Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li pravo na poresko oslobođenje u skladu sa članom 12. Zakona o porezima na imovinu imaju samo fizička lica koja imaju registrovano gazdinstvo a imaju i pomoćne objekte (kao što su svinjac, šupa i slično) ili ovo pravo imaju sva fizička lica koja imaju takve objekte nezavisno da li imaju ili nemaju registrovano gazdinstvo?
U skladu sa tačkom 10. člana 12. Zakona o porezima na imovinu, porez na imovinu se ne plaća na objekte obveznika koji ne vodi poslovne knjige, odnosno obveznika koji vodi poslovne knjige kome je poljoprivreda pretežna registrovana delatnost, koji su namenjeni i koriste se isključivo za primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Član 12b propisuje da su objekti namenjeni za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 10. istog Zakona, objekti predviđeni za smeštaj mehanizacije za poljoprivredu, repromaterijala, smeštaj i čuvanje gotovih poljoprivrednih proizvoda, staje za gajenje stoke, kao i objekti za potrebe gajenja i prikazivanje starih autohtonih sorti biljnih kultura i rasa domaćih životinja i objekti za gajenje pečurki, puževa i riba.
U skladu s navedenim, pravo na poresko oslobođenje za objekte namenjene za primarnu poljoprivrednu proizvodnju za koje su obveznici fizička lica se može ostvariti bez obzira da li to lice ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo ili ne. Prema tome, sva fizička lica koja imaju objekte koji su namenjeni i koriste se za primarnu poljoprivrednu proizvodnju (i ne daju se drugom licu u zakup) imaju pravo na poresko oslobođenje bez dodatnih uslova.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li poreski obveznik ima pravo na prigovor zastarelosti za utvrđivanje poreske obaveze u skladu sa članom 114. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) u sledećoj situaciji: naime, poreskom obvezniku su 2017. godine doneta rešenja o poreskoj obavezi za pet godina unazad (odnosno za 2012, 2013, 2014, 2015. i 2016. godinu) na osnovu raspoloživih dokumenata, odnosno rešenja o ozakonjenju. Poreski obveznik je iskazao žalbu na pomenuta rešenja po kojoj je drugostepeni organ odlučivao tek 2020. godine kada je i poništio rešenja i naložio da je potrebno da se poreski obveznik uključi u postupak pre donošenja rešenja. U međuvremenu je poreski obveznik potpisao reprogram i otpočeo plaćanja po ratama, ali je obzirom na odluku drugostepenog organa prekinuo plaćanje. Odeljenje za administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave je pokrenulo postupak prinudne naplate, a zatim je i upis prethodne mere pokrenut kod Službe za katastar nepokretnosti, nakon čega je obveznik isplatio celokupan dug, kako banka ne bi naplatila svoja potraživanja. Postupajući po nalogu drugostepenog organa, donet je zapisnik o poreskoj kontroli gde je poreski obveznik istakao prigovor zastarelosti za utvrđivanje obaveze u skladu sa članom 114. ZPPPA.
Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) članom 114. propisuje da pravo poreskog organa na utvrđivanje poreza i sporednih poreskih davanja zastareva za pet godina od dana kada je zastarelost počela da teče. Zastarelost prava na utvrđivanje poreza i sporednih poreskih davanja počinje da teče od prvog dana naredne godine od godine u kojoj je trebalo utvrditi porez, odnosno sporedno poresko davanje. Članom 114d istog zakona propisano je da se zastarelost prekida svakom radnjom poreskog organa preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju utvrđivanja poreza i sporednih poreskih davanja. Posle prekida zastarelost počinje teći iznova, a vreme koje je proteklo pre prekida, ne računa se u rok za zastarelost.
U konkretnom slučaju je utvrđivanje poreske obaveze za period 2012-2016. izvršeno u 2017. godini, odnosno pre nastupanja zastarelosti prava na utvrđivanje. Utvrđivanje obaveze predstavlja radnju poreskog organa preduzetu protiv poreskog dužnika, što znači da je donošenjem i uručenjem rešenja o utvrđivanju poreza na imovinu za 2012, 2013, 2014, 2015. i 2016. godinu, prekinuta zastarelost. U skladu sa navedenom odredbom ZPPPA zastarelost je nakon prekida počela da teče iznova, što znači da je novi rok za zastarelost počeo da teče od 1.1.2018 godine i traje još pet godina (odnosno od 2018. do 2022. godine).
Apsolutni rok za zastarelost prava na utvrđivanje obaveze za 2012. godinu je 31.12.2022 godine, dok se utvrđivanje za 2013. godinu može izvršiti do 31.12.2023, ali samo ako u periodu od 2018. do 2022. godine dođe ponovo do prekida zastarelosti. Isto se primenjuje i za 2014, 2015. i 2016. godinu. Prema tome, po nalogu drugostepenog organa može se utvrditi obaveza poreza na imovinu za period 2012-2016. godine, pri čemu zahtev obveznika za zastarelost treba odbiti kao neosnovan.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li može da se precizira u čijoj nadležnosti je utvrđivanje predmetne naknade u skladu sa članom 140. Zakona o planiranju i izgradnji; odnosno da li je utvrđivanje ove naknade u nadležnosti Odeljenja koje izdaje građevinske dozvole ili Odeljenja lokalne poreske administracije po osnovu dostavljenih građevinskih dozvola i/ili druge dokumentacije?
U skladu sa odredbom člana 140. Zakona o planiranju i izgradnji (u daljem tekstu: Zakon), kojom je propisano da: “Posle isteka roka iz stava 4. ovog člana, investitor plaća na račun Poreske uprave naknadu u visini poreza na imovinu, koji bi se plaćao u skladu sa zakonom kojim se uređuje porez na imovinu za ceo objekat, da je isti izgrađen u skladu sa građevinskom dozvolom, sve dok se za tu lokaciju ne izda nova građevinska dozvola” konstatujemo da se ista nikada nije primenjivala, niti se može primeniti, jer nije precizna i nije potpuna, odnosno, ne može se znati koja naknada se plaća, na koji uplatni račun (račun Poreske uprave za uplatu javnih prihode mora biti uređen Pravilnikom o uplatnim računima javnih prihoda), niti kojoj Poreskoj upravi se plaća (republičkoj Poreskoj uprave ili lokalnom odeljenju za administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave). Iako je pomenuta odredba uneta u Zakon pre više od 15 godina, ista se nikada nije primenjivala, ali isto tako nije izuzeta iz Zakona.
U skladu s navedenim, proizilazi da ne postoji osnov za utvrđivanje naknade po osnovu člana 140. Zakona, niti od strane Odeljenja koje izdaje građevinsku dozvolu niti od strane lokalne poreske administracije. U Zakonu jeste navedeno da se naknada plaća na račun Poreske uprave, ali nije navedeno niti da se plaća lokalnom poreskom organu, niti nekom drugom nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
U slučaju ukidanja reprograma usled neplaćanja, kome se podnosi na naplatu trasirana menica gde je isto lice i trasant i trasat? Ili menica u ovom slučaju služi samo kao sredstvo obezbeđenja u postupku prinudne naplate? Ako je trasant fizičko lice, može li trasat da bude pravno lice? U situaciji kad je isto lice i trasant i trasat, da li može jemac da bude pravno lice?
Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, članom 74. propisana su sredstva obezbeđenja naplate. Kao sredstvo obezbeđenja može se ponuditi i trasirana menica, akceptirana od strane dva žiranta, iz čijih se zarada, na kojima se ustanovljava administrativna zabrana, poreski dug može naplatiti.
Menica je hartija od vrednosti po naredbi kojom njen izdavalac (trasant) izdaje bezuslovni nalog drugom licu (trasatu) da korisniku isprave (remitentu) isplati određenu svotu novca ili sam izdavalac obećava da će izvršiti tu isplatu.
U prvom slučaju radi se o trasiranoj menici, a u drugom o sopstvenoj menici.
Suštinska razlika između trasirane i sopstvene menice je u tome što kod sopstvene menice postoji izjava o neopozivoj isplati dok kod trasirane postoji naredba o neopozivoj isplati.
Sopstvena menica postoji u onom slučaju kada se njen izdavalac sam obavezao na plaćanje svote na koju menica glasi.
U skladu sa Zakonom o menici trasirana menica obavezno sadrži:
1) označenje da je menica, napisano u samom slogu isprave, na jeziku na kome je ona sastavljena;
2) bezuslovni uput da se plati određena svota novca;
3) ime onoga koji treba da plati (trasat);
4) označenje dospelosti;
5) mesto gde plaćanje treba da se izvrši;
6) ime onoga kome se ili po čijoj naredbi mora platiti (remitent);
7) označenje dana i mesta izdanja menice;
8) potpis onoga koji je menicu izdao (trasant).
Akceptiranje menice predstavlja menično pravnu radnju gde se neko lice, najčešće trasat, svojom voljom i potpisom obavezuje da prihvati meničnu obavezu i da će meničnu svotu isplatiti onako kako ona glasi. Akcept je izjava lica na koje se vuče menica, da će u roku dospeća menice na naplatu isplatiti menični dug u celini ili delimično. Ime akceptanta (lica koje isplaćuje menični dug) se nalazi na licu menice. Pre same naplate meničnog duga imalac menice podnosi je akceptantu na akceptiranje, tj. potrebno je da akceptant na licu menice napiše ''prihvatam'' ili ''priznajem'' i da se potpiše. Ovo je bitno zato što, neretko, menicu izdaje jedan pravni subjekat, a drugi pravni subjekt izmiruje obavezu iz te menice. Od tog momenta se menja i glavni dužnik u menici, jer tada glavnog dužnika trasanta zamenjuje akceptant. Dakle, akcept predstavlja izjavu koju određeno lice stavlja na meničnu ispravu kojom potvrđuje trasantov nalog za isplatu menične sume. Sa akceptiranjem menice, daje se meničnom poveriocu povećana sigurnost da će menična svota biti isplaćena.
U konkretnom slučaju ako su trasant i trasat ista lica u pitanju je sopstvena a ne trasirana menica, koja prema Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) ne može biti sredstvo obezbeđenja plaćanja. Kod trasirane menice trasant i trasat ne može biti isto lice. Sopstvena menica nije propisana ZPPPA kao predmet prinudne naplate, pa u tom smislu nije jasno šta se podrazumeva pod izjavom da takva menica može biti „sredstvo obezbeđenja u postupku prinudne naplate“.
Pored toga, Zakon o menici u slučaju trasirane menice pojmovno razlikuje “trasanta”, “trasata” i “remitenta” a ne fizička i pravna lica. Menica mora da bude izdata u skladu sa Zakonom o menici.
I na kraju skrećemo pažnju da sredstvo obezbeđenja plaćanja može biti samo menica avalirana od strane poslovne banke, što znači da je garant na menici (jemac) poslovna banka a ne pravno lice. U slučaju sopstvene menice, Zakonu o menici definiše samo izjavu izdavaoca menice da će izvršiti određenu isplatu. Prema članu 74. ZPPPA kao sredstvo obezbeđenja plaćanja prihvata se trasirana menica, sa izjavom dva žiranta da će se u slučaju nepoštovanja rokova u postupku odlaganja plaćanja dugovanja, dugovani porez naplatiti iz njihovih zarada na kojima je ustanovljena administrativna zabrana. Takođe podsećamo da se u postupku odlaganja plaćanja dugovanog poreza na rate prihvata sredstvo obezbeđenja iz koga će se najefikasnije izvršiti naplata dugovanog poreza.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Može li obveznik – fizičko lice da bude i trasant i trasat?
U slučaju da može, radilo bi se o sopstvenoj trasiranoj menici koja se u Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji ne navodi kao sredstvo obezbeđenja.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.