Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li postoji sukob interesa, tj. korupcija u sledećoj situaciji: u postupku izdavanja objekta (koji je u javnoj svojini) u zakup, a koji je pokrenuo i sproveo predsednik opštine, ponude su podnela dva ponuđača, pri čemu samo jedan ispunjava tražene uslove. Radi se o “povezanom licu”, jer je u pitanju sin predsednika Skupštine opštine. Ugovor o zakupu potpisuje predsednik opštine. Da li ima zakonskih smetnji za potpisivanje ovakvog ugovora?
Jedna od nadležnosti skupštine opštine je da bira i razrešava predsednika opštine, zbog čega se može smatrati organom jedinice lokalne samouprave koji je nadređen predsedniku opštine.
Jedini ponuđač za zakup objekta u javnoj svojini koji ispunjava tražene uslove u pomenutom postupku je sin predsednika skupštine opštine, odnosno sin javnog funkcionera organa jedinice lokalne samouprave koji se može smatrati organom nadređenim predsedniku opštine.
Predsednik opštine zbog toga može imati privatni interes da ugovor o zakupu zaključi sa ponuđačem koji je povezano lice sa predsednikom skupštine.
Imajući u vidu navedeno, važno je da se predsednik opštine u ovom slučaju, pre nego što nastavi sa radnjama u postupku izdavanja u zakup objekta u javnoj svojini, obrati Agenciji za borbu protiv korupcije za mišljenje o tome da li se pri ovakvim okolnostima nalazi u sukobu interesa.
Građevinski inspektor je doneo rešenje o rušenju objekta u skladu sa članom 7. stav 7. Zakona o ozakonjenju (“Sl. glasnik RS”, br. 96/15) i dostavio isto nadležnom Odeljenju za ozakonjenje. U skladu sa članom 7. stav 8. istog zakona u dispozitivu rešenja je navedeno da se rešenje neće izvršavati do pravosnažno okončanog postupka ozakonjenja. Nadležni organ za ozakonjenje je doneo rešenje kojim se odbija zahtev za ozakonjenje kao neosnovan, jer se predmetni objekat nalazi na saobraćajnici, prema PGR-u i rešenje uručio stranci. U zakonskom roku, stranka je uložila žalbu i navela da joj rešenje građevinskog inspektora o rušenju objekta nije uručeno, te da se rušenje ne može sprovesti. Odredbom člana 7. stav 9. Zakona o ozakonjenju, propisano je da po dobijanju rešenja iz stava 7. ovog člana nadležni organ po službenoj dužnosti pokreće postupak ozakonjenja u skladu sa ovim zakonom. Saglasno navedenom, nadležno Odeljenje je pokrenulo postupak ozakonjenja i donelo napred navedeno rešenje bez upuštanja utvrđivanja činjenice da li je stranci rešenje građevinskog inspektora dostavljeno. Da li je nadležni organ za ozakonjenje pravilno postupio kada je doneo rešenje kojim je odbio zahtev za ozakonjenje, bez obzira što stranka nije primila rešenje građevinskog inspektora o rušenju istog, a rešenje se neće izvršavati do pravnosnažnog okončanja postupka ozakonjenja?
Zakonom o ozakonjenju objekata (Sl. glasnik RS", br. 96/2015) je članom 7. stav. 6. bilo propisano da, po završetku popisa nezakonito izgrađenih objekata iz jedne zone, odnosno celine, nadležni građevinski inspektor donosi pojedinačna rešenja o rušenju objekta, za sve nezakonito izgrađene objekte koji su na popisu; članom 7. stav 7. da rešenje o rušenju objekta iz stava 6. ovog člana donosi građevinski inspektor u roku od sedam dana od dana evidentiranja u skladu sa ovim zakonom i u roku od tri dana ga dostavlja organu nadležnom za izdavanje rešenja o ozakonjenju (u daljem tekstu: nadležni organ); članom 7. stav 8. da se rešenje iz stava 7. ovog člana neće izvršavati do pravnosnažnog okončanja postupka ozakonjenja; a članom 7. stav 9. da po dobijanju rešenja iz stava 7. ovog člana nadležni organ po službenoj dužnosti pokreće postupak ozakonjenja u skladu sa ovim zakonom.
Kao organ nadležan za izdavanje rešenja o ozakonjenju pravilno ste postupili kada ste po dobijanju rešenja o rušenju objekta koje je doneo građevinski inspektor po službenoj dužnosti pokrenuli postupak ozakonjenja, bez upuštanja u ocenu ispravnosti rešenja građevinskog inspektora, jer ovim zakonom niste određeni kao organ koji vrši nadzor nad radom građevinske inspekcije.
Ukoliko stranka smatra da postoje razlozi za pobijanje rešenja građevinskog inspektora, može ga pobijati redovnim i vanrednim pravnim lekovima izjavljenim protiv rešenja građevinskog inspektora.
Žalbu na rešenje građevinskog inspektora stranka ne može izjavljivati kroz žalbu na rešenje o ozakonjenju.
Izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju ("Sl. glasnik RS", br. 96/15, 83/18 i 81/2020 - Odluka US RS) propisano je da se postupak ozakonjenja može pokrenuti i ukoliko građevinski inspektor nije doneo rešenje o rušenju, tako što je članom 6. stav 4. propisano da u slučaju da građevinski inspektor nije doneo rešenje o rušenju iz stava 3. ovog člana, a predmetni objekat je vidljiv na satelitskom snimku iz 2015. godine, takav objekat može biti predmet ozakonjenja, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Što se tiče postupka upravnog izvršenja rešenja građevinskog inspektora, on nije u nadležnosti organa nadležnog za izdavanje rešenja o ozakonjenju, već prvostepenog organa koji je doneo rešenje koje se prinudno sprovodi, a to je organ nadležan za poslove građevinske inspekcije.
Potrebno je tumačenje člana 43a Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20), u smislu na koji način će jedinica lokalne samouprave kao poslodavac tumačiti da ima osnova za isplatu bolovanja u visini od 100% osnovne plate u vezi sa epidemijom zarazne bolesti COVID-19? Koja šifra (šifre) bolesti moraju biti navedene u Izveštaju o privremenoj sprečenosti za rad da bi poslodavac izvršio isplatu u visini od 100% (a ne 65%)? Na koji način postupati sa šifrom bolesti B97.2? Koju visinu bolovanja isplatiti zaposlenom ukoliko je u Izveštaju o privremenoj sprečenosti za rad navedena šifra bolesti Z29.0-izolacija bez dodatnih naznaka o razlozima izolacije? Ukoliko se steknu uslovi, da li se obračun bolovanja u visini od 100% zarade u vezi sa zaraznom bolešću COVID-19 obračunava kao bilo koje drugo bolovanje tj. kao prosečna zarada u prethodnih 12 meseci pre meseca u kome je nastupila privremena sprečenost za rad ili na neki drugi način? Da li sintagma „vanredno stanje“ u naslovu predmetnog člana znači da su se odredbe člana o kome govorimo primenjivale samo u periodu trajanja vanrednog stanja ili proizvode dejstvo i u sadašnjem vremenu, odnosno nakon ukidanja vanrednog stanja?
Odredbama člana 43a Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS („Sl. glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20) predviđeno je da zaposleni ima pravo na naknadu plate u visini od 100% osnovne plate za mesec u kome je privremeno odsustvovao sa rada zbog potvrđene zarazne bolesti COVID-19 ili zbog mere izolacije ili samoizolacije naložene u vezi sa tom bolešću, a koja je nastupila kao posledica neposrednog izlaganja riziku po osnovu obavljanja poslova i radnih zadataka, odnosno službenih dužnosti i kontakata sa licima kojima je potvrđena bolest COVID-19 ili naložena mera izolacije ili samoizolacije.
Ove odredbe tumače se na način da kada se neko zarazi zaraznom bolesti COVID-19 u svakom slučaju ima pravo na naknadu plate predviđene članom 43a PKU, dok za lica kojima je određena mera izolacije ili samoizolacije u vezi sa tom bolešću, naknada plate pripada ukoliko je to posledica obavljanja poslova i radnih zadataka.
Dalje je istim članom predviđeno da zaposleni ostvaruje pravo iz stava 1. ovog člana tako što se:
1) za prvih 30 dana odsustva sa rada, isplata visine naknade plate vrši iz sredstava budžeta poslodavca;
2) počev od 31. dana odsustva sa rada, isplata visine naknade plate vrši iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja do zakonom propisane visine naknade plate, a iz sredstava poslodavca, odnosno iz sredstava budžeta poslodavca za preostali iznos razlike do visine od 100% osnovne plate.
Pravo na naknadu plate iz st. 1. i 2. ovog člana, ostvaruje i zaposleni koji je odsustvovao sa rada iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana u periodu za koji do dana stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora nije izvršen konačni obračun i isplata naknade plate po osnovu privremene sprečenosti za rad.
Odsustvo sa rada iz stava 1. ovog člana zaposleni dokazuju rešenjem nadležnog organa (sanitarnog inspektora, organa nadležnog za kontrolu prelaženja državne granice, carinskog organa, izvodom iz evidencije Ministarstva unutrašnjih poslova i dr.) ili izveštajem lekara o privremenoj sprečenosti za rad (doznaka), u skladu sa zakonom.
Iz navedenih odredbi proizilazi da zaposlenom pripada plata u visini od 100% osnovne plate za mesec u kome je privremeno odsustvovao sa rada zbog razloga iz stava 1. člana 43a, to jest, da mu pripada osnovna plata u tom mesecu kao da je radio. Pojam osnovne plate uređen je Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama u kome se između ostalog kaže da osnovnu platu izabranih, imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave čini proizvod osnovice za obračun plata i koeficijenta koji se utvrđuje aktom Vlade.
Naposletku, odredbe člana 43a. PKU nisu prestale ukidanjem vanrednog stanja u Republici Srbiji. Odluka o proglašenju zarazne bolesti COVID-19 izazvane virusom SARS-CoV-2 zaraznom bolešću ("Službeni glasnik RS", br. 23/20, 24/20, 27/20, 28/20, 30/20, 32/20, 35/20, 37/20, 38/20, 39/20, 43/20, 45/20, 48/20, 49/20, 59/20 i 60/20...) i Naredba o proglašenju epidemije zarazne bolesti COVID-19 (''Službeni glasnik RS'' br. 37/20) su i dalje na snazi.
Da li uslugu ličnog pratioca, u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite, može koristiti dete koje pohađa pripremni predškolski program, s obzirom da je pohađanje ovog programa obavezno, ili je to moguće tek od prvog razreda osnovne škole?
Uslugu ličnog pratioca može da dobije dete koje je uključeno u obrazovanje, u skladu sa članom 83. Pravilnika o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite ("Sl. glasnik RS", br. 42/2013, 89/2018 i 73/2019.):
„Lični pratilac dostupan je detetu sa invaliditetom odnosno sa smetnjama u razvoju, kome je potrebna podrška za zadovoljavanje osnovnih potreba u svakodnevnom životu u oblasti kretanja, održavanja lične higijene, hranjenja, oblačenja i komunikacije sa drugima, pod uslovom da je uključeno u vaspitno-obrazovnu ustanovu, odnosno školu, do kraja redovnog školovanja, uključujući završetak srednje škole.“
Dakle, ovu uslugu može da ostvari dete koje je u upisano u predškolsku ustanovu, dete koje pohađa obavezni pripremni predškolski program i redovan učenik tokom osnovnog i do kraja srednjeg obrazovanja.
Da li disciplinska kazna u novčanom iznosu od zarade izrečena zaposlenom za povredu radne dužnosti utiče na obračun naknada zaposlenog?
Članom 179a tačka 2. Zakona o radu (“Službeni glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) propisano je da poslodavac može zaposlenom za povredu radne obaveze ili nepoštovanje radne discipline da izrekne novčanu kaznu u visini do 20% osnovne zarade zaposlenog za mesec u kome je novčana kazna izrečena, u trajanju do tri meseca, koja se izvršava obustavom od zarade, na osnovu rešenja poslodavca o izrečenoj meri.
Članom 35. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave (“Službeni glasnik RS”, br. 38/2019 i 55/2020) propisano je da se osnovna plata određuje množenjem koeficijenta sa osnovicom za obračun plata.
Članom 145. stav 1. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave (“Službeni glasnik RS”, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018 i 113/2017 - dr. zakon) propisano je da za lakše povrede dužnosti iz radnog odnosa službeniku može da se izrekne novčana kazna do 20% njegove osnovne plate, za mesec u kome je novčana kazna izrečena.
Dalje u stavu 2. tačka 1 istog člana ovog zakona predviđeno je da za teže povrede dužnosti iz radnog odnosa službeniku može da se izrekne i novčana kazna od 20% do 30% njegove osnovne plate za mesec u kome je novčana kazna izrečena, u trajanju do šest meseci.
Novčana kazna izvršava se administrativnim putem.
Prema članu 105. stav 3. Zakona o radu, zaradom se ne smatraju sledeće naknade troškova zaposlenima:
Zaradom se ne smatraju takođe:
Obzirom da navedene naknade nemaju karakter zarade, izricanje disciplinske kazne u novčanom iznosu od osnovne zarade izrečene zaposlenom za povredu radne dužnosti, ne utiče na obračun ovih naknada zaposlenog.