Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li je za stavljanje klauzule o pravosnažnosti nadležna organizaciona jedinica koja je donela rešenje u prvom stepenu ili Odsek za opštu upravu, u okviru kojeg se nalazi opštinska arhiva?
Budući da organizaciona jedinica koja je donela rešenje u prvom stepenu, raspolaže svim podacima relevantnim za utvrđivanje pravosnažnosti rešenja koje je donela (kada je počeo da teče, odnosno kada je istekao rok za žalbu, da li je žalba uložena, da li se stranka odrekla prava na žalbu, kog datuma je rešenje postalo pravosnažno), po našem mišljenju ta jedinica i treba da utvrdi da li je i kada je neko rešenje postalo pravosnažno, odnosno da stavi klauzulu pravosnažnosti koju potpisuje ovlašćeno lice koje je za to odgovorno.
Zakon o opštem upravnom postupku sadrži samo načelo pravosnažnosti (član 14.), ali ne određuje ko i na koji način tu pravosnažnost utvrđuje. Delokrug organizacionih jedinica u lokalnoj upravi uređuje se pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji lokalne uprave, tako da se i ovo pitanje može, eventualno, precizirati tim pravilnikom.
Kako postupati u slučaju ozakonjenja kada je vlasniku predmetnog objekta potrebna saglasnost suvlasnika na parceli, ali je suvlasnik preminuo još 1992. godine, a ostavinski postupak nije sproveden, jer su suvlasnici nepoznati organi koji postupak sprovodi?
Prema odredbama Zakona o ozakonjenju objekata, članom 10. stav 6 propisano je da kada je predmet ozakonjenja objekat izgrađen na građevinskom zemljištu na kome postoji pravo susvojine, kao dokaz o odgovarajućem pravu dostavlja se i pismena saglasnost svih suvlasnika.
Dakle, saglasnost suvlasnika je neophodna za sprovodjenje postupka ozakonjenja.
Kako, u konkretnom slučaju, saglasnost suvlasnika u ovom trenutku ne postoji, jer su isti nepoznati organu koji postupak sprovodi, i kako ostavina još uvek nije završena prema našem mišljenju potrebno je da se postupak ozakonjenja prekine do dobijanja saglasnosti svih suvlasnika.
Činjenjica da su oni nepoznati organu, da ostavina nije rešena, da je suvlasnik preminuo još 1992. godine ne daje mogućnost da se postupak nastavi na bilo koji način. Iako je Zakonom o ozakonjenju objekata određeno da je ozakonjenje javni interes za Republiku Srbiju u ovim postupcima se ne mogu primenjivati odredbe Zakona o opštem upravnom postupku koje se odnose na privremenog zastupnika strankama, i organ je u obavezi da sačeka sa postupkom dok se ne pojave pravne sledbenici i saglase sa predlogom za ozakonjenje.
Da li može da se vodi postupak za utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu ako objekat ima upotrebnu dozvolu?
Saglasno čl.105. st.1. i 3. Zakona o planiranju i izgradnji, za ovaj objekat je moguće utvrditi ZRU.
Član 105. st. 1. kaže da vlasnik objekta, odnosno posebnog fizičkog dela objekta koji nije upisan kao nosilac prava korišćenja na građevinskom zemljištu na kome je taj objekat, odnosno deo objekta izgrađen, stiče pravo svojine na katastarskoj parceli na kome je taj objekat izgrađen, u cilju uspostavljanja jedinstva nepokretnosti iz člana 106. ovog zakona.
Stav 3. kaže upis prava svojine na građevinskom zemljištu iz st. 1. i 2. ovog člana vrši se na osnovu rešenja iz člana 70. ovog zakona. Organ nadležan za imovinsko-pravne poslove, po pravnosnažnosti, dostavlja to rešenje po službenoj dužnosti organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra.
Ovaj član govori da svaki vlasnik objekta, bez obzira na pravni status objekta, stiče pravo svojine na katastarskoj parceli na kojoj se taj objekat nalazi a radi upostavljanja pravnog jedinstava.
U skladu sa čl. 105. Stav 1. u cilju uspostavljanja jedinstva nepokretnosti iz čl.106. Zakona, potrebno je sprovesti postupak utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu, s tim da je zemljište za redovnu upotrebu objekta, zemljište ispod objekta i zemljište oko objekta, a koje ispunjava uslove za građevinsku parcelu shodno čl. 70. stav 1.
Da li zaposleni koji je najpre radio u upravi, a zatim prešao u ustanovu ima pravo na ukupan minuli rad, s obzirom da je ustanova u koju je prešao osnovana od strane JLS i svi se finansiraju iz budžeta JLS? Da li zaposleni koji menjaju radna mesta, odnosno iz jedne ustanove pređu da rade u drugu ili u lokalnoj samoupravi, imaju pravo na ukupan minuli rad, s obzirom da su sve ustanove indirektni korisnici budžeta?
Po pitanju računanja dodatka na platu po osnovu godina provedenih na radu (minuli rad) u organima lokalne samouprave, navodimo da je članom 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave predviđeno da zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji. Pravo na minuli rad ostvaruje se i za godine rada kod poslodavca od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene. Zaposleni ostvaruje pravo na minuli rad i za godine rada provedene u organima ranijih saveznih država čiji je pravni sledbenik Republika Srbija, a koji su usled promene državnog uređenja prestali da postoje. Pravo na minuli rad u skladu sa ovim članom, ostvaruju zaposleni počev od 22. marta 2019. godine.
Dakle, zaposleni u organima lokalne samouprave ne ostvaruju pravo na minuli rad za godine rada provedene u ustanovama koje osniva lokalna samouprava.
Po pitanju računanja dodatka na platu po osnovu godina provedenih na radu (minuli rad) u ustanovama koje osniva lokalna samouprava pravimo razliku u odnosu na to o kojoj ustanovi se radi. Opšte pravilo dato je u Zakonu u radu i kaže da zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca (u daljem tekstu: minuli rad) - najmanje 0,4% od osnovice. Pri obračunu minulog rada računa se i vreme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca prethodnika iz člana 147. ovog zakona, kao i kod povezanih lica sa poslodavcem u skladu sa zakonom.
Dalje se ovo pravo može urediti kolektivnim ugovorima.
U ustanovama kulture koje osniva jedinica lokalne samouprave računanje minulog rada regulisano je članom 25. Posebnog kolektivnog ugovora za ustanove kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave u kome se kaže da zaposleni ima pravo na dodatak na platu po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada, ostvarenog u radnom odnosu kod poslodavca – 0,4% od osnovice. Poslodavac u smislu stava 1. tačka 4) ovog člana je ustanova kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, pod uslovima propisanim zakonom. Dakle, zaposleni u ustanovama kulture imaju pravo na minuli rad za godine rada provedene u ustanovi kulture u kojoj rade i u drugim ustanovama kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, a nemaju pravo na minuli rad za godine rada provedene u organima lokalne samouprave.
U ustanovama predškolskog vaspitanja i obrazovanja računanje minulog rada regulisano je članom 38. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene ustanovama predškolskog vaspitanja i obrazovanja čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave u kome se kaže da zaposleni ima pravo na dodatak na platu u skladu sa zakonom za vreme provedeno u radnom odnosu (minuli rad) – u visini od 0,4% od osnovice, za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca. Poslodavcem, u ovom smislu, smatra se predškolska ustanova i osnovna škola kao ustanove koje su utvrđene odgovarajućom mrežom ustanova kao planskim aktom koji donosi osnivač, odnosno konkursom koji se raspisuje svake školske godine za upis, odnosno prijem u ove ustanove u skladu sa odgovarajućim zakonom, imajući u vidu jedinstveni sistem prosvete, koji se finansiraju iz budžetskih sredstava. Dakle, zaposleni u ustanovama predškolskog vaspitanja i obrazovanja takođe nemaju pravo minuli rad za godine rada u organima lokalne samouprave.
U zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave pravo na minuli rad regulisano je članom 95. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave u kome se kaže da zaposleni ima pravo na dodatak na platu po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca – 0,4% od osnovice. Dakle, zaposleni u zdravstvenim ustanovama imaju pravo na minuli rad samo za godine rada provedene u zdravstvenoj ustanovi u kojoj rade i nemaju pravo na minuli rad za godine provedene u organima lokalne samouprave.
U ustanovama socijalne zaštite čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave pravo na minuli rad regulisano je članom 60. Posebnog kolektivnog ugovora za socijalnu zaštitu u Republici Srbiji u kome se kaže da da zaposleni ima pravo na dodatak na platu za vreme provedenog u radnom odnosu (za minuli rad) – 0,4% od osnovice za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu u ustanovama socijalne zaštite. Dakle, ni zaposleni u ustanova socijalne zaštite čiji je osnivač lokalna samouprava nemaju pravo na minuli rad za godine provedene u radu u organima lokalne samouprave.
Napominjemo da jedinice lokalne samouprave, kao i ustanove čiji su osnivači lokalne samouprave, mogu zaključivati pojedinačne kolektivne ugovore i utvrditi pravo na minuli rad šire od posebnih kolektivnih ugovora.
Da li i na koji način JLS može od svojih sredstava da izvrši popravku protivgradne lansirne stanice kako bi se stavila u rad?
Zakon o odbrani od grada („Sl. glasnik RS“, br. 54/2015) u članu 16. navodi da Republika Srbija finansira mreže lansirnih stanica i angažovanje izvršilaca za delovanje na gradonosne oblake-strelce na lansirnim stanicama odnosno da se sredstva za finansiranje sistema odbrane od grada obezbeđuju u budžetu Republike Srbije. Samim tim, JLS nemaju pravo da finansiraju navedeno i nažalost, mislimo da za sada ne postoji način da lokalne samouprave sufinansiraju ili finansiraju protivgradne strelce, dok je ovakav Zakon na snazi.