Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeČlanom 62. stav 7. Zakona o poljoprivrednom zemljištu,propisano je da u slučaju skidanja useva od poznatog bespravnog korisnika, troškovi postupka skidanja padaju na teret tog lica, dok u slučaju kada se radi o NN licu, troškovi postupka skidanja padaju na teret jedinice JLS. Da li u slučaju kada je poznato lice bez pravnog osnova koristilo zemljište u državnoj svojini, zakonodavac predviđa postojanje troškova JLS ili da ti troškovi ne postoje jer se skidanje useva sprovodi na teret lica koje je to zemljište bez pravnog osnova koristilo?
Član 62. st. 7. Zakona o poljoprivrednom zemljištu glasi: “Skidanje i prodaju useva nadležni organ jedinice lokalne samouprave vrši na teret lica koje koristi poljoprivredno zemljište u državnoj svojini bez pravnog osnova, a ako se radi o nepoznatom licu na teret jedinice lokalne samouprave. Sredstva ostvarena od prodaje skinutog useva, po odbitku troškova skidanja useva, raspoređuju se u skladu sa članom 71. ovog zakona.”
Jezičko i ciljno tumačenje ovog člana zakona ukazuje na to da je zakonodavac predvideo da u svakom slučaju u kojem se ima primeniti st. 7 čl. 62 zakona prvo se vrši odbijanje troškova skidanja useva. Ova pravna norma se primenjuje u situaciji propisanoj stavom 5. istog člana zakona, odnosno u slučaju bespravnog korišćenja poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini. Zakonodavac u pogledu troškova skidanja useva ne pravi razliku između toga da li se skidanje useva vrši u situaciji u kojoj je uključeno poznato ili NN lice, u oba slučaja se prvo vrši odbitak troškova skidanja useva. Preostali iznos, nakon ovog odbitka, raspoređuje se u skladu sa članom 71. zakona.
Ako pretpostavimo situaciju da poznato lice ne želi uopšte da ukloni bespravne useve, a ne želi ni da plati sumu koju zakon predviđa (trostruki iznos), JLS je dužna da ove useve ukloni na teret ovog lica. Ova formulacija “na teret” označava ko će na kraju snositi sav trošak i ona verovatno izaziva zabunu. Sav teret snosi poznato lice koje bespravno koristi zemljište. Dakle, finalno će ove troškove na kraju morati da plati ovo poznato lice, međutim može se desiti da ove troškove treba prethodno da predujmi JLS, tako što će angažovati neko treće lice da ove useve fizički ukloni. Ovi troškovi koji su prethodno nastali i koji su prethodno predujmljeni će na kraju pasti na teret poznatog lica koje je bespravno koristilo zemljište u državnoj svojini i biće refundirani iz cene dobijene za skinute useve. Iz tog razloga se u svakom slučaju prvo vrši odbitak troškova skidanja useva, a ostatak se uplaćuje kako zakon predviđa.
Kada se radi o NN licu potpuno je ista situacija samo što se ovde ne zna ko je počinilac pa samim tim teret čitavog postupka snosi JLS, međutim i ovde nastali troškovi skidanja useva moraju da budu refundirani. Da nije tako, JLS bi bila oštećena za ovaj iznos jer je ona predujmila ono što je stvarni trošak ovog postupka skidanja i prodaje useva.
Da li na teritoriji jedne JLS može de se poveri komunalna delatnost ali tako da je obavlja više javnih komunalnih preduzeća za određena naseljena mesta?
Zakon o komunalnim delatnostima ne razrađuje pitanje i ne određuje koliko je na nivou određene JLS potrebno osnovati ili angažovati komunalnih preduzeća ili drugih vršilca da bi se zadovoljile potrebe građana i drugih korisnika. U tom smislu, što se tiče ovog propisa, nema formalnih smetnji da određenu komunalnu delatnost obavlja više komunalnih preduzeća.
Međutim, počevši od 2016. godine kada je donet novi Zakon o javnim preduzećima, nije dozvoljeno da se na teritoriji jedne JLS u slučaju da već postoji preduzeće kome je povereno obavljanje neke od delatnosti od opšteg interesa, za obavljanje te iste delatnosti osniva novo preduzeće.
Prema članu 14. stav 2. Zakona o javnim preduzećima osnivač ne može osnovati drugo javno preduzeće ili društvo kapitala iz člana 3. stav 2. tač. 1) i 2) ovog zakona za obavljanje iste delatnosti od opšteg interesa, osim u slučajevima realizacije projekata javno-privatnog partnerstva, u smislu zakona kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo i koncesije.
Dakle, po trenutno važećim propisima, nije dozvoljeno osnivanje novih JKP koja bi obavljala delatnost samo na delu teritorije. Među ukupno 350 javnih komunalnih preduzeća u Srbiji, trenutno je samo nešto manje od 40 JKP koja jednu ili više komunalnih delatnosti obavljaju na teritoriji jednog naselja (mesne zajednice) . Osnivač ovih preduzeća, kao i u slučaju preduzeća koja rade na celoj teritoriji JLS, može da bude samo i jedino JLS, a većina lokalnih samouprava kod kojih su „seoska“ komunalna preduzeća zatečena, razmišlja i planira, ne osnivanje novih, već da ta preduzeća na neki način ukrupni. Kod nekih je to ukrupnjavanje i urađeno, tako što su seoska preduzeća pripojena komunalnom preduzeću iz centralnog naselja.
Da li su javnim komunalnim preduzećima, koja su osnovana za obavljanje pretežne delatnosti snabdevanjem vodom za piće, a pri tome su im pre stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama zakona o komunalnim delatnostima („Sl. glasnik RS“, broj 104/2016), Odlukom skupštine opštine i ugovorom o poveravanju direktno povere komunalne upravljanje pijacama, održavanja čistoće na površinama javne namene, održavanje javnih zelenih površina, održavanje ulica i puteva, upravljanje grobljima i sahranjivanje, prečišćavanje i odvođenje atmosferskih i otpadnih voda, od kojih se održavanje javnih zelenih površina, održavanje čistoće na površinama javne namene, održavanje ulica i puteva i prečišćavanje i odvođenje atmosferskih i otpadnih voda finansiraju iz budžeta jedinice lokalne samouprave, a upravljanje grobljima i sahranjivanje i upravljanje pijacama se finansira u celosti ili delimično naplatom naknade od korisnika usluga, poverene u skladu sa Zakonom?
Poveravanje se trenutno vrši po proceduri i po postupku definisanom u članu 9. Zakona o komunalnim delatnostima po kome kada se radi o poveravanju komunalne delatnosti javnom komunalnom preduzeću, nije nužno da se donosi posebna odluka ili da se sačinjava ugovor o poveravanju. Međutim, kako su pomenute delatnosti u vašem slučaju poveravane komunalnom preduzeću ranije (pre poslednjih izmena i dopuna Zakona iz 2016. godine), pretpostavljamo da je osnov za donošenje odluka bio član 11. tada važećeg Zakona o komunalnim delatnostima koji je u drugom stavu propisao da se poveravanje vrši bilo odlukom, bilo ugovorom o poveravanju.
U slučaju da te delatnosti obavlja javno komunalno preduzeće, način na koji se one finansiraju, bez uticaja je na sam oblik poveravanja. Kako ispravno navodite, od 6 komunalnih delatnosti koje ste uz vodosnabdevanje poverili vašem komunalnom preduzeću, tri delatnosti (održavanja čistoće na površinama javne namene, održavanje javnih zelenih površina, održavanje ulica i puteva) obzirom da kod njih nije moguće utvrditi krajnjeg korisnika, finansiraju se iz lokalnog budžeta, dok se preostale tri delatnosti (upravljanje pijacama, upravljanje grobljima i sahranjivanje, prečišćavanje i odvođenje atmosferskih i otpadnih voda) finansiraju iz cena usluga. Način na koji se koja delatnost finansira, jedino bi bio bitan u slučaju da kod neke od ovih delatnosti planirate da uspostavite neki oblik javno-privarnog partnerstva gde jedino aranžmani kod delatnosti koje imaju identifikovanog krajnjeg korisnika mogu imati elemente koncesije, a što je od uticaja na ukupne ugovorne odnose sa privatnim partnerom i elemente javnog ugovora koji se po završenoj proceduri sa njim sklapa.
Da li gradska opština, kao poslodavac, može izdavati potvrde o stalnom radnom odnosu zaposlenog na engleskom ili drugim jezicima?
Članom 1. Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma ("Sl. glasnik RS", br. 45/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005 - dr. zakon, 30/2010, 47/2018 i 48/2018 - ispr.) predviđeno je da je u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćiriličko pismo, a latinično pismo je u upotebi na način utvrđen ovim zakonom.
Na područjima Republike Srbije na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina u službenoj upotrebi su, istovremeno sa srpskim jezikom i jezici i pisma nacionalnih manjina, na način utvrđen ovim zakonom.
Članom 2. istog zakona predviđeno je da službenom upotrebom jezika i pisama, u smislu ovog zakona, smatra se upotreba jezika i pisama u radu: državnih organa, organa autonomnih pokrajina, gradova i opština (u daljem tekstu: organi), ustanova, preduzeća i drugih organizacija kad vrše javna ovlašćenja.
Službenom upotrebom jezika i pisama, u smislu ovog zakona, smatra se i upotreba jezika i pisama u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad vrše poslove utvrđene ovim zakonom.
Službenom upotrebom jezika i pisama smatra se naročito upotreba jezika i pisama u:
Službenom upotrebom jezika i pisama smatra se i upotreba jezika i pisama pri: ispisivanju naziva mesta i drugih geografskih naziva, naziva trgova i ulica, naziva organa, organizacija i firmi, objavljivanju javnih poziva, obaveštenja i upozorenja za javnost, kao i pri ispisivanju drugih javnih natpisa.
Dakle, organ jedinice lokalne samouprave mora se koristiti službenim jezikom i pismom u skladu sa navedenim zakonom.
Usled postojanja upražnjenog radnog - Građevinski inspektor, opština je ostala bez izvršioca na tom preko potrebnom radnom mestu. Shodno dogovoru sa drugom lokalnom samoupravom, dobijena je saglasnost drugog poslodavca, na određeno vreme, za radno angažovanje o dopunskom radu. Koji model primeniti za angažovanje radnika na radnom mestu Građevinski inspektor? Da li sa određenim licem zaključiti Ugovor o dopunskom radu uz odgovarajuću naknadu, ili ta osoba ostvaruje sva prava iz radnog odnosa, čime joj se izdaje Rešenje na određeno vreme za predmetne poslove? Kakav obračun sprovesti? Da li ima karakter zarade ili naknade?
Članom 40. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je data mogućnost dodatnog rada, uz obavezu službenika da o svom dodatnom radu obavesti poslodavca.
Shodno navedenim odredbama, službenik može, uz pismenu saglasnost poslodavca, van radnog vremena da radi za drugog poslodavca ako dodatni rad nije zabranjen posebnim zakonom ili drugim propisom, ako ne stvara mogućnost sukoba interesa ili ne utiče na nepristrasnost rada službenika.
Da bi se ostvarilo navedeno pravo, saglasnost za dodatni rad službenika daje poslodavac, u skladu sa odredbama člana 41. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
Saglasnost poslodavca nije potrebna za dodatni naučnoistraživački rad, objavljivanje autorskih dela i rad u kulturno-umetničkim, humanitarnim, sportskim i sličnim udruženjima.
Poslodavac, inače, može zabraniti rad ako se njime onemogućava ili otežava rad službenika, šteti ugledu poslodavca, odnosno stvara mogućnost sukoba interesa ili utiče na nepristrasnost rada službenika.
O dodatnom radu službenika na položaju odlučuje organ nadležan za njegovo postavljenje.
S obzirom da je u konkretnom slučaju dobijena saglasnost poslodavca na dodatni rad ne postoji prepreka da se sa ovim licem zaključi ugovor o dodatnom radu, a najviše do jedne trećine punog radnog vremena. Navedeni ugovor se zaključuje u pisanom obliku i njime se utvrđuje pravo na novčanu naknadu i druga prava i obaveze po osnovu rada.
Ovakvim ugovorom se reguliše rad i obavljanje rada i ugovor nema formu radnog odnosa, odnosno lice koje se angažuje po navedenom ugovoru nema status zaposlenog, te se na navedena lica ne primenjuje postupak kao na ostale zaposlene koja su u radnom odnosu, pa ni u postupku prestanka takve vrste radnog angažovanja.
Obaveza plaćanja poreza na naknadu ostvarenu po osnovu dopunskog rada propisana je Zakonom o porezu na dohodak građana i sva primanja koja ostvaruje lice angažovano po osnovu ovakvog ugovora imaju karakter ugovorene naknade.