Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePoreskom obvezniku je utvrđena obaveza poreza na imovinu za period 2015-2020. godina na osnovu podataka iz Katastra nepokretnosti, stambeno-poslovna zgrada (posebni delovi zgrade su stanovi i poslovni prostori-lokali). U izvodu iz lista nepokretnosti je za navedene nepokretnosti upisano sledeće: „Način utvrđivanja kor.pov.: iz upotrebne dozvole, Vrsta tereta: Zabeležba, građevinska ili upotrebna dozvola su izdate u postupku legalizacije i Republika Srbija ne garantuje za stabilnost i sugornost objekta. Datum upisa: jun 2012.“ Poreski obveznik je podneo zahtev za poništenjem rešenja navodeći da su pojedini stanovi i lokali neuslovni, bez priključka na struju i slično, i da poreska obaveza nije ni nastala pre 2019. godine. Da li je moguće poništiti rešenje kojim je utvrđena poreska obaveza iz navedenih razloga, imajući u vidu da je izdata upotrebna dozvola? Kakva su iskustva sa upotrebnim dozvolama izdatim u procesu legalizacije, bez provere uslovnosti odnosno sa zabeležbom u listu nepokretnosti da Republika Srbija ne garantuje za stabilnost i sigurnost objekta. Na koji način utvrditi porez za objekat koji nije završen, nije priključen na mreže komunalne infrastrukture, nije izvršena završna obrada zidova i podova, a izdata je upotrebna dozvola u postupku legalizacije?
Nastanak poreske obaveze uređen je članom 10. Zakona o porezima na imovinu koji propisuje da obaveza po osnovu poreza na imovinu nastaje najranijim od sledećih dana: danom sticanja prava na koje se porez na imovinu plaća u skladu sa članom 2. stav 1. i članom 2a ovog zakona, danom uspostavljanja državine kad se porez plaća na državinu, danom početka korišćenja, danom osposobljavanja, danom izdavanja upotrebne dozvole, odnosno danom omogućavanja korišćenja imovine na drugi način” (član 10. stav 1. Zakona o porezu na imovinu).
Zakonom o legalizaciji objekta (Sl. glasnik RS broj 95/13, 117/2014), u skladu sa članom 4. pod legalizacijom se podrazumeva naknadno izdavanje građevinske i upotrebne dozvole za objekat, odnosno deo objekta koji je izgrađen, odnosno rekonstruisan ili dograđen bez građevinske dozvole, odnosno koji se koristi bez upotrebne dozvole.
Ako zgrada ima upotrebnu dozvolu, to znači da je ona izgrađena po propisima, da poseduje opremu koja je proverena i funkcionalna, kao i da poseduje sve saglasnosti nadležnih organa da su građevinski radovi, vodovod i kanalizacija, elektroinstalacije i sve ostalo izvedeni na dozvoljen način i prošli su sva neophodna testiranja.
Zakonom nije propisano da se kod nastanka poreske obaveze u slučaju da postoji upotrebna dozvola, proverava kako je ona izdata, koji uslovi su ispunjeni i slično, u postupku je važno da upotrebna dozvola kao dokument postoji.
Prema odredbama Zakona o ozakonjenju objekta (Sl. glasnik Rs broj: 96/2015…81/2020-odluka US) propisano je da danom pravnosnažnosti rešenja o ozakonjenju stiču uslovi za upis prava svojine u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i pravima na njima, odnosno za odgovarajući upis u katastar vodova, koje se po službenoj dužnosti dostavlja organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra, u roku od tri dana od dana pravnosnažnosti rešenja o ozakonjenju (član 36. Zakona o ozakonjenju objekata). Nastanak poreske obaveze određuje se u svakom konkretnom slučaju primenom odredbi člana 10. Zakona o porezima na imovinu.
Poništavanje rešenja uređeno je Zakonom o opštem upravnom postupku u skladu sa odredbama člana 183. i nije u nadležnosti prvostepenog organa , osim ukoliko se rešenje poništava u postupku po žalbi, u skladu sa članom 163. ZUP.
Rešenja o utvrđivanju obaveze su pravosnažna i konačna i kao takva mogu se menjati (poništavati i ukidati) samo primenom odredbi Zakona o opštem upravnom postupku, i to u skladu sa članovima 175-185.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je oslobođeno plaćanja poreza - Javno preduzeće Autobuska stanica sa registrovanom šifrom delatnosti 5221 – Uslužne delatnosti u kopnenom saobraćaju u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 11 Zakona o porezima na imovinu, kao i članom 2. stav 3. tačka 5 Zakona o komunalnim delatnostima? Ovo preduzeće prijavilo je sledeće: peroni sa nadstrešnicama, zgrada biletarnice, restoran sa sanitarnim čvorom, računarski centar, dolazni peron, kao i kancelarijski deo gde se obavljaju poslovi administracije. Da li su preduzeća koja obavljaju komunalne delatnosti oslobođena plaćanja poreza za sve nepokretnosti koje poseduju, odnosno koja su u njihovom vlasništvu, kao što je restoran, kancelarije, ostave, a koje nemaju direktne veze sa samom komunalnom delatnošću?
Zakonom o porezima na imovinu, članom 12. stav 1. tačka 11 propisano je poresko oslobođenje za objekte, odnosno delove objekata koji u skladu sa propisima neposredno služe za obavljanje komunalnih delatnosti, pod uslovom da nisu ustupljeni drugom licu uz naknadu, pri čemu to ustupanje u toku 12 meseci, neprekidno ili sa prekidima, traje duže od 183 dana.
Članom 4. Zakona o komunalnim delatnostima, propisano je da se komunalnim objektima smatraju građevinski objekti sa uređajima, instalacijama i opremom, sama postrojenja, uređaji i instalacije i drugi objekti koji služe za proizvodnju komunalnih proizvoda i pružanje komunalnih usluga korisnicima, kao i uređeno građevinsko zemljište i druga dobra u opštoj upotrebi koja se koriste za obavljanje komunalne delatnosti.
Prema Zakonu o komunalnim delatnostima , u skladu sa čanom 2., komunalne delatnosti su:
1) snabdevanje vodom za piće;
2) prečišćavanje i odvođenje atmosferskih i otpadnih voda;
3) proizvodnja, distribucija i snabdevanje toplotnom energijom;
4) upravljanje komunalnim otpadom;
5) gradski i prigradski prevoz putnika;
6) upravljanje grobljima i sahranjivanje;
6a) pogrebna delatnost;
7) upravljanje javnim parkiralištima;
8) obezbeđivanje javnog osvetljenja;
9) upravljanje pijacama;
10) održavanje ulica i puteva;
11) održavanje čistoće na površinama javne namene;
12) održavanje javnih zelenih površina;
13) dimničarske usluge;
14) delatnost zoohigijene.
Član 3. istog zakona propisuje da je gradski i prigradski prevoz putnika, kao komunalna delatnost, prevoz putnika unutar naseljenih mesta ili između naseljenih mesta koja se nalaze na teritoriji jedinice lokalne samouprave, koji obuhvata javni linijski prevoz autobusom, trolejbusom, tramvajem, metroom, žičarom, putničkim brodom, skelom i čamcem za privredne svrhe, kao i obezbeđivanje mesta za ukrcavanje i iskrcavanje putnika (stanica, stajališta i plutajućih objekata za pristajanje plovila koja vrše prevoz putnika u domaćoj linijskoj plovidbi i sl. kao saobraćajnih objekata koji se koriste u tim vidovima prevoza).
Na osnovu navedenog smatramo da nema osnova da se primenom člana 12. stav 1. tačka 11 Zakona o porezima na imovinu ostvari pravo na poresko oslobođenje od poreza na imovinu na objekte koji ne služe neposredno za obavljanje komunalne delatnosti gradskog i prigradskog prevoza, u konkretnom slučaju to su: restorani, kancelarije, ostave i slično. Shodno navedenom, komunalnim objektima ne mogu se smatrati administrativne i upravne zgrade pravnih lica koja obavljaju komunalne delatnosti, jer ti objekti nisu neposredno namenjeni za obavljanje komunalne delatnosti. Poresko oslobođenje se u konkretnom slučaju može ostvariti na primer za perone sa nadstrešnicama, zgradu biletarnice, dolazni peron.
Napominjemo da sama pretežna šifra delatnosti ne opredeljuje poresku obavezu i pravo na poresko oslobođenje.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li se za storniranje neosnovano utvrđenih poreskih obaveza primenjuje član 176. Zakona o opštem upravnom postupku - ponavljanje postupka ili član 23. stav 1. tačka 3 Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji? U konkretnom slučaju, poreski obveznik je preminuo, međutim nije blagovremeno odjavljen u poreskom knjigovodstvu.
Pojam stranke u poreskom postupku uređen je članovima 10 - 14. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kao i odrebama članova 44 - 55. Zakona o opštem upravnom postupku.
Ponavljanje postupka je poseban slučaj uklanjanja i menjanja rešenja i uređen je članovima 176 - 182. Zakona o opštem upravnom postupku i odnosi se na konačna rešenja na koje stranka više ne može da izjavi žalbu. Nije predviđeno da se ponavljanjem postupka u konkretnoj upravnoj (poreskoj) stvari ispravljaju učinjeni propusti.
Odredbe člana 23. ZPPPA uređuju „prestanak poreske obaveze“, dakle dospele obaveze koja je osnovano utvrđena poreskom obvezniku.
Smrću poreskog obveznika prestaje njegova poreska obaveza. Poresku obavezu preminulog lica ispunjavaju naslednici, u okviru vrednosti nasleđene imovine i u srazmeri sa udelom pojedinog naslednika, u momentu prihvatanja nasledstva.
Ispunjenje poreske obaveze u slučaju smrti fizičkog lica uređena je odredbama člana 22. ZPPPA.
Svi postupci u odnosu na preminulo fizičko lice se obustavljaju danom smrti u skladu sa članom 45. Zakona o opštem upravnom postupku. Poreska akta koja su doneta nakon smrti poreskog obveznika (koji danom smrti gubi svojstvo poreskog obveznika), doneta su neosnovano i potrebno je u poreskom računovodstvu stornirati neosnovano utvrđene obaveze po donetim rešenjima.
Storno neosnovanih zaduženja na umrlo lice, treba izvršiti ne po zahtevu njegovog naslednika, već po službenoj dužnosti jer taj obveznik ne postoji od dana smrti i danom smrti on je prestao da bude poreski obveznik, ne postoji predmet oporezivanja.
Pored toga za dug preminulog lica, po osnovu obaveza koje se odnose na period do dana smrti (ako taj dug postoji), potrebno je razmotriti pitanje eventualne apsolutne zastarelosti.
Prenos salda duga sa umrlog lica na naslednika vrši se za dugove za koje nije nastupila apsolutna zastarelost (po službenoj dužnosti), a ako se naslednik pozove na relativnu zastarelost tada se taj dug prenosi na naslednika u visini vrednosti nasleđene imovine. Prestanak po podnetom zahtevu utvrđuje se na ime naslednika, kao poreskog obveznika.
Shodno navedenom, porez se ne može utvrđivati i plaćati na umrlo lice. U prilogu primer forme rešenja o storniranju neosnovano utvrđenih zaduženja.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje je izvršavajući rešenje o prinudnoj naplati od penzije prebacio na račun poreza na imovinu – poreskom organu, određeni iznos. Nakon toga podnet je zahtev za povraćaj dela uplaćenog novca, sa obrazloženjem da je poreski obveznik (primalac penzije) preminuo, smatrajaći da su u preplati u iznosu od 900 dinara, za period od 29.04. - 30.04.2021. godine. Da li Republički fond PIO u konkretnoj situaciji može da se javi kao ovlašćeni podnosilac zahteva za povraćaj novca, imajući u vidu da je obveznik preminuo i da ostavinska rasprava još nije završena?
Članom 12. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisani su poreski obveznici i drugi poreski dužnici. Poreski dužnik je fizičko ili pravno lice, kao i fond koje duguje određenu radnju iz poreskopravnog odnosa iz člana 10. ovog zakona.
Poreski obveznik je poreski dužnik koji je obavezan da plati porez, odnosno sporedno poresko davanje.
Drugi poreski dužnici su:
1) poreski jemac koji odgovara za plaćanje obveznikovog poreskog duga, za slučaj da poreski obveznik taj dug ne plati o dospelosti;
2) isplatilac prihoda poreskom obvezniku (u daljem tekstu: poreski platac) koji je dužan da obračuna i po odbitku plati propisani porez na taj prihod, u ime i za račun poreskog obveznika, na odgovarajući uplatni račun;
3) poreski posrednik koji je dužan da sa računa poreskog dužnika (poreskog obveznika ili poreskog placa) na osnovu njihovog naloga za prenos sredstava obustavi i po odbitku uplati utvrđeni porez, u svoje ime, a za račun poreskog obveznika, odnosno poreskog placa, na odgovarajući uplatni račun;
4) ostala pravna i fizička lica, kao i fond koja duguju kakvu radnju iz poreskopravnog odnosa iz člana 10. ovog zakona.
Poreski obveznici i drugi poreski dužnici (u daljem tekstu: poreski obveznici) stranke su u poreskom postupku.
Ispunjenje poreske obaveze propisano je članom 19. ZPPPA.
Ispunjenje poreske obaveze sastoji se u plaćanju, o dospelosti, dugovanog iznosa poreza.
Poresku obavezu:
1) ispunjava poreski obveznik neposredno;
2) ispunjava drugo lice, kada je ovim zakonom ili drugim poreskim zakonom propisano da je odgovorno za ispunjenje poreske obaveze poreskog obveznika;
3) može da ispuni drugo lice koje prema poreskom zakonu nije odgovorno za ispunjenje poreske obaveze.
Poreski obveznici - pravna lica, preduzetnici ili fizička lica, kao i fond koja obavljaju delatnost, čiji su računi u trenutku plaćanja blokirani radi izvršenja prinudne naplate kod organizacije nadležne za prinudnu naplatu, mogu međusobne novčane obaveze izmirivati i ugovaranjem promene poverioca, odnosno dužnika u određenom obligacionom odnosu (asignacija, cesija i dr.), isključivo radi ispunjenja obaveza po osnovu javnih prihoda na koje se primenjuje ovaj zakon.
Prinudna naplata iz novčanih potraživanja u skladu sa članom 96. ZPPPA, propisuje da se prinudna naplata iz novčanih potraživanja poreskog obveznika izvršava se na osnovu rešenja iz člana 92. stav 2. ovog zakona.
Rešenjem iz stava 1. ovog člana nalaže se dužniku poreskog obveznika da svoj dug namiri uplatom na uplatni račun javnih prihoda po dospelosti potraživanja.
Ako dužnik iz stava 2.ovog člana ne izvrši plaćanje, po dospelosti, Poreska uprava vrši prinudnu naplatu iz novčanih sredstava sa računa dužnika poreskog obveznika, u skladu sa članom 95. ovog zakona.
Prinudna naplata poreza i sporednih poreskih davanja iz zarade, naknade zarade, odnosno penzije, kao i na drugim vrstama prihoda na tekućim računima poreskog obveznika u skladu sa članom 96a ZPPPA izvršava se na osnovu rešenja iz člana 92. stav 2. ZPPPA.
Rešenjem iz stava 1. ovog člana određuje se zaplena na određenom delu zarade, naknade zarade, odnosno penzije, i nalaže isplatiocu ovih prihoda da prilikom svake isplate tih prihoda, počev od prve naredne isplate od prijema rešenja iz stava 1. ovog člana, pa sve do potpune naplate poreza i sporednih poreskih davanja, vrši obustavu na zaradi, naknadi zarade, odnosno penziji i uplatu obustavljenog iznosa na propisani uplatni račun javnih prihoda.
Isplatilac zarade, naknade zarade, odnosno penzije, je dužan da postupa po nalogu iz rešenja iz stava 2. ovog člana.
Isplatilac zarade, naknade zarade, odnosno penzije, je dužan da obavesti nadležni poreski organ o promenama od uticaja na izvršenje rešenja iz stava 2. ovog člana, najkasnije u roku od pet dana od dana nastanka promene.
Ako isplatilac zarade, naknade zarade, odnosno penzije, ne obustavi i ne uplati iznos zarade, naknade zarade, odnosno penzije, na kome se sprovodi prinudna naplata, na propisani uplatni račun javnih prihoda, u roku iz stava 2. ovog člana, Poreska uprava vrši prinudnu naplatu iz novčanih sredstava sa računa isplatioca, u skladu sa članom 95. ovog zakona.
Prema članu 258. Zakonu o izvršenju i obezbeđenju, izvršenje na penziji može se sprovesti do njene trećine.
Izvršenje na penziji koja ne prelazi iznos prosečne penzije prema poslednjem objavljenom podatku Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, može se sprovesti do njene četvrtine.
Izvršenje na penziji čija visina ne prelazi najniži iznos penzije može se sprovesti do njene desetine.
Shodno navedenom, u konkretnom slučaju imajući u vidu da je PIO fond stranka u postupku u smislu da se pojavljuje kao dužnik poreskog dužnika i da je Zakonom o izvršenju i obezbeđenju određen iznos koji se može obustaviti od penzije, prilikom isplate na ime prinudne naplate, a da je smrću poreskog obveznika (28.04.2021. godine) taj iznos korigovan, s obzirom da je izvršen konačni obračun penzije sa danom smrti, mora korigovati i deo od penzije koja se može koristiti za prinudnu naplatu. U konkretnom slučaju fond PIO može da podnese zahtev za povraćaj jer prema navedenim članovima ZPPPA, ima status stranke u poreskom postupku i u odnosu na izvršenu isplatu penzije od strane fonda PIO, jeste izvršena uplata koja ne odgovara ograničenjima prema Zakonu o izvršenju i obezbeđenju. Dug koji ostane na kartici poreskog obveznika će se naplaćivati prema ostavinskom rešenju, od naslednika srazmerno vrednosti nasleđene imovine.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Poreski obveznik poseduje parcelu od 2 hektara u gradskom području, koja je obuhvaćena planom generalne regulacije i razvrstana je kao građevinsko zemljište u katastru. Planskim dokumentom je predviđena namena park - šuma (izletnički deo, prostor za fizičku rekreaciju, trim staze, mini golf, sportska i dečija igrališta ) pod obaveznom izradom urbanističkog projekta za park-šume. Tu parcelu poreski obveznik je upisao u registar poljoprivrednog gazdinstava, sa napomenom da je koristi u poljoprivredne svrhe - zasad deteline, a pozivajući se na Odluku o uslovima pod kojim se neizgrađeno zemljište razvrstava u poljoprivredno. Terenskom kontrolom je utvrđeno da je parcela zarasla u običan korov i travu. Da li poreski obveznik može u gradskom području upisati te parcele u poljoprivredno gazdinstvo? Na koji način i koju vrstu zemljišta koristiti prilikom obračuna poreza na imovinu?
Zakonom o porezima na imovinu, članom 6b, propisano je da kod razvrstavanja nepokretnosti pojedini pojmovi imaju sledeće značenje:
1) "građevinsko zemljište" je vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja,
2) "poljoprivredno zemljište" je vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se uređuje korišćenje poljoprivrednog zemljišta.
Zakonom o planiranju i izgradnji propisano u članu 82., da građevinsko zemljište jeste zemljište koje je određeno zakonom ili planskim dokumentom za izgradnju i korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa zakonom. Član 83. istog zakona dalje propisuje da se građevinsko zemljište koristi prema nameni određenoj planskim dokumentom, na način kojim se obezbeđuje njegovo racionalno korišćenje, u skladu sa zakonom. Stupanjem na snagu planskog dokumenta kojim je promenjena namena zemljišta u građevinsko zemljište, vlasnici tog zemljišta stiču prava i obaveze propisane ovim zakonom i podzakonskim aktima donetim na osnovu zakona, bez obzira na činjenicu što organ nadležan za upis na nepokretnostima i pravima na njima nije sproveo promenu u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i prava. Građevinsko zemljište kome je namena promenjena u skladu sa stavom 2. ovog člana, može se koristiti i u druge svrhe, do privođenja zemljišta planiranoj nameni.
U skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivredno zemljište jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju (njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare) i zemljište koje se može privesti nameni za poljoprivrednu proizvodnju.
Zakonom o porezima na imovinu, članom 6a stav 4. propisano je da jedinica lokalne samouprave može odlukom propisati da se neizgrađeno građevinsko zemljište na njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište. Odluka iz stava 4. ovog člana primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za poresku godinu ako je doneta i objavljena do 30. novembra tekuće godine, na način na koji se objavljuju opšti akti jedinice lokalne samouprave koja ju je donela i objavila na njenoj internet strani.
Članom 33. stav 3. Zakona o porezima na imovinu propisano je da nadležni poreski organ utvrđivanje poreza vrši na osnovu podataka iz poreske prijave, poslovnih knjiga poreskog obveznika, podataka iz evidencija nadležnih organa i drugih podataka kojima taj organ raspolaže, a od značaja su za utvrđivanje poreske obaveze.
Shodno tome, ukoliko se smatra da priloženi dokazi nisu dovoljni za primenu odredbi člana 6a, kojim je definisano da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište, i ukoliko je JLS donela odluku da se neizgrađeno građevinsko zemljište može razvrstati u poljoprivredno ili šumsko, što je zakonski okvir za razvrstavanje nepokretnosti kod utvrđivanja poreza na imovinu, dokazi se mogu zahtevati od poreskog obveznika ili pribaviti po službenoj dužnosti. U vezi sa tim, dokazivanje u poreskom postupku uređeno je odredbama člana 51. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Ukoliko je obavljen uviđaj na terenu, i ovi podaci se koristi kao dokaz kod utvrđivanja poreza na imovinu, potrebno je da sačiniti zapisnik o izvršenom uviđaju u smislu dokaza i biće sastavni deo spisa predmeta za dalji postupak.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.