Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li se kod ozakonjenje nezakonito izgrađenog objekta na parceli na kojem postoji legalna više porodična stambena zgrada može primeniti član 42. stav 1. tačka 13) Zakona o stanovanju i održavanju zgrada pa se kao saglasnost za ozakonjenje može pribaviti Odluka skupštine stambene zajednice doneta 2/3 većinom, ili se pak za ozakonjenje ovog objekta mora pribaviti saglasnost svih suvlasnika na parceli, u ovom slučaju svih vlasnika posebnih delova ove legalne zgrade?
Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada („Sl. glasnik RS“, br. 104/2016 i 9/2020 - dr. zakon), članom 42. taksativno su pobrojane nadležnosti Skupštine stambene zajednice.
Prema odredbama Zakona, Skupština stambene zajednice se stara o svim pitanjima koja se odnose na održavanje, uređenje i korišćenje zgrade i zajedničkih delova zgrade, stim da prema odredbama Zakona nema ovlašćenje da odlučuje o pitanjima izvan ovog opsega.
Pitanje ozakonjenja bespravno izgrađenog objekta na parceli koja je u suvlasništvu više lica, nije u domenu rada i odlučivanja organa kakav je Skupština stambene zajednice, niti se o istom može odlučivati bilo kakvom većinom članova Skupštine iz razloga jer se ne radi o odlučivanju na nivou stambene zgrade gde svako ima pravo na jedan glas po modelu (stan/glas).
Zakonom o planiranju i izgradnju je regulisano da svaki vlasnik posebnog dela (posebne stambene jedinice) ima pravo na zemljištu i da je udeo tih lica u srazmeri sa površinom koju poseduju u odnosu na ukupnu površinu objekta.
U konkretnom slučaju investitor koji namerava da ozakoni nelegalno sagrađeni objekat na zemljištu koje je u vlasništvu više lica mora isto da pribavi, odnosno da isto otkupi od vlasnika posebnih delova jer će samo na takav način steći svojinu na zemljištu podobnu za ozakonjenje bespravno sagrađenog objekta.
Da li zahtev za konverziju prava korišćenja u pravo svojine, na zemljištu katastarske parcele može podneti samo jedan od sukorisnika, bez saglasnosti drugih sukorisnika? Da li je sukorisniku zainteresovanom za konverziju neophodna saglasnost sukorisnika koji mu je ranije prodao deo katastarske parcele, iako je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da je prodavac saglasan da se kupac može uknjižiti i bez dodatne prodavčeve saglasnosti?
Prema odredbama Zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu („Sl. glasnik RS“, br. 64/15 i 9/20) odredbe ovog zakona se primenjuju na izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište.
Dakle, predmet konverzije je zemljište koje može biti u jednom ili drugom režimu.
Ukoliko je u vašem slučaju predmet konverzije izgrađeno građevinsko zemljište u tom slučaju se mora primeniti odredba člana 5. stav 3. koja glasi: Kada je na jednoj katastarskoj parceli izgrađeno više objekata različitih vlasnika, pre podnošenja zahteva za konverziju, sprovodi se postupak za razvrgnuće sukorisničke zajednice propisan članom 106. Zakona o planiranju i izgradnji.
Dakle, u ovom slučaju neophodno je da se sudskim putem, ili ugovorom ustanovi kome pripada koji deo i u kojoj površini istog objekta, odnosno da se u skladu sa članom 106. Zakona o planiranju i izgradnji izvrši tzv. razvrgnuće sukorisničke zajednice.
U slučaju da je predmet konverzije neizgrađeno građevinsko zemljište ne zahteva se posebna saglasnost svih sukorisnika na parceli jer će i nakon konverziji svi zadržati iste udele koje su imali i ranije stim da će režim svojine sa državna svojina RS-pravo korišćenja preći u privatnu svojinu.
Dovoljno je da se drugi sukorsinici pridruže zahtevu za konverziju.
Ono što se pretpostavlja jeste da udeli budu opredeljeni.
Na kraju, pitanje uknjižbe koju na kraju pominjete se odnosi na uobičajenu formulaciju kupoprodajnog ugovora (clausula intabulandi) koja stoji u svakom kupoprodajnom ugovoru koji za predmet ima nepokretnost, da se kupac može uknjižiti u katastru kao vlasnik bez prisustva prodavca.
Dakle, saglasnost prethodnog vlasnika svakako nije potrebna, ali je za postupanje organa potrebno da se sukorisnik pridruži zahtevu za konverziju.
Zamenik predsednika Skupštine je preminuo. Da li na narednoj skupštini može da se donese jedinstveno rešenje kojim će se konstatovati prestanak funkcije odbornika i prestanak funkcije zamenika predsednika skupštine ili je potrebno donositi dva posebna rešenja?
Izbor i prestanak funkcije odbornika i izbor na funkciju zamenika predsednika skupštine jedinice lokalne samouprave su dva odvojena pravna instituta regulisana zasebnim zakonima.
Naime, izbor odbornika regulisan je Zakonom o lokalnim izborima („Službeni glasnik RS“, broj 14/22). Istim zakonom su uređena i pitanja u vezi sa prestankom te funkcije.
S druge strane, izbor zamenika predsednika lokalne skupštine regulisan je Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, br. 129/07, 83/14 - dr. zakon, 101/16 - dr. zakon, 47/18 i 111/21 - dr. zakon).
Iz činjenice da ove dve funkcije uređuju različiti zakoni proističe i činjenica da je prestanak ovih funkcija različito regulisan navedenim zakonima.
Tako je članom 67. stav 1. tačka 2) Zakona o lokalnim izborima propisano da odborniku prestaje mandat ako umre, članom 69. stav 1. istog zakona propisano da skupština donosi odluku kojom konstatuje da je odborniku prestao mandat odmah nakon što primi obaveštenje o razlozima za prestanak njegovog mandata, na sednici koja je u toku, odnosno na prvoj narednoj sednici, dok su odredbama člana 70. stav 1. i člana 71. st. 1. i 2. Zakona o lokalnim izborima propisana pravna sredstva protiv odluka skupštine kojom se konstatuje prestanak mandata, odnosno zbog propuštanja da se donese ta odluka.
S druge strane, na izbor i prestanak funkcije zamenika predsednika skupštine jedinice lokalne samouprave shodno se primenjuju odredbe člana 38. st. 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi o izboru i razrešenju predsednika skupštine, kako je to propisano članom 39. stav 2. istog zakona, pri čemu tim zakonom nije uređena pravna zaštita protiv odluka donetih povodom izbora ili prestanka funkcija kako predsednika skupštine, tako i zamenika predsednika skupštine.
Osim toga, treba ukazati na to da iz odredaba člana 38. st. 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi proističe da funkcije predsednika skupštine i zamenika predsednika skupštine prestaju isključivo razrešenjem, na predlog jedne trećine odbornika, čime pitanje prestanka funkcije predsednika skupštine, odnosno zamenika predsednika skupštine usled smrti pa i u slučaju podnošenja ostavke, ostaje potpuno pravno neuređeno.
Imajući navedeno u vidu, mišljenja smo da bi Skupština opštine Lebane trebalo da, prvo, donese odluku kojom će, u skladu sa članom 67. stav 1. tačka 2) i članom 69. stav 1. Zakona o lokalnim izborima doneti odluku kojom će konstatovati da je odborniku (koji je bio na funkciji zamenika predsednika Skupštine opštine) prestao odbornički mandat nastupanjem smrti. Potom bi, iako to zakonom nije definisano, Skupština opštine trebalo da, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, donese i odluku kojom konstatuje da je zameniku predsednika Skupštine opštine prestala ta funkcija takođe nastupanjem smrti.
Radi se o licu koje je zaposleno na određeno vreme i koristi porodiljsko odsustvo i odsustvo radi nege deteta u trajanju od dve godine. Da li to lice ima pravo na godišnji odmor i za 2022. ili samo za 2021. godinu?
Članom 187. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) predviđeno je da za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu. Zaposlenom se u tom slučaju rok za koji je ugovorom zasnovao radni odnos na određeno vreme produžava do isteka korišćenja prava na odsustvo. Rešenje o otkazu ugovora o radu ništavo je ako je na dan donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stava 1. ovog člana ili ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa obavesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stava 1. ovog člana i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa.
U skladu sa članom 68. istog zakona zaposleni ima pravo na godišnji odmor u skladu sa ovim zakonom. Zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca. Pod neprekidnim radom smatra se i vreme privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu zarade. Zaposleni ne može da se odrekne prava na godišnji odmor, niti mu se to pravo može uskratiti ili zameniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa u skladu sa ovim zakonom.
Članom 73. istog zakona je dalje propisano da se godišnji odmor koristi jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa ovim zakonom. Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine. Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako se sa poslodavcem sporazume da godišnji odmor koristi u više delova. Zaposleni koji nije u celini ili delimično iskoristio godišnji odmor u kalendarskoj godini zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta - ima pravo da taj odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.
Vlada Republike Srbije donela je Zaključak 05 broj 131-2240/2022 koji je preporučila poslodavcima na teritoriji Republike Srbije da zaposlenima koji, zbog prirode posla u vanrednim okolnostima usled epidemije zarazne bolesti COVID-19 ili zbog privremene sprečenosti za rad usled oboljenja od zarazne bolesti COVID-19 ili zbog određivanja izolacije/kućne izolacije u skladu sa zakonom, nisu iskoristili pripadajući godišnji odmor za 2021. godinu omoguće da taj odmor započnu i iskoriste u 2022. godini ili da prvi deo, u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno, iskoriste zaključno sa 31. decembrom 2022. godine, a preostali deo zaključno sa 30. junom 2023. godine.
Porodiljsko odsustvo i odsustvo radi nege deteta nisu slučajevi odsustva obuhvaćeni navedenim Zaključkom Vlade RS da bi se moglo omogućiti zaposlenoj (koja se vraća sa porodiljskog odsustva ili odsustva radi nege deteta nakon 30. juna) da koristi odmor za 2021. godinu zaključno sa 31. decembrom 2022. godine, te smatramo da u ovom konkretnom slučaju zaposlenoj pripada samo odmor za 2022. godinu, u skladu sa članom 73. stav 4. Zakona o radu.
Da li se rešenje o zatvaranju gradilišta i rešenje o vraćanju u prvobitno stanje donose istovremeno sa zapisnikom o inspekcijskim nadzoru, obzirom da nadzirni subjekat izvodi radove bez rešenja o građevinskoj dozvoli, odnosno rešenja po čanu 145. Zakona o planiranju i izgradnji?
Zakonom o inspekcijskom nadzoru ustanovljena je obaveza svake inspekcije da u svojoj oblasti nadzora vrši nadzor nad neregistrovanim subjektima i da primenjuje zakonom propisane mere, pri čemu su pravila postupka prema tim subjektima uređena normama izričitog karaktera. Inspekcijski nadzor nad neregistrovanim subjektima uređuju i posebni zakoni saglasno oblasti nadzora, s tim što se primena odredaba ZIN-a ne može isključiti posebnim zakonom koji uređuje posebnu oblast nadzora.
Prema članu 33. Zakona o inspekcijskm nadzoru, neregistrovani subjekt je nadzirani subjekt koji obavlja delatnost ili vrši aktivnost, a nije upisan u odgovarajući registar koji vode Agencija za privredne registre ili drugi organ ili organizacija nadležni za upis osnivanja pravnog lica i drugog subjekta (na primer, registar ustanova, koji vodi nadležni privredni sud), kada je upis u ovaj registar propisan kao uslov za obavljanje delatnosti ili vršenje aktivnosti i nad njim se vrši inspekcijski nadzor i prema njemu se primenjuju odredbe ovog zakona. U inspekcijskom nadzoru nad subjektom upisanim u osnovni registar koji obavlja određenu delatnost ili vrši određenu aktivnost, a nije upisan u odgovarajući posebni registar ili evidenciju koju vodi drugi nadležni organ ili organizacija ili to čini bez saglasnosti nadležnog organa ili organizacije (dozvola, odobrenje, rešenje, mišljenje, uverenje, licenca, sertifikat, akreditacija, potvrda, ovlašćenje, akt o saglasnosti, akt o uslovima i dr.) ili bez prijave nadležnom organu ili organizaciji, kada su ovaj upis, saglasnost ili prijava propisani kao uslov za obavljanje te delatnosti ili vršenje te aktivnosti, inspekcija prema tom subjektu ima i vrši sva ovlašćenja i dužnosti koje ima i vrši prema neregistrovanom subjektu. To znači da je ZIN, u smislu inspekcijskog nadzora i pravnih posledica, izjednačio neregistrovane subjekte (one koji nisu upisani u osnovni registar) i subjekte koji su upisani u osnovni registar, ali nisu upisani u odgovarajući poseban registar ili evidenciju ili obavljaju delatnost ili vrše aktivnost bez saglasnosti nadležnog organa ili bez prijave nadležnom organu.
Inspekcijski nadzor nad neregistrovanim subjektom vrši se prema planu inspekcijskog nadzora, ali i kad nije predviđen planom inspekcijskog nadzora, bez obaveštenja o predstojećem inspekcijskom nadzoru, bez izdavanja naloga za inspekcijski nadzor i u granicama predmeta koje inspektor utvrđuje tokom trajanja inspekcijskog nadzora.
Rešenje o merama za otklanjanje nezakonitosti, zabrane obavljanja delatnosti ili vršenja aktivnosti i zaplene dokumentacije i drugih predmeta koji su neregistrovanom subjektu poslužili za nezakonito obavljanje delatnosti ili vršenje aktivnosti donosi se odmah pošto inspektor otkrije neregistrovani subjekt. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
U nastavku su primeri neregistrovanih subjekata iz delokruga građevisnke inspekcije: