Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeU pitanju je klijent koji se bavi advokaturom podneo lokalnoj poreskoj administraciji zahtev za otpis duga za lokalnu komunalnu taksu za isticanje firme na poslovnom prostoru zbog apsolutne zastarelosti, obzirom da je nadležnost za administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave preuzela 2009. godine. Obvezniku je blokiran račun kod Narodne banke Srbije za dug po navedenom osnovu, u skladu sa rešenjima Ministarstva finansija - Poreske uprave u Kruševcu, iz 2005. i 2008. godine. Obzirom da lokalna poreska administracija ne poseduje nikakvu dokumentaciju u vezi ovog predmeta i da je blokada računa ovog klijenta izvršena po osnovu rešenja koja su doneta od strane Poreske uprave, postavlja se pitanje nadležnosti u slučaju eventualnog povlačenja blokade računa. S tim u vezi, ko je nadležan za postupanje u konkretnom slučaju? Da li zastarelost teče na iznos za koji je blokiran račun kod Narodne banke Srbije? Koji organ bi bio nadležan za odlučivanje po eventualnom zahtevu stranke za otpis duga zbog apsolutne zastarelosti?
Odgovor na prvo pitanje: Obzirom da je rešenje o prinudnoj naplati donela Poreska uprava, koja je u registru Narodne banke Srbije (NBS) upisana kao organ po čijem nalogu se vrši prinudna naplata (bez obzira što bi se posle 2009. godine sredstva po eventualnoj naplati prenela u budžet jedinica lokalnih samouprava), potrebno je da se obveznik obrati Poreskoj upravi za donošenje rešenja o obustavi postupka prinudne naplate blokadom računa koji bi naknadno Poreska uprava dostavila NBS radi deblokade računa. Pored toga, obveznik bi uz zahtev trebalo da priloži i dokaz da postoji osnov za obustavu postupka prinudne naplate, što bi u ovom slučaju moglo da bude rešenje o prestanku poreske obaveze zbog zastarelosti, koje lokalna poreska administracija donosi u skladu sa svojim nadležnostima, zatim i uverenje da nema duga i sl.
Napominjemo da je Zakonom o finansiranju lokalne samouprave, u članu 60. propisano da jedinica lokalne samouprave u celosti utvrđuje, naplaćuje i kontroliše javne prihode iz člana 6. ovog Zakona počev od 1. januara 2007. godine, a članom 61. istog Zakona da će jedinica lokalne samouprave preuzeti zaposlene od Ministarstva finansija - Poreske uprave koji obavljaju poslove iz člana 60. ovog Zakona, počev od 1. decembra 2006. godine. Prostorije, opremu i sredstva za rad, jedinica lokalne samouprave preuzeće od Ministarstva finansija - Poreske uprave, srazmerno broju preuzetih zaposlenih lica. Vlada će bliže urediti preuzimanje zaposlenih lica iz stava 1. ovog člana.
U skladu s navedenim i po osnovu Zakona o finansiranju lokalne samouprave kojim je uređen prenos nadležnosti sa Poreske uprave na jedinice lokalne samouprave, proizilazi da Poreska uprava, kao organ koji je nastavio da postoji i nakon preuzimanja nadležnosti za poslove administriranja izvornih prihoda lokalne samouprave, ostaje nadležna za postupanje po rešenju o prinudnoj naplati koje je ona donela, u smislu da je potrebno da donese rešenje o obustavi postupka prinudne naplate po svom rešenju koje je izdala u vreme dok je bila nadležni organ.
Odgovor na drugo pitanje: Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) propisuje prekid i zastoj zastarelosti, pod određenim uslovima. Pri tome nije propisano da postoji zastoj zastarelosti prava na naplatu, odnosno da zastarelost ne teče za vreme dok je račun obveznika u blokadi. U konkretnom slučaju, za obaveze po blokadi računa iz 2008. godine nastupila je apsolutna zastarelost, pod uslovom da nije bilo drugih osnova za zastoj zastarelosti po članu 114z ZPPPA.
Odgovor na treće pitanje: Obzirom da je konkretna lokalna poreska administracija preuzela administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave 2009. godine, kao I da se o zastarelosti odlučuje u ovom momentu, ta ista lokalna poreska administracija je nadležni organ za odlučivanje o zastarelosti za javne prihode iz svoje nadležnosti.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Na koji način je potrebno tretirati prijavu legalizovanog objekta koji je mešovitog tipa (koji je na primer pola svinjac, pola šupa ili pola nadstrešnica)? Da li se pod pretežnom namenom objekta uzima u obzir veličina objekta?
Što se tiče objekta mešovitog karaktera, koji je delom svinjac, a delom šupa ili nadstrešnica i koji se legalizuje, potrebno je proveriti šta je navedeno u investiciono tehničkoj dokumentaciji koja je to vrsta objekta (odnosno da li se radi o pomoćnom ili poslovnom objektu). Pored toga je potrebno proveriti da li se radi o jedinstvenom objektu sa jedinstvenom površinom ili se radi o objektu koji ima posebne delove za svaku od navedenih namena. U slučaju da je u dokumentaciji navedeno da se radi o pomoćnom objektu, onda se isti razvrstava i oporezuje u skladu sa tim. U slučaju da je navedeno da je objekat jedinstvena celina, ne može se ostvariti pravo na poresko oslobođenje za svinjac, jer je uslov iz Zakona da se objekat koristi isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju (šupa se ne koristi za te namene). Ukoliko se radi o objektu koji ima posebne delove za svaku od navedenih namena, u Katastru će se posebno evidentirati svinjac, posebno šupa, a posebno nadstrešnica, tada fizičko lice kao poreski obveznik može ostvariti poresko oslobođenje za svinjac.
Zakonom o porezima na imovinu je propisano da se za objekat koji je jedinstvena celina mešovitog karaktera (što znači da bi delovi tog objekta mogli biti razvrstani u različite grupe nepokretnosti) za potrebe utvrđivanja poreza na imovinu, taj objekat razvrstava u grupu nepokretnosti prema pretežnoj nameni. U konkretnom slučaju smatramo da se radi o objektu koji se u celosti može svrstati u grupu “pomoćni objekat” i pod pretpostavkom da je tako navedeno u dokumentaciji za legalizaciju, ne postoji osnov za primenu odredbe Zakona o porezima na imovinu koji se odnosi na pretežnu namenu.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li pravo na poresko oslobođenje u skladu sa članom 12. Zakona o porezima na imovinu imaju samo fizička lica koja imaju registrovano gazdinstvo a imaju i pomoćne objekte (kao što su svinjac, šupa i slično) ili ovo pravo imaju sva fizička lica koja imaju takve objekte nezavisno da li imaju ili nemaju registrovano gazdinstvo?
U skladu sa tačkom 10. člana 12. Zakona o porezima na imovinu, porez na imovinu se ne plaća na objekte obveznika koji ne vodi poslovne knjige, odnosno obveznika koji vodi poslovne knjige kome je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost, koji su namenjeni i koriste se isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Član 12b propisuje da su objekti namenjeni za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 10. istog Zakona, objekti predviđeni za smeštaj mehanizacije za poljoprivredu, repromaterijala, smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih proizvoda, staje za gajenje stoke, kao i objekti za potrebe gajenja i prikazivanje starih autohtonih sorti biljnih kultura i rasa domaćih životinja i objekti za gajenje pečurki, puževa i riba.
U skladu s navedenim, pravo na poresko oslobođenje za objekte namenjene za primarnu poljoprivrednu proizvodnju za koje su obveznici fizička lica se može ostvariti bez obzira da li to lice ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo ili ne. Prema tome, sva fizička lica koja imaju objekte koji su namenjeni i koriste se za primarnu poljoprivrednu proizvodnju (i ne daju se drugom licu u zakup) imaju pravo na poresko oslobođenje bez dodatnih uslova.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li poreski obveznik ima pravo na prigovor zastarelosti za utvrđivanje poreske obaveze u skladu sa članom 114. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) u sledećoj situaciji: naime, poreskom obvezniku su 2017. godine doneta rešenja o poreskoj obavezi za pet godina unazad (odnosno za 2012, 2013, 2014, 2015. i 2016. godinu) na osnovu raspoloživih dokumenata, odnosno rešenja o ozakonjenju. Poreski obveznik je iskazao žalbu na pomenuta rešenja po kojoj je drugostepeni organ odlučivao tek 2020. godine kada je i poništio rešenja i naložio da je potrebno da se poreski obveznik uključi u postupak pre donošenja rešenja. U međuvremenu je poreski obveznik potpisao reprogram i otpočeo plaćanja po ratama, ali je obzirom na odluku drugostepenog organa prekinuo plaćanje. Odeljenje za administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave je pokrenulo postupak prinudne naplate, a zatim je i upis prethodne mere pokrenut kod Službe za katastar nepokretnosti, nakon čega je obveznik isplatio celokupan dug, kako banka ne bi naplatila svoja potraživanja. Postupajući po nalogu drugostepenog organa, donet je zapisnik o poreskoj kontroli gde je poreski obveznik istakao prigovor zastarelosti za utvrđivanje obaveze u skladu sa članom 114. ZPPPA.
Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) članom 114. propisuje da pravo poreskog organa na utvrđivanje poreza i sporednih poreskih davanja zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče. Zastarelost prava na utvrđivanje poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je trebalo utvrditi porez, odnosno sporedno poresko davanje. Članom 114d istog zakona propisano je da se zastarelost prekida svakom radnjom poreskog organa preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju utvrđivanja poreza i sporednih poreskih davanja. Posle prekida zastarelost počinje teći iznova, a vreme koje je proteklo pre prekida, ne računa se u rok za zastarelost.
U konkretnom slučaju je utvrđivanje poreske obaveze za period 2012-2016. izvršeno u 2017. godini, odnosno pre nastupanja zastarelosti prava na utvrđivanje. Utvrđivanje obaveze predstavlja radnju poreskog organa preduzetu protiv poreskog dužnika, što znači da je donošenjem i uručenjem rešenja o utvrđivanju poreza na imovinu za 2012, 2013, 2014, 2015. i 2016. godinu, prekinuta zastarelost. U skladu sa navedenom odredbom ZPPPA zastarelost je nakon prekida počela da teče iznova, što znači da je novi rok za zastarelost počeo da teče od 1.1.2018 godine i traje još pet godina (odnosno od 2018. do 2022. godine).
Apsolutni rok za zastarelost prava na utvrđivanje obaveze za 2012. godinu je 31.12.2022 godine, dok se utvrđivanje za 2013. godinu može izvršiti do 31.12.2023, ali samo ako u periodu od 2018. do 2022. godine dođe ponovo do prekida zastarelosti. Isto se primenjuje i za 2014, 2015. i 2016. godinu. Prema tome, po nalogu drugostepenog organa može se utvrditi obaveza poreza na imovinu za period 2012-2016. godine, pri čemu zahtev obveznika za zastarelost treba odbiti kao neosnovan.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li može da se precizira u čijoj nadležnosti je utvrđivanje predmetne naknade u skladu sa članom 140. Zakona o planiranju i izgradnji; odnosno da li je utvrđivanje ove naknade u nadležnosti Odeljenja koje izdaje građevinske dozvole ili Odeljenja lokalne poreske administracije po osnovu dostavljenih građevinskih dozvola i/ili druge dokumentacije?
U skladu sa odredbom člana 140. Zakona o planiranju i izgradnji (u daljem tekstu: Zakon), kojom je propisano da: “Posle isteka roka iz stava 4. ovog člana, investitor plaća na račun Poreske uprave naknadu u visini poreza na imovinu, koji bi se plaćao u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na imovinu za ceo objekat, da je isti izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom, sve dok se za tu lokaciju ne izda nova građevinska dozvola” konstatujemo da se ista nikada nije primenjivala, niti se može primeniti, jer nije precizna i nije potpuna, odnosno, ne može se znati koja naknada se plaća, na koji uplatni račun (račun Poreske uprave za uplatu javnih prihode mora biti uređen Pravilnikom o uplatnim računima javnih prihoda), niti kojoj Poreskoj upravi se plaća (republičkoj Poreskoj uprave ili lokalnom odeljenju za administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave). Iako je pomenuta odredba uneta u Zakon pre više od 15 godina, ista se nikada nije primenjivala, ali isto tako nije izuzeta iz Zakona.
U skladu s navedenim, proizilazi da ne postoji osnov za utvrđivanje naknade po osnovu člana 140. Zakona, niti od strane Odeljenja koje izdaje građevinsku dozvolu niti od strane lokalne poreske administracije. U Zakonu jeste navedeno da se naknada plaća na račun Poreske uprave, ali nije navedeno niti da se plaća lokalnom poreskom organu, niti nekom drugom nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.