Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeRadi se o preduzeću (doo) koje je na dan 21.10.2009. godine, kada je pokrenut stečajni postupak, imalo dugovanje po osnovu lokalne komunalne takse. Potraživanje nije prijavljenou roku od 60 dana, a 18.01. 2011. godine Privredni sud donosi rešenje i usvaja Plan reorganizacije. U obrazloženju se navodi da „Poverioci treće klase se o planu reorganizacije nisu izjašnjavali obzirom da je predloženim Planom reorganizacije predviđeno da se poverioci treće klase namiruju u celini. Da li neprijavljena potraživanja spadaju u potraživanja treće klase? Nakon pokretanja stečajnog postupka i rešenja o usvajanju plana reorganizacije, navedeno preduzeće redovno izmiruje svoje obaveze, ali dug koji je postojao na istom PIB-u i dalje se vodi kao dug i na njega se obračunava kamata. Šta uraditi sa tim dugovanjem?
Postupak stečaja nad privrednim društvima uređen je Zakonom o stečaju. Ovim zakonom uređuju se uslovi i način pokretanja i sprovođenja stečaja nad pravnim licima.
Stečaj se, u smislu ovog zakona, sprovodi bankrotstvom ili reorganizacijom.
Pod bankrotstvom se podrazumeva namirenje poverilaca prodajom celokupne imovine stečajnog dužnika, odnosno stečajnog dužnika kao pravnog lica.
Pod reorganizacijom se podrazumeva namirenje poverilaca prema usvojenom planu reorganizacije.
Prijave potraživanja poverioci podnose nadležnom sudu u pisanom obliku. Prijavljivanje potraživanja uređeno je odredbama člana 111. Zakona o stečaju. Prijave potraživanja podnose se i po isteku roka određenog rešenjem stečajnog sudije, i sve podnete prijave po isteku roka biće odbačene kao neblagovremene. Nakon isteka roka za prijavljivanje potraživanja stečajni sudija, na osnovu liste priznatih i osporenih potraživanja donosi zaključak o listi utvrđenih i osporenih potraživanja, koji se dostavlja stečajnom upravniku i svakom stečajnom poveriocu i objavljuje se na oglasnoj tabli suda. Konačna lista kojom se utvrđuje potraživanje i njegov isplatni red obavezujuća je za stečajnog dužnika i za sve stečajne poverioce.
Institut reorganizacije uređen je odredbama čl. 155-173. Zakona o stečaju. Voljom učesnika postupka reorganizacije mogu se bitno izmeniti odnosi stečajnog dužnika i njegovih poverilaca, ali isto tako i promeniti vlasnička struktura i sprovesti statusne promene stečajnog dužnika. Izglasani i potvrđeni plan reorganizacije ima snagu izvršne isprave i smatra se novim ugovorom za izmirenje potraživanja koja su navedena u planu reorganizacije. Na taj način se planu reorganizacije daje ugovorni karakter između stečajnog dužnika i stečajnih poverilaca koji su se izjasnili za njegovo usvajanje. Usvojeni plan reorganizacije ima posledice i na sve druge stečajne poverioce čija su potraživanja obuhvaćena planom. To znači da se pod istim uslovima namiruju i potraživanja poverilaca koji su glasali protiv usvajanja plana ili se o njemu nisu izjašnjavali. Važno je da su njihova potraživanja obuhvaćena planom reorganizacije, bez obzira da li je isti usvojen nakon pokretanja stečajnog postupka ili kao unapred pripremljeni plan reorganizacije.
Između ostalog u planu se utvrđuje visina neizmirenih potraživanja poverioca prema stečajnom dužniku, način isplate potraživanja i rokova u kojima će stečajni dužnik biti u obavezi da izmiri potraživanja na način i u rokovima prema planu reorganizacije. Planom je opredeljena i klasa u kojoj se nalazi svaki od poverilaca, kao i redosled njihovog namirenja U slučaju kada se reorganizacija sprovodi po Planu reorganizacije podnetom nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni dužnik na raspolaganju ima podnete prijave potraživanja od strane poverioca po objavljenom oglasu za otvaranje stečajnog postupka. Iz plana reorganizacije koji se donosi u postupku stečaja mogu biti isključena potraživanja poverioca koji su neblagovremeno podneli prijavu potraživanja.
Po pravosnažnosti rešenja o potvrđivanju usvajanja plana reorganizacije stečajni postupak se obustavlja jer je usvojeni plan reorganizacije izvršna isprava i smatra se novim ugovorom za namirenje potraživanja ( koja su navedena u planu reorganizacije), na način koji je uređen rešenjem o usvajanju plana reorganizacije (član 167. Zakona o stečaju).
Uukoliko nije prijavljeno potraživanje u postupku stečaja, a pre toga nije ni usaglašeno stanje po osnovu izvornih javnih prihoda sa stečajnim dužnikom, potraživanje neće biti ni razmatrano u planu reorganizacije. Ukoliko je neblagovremeno prijavljeno potraživanje, potrebno je da se uvidom u plan reorganizacije utvrdi da li je potraživanje deo plana za namirenje potraživanja i u tom smislu postoji obaveza da se sprovedu mere namirenja potraživanja koje su propisane planom.
Što se tiče poverioca ”treće klase”, pre svega uvidom u plan reorganizacije treba da se utvrdi koji su to poverioci “treće klase”, i nikako ne znači da ako se nije glasalo o planu (odnosno ako nije prijavljeno potraživanje u roku od 60 dana) da to automatski podrazumeva da se neko smatra poveriocem “treće klase”.
Prema navedenom ne postoji mogućnost da potraživanja koja nisu prijavljena u skladu sa rokovima određenim rešenjem o otvaranju stečajnog postupka, budu naplaćena na drugačiji način. Potrebno je da se pribavi potrebna dokumetacija koja će biti pravni osnov za otpis potraživanja jer se stečajni postupak vodi u odnosu na prijavljena potraživanja (na primer: zaključak o listi priznatih i osporenih potraživanja, rešenje o usvajanju plana reorganizacije kao i plan reorganizacije... ). Činjenica da je usvojen plan reorganizacije i da je stečajni dužnik sada „aktivno“ pravno lice nije od uticaja na dugačije namirenje vaših neprijavljenih potraživanja.
Da li zaposleni, koji je zasnovao radni odnos i ima zvanje savetnika, ima pravo na isti koeficijent kao što imaju drugi savetnici u JLS na istom radnom mestu?
Što se tiče utvrđivanja plate zaposlenih u JLS, do početka primene Zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, nastavljaju da se primenjuju postojeći propisi, odnosno Zakon o platama u državnim organima i javnim službama i Uredba o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima. Visina koeficijenta i dodatnih koeficijenata, kao i uvećanja koeficijenata, koji su utvrđeni navedenom Uredbom, korespondira sa složenošću i odgovornošću poslova koji se obavljaju u odgovarajućim zvanjima.
Članom 62. Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđeno je da se u zvanju savetnika obavljaju složeni poslovi koji su najčešće precizno određeni i podrazumevaju primenu utvrđenih metoda rada, postupaka ili stručnih tehnika sa jasnim okvirom samostalnog delovanja, uz povremeni nadzor neposrednog rukovodioca. Poslovi zahtevaju sposobnost da se problemi rešavaju bez pojedinačnih uputstava neposrednog rukovodioca i uz obraćanje neposrednom rukovodiocu samo kad je problem složen i zahteva dodatno znanje i iskustvo. Za rad na poslovima u zvanju savetnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i najmanje tri godine radnog iskustva u struci.
Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima članom 4. i 5. predviđeni su, između ostalog, osnovni i dodatni koeficijenti za svako zvanje. Dodatno, ovako utvrđeni koeficijenti mogu se uvećati u sledećim slučajevima (član 5. stav 2 Uredbe):
S obzirom da se za poslove jednog radnog mesta u istom zvanju obavljaju poslovi iste složenosti i odgovornosti, koeficijent se određuje u istoj visini.
Da li je JLS nadležna za donošenje rešenja o kategorizaciji za kompleks od 8 bungalova (4 sa po dva kreveta i 4 sa po tri kreveta) samo za potrebe prenoćišta, bez hrane? Da li se podnosi poseban zahtev za svaku jedinicu posebno i da li se isti kategorizuju kao sobe?
Jedinica lokalne samouprave je nadležna za kategorizaciju ugostiteljskih objekata u domaćoj radinosti (kuća, apartman, soba) i seoskom turističkom domaćinstvu.
Za postupak kategorizacije relevatni su čl. 19-22. Zakona o ugostiteljstvu („Sl. glasnik RS“, br. 17/19) i, s tim u vezi, bitno je ko je podnosilac zahteva (privredno društvo, preduzetnik ili fizičko lice), s obzirom na propisano ograničenje u pogledu broja individualnih ležajeva i vrsti usluga za fizičko lice koje pruža usluge u objektima domaće radinosti.
Članom 20. stav 3. Zakona o ugostiteljstvu propisano je da se zahtev za svaki smeštajni objekat se podnosi posebno. Podnosilac zahteva odlučuje o vrsti objekta u kojoj želi da se kategoriše (kuća, apartman, soba), s pretpostavkom da ispunjava propisane uslove za tu vrstu i kategoriju. Napominjemo da su kuća, apartman i soba kao objekti domaće radinosti zasebni objekti.
Da li će se objekti kategorisati kao sobe, apartmani ili kuće, zavisi od podnetog zahteva i uslova koje objekti ispunjavaju.
Koji je postupak za odobrenje personalnog asistenta? Da li se upućuje Interresornoj komisiji ili direktno opštini?
Članom 4. Pravilnika o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom („Službeni glasnik RS“, broj 80/2018.) definiše tri grupe mera. U poslednjoj grupi koja podrazumeva ostale mere dodatne podrške iz sistema obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite o kojima Komisija informiše roditelja, odnosno drugog zakonskog zastupnika i odraslog i upućuje ih na nadležne institucije je i mera lični pratilac. Kako usluga ličnog pratioca ne spada u prvu grupu mera koje se realizuju na osnovu mišljenja Komisije, dodeljivanje i ukidanje prava donosi pružalac usluge ličnog pratioca.
Usluga ličnog pratioca je usluga socijalne zaštite i regulisana je Pravilnikom o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite.
Tekuća budžetska rezerva opredeljuje se najviše do 4% ukupnih prihoda i primanja od prodaje nefinansijske imovine za budžetsku godinu. Kada se primenjuje član 61. stav 13. Zakona o budžetskom sistemu koji glasi: "Ukupan iznos preusmeravanja iz stava 13. ovog člana zakona, počev od budžeta Republike Srbije za 2015. godinu, ne može biti veći od iznosa razlike između maksimalno mogućeg iznosa sredstava tekuće budžetske rezerve utvrđenog ovim zakonom i budžetom odobrenih sredstava tekuće budžetske rezerve". Da li se uzima maksimalan iznos izračunavanja budžetske rezerve na primanja i prihode utvrđene prvobitnom Odlukom o budžetu ili poslednjim rebalansom?
U skladu sa članom 69. Zakona o budžetskom sistemu („Sl. glasnik RS“, br. 54/2009, ..., 31/2019) tekuća budžetska rezerva (u daljem tekstu: TBR) se opredeljuje najviše do 4% ukupnih prihoda i primanja u konkretnoj budžetskoj godini. Pri donošenju Odluke o izmenama i dopunama Odluke o budžetu JLS, odnosno rebalansa, granica apsolutnog iznosa TBR se menja, shodno promenama u planiranoj veličini prihoda i primanja budžeta u toku godine. Ukoliko se koristi i mogućnost prenosa pojedinih iznosa aproprijacije koji nije moguće iskoristiti za namene za koje su otvorene u TBR prema stavu 12. člana 61. predmetnog Zakona, onda se mora voditi računa da ukupna vrednost tako prenetih, neiskorišćenih aproprijacija ne bude veća od iznosa razlike između maksimalno mogućeg iznosa sredstava TBR (4%) i budžetom odobrenih sredstava TBR. Pri oceni ove razlike, pre prenosa sredstava iz drugih aproprijacija u TBR, potrebno je polaziti od maksimalno mogućeg iznosa TBR prema važećoj Odluci o budžetu i planiranih prihoda i primanja budžeta, dakle zadnjeg rebalansa.
Upotreba sredstava TBR u toku budžetske godine vrši se storniranjem konkretnog iznosa sa pozicije TBR i dodavanjem istog iznosa određenoj aproprijaciji, odnosno otvaranjem nove aproprijacije za potrebe izvršenja rashoda i/ili izdataka.
Ukupna vrednost korišćenja (storniranja) sredstava TBR sa konkretne pozicije i preko ekonomske klasifikacije 499 prema pojedinačnim rešenjima izvršnog organa o njenoj upotrebi ne sme prelaziti planirani iznos na toj poziciji, odnosno da korišćenje premašuje 4% od ukupno planiranih prihoda i primanja prema zadnjem rebalansu na kraju budžetske godine.
Takođe, najnovijim izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu ispravljena je tehnička greška koja je postojala u čl. 61. stav 13. koji je upućivao sam na sebe, pa je sada to uređeno (da je jasno da se u stavu 13. vrši upućivanje na prethodni stav 12.).