Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKo je nadležan da kontroliše pružanje lokalnih usluga socijalne zaštite?
Zakonom o socijalnoj zaštiti su utvrđene tri vrste nadzora u ovoj oblasti: inspekcijski nadzor, nadzor nad radom, i nadzor nad stručnim radom ustanova socijalne zaštite.
Inspekcijskim nadzorom se ispituju sprovođenje zakona i drugih propisa neposrednim uvidom u poslovanje i postupanje fizičkih i pravnih lica. Inspekcijski nadzor nad radom ustanova socijalne zaštite i pružalaca usluga socijalne zaštite vrši ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu, preko inspektora socijalne zaštite u svim JLS izuzev na teritoriji pokrajine i u Beogradu. Na teritoriji pokrajine ovaj posao obavlja nadležni pokrajinski sekretarijat. Inspekcijski nadzor nad radom centra za socijalni rad i ustanove socijalne zaštite, odnosno pružaoca usluga socijalne zaštite koji pruža usluge smeštaja u prihvatilište (osim smeštaja za žrtve trgovine ljudima) ili prihvatnu stanicu i dnevne usluge u zajednici na teritoriji grada Beograda vrši gradska uprava grada Beograda kao poverene poslove.
Nadzor nad radom sastoji se od nadzora nad zakonitošću rada i nadzora nad svrsishodnošću rada organa državne uprave i imalaca javnih ovlašćenja u vršenju poverenih poslova državne uprave. Imajući u vidu da usluge socijalne zaštite nisu poslovi državne odnosno lokalne uprave, ovom vrstom nadzora nisu obuhvaćeni pružaoci lokalnih usluga socijalne zaštite.
Nadzorom nad stručnim radom se utvrđuje ispunjenost zahteva u odnosu na poštovanje propisanih stručnih procedura i na korišćenje stručnih znanja i veština, na osnovu uvida u stručnu dokumentaciju i proces pružanja i efekata usluga. Ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu vrši nadzor nad stručnim radom centra za socijalni rad, ustanove za domski smeštaj i centra za porodični smeštaj i usvojenje čiji je osnivač Republika Srbija odnosno autonomna pokrajina, ustanove za vaspitanje dece i omladine i zavoda za socijalnu zaštitu. Nadzor nad stručnim radom navedenih ustanova na teritoriji autonomne pokrajine vrši nadležni pokrajinski sekretarijat, kao povereni posao. Zakon o socijalnoj zaštiti nije uredio nadzor nad stručnim radom ustanova koje osniva JLS te se u tom slučaju primenjuju odredbe zakona o lokalnoj samoupravi prema kom JLS uređuje i vrši nadzor nad ustanovama čiji je osnivač. Zakon o socijalnoj zaštiti je utvrdio nadzor nad stručnim radom ustanova ali ne i drugih pružaoca usluga socijalne zaštite. Ipak, ne postoji smetnja da JLS svojim unutrašnjim aktima uredi nadzor nad stručnim radom pružaoca usluga koje angažuje. Odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi je omogućeno da više JLS, sporazumom o saradnji, zajednički organizuju nadzor pružalaca usluga socijalne zaštite, u vidu zajedničkog organa, službe, zajedničkom nabavkom usluge stručnog nadzora ili na drugi način u skladu sa zakonom.
Prema odredbama zakona o javnim nabavkama, JLS je kao naručilac, obavezna da vrši kontrolu izvršenja ugovora o javnoj nabavci u skladu sa uslovima određenim u dokumentaciji o nabavci i izabranom ponudom.
Da li jedinica lokalne samouprave može da obezbeđuje više usluga socijalne zaštite za jednog korisnika?
Upućivanje korisnika na određenu uslugu socijalne zaštite je, sa jedne strane uslovljeno potrebama korisnika a sa druge strane specifikacijom usluge ili usluga na koje se upućuje. Ukoliko potrebe korisnika, koje su utvrđene u postupku procene, mogu da se ispune korišćenjem jedne usluge, imajući u vidu specifikaciju te usluge odnosno ciljnu grupu, svrhu i aktivnosti, onda bi bilo pogrešno upućivati korisnika na korišćenje još jedne usluge kojom se na osnovu specifikacije ispunjavaju iste potrebe korisnika. Očito je da korisnik ne može istovremeno da koristi uslugu dnevnog boravka i uslugu smeštaja u dom, kao što je sasvim uobičajeno kombinovanje savetodavno terapijskih usluga sa drugim uslugama socijalne zaštite koje se pružaju u lokalnoj zajednici.
Da li jedinica lokalne samouprave, bez obzira na stepen razvijenosti, može da obezbeđuje uslugu stanovanje uz podršku?
Iz budžeta jedinica lokalne samouprave se izdvajaju sredstva za sve usluge podrške za samostalan život čime su obuhvaćene i usluge stanovanja uz podršku. Izuzetak je usluga stanovanja uz podršku za osobe sa invaliditetom za koju se izdvajaju sredstva samo u jedinicama lokalne samouprave čiji je stepen razvijenosti iznad proseka u republici. Za obezbeđivanje ovih usluga u ostalim JLS se sredstva izdvajaju iz Budžeta RS. Ovo se ne odnosi na uslugu stanovanja uz podršku za druge korisničke grupe poput mladih koji se osamostaljuju za koje se sredstva izdvajaju iz budžeta JLS bez obzira na stepen razvoja.
Koji su organizacioni modeli za obezbeđivanje usluga socijalne zaštite u lokalnoj samoupravi?
Delatnost socijalne zaštite obavljaju ustanove socijalne zaštite koje mogu osnovati Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave i drugo pravno i fizičko lice. Ovu delatnost mogu obavljati, u skladu sa zakonom, i udruženja, preduzetnici, privredna društva i drugi oblici organizovanja. Naime, usluge socijalne zaštite koje obezbeđuje JLS, za kojima postoji potreba, a ne mogu ih obezbediti u potrebnom obimu ustanove socijalne zaštite koje je osnovala JLS, nabavljaju se od pružaoca usluga socijalne zaštite koji je za to licenciran. Organizacija socijalne zaštite može pružati određenu uslugu socijalne zaštite kao posebno osnovana organizacija za obavljanje te delatnosti. Takođe, usluge socijalne zaštite se mogu pružati u okviru organizacione jedinice unutar postojeće organizacije.
Kako se obezbeđuju inovativne usluge socijalne zaštite?
Postupak obezbeđivanja inovativnih usluga odgovara postupku razvoja novih usluga. Naime, inovativne usluge nisu naziv za određenu vrstu usluga. Pre se radi o terminu koji označava usluge koje JLS razvija radi unapređenja postojeće podrške za koju se utvrdilo da može da bude pružena na efektivniji i efikasniji način.
Prvi korak ka inovativnim slugama je utvrđivanje potrebe da se određena podrška pruži sa više efekata i na efikasniji način. Ovo se utvrđuje evaluacijom postignutih rezultata u oblasti socijalne zaštite koja se obavlja periodično ili prethodi planiranju socijalne zaštite za naredni period.
Drugi korak je planiranje unapređenja postojeće podrške kroz poboljšanje usluga koje se već pružaju ili razvoj novih usluga. Ovaj korak se sprovodi putem strateškog planiranja u JLS i utvrđuje se odgovarajućim planskim dokumentom.
Sledi planiranje sredstava za modelovanje inovacije koja mogu da se obezbede iz sredstava JLS, namenskih transfera, donacija ili pretpristupnih fondova. U svakom slučaju, neophodno je da način finansiranja bude uvršten u ofgovarajuće odluke kojima se planiraju izdaci JLS.
Četvrti korak je modelovanje inovativne usluge ili takozvano pilotiranje. U ovom postupku se pruža usluga korisnicima uz praćenje njenih efekata i eventualne korekcije na osnovu tih zapažanja. Ovaj korak se završava zaključkom o svrsishodnosti i ekonomičnosti inovativne usluge i, na osnovu toga, predlogom nadležnom ministarstvu da se inovativna usluga uvrsti u standardne usluge socijalne zaštite.