Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeZbog sve većeg broja zahteva poreskih obveznika koji traže izlazak "terenske kontole" radi utvrđivanja stanja na terenu, pritom pozivajući se na član 6a Zakona o porezima na imovinu stav 2., molimo za mišljenje i uputstvo kako dalje postupati?
Kod razvrastavanja u odgovarajuće nepokretnosti, objekat koji je jedinstvena celina mešovitog karaktera razvrstava se u odgovarajuću grupu nepokretnosti prema pretežnoj nameni. Na primer, ako u okviru kuće koja je namenjena i služi za stanovanje, jedna od prostorija služi za obavljanje poslovne delatnosti, a čini jedinstvenu celinu sa prostorijama namenjenim za stanovanje (kao pretežnoj nameni te kuće) i kao takva ne može biti samostalan predmet pravnog prometa, taj objekat (uključujući i prostoriju koja se koristi za obavljanje poslovne delatnosti) razvrstava se u grupu - kuće za stanovanje.
Ako objekat čini više posebnih celina koje se mogu svrstati u različite grupe odgovarajućih nepokretnosti, svaka posebna celina u okviru objekta se razvrstava u odgovarajuću grupu nepokretnosti, na primer, ako su u sastavu objekta više posebnih građevinskih celina: stanovi i poslovni prostor (lokali), stanovi se razvrstavaju u grupu-stanovi, a poslovni prostor razvrsatava se u grupu – poslovne zgrade i drugi (nadzemni i podzemni) građevinski objekti koji služe za obavljanje delatnosti.
U konkretnom slučaju, pored fotografija sa lica mesta, od obveznika treba zatražiti i raspoloživu investiciono-tehničku dokumentaciju na osnovu koje je izvršena izgradnja, legalizacija ili uknjižba objekta, u kojoj jasno mora da bude navedeno da li se radi o objektu koji je jedinstvena celina ili o objektu koji sadrži posebne celine.
Mišljenja smo da lokali - poslovni prostor u prizemlju mogu predstavljati posebnu celinu jer ima svoj ulaz i mogao bi biti samostalni predmet prometa. Naravno, tako bi trebalo da bude navedeno i u dokumentaciji.
Za ostale delove stambene zgrade neophodno je proveriti investiciono-tehničku dokumentaciju.
U nastavku je nekoliko mišljenja Ministarstva finansija koja su data na temu razvrstavanja objekata:
BILTEN 6_2019, mišljenje broj 1.pdf
BILTEN 5_2016, mišljenje broj 1.pdf
BILTEN 2_2016, mišljenje broj 3a.pdf
BILTEN 12_2015, mišljenje broj 3.pdf
BILTEN 8_2015, mišljenje broj 4b.pdf
BILTEN 3_2014, mišljenje broj 10.pdf
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Obveznik je pravno lice registrovano na teritoriji opštine, ali ne obavlja delatnost, poseduje objekte koji su u lošem stanju (bez prozora i instalacija), samo krov i zidovi. Za porez prijavljuje objekat površine od 472 m2, a pored od ovog ima još ucrtanih objekata od kojih je jedan povrsne 2300m2. Pored intervencije da prijavi sve objekte brani se stavom da je jedina površina od 472 m2 u upotrebnom stanju, a ostali objekti su potpuno razrušeni i neupotrebljivi. Da li je obveznik u obavezi da za oporezivanje prijavi i objekte koji su u lošem stanju, ali na terenu kao takvi postoje?
Pretpostavljamo da se radi o objektima koji su davno stečeni ili izgrađeni i za koje je ranije nastala poreska obaveza, ali su u međuvremenu ruinirani tako da se ne koriste.
Ukoliko je to tako, odnosno ako je poreska obaveza za te objekte nastala, onda ona može prestati samo rušenjem ili otuđenjem objekta.
Znači, dok god objekat ne bude srušen, o čemu treba da postoji dokaz, poreski obveznik je imalac prava svojine na tom objektu.
O tome da na pravo svojine nema uticaja da li se objekat koristi ili ne, da li je ruiniran, postoji više mišljenja Ministarstva finansija, i to:
BILTEN 2_2018, mišljenje broj 1.pdf
BILTEN 4_2015, mišljenje broj 4.pdf
BILTEN 10_2014, mišljenje broj 13.pdf
BILTEN 11_2014, mišljenje broj 4b.pdf
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Obveznik je 2004. godine platio naknadu, ali do 2019. godine nije dobio upotrebnu dozvolu. Podnet je zahtev za povraćaj tog nivca sa kamatom za sve protekle godine jer je dozvola dobijena po novom zakonu. Od 2015. godine u Zakonu o planiranju i izgradnji propisani je da takvi obveznici imaju pravo na povraćaj novca i Odeljenje za urbanizam i imovinsko-pravne poslove redovno ih upućuje na podnošenje tog zahteva. S obzirom da je uplata bila u 2004. godini, a obveznik je pravo na povraćaj stekao 2015. godine, da li u tom slučaju ima prava na povraćaj, bez obzir ašto je prošlo 15 godina od uplate?
Prema članu 28. stav 1. Pravilnika o uslovima i načinu vođenja računa za uplatu javnih prihod i raspored sredstava sa tih računa ("Sl. glasnik RS", br. 16/2016,..., 33/2019), povraćaj više ili pogrešno uplaćenih javnih prihoda obveznika, vrši Uprava za trezor na teret računa za uplatu javnih prihoda, u skladu sa članom 60. Zakona o budžetskom sistemu ("Službeni glasnik RS", br. 54/09, ..., i 103/15).
Povraćaj javnih prihoda iz stava 1. ovog člana, Uprava za trezor vrši na osnovu rešenja Poreske uprave, lokalne poreske administracije, odnosno drugog akta nadležnog organa.
Za sve više ili pogrešno uplaćene javne prihode obveznika, za koje u koloni 8 Priloga 1 nije upisana reč: "PU" ili "LPA", odnosno za koje analitiku uplata ne vodi Poreska uprava ili lokalna poreska administracija, nadležni organ po čijem nalogu je izvršeno plaćanje izdaje potvrdu obvezniku da sredstva nisu, odnosno neće biti iskorišćena po svojoj nameni. Obveznik dostavlja original potvrdu, original naloga za uplatu ili izvod - kao dokaz o izvršenoj uplati, i zahtev za povraćaj više ili pogrešno uplaćenog javnog prihoda Poreskoj upravi - nadležnoj filijali, odnosno lokalnoj poreskoj administraciji.
Na osnovu navedene dokumentacije Poreska uprava - nadležna filijala, odnosno lokalna poreska administracija donosi rešenje za povraćaj više ili pogrešno uplaćenih javnih prihoda, i isto dostavlja Upravi za trezor na izvršenje.
Članom 60. Zakona o budžetskom sistemu propisano je da ako je od obveznika naplaćeno više prihoda iz člana 14. stav 1. tač. (1)-(5) ovog zakona (tu spada i naknada za uređenje građevinskog zemljišta), odnosno ako je osnov za naplatu bio pogrešan, izvršiće se povraćaj u skladu sa zakonom kojim se uređuje naplata javnih prihoda.
U skladu sa članom 10. stav 2. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, fizičko, odnosno pravno lice ima pravo:
- na povraćaj više ili pogrešno naplaćenog poreza, odnosno sporednih poreskih davanja, kao i na povraćaj poreza, kada je to drugim poreskim zakonom predviđeno;
- na poresku refakciju, odnosno na refundaciju poreza u skladu sa poreskim zakonom;
- da koristi poreski kredit u odnosu na poresku obavezu, odnosno sporedna poreska davanja;
- da korist više ili pogrešno uplaćeni porez, odnosno sporedna poreska davanja za namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu, putem preknjižavanja.
Članom 10. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da, ukoliko se poreski obveznik opredeli za povraćaj više ili pogrešno uplaćenih javnih prihoda, poreski organ ima obavezu da po zahtevu donese rešenje bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahteva.
Članom 114a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, propisano je da pravo poreskog obveznika na povraćaj, poreski kredit, refakciju i refundaciju, kao i namirenje dospelih obaveza putem preknjižavanja poreza i povraćaj sporednih poreskih davanja, zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče.
Zastarelost počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je poreski obveznik stekao pravo na povraćaj, poreski kredit, refakciju i refundaciju, kao i namirenje dospelih obaveza po drugom osnovu putem preknjižavanja poreza i povraćaj sporednih poreskih davanja.
Znači, u konkretnom slučaju, zastarelost se posmatra ne u odnosu na dan uplate, već u odnosu na sticanje prava na povraćaj, što je prema Zakonu o planiranju I izgradnji 2015. godina.
U svakom slučaju uz zahtev obveznika za povraćaj mora se imati priložen dokaz o uplati i potvrda nadležnog organa po čijem nalogu je izvršeno plaćanje da sredstva nisu, odnosno neće biti iskorišćena po svojoj nameni.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Možete li objaviti primere rešenja u kojima prvostepeni organ usvaja žalbu poreskog obveznika i novim rešenjem zamenjuje ili poništava ožalbeno rešenje.
REŠENJE kojim se stavlja van snage prethodna obaveza .doc
Zamena rešenja po žalbi se radi iz aplikacije.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Radi se o poreskom obvezniku koji ima javnu saobracajnicu sa kanalizacijom površine 4.601 m2 i saobraćajnicu i parking površine 51.632 m2 u sklopu akva parka i smatra da ne treba plaćati u skladu sa Zakonom poreza na imovinu (član 2b). Neophodno je tumačenje ovog člana zakona?
Član 2b Zakona o porezima na imovinu propisuje šta se smatra sastavnim delom zemljišta u smislu predmeta oporezivanja, tako da se ne oporezuje kao objekat već kao građevinsko zemljište.
To znači da se te nepokretnosti, koji se prema Zakonu o planiranju i izgradnji smatraju objektima, razvrstavaju u grupu nepokretnosti “građevinsko zemljište”, radi utvrđivanja poreske osnovice za porez an imovinu.
Znači, oni nisu izuzeti iz plaćanja poreza na imovinu, već se oporezuju po ceni građevinskog zemljišta.
U ovom konkretnom slučaju, ako se zaista radi o javnoj površini koja je dobro u opštoj upotrebi, eventualno može da se utvrdi da li postoji pravo na poresko oslobođenje po tom osnovu (tačka 7) člana 12. Zakona), o čemu obveznik mora da dostavi dokaze (teret dokazivanja je na obvezniku).
U prilogu su mišljenja Ministarstva finansija koja se odnose na oporezivanje saobraćajnica i to:
Bilten 2_2019, mišljenje broj 5.pdf
Bilten 3_2018, mišljenje broj 3.pdf
Bilten 12_2017, mišljenje broj 2.pdf
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.