Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Da li se prilikom utvrđivanja vrednosti objekta za svrhu utvrđivanja poreza na imovinu – objekat „letnja kuhinja" razvrstava u kuću za stanovanje ili pomoćni objekat?

Članom 6a Zakona o porezima na imovinu propisano je da se za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu, nepokretnosti razvrstavaju u sledeće grupe odgovarajućih nepokretnosti:

1) građevinsko zemljište;

2) poljoprivredno zemljište;

3) šumsko zemljište;

4) drugo zemljište;

5) stan;

6) kuća za stanovanje;

7) poslovne zgrade i drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekti koji služe za obavljanje delatnosti;

8) garaže i pomoćni objekti.

Ako objekat čini više posebnih celina koje se u smislu stava 1. ovog člana mogu svrstati u različite grupe, svaka posebna celina u okviru objekta se, za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu, svrstava u odgovarajuću grupu nepokretnosti.

Objekat koji je jedinstvena celina mešovitog karaktera, za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu, razvrstava se u skladu sa stavom 1. ovog člana prema pretežnoj nameni.

Članom 6b Zakona propisano je da kod razvrstavanja nepokretnosti u skladu sa članom 6a stav 1. ovog zakona, pojedini pojmovi imaju sledeće značenje:

5) "kuća za stanovanje" je objekat namenjen za stanovanje ili za povremeni boravak (porodična kuća, vila, vikendica, planinska koliba, lovačka kuća i sl.), osim kad je (u celini ili u pretežnom delu), kategorisana za obavljanje delatnosti ili se u njoj (u celini ili pretežnom delu) obavlja registrovana delatnost;

8) "pomoćni objekti" su:

(1) samostalni objekti koji ne služe za stanovanje ili obavljanje delatnosti i ne razvrstavaju se u objekte iz člana 6a stav 1. tač. 5) do 7) ovog zakona, i to:

- pomoćni objekti koji nisu zgrade (bunari, bazeni, rezervoari, cisterne i sl.);

- pomoćne zgrade (prizemne zgrade i zgrade čija je podna površina ispod površine zemlje) koje su u funkciji stambenog, odnosno poslovnog objekta, koji je izgrađen na istom zemljištu (kotlarnice, podrumi, šupe za smeštaj ogreva i sl.);

(2) ekonomski objekti, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja;

(3) nadstrešnice osnove preko 10 m2 koje su samostalni objekti.

Shodno navedenim zakonskim odredbama, s obzirom da su  “letnje kuhinje”  funkcionalno opremljene kao stambeni prostor, smatramo da se ovi objekti razvrstavaju u grupu “kuća za stanovanje”.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Da li je Narodna banka Srbije u obavezi da poreskom organu, lokalnoj poreskoj administraciji, dostavi podatke o svim računima poreskog obveznika kod poslovnih banaka uz prethodno obrazložen zahtev?

Naplata poreza i sporednih poreskih davanja, u postupku prinudne naplate, sprovodi se na predmetima prinudne naplate koji su propisani odredbama člana 84. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Predmeti prinudne naplate određuju se rešenjem, a mogu biti:

1) novčana sredstva poreskog obveznika;

2) novčana potraživanja poreskog obveznika;

2a) zarada, odnosno naknada zarade, odnosno penzije, kao i na drugim vrstama prihoda na tekućim računima fizičkih lica (od 28.04.2018. godine), u delu koji nije izuzet od izvršenja prema zakonu kojim se uređuje izvršenje i obezbeđenje;

3) nenovčana potraživanja i druga prava poreskog obveznika;

4) gotov novac i hartije od vrednosti;

4a) štednim ulozima (od 28.04.2018. godine);

5) pokretne stvari;

6) nepokretnosti.

Nadležni poreski organ odlučuje koji će predmet ili predmeti biti uzeti u postupku prinudne naplate i važno je naglasiti da se prinudna naplata može sprovoditi u isto vreme na jednom ili više predmeta prinudne naplate. Ovakvim zakonskim rešenjem nadležni poreski organ ima pravni osnov da se neplaćeni porez i sporedna poreska davanja naplate najefikasnije uz poštovanje svih zakonskih normi.

Predmeti prinudne naplate određuju se rešenjem nadležnog poreskog organa.

Članom 96a stav 6 -11. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji,  propisana je prinudna naplata poreza i sporednih poreskih davanja iz drugih prihoda na tekućim računima, na osnovu rešenja iz člana 92. stav 2. ZPPPA zaplenom i prenosom sredstava sa tekućeg računa otvorenog kod banke na odgovarajući uplatni račun javnih prihoda, na osnovu rešenja o prinudnoj naplati.

Pogledaj/preuzmi: 

1) Primer dopisa koji se upućuje Narodnoj banci Srbije.docx

2) Primer dopisa koji se nakon dobijanja podataka od NBS dostavlja banci kod koje dužnik ima otvoren račun.docx


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Nad pravnim licem je 2010. godine pokrenut stečajni postupak, a 2013. godine doneto je rešenje od strane Privrednog suda da se stečajni postupak obustavlja nakon izvršene prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica. Postupak je nastavljen prema stečajnoj masi, ali nadležni poreski organ nije dugovanja iz prijave potraživanja prebacio na PIB stečajne mase, već su ostala na PIB-u pravnog lica koje je prodato. U međuvremenu je doneto rešenje Privrednog suda da se zaključuje stečajni postupak nad stečajnom masom i da se nalaže APR-u da se stečajni dužnik briše iz registra. Nadležni poreski organ je namirio svoja potraživanja, samo u drugom isplatnom redu. Takođe, na osnovu kartice poreskog obveznika utvrđeno je da je pravno lice u uslovnom reprogramu od 2012. godine, a postoje i određene uplate u 2013. godini, dok je u 2017. godini potraživanje poreskog organa namireno iz stečajne mase za drugi isplatni red. Dugovanja teku i dalje, pravno lice je i dalje aktivno, stvaraju se nova zaduženja. Poreski obveznik zahteva od LPA da mu se otpiše dug iz ranijih godina. Na koji način treba da se izvrši otpis duga i po kom pravnom osnovu?

U slučaju prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, stečajni postupak u odnosu na stečajnog dužnika se obustavlja. Novac dobijen prodajom stečajnog dužnika kao pravnog lica, kao i imovina koja nije bila predmet procene (vezano za prodaju), ulaze u stečajnu masu u odnosu na koju se stečajni postupak nastavlja. Ugovor o prodaji dužnika kao pravnog lica mora da sadrži osim bitnih elemenata ugovora i sve pojedinosti koje se odnose na predmetnu prodaju.

Nakon pravosnažnosti rešenja o obustavljanju stečajnog postupka u odnosu na stečajnog dužnika iz razloga njegove prodaje kao pravnog lica stečajni dužnik postaje aktivno pravno lice bez obaveza po prijavama potraživanja i obaveza koje su nastale do dana prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica. Dakle, sve obaveze nastale do momenta prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica se namiruju iz stečajne mase sa PIB stečajne mase. Stečajni sudija će rešenjem konstatovati da je prodaja izvršena i naložiti ogdovarajućem registru upis prava svojine i brisanje tereta nastalih pre izvršene prodaje, odnosno upis drugih prava stečenih prodajom. Navedeno rešenje sa dokazom o uplati novčanog iznosa je osnov za sticanje i upis prava svojine kupca, bez obzira na ranije upise i bez tereta, kao i bez ikakvih obaveza nastalih pre izvršene kupoprodaje, uključujući i poreske obaveze i obaveze prema privrednim subjektima pružaocima usluga od opšteg interesa koje se odnose na kupljenu imovinu. Rešenje se objavljuje na oglasnoj i elektronskoj tabli suda i dostavlja razlučnim, odnosno založnim poveriocima. Žalbu mogu podneti sva zainteresovana lica u skladu sa članom 133. stav 13. Zakona o stečaju.

Sve obaveze nastale do momenta prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica se namiruju iz stečajne mase sa PIB stečajne mase. Shodno odredbi člana 20. stav 4. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji izmirenje poreske obaveze lica u stečaju uređeno zakonom kojim se uređuje stečaj, jasno je da poreske obaveze za lice koje je kao stečajni dužnik prodato izmiruje stečajna masa u odnosu na koju se stečajni postupak nastavlja.

Shodno navedenom, a uzimajući u obzir da poreski organ raspolaže pravosnažnim rešenjem o obustavi stečajnog postupka, postoji pravni osnov da se sve obaveze nastale do momenta prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica preknjiže na PIB stečajne mase, kao i sve kasnije promene koje se odnose na postupak stečaja koji se nastavlja nad PIB stečajna masa.

U poreskom računovodstvu na PIB stečajne mase vrše se knjiženja prema rešenjima o deobi stečajne mase, a koja bi trebalo da budu doneta u skladu sa zaključkom o priznatim i osporenim potraživanjima. Nakon završne deobe stečajne mase i pravosnažnošću rešenja o zaključenju stečajnog postupka nad stečajnom masom (u konkretnom slučaju), na osnovu koga se sprovodi brisanje iz registra APR, postoji pravni osnov da se izvrše i druga knjiženja na PIB stečajne mase.

Poresku prijavu PPI 1 za privredna društva u stečaju podnosi stečajni upravnik i te obaveze se knjiže na PIB stečajna masa. Privredno društvo koje nastavlja sa poslovanjem kao aktivno privredno društvo nakon prodaje u postupku stečaja, podnosi poreske prijave za imovinu koju je stekao u tom postupku i to od dana pravosnažnosti rešenja kojim se konstatuje da je prodaja izvršena (član 133. stav 13. Zakona o stečaju i član 10. stav 7.  tačka 2 Zakona o porezima na imovinu).

Dakle, moraju se razdvojiti obaveze, s obzirom da postoje dva PIB i dva obveznika.

Pravni osnov za preknjižavanje obaveza sa PIB stečajnog dužnika koji je prodat u postupku stečaja je rešenje kojim se obustavlja stečajni postupak i konstatuje izvršena prodaja. Kao prateći dokument je ugovor o prodaji stečajnog dužnika kao pravnog lica.

Pravni osnov za isknjižavanje obaveza sa PIB stečajne mase je rešenje o zaključenju stečajnog postupka nad stečajnom masom, na osnovu koga se između ostalog sprovodi i brisanje iz registra APR. Najnovijim izmenama ZPPPA odredbama člana 163a, propisano je da se u vanbilansno poresko računovodstvo prenose i obaveze i preplate poreskih obveznika nad kojim je stečajni postupak okončan putem bankrotstva u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečajni postupak. To znači da sa pravosnažnošću rešenja o zaključenju stečajnog postupka sa PIB stečajne mase, treba da se prenesu potraživanja i preplate u vanbilansnu poresko računovodstvo.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Poreski obveznik je dostavio poreskom organu LS „Unapred pripremljeni plan reorganizacije“ (UPPR) koji je postao pravosnažan 16.10.2019. godine, a datum početka njegove primene je 10.01.2020. godine. Poreski organ je ulagao primedbe na dostavljeni UPPR i one su se odnosile na način namirenja potraživanja, s obzirom da isti nije u skladu sa Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, i primedbe nisu prihvaćene. S obzirom da je u UPPR-u navedeno da će namirenje potraživanja biti izvršeno uz otpust 20% od ukupnog duga utvrđenog na dan početka primene plana, a preostali deo duga od 80% biće izmiren nakon isteka grejs perioda od 24 meseca u narednih 96 meseci (8 godina) od početka primene UPPR-a bez pripisa kamate. U vezi sa tim, da li je potrebno doneti odgovarajući akt (u vezi otpusta duga od 20% reprograma), ili je pravosnažni UPPR dovoljan, s obzirom da ima snagu izvršne isprave? Da li knjiženja treba sprovesti R-nalogom i ručno voditi karticu?

Institut reorganizacije uređen je u skladu sa odredbama članova od 155. do 173. Zakona o stečaju. Voljom učesnika postupka reorganizacije mogu se bitno izmeniti odnosi stečajnog dužnika i njegovih poverilaca, ali isto tako i promeniti vlasnička struktura i sprovesti statusne promene stečajnog dužnika. Izglasani plan reorganizacije pravosnažnošću stiče snagu izvršne isprave i smatra se novim ugovorom za izmirenje potraživanja koja su navedena u planu reorganizacije. Usvojeni plan reorganizacije ima posledice i na sve druge stečajne poverioce čija su potraživanja obuhvaćena planom. To znači da se pod istim uslovima namiruju i potraživanja poverilaca koji su glasali protiv usvajanja plana ili se o njemu nisu izjašnjavali. Važno je da su njihova potraživanja obuhvaćena planom reorganizacije, bez obzira da li je isti usvojen nakon pokretanja stečajnog postupka ili kao unapred pripremljeni plan reorganizacije.

S obzirom da je programski veoma zahtevno rešiti sve mogućnosti za izmirenje potraživanja koje se mogu predvideti „Unapred pripremljenim planom reorganizacije“ – UPPR , trenutno je jedino moguće ručnim nalozima (tzv.“R-nalozi“) pojedinačno u poreskom računovodstvu proknjižiti promene prema dospeću namirenja u UPPR.

Pravosnažno rešenje o usvajanju UPPR je pravni osnov za sprovođenje odgovarajućih knjiženja prema usvojenom načinu namirenja obaveza. Knjiženja u poreskom računovodstvu vrše se prema rokovima iz UPPR, ne pre.

Imajući u vidu da je plan reorganizacije u stečajnom postupku (čije je usvajanje rešenjem potvrdio sud), prema članu 41. Zakona o izvršenju i obezbeđenju izvršna isprava, u slučaju neizvršavanja obaveza koje su utvrđene planom, može se izvršiti naplata u izvršnom postupku preko izvršitelja.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Da li se naplaćuje lokalna administrativna taksa i republička administrativna taksa prilikom izdavanja poreskih uverenja, a za svrhu - povraćaj PDV-a, učešće na tenderu, upis u registar ponuđača?

Naplata lokalnih administrativnih taksi vrši se u skladu sa Zakonom o republičkim administrativnim taksama, Zakonom o finansiranju lokalne samouprave i Odlukom o lokalnim administrativnim taksama.  

Članom 7. Zakona o finansiranju lokalne samouprave propisano je da stope izvornih prihoda, kao i način i merila za određivanje visine lokalnih taksi i naknada utvrđuje skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom, u skladu sa zakonom. Odluka skupština jedinice lokalne samoprave se donosi nakon održavanja javne rasprave, a može se menjati najviše jedanput godišnje, i to u postupku utvrđivanja budžeta jedinice lokalne samouprave za narednu godinu.

Izuzetno, odluka se može se izmeniti i u slučaju donošenja, odnosno izmene zakona ili drugog propisa kojim se uređuju izvorni prihodi jedinice lokalne samouprave. Odluka se objavljuje na način na koji se objavljuju akti jedinice lokalne samouprave.

Članom 9. i 10. Zakona o finansiranju lokalne samouprave uređene su lokalne administrativne takse:

U skladu sa članom 9. Zakona o finansiranju lokalne samouprave skupština jedinice lokalne samouprave može uvoditi lokalne administrativne takse za spise i radnje u upravnim stvarima, kao i za druge spise i radnje koje organi jedinice lokalne samouprave izdaju, odnosno obavljaju u okviru poslova iz svoje izvorne nadležnosti.

Jedinica lokalne samouprave ne može uvesti lokalnu administrativnu taksu za spise i radnje iz nadležnosti organa za koje je zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse propisano plaćanje republičkih administrativnih taksi.

U skladu sa članom 10. ovog zakona, akt iz člana 9. stav 1. sadrži sledeće elemente:

1) spise i radnje za koje se uvodi lokalna administrativna taksa;

2) nastanak taksene obaveze;

3) obveznike takse;

4) način plaćanja takse;

5) oslobađanja od plaćanja takse;

6) visina takse.

Visina takse ne može biti veća od iznosa republičke administrativne takse propisane za odgovarajući, odnosno sličan spis ili radnju.

Lokalna poreska administracija, za svoje usluge i radnje naplaćuje lokalnu administrativnu taksu koja je propisana Odlukom o lokalnim administrativnim taksama koju je usvojila skupština opštine u okviru koje je visina lokalne administrativne takse propisana Taksenom tarifom. Dakle, odlukom se uvode lokalne administrativne takse za spise i radnje u izvornim poslovima koje obavlja jedinica lokalne samouprave.

U okviru nadležnosti lokalne poreske administracije republičke administrativne takse naplaćuju se za spise radnje koje su u nadležnosti republičkog organa (Ministarstvo finansija u postupku nadležnosti po žalbama, vanrednih pravnih lekova, opomene za neplaćene republičke takse…).

Shodno navedenom, prilikom izdavanje uverenja o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija u okviru nadležnosti lokalne poreske administracije, uvek se naplaćuje se lokalna administrativna taksa. 


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.