Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeFizičko lice je sa Mesnom zajednicom (MZ) 1984. godine sklopilo Ugovor o davanju uređenog neizgrađenog građevinskog zemljišta na korišćenje, a radi izgradnje porodične stambene zgrade. Zgrada je izgrađena i nalazi se u svojini navedenog fizičkog lica, dok se zemljište nalazi u javnoj svojini JLS sa pravom korišćenja MZ, što je sve upisano u listu nepokretnosti. Naime, fizičko lice se svojevremeno nije upisalo kao korisnik zemljišta. Fizičko lice želi da ugovorom o doživotnom izdržavanju raspolaže zgradom, ali javni beležnik ne želi da overi ugovor, dok zemljište na kojem se zgrada nalazi ne bude u vlasništvu navedenog fizičkog lica. Na koji način je moguće prevazići predmetnu situaciju da bi fizičko lice moglo da sklopi ugovor o doživotnom izdržavanju čiji je predmet navedena porodična stambena zgrada?
Da bi fizičko lice koje je sa MZ sklopilo ugovor o davanju na korišćenje tada neizgrađenog građevinskog zemljišta radi izgradnje porodičnog stambenog objekta moglo slobodno da raspolaže objektom, ali i zemljištem ispod objekta na kojem je trenutno upisano pravo korišćenja MZ, i pravo svojine JLS potrebno je da se pokrene odgovarajući postupak upisa prava svojine na zemljištu.
Na pomenutu situaciju, obzirom da se radi o zemljištu koje je danas izgrađeno građevinsko zemljište primenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 - dr. zakon i 9/2020).
Naime, članom 102. stav 3. Zakona o planiranju i izgradnji propisano je da:
“Pravo svojine na katastarskoj parceli upisuje se u korist lica koje je upisano kao vlasnik objekta, odnosno objekata koji se nalaze na toj parceli, odnosno u vlasništvu lica koje je upisano kao nosilac prava korišćenja na katastarskoj parceli na neizgrađenom građevinskom zemljištu, osim za lica čiji je položaj uređen zakonom kojim se uređuje pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu.”
Obzirom da se u ovom konkretnom slučaju radi o zemljištu koje je dodeljeno radi izgradnje još 1984. godine i da je ono danas izgrađeno građevinsko zemljište sa izgrađenom stambenom zgradom u vlasništvu fizičkog lica potrebno je da fizičko lice podnese zahtev nadležnom katastru (Služba za katastar nepokretnosti na teritoriji vaše JLS) za upis prava svojine, po članu 102. Zakona.
Ova situacija, prema elementima koji su navedeni u pitanju odnosi se na postupak pretvaranja izgrađenog građevinskog zemljišta bez naknade pred službom za katastar.
Da je kojim slučajem ovo zemljište dodeljeno radi izgradnje i da je i danas neizgrađeno građevinsko zemljište primenjivale bi se odredbe Zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu, što ovde nije slučaj.
U slučaju predloga za razrešenje direktora, da li je obavezno ostaviti rok od 20 dana za odgovor direktora da se izjasni o razlozima zbog kojih se predlaže razrešenje?
Pomenuta obaveza je predviđena članom 48 stav 4. Zakona o javnim preduzećima, ali obzirom da se pomenuti zakon primenjuje isključivo na javna preduzeća ovakva obaveza ne postoji za ustanove.
Međutim, smatramo da je značajno za legitimnost odluke pružiti priliku direktoru Turističke organiza da se izjasni o razlozima zbog kojih se predlaže njegovo razrešenje.
Da li odluka Skupštine da se ne usvaja izveštaj ustanove tj. turističke organizacije mora biti obrazložena?
Iako takva zakonska obaveza nije predviđena Zakonom o turozmi i Zakonom o javnim službama, smatramo logičnim i opravdanim da se navedu razlozi zbog kojih nije usvojen izveštaj i istaknu nedostaci u radu koji su takvog značaja da je Skupština opštine odlučila da ne usvoji godišnji izveštaj Turističke organizacije. Sa druge strane, moguće je da statutom opštine ili u osnivačkom aktu ustanove kojim su regulisani odnosi osnivača i ustanove postoje odredbe u tom pogledu.
Ko podnosi inicijativu za razrešenje direktora Turističke organizacije? Da li je podnosi Upravni odbor?
Što se tiče pokretanja postupka razrešenja od strane Upravnog odbora, čl. 36 Zakona o turizmu nije prevideo takvo ovlašćenje Upravnog odbora, a nije ga predvideo ni čl. 21 Zakona o javnim službama. Međutim, obzirom da su oba pomenuta zakona predvidela mogućnost da Upravni odbor „vrši i druge poslove utvrđene aktom o osnivanju i statutom” smatramo da je neophodno napraviti uvid u osnivački akt ustanove, odnosno statut kojim je moguće predvideti i druga ovlašćenja tj. poslove Upravnog odbora.
Ukoliko Upravni odbor nije ovlašćen za pokretanje postupka razrešenja direktora TO, smatramo da se primenjuju opšta pravila predviđena Zakonom o lokalnoj samoupravi koji predviđa da sve predloge akata Skupštini opštine podnosi Opštinsko veće (čl. 46).
Da li se ne usvajanjem izveštaja o radu za 2019. godinu ustanove (turistička organizacija) čiji je osnivač opština može pokrenuti inicijativa za razrešenje direktora?
Turističke organizacije (u daljem tekstu: TO) su uređene Zakonom o turizmu („Sl.glasnik RS“,br.17/2019) kao posebnim zakonom koji propisuje poslove TO, organe TO i uslove za direktora TO, kao i druge elemente značajne za njihov rad i funkcionisanje. U skladu sa članom 31. Zakona o turizmu sve turističke organizacije, pa samim tim i TO čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, posluju u skladu sa propisima kojima se uređuju javne službe. Dakle, Zakon o javnim službama ("Sl. glasnik RS", br. 42/91, 71/94, 79/2005 - dr. zakon, 81/2005 - ispr. dr. zakona, 83/2005 - ispr. dr. zakona i 83/2014 - dr. zakon) je sistemski zakon koji uređuje, između ostalog i izbor i razrešenje direktora TO u skladu sa Zakonom o turizmu kao posebnim zakonom koji u tom pogledu ne predviđa nikakvu posebnu regulativu. Moramo imati u vidu i Zakon o lokalnoj samoupravi koji definiše osnivača, te u skladu sa članom 32. stav 1. tačka 9. Skupština opštine imenuje i razrešava upravni i nadzorni odbor, imenuje i razrešava direktore javnih preduzeća, ustanova, organizacija i službi, čiji je osnivač i daje saglasnost na njihove statute, u skladu sa zakonom.
Dakle, uvidom u odredbe Zakona o turizmu koji kao matični zakon uređuje rad i funkcionisanje TO čiji je osnivač JLS, možemo konstatovati da izuzev odredbi kojima se utvrđuje broj članova i poslovi upravnog i nadzornog odbora, odnosno uslova za izbor i poslovi direktora turističke organizacije jedinice lokalne samouprave, zakon ne sadrži nikakvu posebnu regulativu (u odnosu na sistemske zakone) u pogledu postupka izbora ili što je za vaš slučaj značajno, uslova za razrešenje direktora TO.
U skladu sa navedenim, možemo zaključiti da se na imenovanje i razrešenje direktora TO čiji je osnivač JLS primenjuje Zakon o javnim službama (čl.18) i Zakon o lokalnoj samoupravi (čl.32 stav 1 tačka 9), koji predviđaju da osnivač (Skupština opštine/grada) imenuje i razrešava direktore ustanova, u šta spada i TO u skladu sa pomenutim članom 31. Zakona o turizmu. Takođe, Zakonom o turizmu kao posebnim zakonom nisu definisani posebni razlozi za razrešenje direktora. U skladu sa navedenim, obzirom da sistemski zakon, kao i posebni zakon nisu predvideli razloge za razrešenje direktora TO, smatramo da Skupština opštine/grada može doneti arbitrarnu odluku o razrešenju direktora TO iz razloga zbog kojih nije usvojen godišnji izveštaj o radu ustanove. Smatramo da je neophodno da ti razlozi budu jasno navedeni u obrazloženju akta o razrešenju direktora TO, kako bi se predupredile moguće negativne posledice u slučaju radnog spora.