Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Obrazovanje, kultura, omladina i sport

Škola za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju dostavila je Interresornoj komisiji obaveštenje o prestanku pružanja usluge dodatne podrške za nekoliko učenika iako je Tim za pružanje dodatne defektološke podrške škole za decu sa smetnjama u razvoju smatrao da je neophodno nastaviti sa časovima podrške. Učenici pohađaju redovnu školu i dolazili su na defektološku podršku u školu za decu sa smetnjama u razvoju na osnovu mišljenja Interresorne komisije. Razlog prestanka pružanja podrške je nezainteresovanost roditelja da dovode decu na tretmane u školu. U obaveštenju koje je škola dostavila pozivaju se na član 7. Pravilnika o kriterijumima i standardima pružanja dodatne podrške u obrazovanju dece, učenika i odraslih sa smetnjama u razvoju i invaliditetom u vaspitnoj grupi, odnosno drugoj školi i porodici (,,Sl. glasnik RS" br. 70/2018). Da li komisija može još nešto da uradi u ovim slučajevima kada je podrška predložena, a nije realizovana i ne postoji zahtev za novom podrškom?

Škola za učenike sa smetnjama u razvoju je, postupajući u skladu sa Pravilnikom o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom, čl.10, obavestila IRK o prestanku podrške, uz obrazloženje.

Osvrnućemo se na deo u kojem navodite da se to desilo „iako je Tim za pružanje dodatne defektološke podrške smatrao da je neophodno nastaviti sa časovima podrške“.

Prema Pravilniku o kriterijumima i standardima pružanja dodatne podrške u obrazovanju dece, učenika i odraslih sa smetnjama u razvoju i invaliditetom u vaspitnoj grupi, odnosno drugoj školi i porodici („Službeni glasnik RS“, br.70/2018), čl. 3, stav 4: „Dodatna podrška iz stava 1. tačka 1) ovog člana i iz stava 2. ovog člana ostvaruje se na osnovu mišljenja interresorne komisije i planira se u okviru individualnog obrazovnog plana deteta, učenika i odraslog, u skladu sa propisima.“ Iz ove odredbe dalje sledi da procenu potreba za ovom vrstom dodatne podrške donosi tim za dodatnu podršku učeniku, dakle tzv. IOP tim škole koju učenik pohađa.

U pogledu okolnosti da su u pitanju učenici koji pohađaju redovnu školu dolazili na defektološku podršku u školu za učenike sa smetnjama u razvoju, na osnovu mišljenja Interresorne komisije, skrećemo pažnju da ovakav način organizovanja dodatne podrške nije u duhu dobre inkluzivne prakse. Isti pravilnik članom 5. stav 1. uređuje gde se pruža ova vrsta dodatne podrške: „Dodatna podrška se pruža u ustanovi koju pohađa dete, učenik ili odrasli, a izuzetno u drugoj ustanovi ili porodici, u skladu sa najboljim interesom korisnika.“

U ovoj situaciji, IRK može da deluje savetodavno, da uputi Tim za dodatnu defektološku podršku na saradnju sa timom za dodatnu podršku učeniku iz škole koju učenik pohađa (roditelj je član ovog tima), kako bi zajedno evaluirali efekte ovog vida dodatne podrške i, ukoliko procene da je neophodna učenicima, organizuju rad tako da ovu podršku učenici dobijaju u školi koju pohađaju.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Poreskom obvezniku, koji je preduzetnik, doneto je rešenje o prinudnoj naplati iz novčanih sredstava sa računa poreskog obveznika na koje je uložena žalba. U rešenju su dospele obaveze za plaćanje po osnovu naknade za zaštitu i unapređenje životne sredine i poreza na imovinu obveznika koji ne vode poslovne knjige. Poreska prijava za porez na imovinu je po osnovu JMBG poreskog obveznika. Da li je ispravno doneti rešenje o prinudnoj naplati i skinuti novac sa računa, s obzirom na to da se poreska prijava odnosi na ličnu imovinu preduzetnika i vodi se po JMBG-u a ne poi PIB -u?

Prema odredbama člana 78. stav 1. tačka 1. i člana 82. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji („Sl. glasnik RS“, br. 80/2002, 84/2022 -ispr.23/2003 – ispr. …112/2015,15/2016, 30/ 2018, 95/2018, 86/2019, 144/2020 i 96/2021) pokretanje postupka prinudne naplate ima za posledicu naplatu iz celokupne imovine poreskog obveznika, osim stvari i lica koji su zakonom izuzeti iz izvršenja.

U skladu sa članom 83.  Zakona o privrednim društvima ( „Sl. glasnik RS“ , br. 36/2011,99/2011, 83/2014 -dr.zakon, 5/2015,44/2018, 95/2018, 91/2019 i 109/2021 ) preduzetnik je poslovno sposobno fizičko lice koje obavlja delatnost u cilju ostvarivanja prihoda i koje je kao takvo registrovano u skladu sa zakonom o registraciji.  Članom 85. istog zakona kojim se definiše imovina i odgovornost preduzetnika za obaveze propisuje se da preduzetnik za sve obaveze nastale u vezi sa obavljanjem svoje delatnosti odgovara celokupnom svojom imovinom i u tu imovinu ulazi i imovina koju stiče u vezi sa obavljanjem delatnosti. Odgovornost za te obaveze ne prestaje brisanjem preduzetnika iz registra.

Shodno tome, preduzetnik je fizičko lice koje samostalno obavlja delatnost pri čemu preduzetnička radnja nema subjektivitet pravnog lica i neodvojiva je od subjektiviteta osnivača, fizičkog lica. U tom smislu je i imovina preduzetnika celovita: čini je imovina koju stiče u vezi sa obavljanjem delatnosti i izvan obavljanja delatnosti. Preduzetnik odgovara lično i celom svojom imovinom i to neograničeno za obaveze koje nastanu iz obavljanja delatnosti, kao i za obaveze koje nisu vezane za obavljanje delatnosti.

U skladu sa navedenim, smatramo da je Rešenje o prinudnoj naplati ispravno doneto, a nakon sačinjavanja Zapisnika o učešću stranke u postupku po žalbi, ukoliko obveznik ne odustane od žalbe, istu treba sa izjašnjenjem i spisima predmeta proslediti drugostepenom organu na odlučivanje.

Vidi: Mišljenje Minstarstva finansija-blokada preduzetnika.pdf

Sistem lokalne samouprave

Direktorica Ustanove kulture je navršila 20 godina radnog staža. Od tih 20 godina provedenih u radnom odnosu jedan period je radila u privredi, zatim u predškolskoj ustanovi, turističkoj organizaciji čiji je osnivač opština i zadnjih godinu dana u ustanovi kulture. Podnela je zahtev za isplatu jubilarne nagrade. Da li ona ima pravo na isplatu obzirom da je za ovih 20 godina radnog staža radila kod različitih poslodavaca?

Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:

“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:

  • Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
  • Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
  • Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
  • Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
  • Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.

Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. 

U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.

Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava

Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.

Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.

S obzirom na sve navedeno, jubilarna nagrada se ostvaruje samo za godine rada provedene u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave. Radni staž ostvaren u ustanovama i javnim preduzećima ne računa se za jubilarnu nagradu.

Sistem lokalne samouprave

Da li na osnovu člana 51. stava 1. tačke 6. Kolektivnog ugovora za zaposlene u organima opštine koji je identičan sa članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave (,,Sl.glasnik RS'' br.38/2019 i 55/2020), zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć usled smrti člana uže porodice ako je preminulo lice bilo korisnik starosne penzije?

Članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave propisano je da zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć, za slučaj:

1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice ili teže povrede zaposlenog,

2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice,

3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog,

4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog,

5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice,

6) pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice,

7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja - do visine mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ukoliko deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi,

8) pomoć zbog uništenja ili oštećenja imovine, elementarnih i drugih vanrednih događaja - do visine neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana,

9) rođenja deteta zaposlenog - u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike,

10) pomoć zaposlenoj za vantelesnu oplodnju - najviše do tri prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a na osnovu uredne dokumentacije,

11) drugu solidarnu pomoć za poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenog u skladu sa merilima propisanim opštim aktom poslodavca i raspoloživim finansijskim sredstvima.

Stavom 5. istog člana propisano je da pravo iz stava 1. ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada u trenutku podnošenja zahteva, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije.

S tim u vezi, u konkretnom slučaju, ukazujemo da pravo na solidarnu pomoć zaposleni može da ostvari za slučaj utvrđen u članu 51. stav 1. tačka 6) PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, odnosno za slučaj smrti člana uže porodice, imajući u vidu da se ograničenje za ostvarivanje ovog prava propisano stavom 5. navedenog člana, odnosi na članove uže porodice koji u momentu podnošenja zahteva, ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije i to su slučajevi duže ili teže člana uže porodice zaposlenog (tačka 1), nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju člana uže porodice zaposlenog (tačka 2), nabavke lekova za člana uže porodice (tačka 5).

S obzirom da se u slučaju iz tačke 6) stava 1. člana 51. PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, radi o pomoći po osnovu činjenice smrti člana uže porodice, koji u momentu kada zaposleni podnosi zahtev za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, više ne ostvaruje prava po osnovu radnog odnosa, odnosno ne prima novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili penziju, mišljenja smo da nema smetnji da zaposleni ostvari pravo na solidarnu pomoć za slučaj smrti člana uže porodice.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Da li se Odluka o visini naknade za korišćenje javnih površina donosi svake godine, odnosno da li se za 2022. godinu donosi odluka, iako je naknada ista kao u 2021. godini?

Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara („Sl. glasnik RS“, br. 95/2018, 49/2019, 86/2019 – usklađeni din.izn., 156/2020 – usklađeni din.izn. i 15/2021-dop.usklađeni din. iznosi)  uređuju se naknade za korišćenje javnih površina.

Vrste naknade za korišćenje javne površine, u skladu sa članom 236. su:  naknada za korišćenje prostora na javnoj površini u poslovne i druge svrhe, osim radi prodaje štampe, knjiga i drugih publikacija, proizvoda starih i umetničkih zanata i domaće radinosti; naknada za korišćenje javne površine za oglašavanje za sopstvene potrebe i za potrebe drugih lica, kao i za korišćenje površine i objekta za oglašavanje za sopstvene potrebe i za potrebe drugih lica kojim se vrši neposredni uticaj na raspoloživost, kvalitet ili neku drugu osobinu javne površine, za koje dozvolu izdaje nadležni organ jedinice lokalne samouprave; naknada za korišćenje javne površine po osnovu zauzeća građevinskim materijalom i za izvođenje građevinskih radova i izgradnju.

Pod korišćenjem prostora na javnoj površini u poslovne i druge svrhe, smatra se zauzeće javne površine:

  • objektom privremenog korišćenja: kiosk, tezga, bašta, aparat za sladoled, bankomat, automat za prodaju štampe, pokretni objekat za prodaju robe na malo i vršenje zanatskih i drugih usluga, montažni objekat za obavljanje delatnosti javnih komunalnih preduzeća, telefonska govornica i slični objekti, bašta ugostiteljskog objekta;
  • za zabavni park, cirkus, sportske terene, za održavanje koncerata, festivala i drugih manifestacija, za održavanje sportskih priredbi, za objekte i stanice za iznajmljivanje bicikla, za korišćenje posebno obeleženog prostora za teretno vozilo za snabdevanje, odnosno za početnu obuku vozača i drugo.

Korišćenje prostora na javnoj površini u poslovne i druge svrhe odnosi se na privremeno korišćenje prostora na javnoj površini i ne obuhvata korišćenje trajnog karaktera izgradnjom objekata infrastrukture.

Javna površina u smislu ovog zakona jeste površina utvrđena planskim dokumentom jedinice lokalne samouprave koja je dostupna svim korisnicima pod jednakim uslovima: javna saobraćajna površina (put, ulica, pešačka zona i sl.); trg; javna zelena površina (park, skver, gradska šuma i sl.); - javna površina bloka (parkovski uređene površine i saobraćajne površine).

Obveznik naknade za korišćenje javne površine po članu 237. je korisnik javne površine.

Osnovica naknade u skladu sa članom 238. za korišćenje prostora na javnoj površini je površina korišćenog prostora izražena u metrima kvadratnim (m2).

Članom 239. ovog zakona regulisana je visina naknade. Najviši iznos naknade za korišćenje javne površine propisan je u Prilogu 12. ovog zakona. Kriterijumi za propisivanje visine naknada su: vreme korišćenja prostora, zona u kojoj se nalazi prostor koji se koristi, ukoliko je zona utvrđena aktom jedinice lokalne samouprave, kao i tehničko-upotrebne karakteristike objekta, ukoliko se javna površina koristi za postavljanje objekata.

Aktom skupštine jedinice lokalne samouprave utvrđuje se visina naknade u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, olakšice, način dostavljanja i sadržaj podataka o korišćenju javne površine nadležnom organu koji utvrđuje obavezu plaćanja naknade.

Način utvrđivanja i plaćanja u skladu sa članom 240. vrši se prema površini korišćenog prostora, srazmerno vremenu korišćenja tog prostora ili prema tehničko-upotrebnim karakteristikama objekta.

Naknadu utvrđuje organ jedinice lokalne samouprave nadležan za utvrđivanje, kontrolu i naplatu javnih prihoda rešenjem.

Plaćanje naknade za korišćenje javnih površina oslobođeni su po članu 241. direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava.

Prihodi ostvareni od naknade za korišćenje javnih površina pripadaju budžetu jedinica lokalne samouprave po članu 242. Zakona.

Izvorni prihodi jedinice lokalne samouprave u skladu sa članom 6. Zakona o finansiranju lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS“, br. 62/2006, 47/2011, 93/2012,99/2013 – usklađ. din.iznos, 126/2020 – usklađeni din.iznosi…111/2021 – dr.zakoni) su između ostalih i naknade za korišćenje javnih dobara, u skladu sa zakonom.

U skladu sa članom 7. ovog zakona stope izvornih prihoda, kao i način i merila za određivanje visine lokalnih taksi i naknada utvrđuje skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom, u skladu sa zakonom.

Odluka iz stava 1. ovog člana donosi se nakon održavanja javne rasprave, a može se menjati najviše jedanput godišnje, i to u postupku utvrđivanja budžeta jedinice lokalne samouprave za narednu godinu.

Izuzetno, odluka iz stava 1. ovog člana može se izmeniti i u slučaju donošenja, odnosno izmene zakona ili drugog propisa kojim se uređuju izvorni prihodi jedinice lokalne samouprave.

Odluka se objavljuje na način na koji se objavljuju akti jedinice lokalne samouprave.

Jedinica lokalne samouprave svake godine vrši usklađivanje i donosi novu Odluku o naknadama za korišćenje javnih površina, u slučajevima kada postoje promene u visinama naknade, osnovici, vrsti naknade, kriterijumima, ukoliko je važeća odluka sa ograničenim vremenskim periodom trajanja i slično, a u skladu sa Zakonom o finansiranju lokalne samouprave i Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara. U drugim slučajevima, odnosno kada ne postoje promene u visini naknade, a važeća Odluka nije ograničenog trajanja, nije potrebno da JLS svake godine donosi Odluku o visini naknade za korišćenje javnih površina.