Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li može isto lice da bude direktor JU "Sportski centar" i da ostane da bude nastavnik u osnovnoj školi (oko 20% fond časova)? Da li se na ovu situaciju odnosi član 46. Zakona o sprečavanju korupcije?
Ovaj član predviđa da javni funkcioner, za vreme javne funkcije koja zahteva rad sa punim radnim vremenom ili stalni rad, ne može da obavlja drugi posao ili delatnost (stav 1.), osim izuzetno, ukoliko je u pitanju, između ostalog, nastavna delatnost, i to ona kojom se ne ugrožava nepristrasno vršenje i ugled javne funkcije, kada se njome može baviti bez saglasnosti Agencije i samo sa obavezom da prihode od ove delatnosti prijavi Agenciji (stav 2.).
S obzirom na to da je u pitanju nastavna delatnost u osnovnoj školi, u ovom slučaju svakako ne može biti reči o ugrožavanju ugleda javne funkcije, a, prema našem mišljenju, teško da postoje neki propisi zbog kojih bi ovaj javni funkcioner, vršeći istovremeno javnu funkciju direktora javne ustanove i nastavnu delatnost u osnovnoj školi, mogao ugroziti nepristrasno vršenje javne funkcije, odnosno mogao doći u sukob interesa tako što bi bio u situaciji da, na primer, vršeći javnu funkciju direktora javne ustanove odlučuje o svojim pravima i obavezama, kao nastavnika u osnovnoj školi.
Takođe, pretpostavljamo da se u ovom slučaju ne može dovesti u pitanje ni pravilo iz stava 6, prema kome je važno da nekim drugim zakonom ili propisom, koji regulišu rad direktora javne ustanove, nisu propisani poslovi ili delatnosti koje ovaj direktor ne bi smeo da obavlja za vreme vršenja javne funkcije i među kojima bi mogao biti posao nastavnika.
Zbog svega navedenog, smatramo da su u ovom slučaju ispunjeni svi uslovi iz člana 46. i da novoizabrani direktor javne ustanove "Sportski centar" ne mora da se obraća Agenciji za sprečavanje korupcije za saglasnost.
Ipak, direktor svakako mora da Agenciju obavesti o obavljanju ove delatnosti, u skladu sa članom 45. stav 1. U okviru tog obaveštenja, on treba da iznese sve relevantne informacije u vezi s obavljanjem svoje nove javne funkcije, kao i nastavne delatnosti, kako bi Agencija mogla da ustanovi da li su ispunjeni svi elementi iz članova 45. i 46. Zakona o sprečavanju korupcije.
S druge strane, skrećemo pažnju na pitanje dopunskog rada (nastavne delatnosti), koje se ovde postavlja. Odnosno, pretpostavka je da su autori Zakona o sprečavanju korupcije, prilikom formulacije člana 46. stav 2, koji propisuje kada je dozvoljeno vršenje drugog posla ili delatnosti bez saglasnosti Agencije, imali na umu poslove koji se obavljaju van radnog vremena javnog funkcionera. Odnosno, vršenje javne funkcije ne bi trebalo da bude ugroženo vršenjem druge delatnosti, ako bi se ona obavljala u vreme, kada je prema aktu o imenovanju ili postavljenju, javni funkcioner dužan da obavlja javnu funkciju. Zbog toga smatramo da je ovo manje pitanje o sprečavanju sukoba interesa, a više pitanje iz radnih odnosa i mogućnostima za vršenje dopunskog rada, o čemu više informacija i preporuke na koji način bi ovu situaciju trebalo rešiti tako da bude u potpunosti u skladu s propisima može dati inspekcija rada.
Da li postoji neki drugi mogući način angažovanja lica koje je navršilo 65 godina života i koje ima preko 15 godina staža osiguranja, osim ugovora o obavljanju povremenih i privremenih poslova?
Članom 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da, između ostalih razloga, službeniku prestaje radni odnos po sili zakona danom navršenja 65 godina života ako ima najmanje 15 godina staža osiguranja.
Dakle, u navedenom slučaju odnosno pod navedenim uslovima službenik ne može zasnovati radni odnos. Ali, Zakonom o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) predviđena je mogućnost rada van radnog odnosa.
Konkretno, članom 197. je propisno da poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa korisnikom starosne penzije.
Pored navedenog, ugovor o delu (član 199. Zakona o radu) je još jedna opcija. Naime, poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla. Ovde je važno napomenuti i to da Zakon o javnim nabavkama u članu 12. između ostalog predviđa da odredbe ovog zakona naručioci ne primenjuju na ugovore koji se zaključuju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada osim ugovora o delu, što znači da bi pre zaključenja ovakvog ugovora trebalo razmotriti da li je potrebno sprovesti postupak javne nabavke.
Kako obavezati inspekcijske organe da rade svoj posao i da li se u slučaju izvršenja rešenja o uklanjanju - rušenju objekta može primeniti čl. 198. Zakona o opštem upravnom postupku, pa nadalje izricanje novčane kazne, ako izvršenje preko drugog lica nije moguće ili nije pogodno da se postigne svrha izvršenja?
Zakonom o opštem upravnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 18/2016 i 95/2018 - autentično tumačenje) je članom 193. stav 1. propisano da izvršenje rešenja sprovodi organ koji je doneo prvostepeno rešenje i to po izdatom rešenju o izvršenju.
Troškove izvršenja snosi izvršenik, o čemu se po završetku izvršenja donosi dopunsko rešenje, kako je to propisano članom 196. stav 5. ovog zakona.
Kada su u pitanju rešenja građevinskih inspektora, ona se prinudno sprovode preko drugih lica, jer se izvršenikova obaveza sastoji od radnje koju može preduzeti i drugo lice, što je u skladu sa odredbom člana 197. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku.
Članom 197. stav 2. ZUP-a je propisano da organ koji sprovodi izvršenje rešenjem može naložiti izvršeniku da položi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja, a da se obračun naknadno sačini.
Zakonom o planiranju i izgradnji ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 - dr. zakon i 9/2020) je članom 171, koji se odnosi na sva rešenja o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, doneta na osnovu ovog zakona, takođe, propisano da troškovi izvršenja inspekcijskog rešenja padaju na teret izvršenika. Ovim članom propisano je i to da će se, ako izvršenik sam ne sprovede izvršenje rešenja o uklanjanju objekta, odnosno njegovog dela, rešenje izvršiti preko privrednog društva, odnosno drugog pravnog lica ili preduzetnika, u skladu sa ovim zakonom, a na teret izvršenika. Troškovi izvršenja inspekcijskog rešenja padaju na teret budžeta nadležnog organa, do naplate od izvršenika.
Zakon o planiranju i izgradnji je dao mogućnost i zainteresovanim licima da, ukoliko nadležni organ nema potrebna sredstva za izvršenje inspekcijskog rešenja, mogu obezbediti troškove izvršenja do naplate od strane izvršnog dužnika.
Ukoliko organ nadležan za sprovođenje upravnog izvršenja i pored svega ovoga odbija da sprovede izvršenje rešenja donetog u prvom stepenu, zainteresovana stranka se može obratiti i drugim institucijama nadležnim za zaštitu prava građana i vršenje nadzora nad radom organa nadležnog za vršenje poslova građevinske inspekcije, kao što je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog značaja i tražiti sprovođenje prvostepenog rešenja ili informacije o tome da li su potraživana sredstva za sprovođenje upravnog izvršenja, koliki iznos je potraživan, za sprovođenje kojih izvršenja, da li je pokrenut i sproveden postupak javne nabavke za zaključivanje ugovora sa drugim licem preko koga se sprovodi izvršenje, da li je napravljen i objavljen Program uklanjanja objekata, kako je sačinjen, na osnovu kojih parametara je napravljena selekcija prvostepenih rešenja koja će biti prinudno sprovedena.
Da li po Zakonu o budžetskom sistemu citiram čl. 27k stav 6. „Izuzetno od stava 4. ovog člana, korisnik javnih sredstava koji ima manje od 50 zaposlenih na neodređeno vreme može da ima najviše do sedam zaposlenih, odnosno angažovanih lica u smislu stava 4. ovog člana“, važi bez obzira na stav 1. istog člana koji glasi: „U periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2023. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno je da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva? Da li preduzeće a pošto ima manje od 50 zaposlenih može da primi na određeno vreme do 7 radnika, i primi 1 radnika u stalni radi odnos a u skladu sa stavom clana 27 k?
Članom 27k Zakona o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019, 72/2019 i 149/2020) uređen je postupak za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava i kaže da u periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2023. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno je da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, telo Vlade iz stava 1. ovog člana može jednim aktom dati saglasnost novoosnovanom korisniku javnih sredstava na broj lica koji taj korisnik može primiti u radni odnos na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u kalendarskoj godini u kojoj je osnovan.
Zapošljavanje iz st. 1. i 2. ovog člana može se realizovati ukoliko korisnik javnih sredstava ima obezbeđena sredstva za plate, odnosno zarade, sa pripadajućim porezom i doprinosima za novozaposlene, kao i pod uslovima i u skladu sa procedurama predviđenim posebnim propisima.
Počev od 1. januara 2021. godine ukupan broj zaposlenih na određeno vreme (izuzev u svojstvu pripravnika), lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama, kod korisnika javnih sredstava, ne može biti veći od 10% ukupnog broja zaposlenih na neodređeno vreme, osim izuzetno, uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
U ograničenje iz stava 4. ovog člana ne ubrajaju se lica u radnom odnosu na određeno vreme radi zamene odsutnog zaposlenog do njegovog povratka, lica radno angažovana posredstvom Nacionalne službe za zapošljavanje u cilju sprovođenja mera aktivne politike zapošljavanja u skladu sa propisima koji uređuju oblast zapošljavanja (javni radovi i dodatno obrazovanje i obuke), lica angažovana radi realizacije projekata koji se finansiraju sredstvima Evropske unije ili sredstvima donacija, ukoliko se naknade za njihov rad, sa pripadajućim porezima i doprinosima, finansiraju iz ovih izvora, kao i lica angažovana od strane korisnika programa obuke, akreditovanih realizatora obuke koji su upisani u Stalnu listu predavača i drugih realizatora obuka koju vodi Nacionalna akademija za javnu upravu.
Izuzetno od stava 4. ovog člana, korisnik javnih sredstava koji ima manje od 50 zaposlenih na neodređeno vreme može da ima najviše do sedam zaposlenih, odnosno angažovanih lica u smislu stava 4. ovog člana.
Aktom Vlade bliže će se urediti postupak za pribavljanje saglasnosti iz st. 1, 2. i 4. ovog člana.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose se na sudije, javne tužioce i zamenike javnih tužilaca, nastavno osoblje visokoškolske ustanove i naučno i istraživačko osoblje naučnoistraživačke organizacije akreditovane u skladu sa zakonom, na izabrana, postavljena i imenovana lica u državnim organima i organima jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, kao i na direktore javnih preduzeća, društava kapitala, ustanova i javnih agencija čiji su osnivači Republika Srbija ili jedinice teritorijalne autonomije, odnosno lokalne samouprave, kao i na osobe sa invaliditetom u skladu sa propisima koji uređuju oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
O zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vreme i radnog odnosa na određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad procenta iz stava 1. ovog člana u službama Narodne skupštine, Zaštitnika građana, Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, Državne revizorske institucije, Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Agencije za sprečavanje korupcije, Komisije za kontrolu državne pomoći, Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, Komisije za zaštitu konkurencije, Komisije za hartije od vrednosti, Fiskalnog saveta, Regulatornog tela za elektronske medije i Agencije za energetiku Republike Srbije, kao i o tome da ukupan broj zaposlenih, odnosno radno angažovanih iz stava 4. ovog člana kod tih korisnika bude veći od procenta, odnosno broja iz st. 4. i 6. ovog člana odlučuje odbor Narodne skupštine nadležan za administrativno-budžetska pitanja.
U ovom konkretnom slučaju broj zaposlenih na određeno vreme, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama nije povezano sa radnim odnosom na određeno vreme u svojstvu pripravnika iz razloga što je prema odredbama Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđen izuzetak za pripravnike da njihov radni odnos na određeno vreme prerasta u radni odnos na neodređeno vreme, kada polože državni stručni ispit (član 70. zakona), te su, u skladu sa tim, obuhvaćeni pravilima za zapošljavanje na neodređeno vreme. U skladu sa članom 1. istog zakona odredbe tog zakona ne primenjuju se na zaposlene u javnim preduzećima.
Dakle, ukoliko korisnik javnih sredstava (u ovom slučaju javno preduzeće) ima manje od 50 zaposlenih na neodređeno vreme može da ima najviše do sedam zaposlenih na određeno vreme, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama, dok u radni odnos na neodređeno vreme može primiti onoliko lica koliko mu dozvoljavaju odredbe člana 27k stav 1 bez posebnih saglasnosti, odnosno onolika lica za koje je dobijena saglasnost tela Vlade za novo zapošljavanje.
Da li odbornik može biti postavljen za načelnika opštinske uprave i da nakon postavljenja nastavi da vrši funkciju odbornika?
Prema članu 30. Zakona o lokalnoj samoupravi („Sl. glasnik RS“, br. 129/2007, 83/2014 – dr. zakon, 101/2016 – dr. zakon i 47/2018) propisano je da odbornik ne može biti zaposleni u opštinskoj upravi i lice koje imenuje, odnosno postavlja skupština opštine.
Dakle, uzimajući u obzir ovu odredbu Zakona, odbornik ne može biti postavljen za načelnika uprave.