Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeS obzirom da je izmenjen Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima, te da je prihod od novčanih kazni od 1.1.2024. godine prihod budžeta Republike,da li u budžetu JLS za 2024. godinu, u okviru Programa 7, Programske aktivnosti 0701-0005 – Unapređenje bezbednosti saobraćaja može da se planira realizacija Programa korišćenja sredstava za finansiranje unapređenja bezbednosti saobraćaja na putevima na teritoriji JLS za 2024. godinu, koji će se finansirati iz izvora 01- Opšti prihodi i primanja budžeta?
Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009, 53/2010, 101/2011, 32/2013 - odluka US, 55/2014, 96/2015 - dr. zakon, 9/2016 - odluka US, 24/2018, 41/2018, 41/2018 - dr. zakon, 87/2018, 23/2019, 128/2020 - dr. zakon i 76/2023) definisano je finansiranje bezbednosti saobraćaja.
Članom 13. ovog zakona propisano je da skupštine jedinica teritorijalne autonomije, odnosno jedinica lokalne samouprave, donose strategiju i godišnji plan bezbednosti saobraćaja na putevima na svom području u skladu sa Nacionalnom strategijom i Akcionim planom.
Članom 17. ovog zakona, u skladu sa izmenama i dopunama iz 2023. godine, propisano je da sredstva od novčanih kazni za prekršaje i privredne prestupe predviđene propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima u celini pripadaju budžetu Republike Srbije. Za finansiranje unapređenja bezbednosti saobraćaja na putevima opredeljuju se sredstva u budžetu Republike Srbije, na razdelu ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove. Za finansiranje unapređenja bezbednosti saobraćaja mogu se koristiti i prihodi po osnovu međunarodnih ugovora i sredstva domaćih i stranih pravnih i fizičkih lica, kroz donacije, poklone, priloge i druge vidove pomoći, kao i drugi izvori, u skladu sa zakonom.
Narednim članom ovog zakona precizirano je da se raspored i korišćenje sredstava za finansiranje unapređenja bezbednosti saobraćaja na putevima vrši u skladu sa aktom, koji za svaku kalendarsku godinu donosi Vlada, na predlog ministra nadležnog za unutrašnje poslove. Sastavni deo akta iz stava 1. ovog člana je Nacionalni godišnji program unapređenja bezbednosti saobraćaja na putevima, koji sadrži ciljeve, mere i aktivnosti u okviru ključnih oblasti rada, način realizacije, rokove, finansijska sredstva i odgovorne subjekte. Nacionalnim godišnjim programom unapređenja bezbednosti saobraćaja moraju biti obuhvaćene sledeće ključne oblasti rada:
Nacionalnim godišnjim programom unapređenja bezbednosti saobraćaja mogu biti obuhvaćene i druge aktivnosti iz oblasti bezbednosti saobraćaja na putevima.
Izmenama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz septembra meseca ove godine, došlo je do izmena finansiranja bezbednosti saobraćaja. Odredbe člana 17. i 18. koji su izmenjeni i koji se odnose na finansiranje bezbednosti saobraćaja, počinju da se primenjuju od 1. januara 2024. godine.
Na osnovu navedenih odredbi ovog zakona može se zaključiti da jedinice lokalne samouprave donose godišnji plan, odnosno program bezbednosti saobraćaja na putevima na svom području.
Sredstva za finansiranje bezbednosti saobraćaja, počev od 01. januara 2024. godine, obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije i to na razdelu ministarstva za unutrašnje poslove. Lokalne samouprave izrađuju program bezbednosti saobraćaja za narednu godinu i za sredstva apliciraju kod nadležnog ministarstva. Sredstva za realizaciju aktivnosti iz navedenog programa, odobrena iz republičkog budžeta, planiraju se u okviru Programa 7- Organizacija saobraćaja i saobraćajna infrastruktura, na izvoru 07 - Transferi od drugih nivoa vlasti.
Ukoliko lokalna samouprava, na osnovu odluke lokalnog izvršnog organa, pored odobrenih sredstava iz republičkog budžeta planira da finansira određene aktivnosti na unapređenju bezbednosti saobraćaja na putevima, realizaciju istih može se planirati, u okviru Programa 7-Organizacija saobraćaja i saobraćajna infrastruktura, Programske aktivnosti 0701-0005 – Unapređenje bezbednosti saobraćaja, iz izvora finansiranja 01- Opšti prihodi i primanja budžeta.
Da li lice koje je raspoređeno na radno mesto u zvanju višeg referenta (11 godina), a koje je steklo dodatno obrazovanje (osnovne akademske studije 1. stepena u obimu od 240 ESPB bodova), i u proteklih 5 godina ima najmanje ocenu "dobar", može da napreduje na radno mesto u zvanju mlađeg saradnika za koga je u članu 65. Zakona, propisano da mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od 180 ESPB bodova?
Članom 133đ Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 114/2021, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon, 86/2019 - dr. zakon, 157/2020 - dr. zakon i 123/2021 - dr. zakon) predviđeno je da službenik napreduje premeštajem na neposredno više izvršilačko radno mesto u istom ili drugom organu. Neposredno više izvršilačko radno mesto jeste ono čiji se poslovi rade u neposredno višem zvanju ili u istom zvanju ali na radnom mestu rukovodioca uže unutrašnje jedinice.
Dalje je članom 133e predviđeno da rukovodilac može da premesti, odnosno rasporedi na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena "ističe se", ako postoji slobodno radno mesto i službenik ispunjava uslove za rad na njemu. Izuzetno, službenik koji je premešten na neposredno više izvršilačko radno mesto jer mu je dva puta uzastopno određena ocena "ističe se" može, i ako ne ispunjava uslove vezane za radno iskustvo u struci, da bude premešten na neposredno više radno mesto ako mu je opet određena ocena "ističe se". Takođe, rukovodilac može da premesti na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar". Ocene na kojima je zasnovano jedno napredovanje ne uzimaju se u obzir za sledeće napredovanje. Prekid u ocenjivanju usled odsutnosti sa rada službenika ne smatra se prekidom uzastopnosti iz st. 1-3. ovog člana.
Članom 65. istog zakona predviđeno je da se u zvanju mlađeg saradnika obavljaju jednostavniji stručni poslovi kao i administrativno-tehnički poslovi uz nadzor, uputstva i detaljna usmerenja službenika u višim zvanjima. Ovi poslovi se sastoje od ograničenog kruga međusobno povezanih zadataka u jednoj oblasti. Za rad na poslovima u zvanju mlađeg saradnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine i završen pripravnički staž ili najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca iz člana 1. st. 1. i 2. ovog zakona.
Dakle, iako u ovom konkretnom slučaju službenik ispunjava uslove za napredovanje u pogledu ocena, on ne ispunjava uslov za rad na radnom mestu u zvanju mlađi saradnik u pogledu školske spreme, jer je za rad na radnom mestu u zvanju mlađi saradnik potrebno stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine.
U okviru postupka ozakonjenja objekta deo objekta ulazi na nekategorisan put, koji je sagrađen pre donošenja propisa. Da li ima neka procedura koja bi eventualno bila moguća ili ozakonjenje u ovakvim stuacijama nije moguće?
U skladu sa članom 5. Zakona o ozakonjenju objekata, predmet ozakonjenja ne mogu biti objekti izgrađeni na površinama javne namene, odnosno na zemljištu planiranom za uređenje ili izgradnju objekata javne namene za koje se, u skladu sa odredbama posebnog zakona, utvrđuje javni interes i koji su u obaveznoj javnoj svojini u skladu sa odredbama drugih posebnih zakona.
Shodno navedenom, u svim navedenim slučajevima neophodno je utvrditi namenu parcele u skladu sa urbanističkim planom. Ukoliko je zauzeće nelegalno izgrađenim objektom na zemljištu koje je planom utvrđeno kao javna namena, mišljenja smo da postupak ozakonjenja nije moguć. Ukoliko se radi o ostalom zemljištu u svojini Republike Srbije ili opštine, organ uprave po zahtevu stranke može sprovesti postupak određivanja zemljišta za redovnu upotrebu objekta.
Najbolji način je pristupiti izmeni ili izradi odgovarajućeg urbanističkog plana (PGR ili PDR) kojim bi se, u skladu sa faktičkim stanjem, izvršilo razdvajanje javnog i ostalog zemljišta. Nakon usvajanja takvog plana bilo bi, verujemo, omogućeno ozakonjenje objekata koji su delom izgrađeni na površinama javne namene.
Da li je IRK uopšte nadležna za davanje Zajedničkog mišljenja u ovom slučaju (zahtev povodom uvećanog dečijeg dodatka, za dete koje nije u vaspitno-obrazovnom procesu)?
Interresorna komisija je nadležna za procenu potreba za dodatnom podrškom dece, mladih i odraslih koji su uključeni u obrazovni sistem, što je propisano Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, u članu 77. stav 1. koji glasi: „Interresorna komisija vrši procenu potreba deteta, učenika i odraslog za dodatnom obrazovnom, zdravstvenom i socijalnom podrškom“.
Pravilnik o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom, u članu 1. bliže uređuje sledeće: „Ovim pravilnikom uređuju se bliži uslovi za procenu potreba za pružanjem dodatne obrazovne, zdravstvene i socijalne podrške detetu, učeniku i odraslom (u daljem tekstu: dodatna podrška), kao i sastav i način rada interresorne komisije (u daljem tekstu: Komisija).
Odraslim, u smislu ovog pravilnika, smatra se lice koje stiče obrazovanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje obrazovanje odraslih“.
Prema navedenom, za situaciju deteta koje nakon završetka osnovne škole nije upisao srednju školu čime je izgubio status učenika, Interresorna komisija ne može doneti mišljenje jer nije nadležna.
Ostaje mogućnost da se roditelj uputi na ustanove socijalne zaštite kako bi se procenilo da li dečak ima pravo na neku uslugu iz ovog sistema )npr. uključivanje u dnevni boravak i dr.).
Da li namešteniku zaposlenom u Opštinskoj upravi prestaje radni odnos po sili zakona danom navršenja 65 godina života ako ima najmanje 15 godina staža osiguranja u skladu sa članom 163. Zakona o zaposlenima u AP i JLS ili se u konkretnom slučaju primenjuju odredbe Zakona o radu - član 175. stav 1 tačka 2) kad zaposleni navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i zaposleni drukčije ne sporazumeju, odnosno da li nameštenik može nastaviti sa radom bez prestanka radnog odnosa po sili zakona u slučaju sporazuma sa poslodavcem ili mu prestaje radni odnos po sili zakona danom kada navrši napred citirane uslove?
U skaldu sa članom 6. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 114/2021, 113/2017 – dr. zakon, 95/2018 – dr. zakon, 86/2019 – dr. zakon, 157/2020 – dr. zakon i 123/2021 – dr. zakon) na prava i dužnosti iz radnog odnosa nameštenika primenjuju se opšti propisi o radu i kolektivni ugovori za jedinice lokalne samouprave, ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Članom 163. istog zakona uređen je prestanak radnog odnosa po sili zakona, ali za službenike u organima jedinice lokalne samouprave, dok se na nameštenike u pogeldu prestanka radnog odnosa primenjuju opšti propisi o radu, tj. odredbe Zakona o radu. Konkretno, u slučaju kada nameštenik navrši 65 godina života, radni odnos će mu prestati ako ima najmanje 15 godina radnog staža (ćl. 175. stav 1. tačka 2), ali se poslodavac i nameštenik mogu drugačije sporazumeti. Radni odnos se u ovom slučaju produžava za odreženi period ako postoji saglasnost volja obe strane i potreba poslodavca da zaposleni nastavi da radi i po ispunjenju uslova za prestanak radnog odnosa. Potrebu da zaposleni nastavi da radi, poslodavac ceni u svakom konkretnom slučaju (citat iz Mišljenja Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijlna pitanja, Sektor za rad, br. 011-00-143/2016-02 od 12.2.2016. godine).