетника и
- у износу од 10.000 до 150.000 динара за правно лице.
Напомињемо, приликом одређивања висине казне мора се имати у виду тежина прекршаја, па ће се за лакше прекршаје нпр. одредити новчана казна у износу од 5.000 динара за физичко лице и одговорно лице у правном лицу, а за тежи прекршај новчана казна у износу од 25.000 динара за иста лица.
Postovani, da li Odlukom o radnom vremenu ugostiteljskih objekata , kaznene odredbe mogu se propisati na osnovu clana 39. stav 3. Zakona o prekrsajima?
Članom 39. Zakonom o prekšajima ("Sl. glasnik RS", br. 65/2013, 13/2016, 98/2016 - odluka US, 91/2019, 91/2019 - dr. zakon i 112/2022 - odluka US) propisano je da se zakonom ili uredbom novčana kazna može se propisati u rasponu:
1) od 5.000 do 150.000 dinara za fizičko lice ili odgovorno lice;
2) od 50.000 do 2.000.000 dinara za pravno lice;
3) od 10.000 do 500.000 dinara za preduzetnika.
U stavu 2. propisuje se izuzetak: "Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, novčana kazna može se propisati u fiksnom iznosu za fizičko lice i odgovorno lice od 1.000 do 50.000 dinara, za preduzetnika od 5.000 do 150.000 dinara, a za pravno lice od 10.000 do 300.000 dinara."
Stavom 3 istog člana propisano je da se odlukama skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine grada Beograda, mogu se propisati novčane kazne samo u fiksnom iznosu, i to od minimalnog do polovine najvišeg fiksnog iznosa propisanog u stavu 2. ovog člana.
Dakle, novčana kazna propisana odlukom skupštine opštine ili skupštine grada može biti određena samo u fiksnom iznosu, uz dodatno ograničenje u pogledu visine tako propisane kazne, od minimalnog do polovine najvišeg fiksnog iznosa propisanog u stavu 2. ovog člana. Iz navedenog proizlazi da se Odlukom o radnom vremenu mogu propisati novčane kazne u fiksnom iznosu uz navedeno ograničenje u propisanoj visini kazne za nepoštovanje odredaba predmetne odluke