Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKada dođe do prodaje pravnog lica koje je bilo u stečaju na osnovu ugovora o kupoprodaji stečajnog dužnika kao pravnog lica, sa kojim datumom se vrši presek prebacivanja obaveza na PIB stečajne mase, danom ugovora ili rešenjem obustavljanja stečajnog postupka?
U slučaju prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, stečajni postupak u odnosu na stečajnog dužnika se obustavlja. Novac dobijen prodajom stečajnog dužnika kao pravnog lica, kao i imovina koja nije bila predmet procene (vezano za prodaju), ulaze u stečajnu masu u odnosu na koju se stečajni postupak nastavlja. Ugovor o prodaji dužnika kao pravnog lica mora da sadrži osim bitnih elemenata ugovora i sve pojedinosti koje se odnose na predmetnu prodaju, u skladu sa članom 136. Zakona o stečaju.
Nakon pravosnažnosti rešenja o obustavljanju stečajnog postupka u odnosu na stečajnog dužnika iz razloga njegove prodaje kao pravnog lica, stečajni dužnik postaje aktivno pravno lice bez obaveza po prijavama potraživanja i obaveza koje su nastale do dana prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica. Dakle, sve obaveze nastale do momenta prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica se namiruju iz stečajne mase sa PIB stečajne mase. Stečajni sudija će rešenjem konstatovati da je prodaja izvršena i naložiti odgovarajućem registru upis prava svojine i brisanje tereta nastalih pre izvršene prodaje, odnosno upis drugih prava stečenih prodajom. Navedeno rešenje sa dokazom o uplati novčanog iznosa je osnov za sticanje i upis prava svojine kupca, bez obzira na ranije upise i bez tereta, kao i bez ikakvih obaveza nastalih pre izvršene kupoprodaje, uključujući i poreske obaveze i obaveze prema privrednim subjektima pružaocima usluga od opšteg interesa koje se odnose na kupljenu imovinu. Rešenje se objavljuje na oglasnoj i elektronskoj tabli suda i dostavlja razlučnim odnosno založnim poveriocima. Žalbu mogu podneti sva zainteresovana lica u skladu sa članom 133. stav 13. Zakona o stečaju.
Članom 10. stav 7. tačka 1 Zakona o porezima na imovinu, propisano je da poreska obaveza nastaje danom sticanja prava:
- kada je osnov sticanja pravni posao - dan zaključenja pravnog posla osim, kada se pravo stiče na nepokretnosti kao budućoj stvari, danom sticanja prava smatra se dan primopredaje, odnosno dan stupanja u posed te nepokretnosti ;
- kada je osnov sticanja ugovor o doživotnom izdržavanju, danom sticanja prava smatra se dan smrti primaoca izdržavanja, u propisanim slučajevima kada je doživotno izdržavanje ugovoreno;
- kada je osnov sticanja ugovor o statusnoj promeni – dan registracije statusne promene, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija.
Članom 10. stav 7. tačka 2 Zakona o porezima na imovinu, propisano je da poreska obaveza nastaje danom pravosnažnosti akta nadležnog organa uprave ili drugog organa ili lica sa javnim ovlašćenjem, odnosno odluka suda.
S obzirom da Zakon o porezima na imovinu ne precizira dan nastanka poreske obaveze u slučaju prodaje dužnika kao pravnog lica (da li je to dan zaključenja ugovora ili dan pravosnažnosti rešenja), a u skladu sa odredbama člana 133. stav 13. Zakona o stečaju, smatramo da je poreska obaveza „kupca stečajnog dužnika kao pravnog lica“ nastala pravosnažnošću rešenja suda kojim se konstatuje da je prodaja izvršena i koje je sa dokazom o uplati novčanog iznosa osnov za sticanje i upis prava svojine.
Sve obaveze nastale do momenta prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica se namiruju iz stečajne mase sa PIB stečajne mase. Prema odredbi člana 20. stav 4. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, izmirenje poreske obaveze lica u stečaju uređeno zakonom kojim se uređuje stečaj, poreske obaveze za lice koje je kao stečajni dužnik prodato izmiruje stečajna masa u odnosu na koju se stečajni postupak nastavlja.
Pogledaj/preuzmi:
Misljenje Ministarstva finansija_stecaj nastanak obaveze.pdf
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Fizičko lice ima dug za porez na imovinu i potrebno je u skladu sa zakonom sredstvo obezbedjenja da bi se licu odobrilo odloženo plaćanje poreskih obaveze (reprogram). Fizičko lice je podnelo zahtev da kao sredstvo obezbeđenja stavi hipoteku na nepokretnost/ kuću drugog fizičkog lica. Koji je postupak u konkretnom slučaju kada poreski dug nije na ime vlasnika nepokretnosti nad kojom bi se stavila hipoteka?
Članom 74. stav 3. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da ako se dugovani porez obezbeđuje hipotekom na nepokretnosti, tržišna vrednost sredstva obezbeđenja ne može biti manje od 120% visine dugovanog poreza čija se naplata obezbeđuje.
Ako se od dužnika, kao sredstvo obezbeđenja naplate, zahteva upis hipoteke na nepokretnosti, lokalna poreska administracija opredeljuje dužnikovu konkretnu nepokretnost ili više njih vodeći računa da nepokretnost nije opterećena hipotekom u korist drugog poverioca, da njena tržišna vrednost nije manja od 120% iznosa dugovanog poreza, kao i da se prinudna naplata iz te nepokretnosti njenom prodajom, za slučaj da dužnik ne poštuje odobrenu dinamiku plaćanja dospelog duga i propisane rokove za plaćanje tekućih obaveza, može efikasno izvršiti.
Pored sačinjavanja i potpisivanja zapisnika o usaglašavanju stanja sa poreskim obveznikom na određeni dan, sa kojim se traži odlaganje plaćanja dugovanog poreza, LPA je takođe u obavezi da javnom beležniku dostavi i obaveštenje u formi dopisa kojim se javni beležnik obaveštava da se kao sredstvo obzbeđenja naplate dugovanog poreza prihvata jemstvo drugog lica koje je vlasnik imovine, hipoteka na konkretnoj nepokretnosti, iznos ukupnog duga koji se obezbeđuje i broj rata na koji se odlaže plaćanje dugovanog poreza.
Odredbama člana 22. stav 1. Zakonom o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova (“Službeni glasnik RS” 41/18 i 95/18), javni beležnik po službenoj dužnosti dostavlja Službi za katastar nepokretnosti ispravu koja predstavlja pravni osnov za upis promene u katastru u roku od 24 časa od trenutka sastavljanja, potvrđivanja, odnosno overavanja javno beležničke isprave u skladu sa članom 23. istog zakona.
Kada je u pitanju jemstvo drugog lica koje je vlasnik imovine, kao sredstvo obezbeđenja plaćanja, da bi se ponuđena nepokretnost mogla prihvatiti kao kvalitetno sredstvo obezbeđenja nema posebnih uslova u odnosu na hipoteku na nepokretnosti samog poreskog obveznika. Potrebno je da jemac bude vlasnik imovine na kojoj će se upisati prioritetna hipoteka na ime odlaganja plaćanja dugovanog poreza poreskog obveznika, zatim da se u postupku odlaganja uz zahtev dostavi i procena predmetne nepokretnosti, čija procenjena vrednost nije manja od 120% iznosa dugovanog poreza. Nakon upisa tereta na ime odlaganja dugovanog poreza, što se konstatuje uvidom u prepis lista nepokretnosti, sačinjava se sporazum/rešenje o odlaganju plaćanja dugovanog poreza.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Koji akt donosi lokalna poreska administracija u slučaju kada dobije zahtev od organa za imovinsko pravne odnose, njene jedinice lokalne samouprave, za dostavljanje akta o tržišnoj vrednosti građevinskog zemljišta, a kako je propisano Zakonom o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu ("S. glasnik RS", br. 64/2015 i 9/2020) i na koji način postupiti po zahtevu?
Obaveze lokalne poreske administracije u vezi utvrđivanje visine naknade za konverziju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu, uređene su odredbama člana 3. Zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu.
Članom 3. predmetnog zakona, propisano je da visinu naknade za konverziju utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan za imovinsko pravne odnose, u skladu sa aktom o utvrđivanju prosečne cene kvadratnog metra građevinskog zemljišta po zonama za utvrđivanje poreza na imovinu, donetim od strane jedinice lokalne samouprave, u skladu sa propisom kojim se uređuje porez na imovinu, na teritoriji na kojoj se nalazi građevinsko zemljište za koje je podnet zahtev za konverziju i sprovedenog postupka u skladu sa ovim zakonom. Tako utvrđena naknada predstavlja tržišnu vrednost predmetnog građevinskog zemljišta.
Visina naknade iz stava 1. ovog člana može se umanjiti u skladu sa uslovima propisanim ovim zakonom i propisima o kontroli državne pomoći.
Shodno navedenom, na zahtev organa za imovinskopravne odnose, lokalna poreska administracija dostavlja podatke o pripadajućoj zoni i prosečnoj ceni kvadratnog metra građevinskog zemljišta iz Odluke o utvrđivanju prosečnih cena kvadratnog metra građevinskog zemljišta u zoni na teritoriji opštine koja se koristi za utvrđivanje poreza na imovinu.
Pogledaj/preuzmi:
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Lokalnoj poreskoj administraciji je dostavljeno rešenje drugostepenog organa, kojim je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. U rešenju, drugostepeni organ nalaže prvostepenom organu da donese novi poresko-upravni akt. Razlozi za prihvatanje žalbe su - nisu dostavljeni svi dokazi (dostavnice, analitičke kartice i sl), a koje prvostepeni organ poseduje i smatra da je osnovano rađena prinudna naplata. Na koji način sprovesti rešenje drugostepenog organa, u daljem sprovođenju postupka po žalbi ako je dug već naplaćen?
Poništavanje poreskog upravnog akta u poreskom postupku uređeno je članom 152. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji,a u stavu 3. navodi se:
“Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog poreskog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni poreski organ, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeni poreski upravni akt i vratiti predmet prvostepenom poreskom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ dužan je da svojim rešenjem ukaže prvostepenom poreskom organu u kojem pogledu treba da dopuni postupak, a prvostepeni organ dužan je da u svemu postupi po drugostepenom rešenju i da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 40 dana od dana prijema drugostepenog rešenja, donese novo rešenje”.
Shodno navedenom, smatramo da na osnovu stava drugostepenog organa, s obzirom da se više ne radi o postupku prinudne naplate i da se obvezniku ne može ponovo nalagati uplatu obaveze koja je već plaćena, prvostepeni organ u ponovnom postupku može sačiniti – zapisnik u kome bi se konstatovalo postupanje prvostepenog organa po nalozima iz drugostepenog rešenja, sa konstatacijom da je obaveza plaćena. Zapisnik se donosi u skladu sa članom 63. Zakona o opštem upravnom postupku.
Pogledaj/preuzmi:
Primer zapisnika_ponovni postupak.doc
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Na koji način i kojim fizičkim licima utvrditi poresku obavezu poreza na imovinu na nepokretnosti, u slučajevima kada je utvrđeno na osnovu baze podataka da je poreski obveznik preminuo, da ne postoje ostavinska rešenja u bazi javnih beležnika, niti postoji podatak o licima koji su korisnici navedenih nepokretnosti, niti je poreski organ obavio terensku posetu i utvrdio na osnovu nje novo činjeničko stanje od značaja za oporezivanje?
Ispunjenje poreske obaveze u slučaju smrti fizičkog lica uređena je odredbama člana 22. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Smrću poreskog obveznika prestaje njegova poreska obaveza. Poresku obavezu preminulog lica ispunjavaju naslednici, u okviru vrednosti nasleđene imovine i u srazmeri sa udelom pojedinog naslednika, u momentu prihvatanja nasledstva.
Svi postupci u odnosu na preminulo fizičko lice se obustavljaju danom smrti u skladu sa članom 45. Zakona o opštem upravnom postupku. Ukoliko je poreski organ donosio akta u poreskom postupku nakon smrti poreskog obveznika, na njegov JMBG, doneta su neosnovano i potrebno ih je stornirati u poreskom računovodstvu.
Ukoliko nije bilo ostavinske rasprave i rešeno pitanje zaostavštine, od dana smrti, obveznik poreza na imovinu na prava na nepokretnosti preminulog obveznika je držalac nepokretnosti. Obaveza je, dakle, držaoca nepokretnosti da lokalnoj poreskoj administraciji prema mestu gde se nepokretnost nalazi, dostavi dokaz o smrti poreskog obveznika i da podnese poresku prijavu PPI-2 za utvrđivanje poreza na imovinu, na svoje ime.
Sama činjenica da će držaoci takvih nepokretnosti dobiti rešenja o utvrđivanju obaveze bez poreskog kredita na preminulo lice, u velikom broju slučajeva će uticati da držaoci, kao poreski obveznici, dođu u poreski organ da rasprave stanje i podnesu poresku prijavu na svoje ime.
Poreski organ može u postupku da preduzme i sledeće radnje radi utvrđivanja novog činjeničkog stanja značajnog za oporezivanje, i to :
- dostavi poziv na adresu nepokretnosti;
- od nadležnog suda zatražiti dostavljanje ostavinskog rešenja ili podatka da li je podnet zahtev za pokretanje ostavinske rasprave;
- pošalje dopise drugim organima i organizacijama čije usluge koriste građani opštine koji bi mogli da pomognu u prikupljanju podataka koji su od značaja za postupak (EDB, PTT, komunalna preduzeća i sl.);
- odlazak na teren.
Shodno navedenom, preporuka je da poreski organ sačini službenu belešku o utvrđivanju činjeničnog stanja od značaja za oporezivanje, u kojoj će konstatovati i oceniti dokaze kojima raspolaže u smislu utvrđivanja tačnog stanja i utvrđivanja obaveza obveznicima koji imaju oporeziva prava.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.