Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeŠta znači princip supsidijarnosti u obezbeđivanju lokalnih socijalnih usluga u nadležnosti jedinica lokalne samouprave?
Supsidijarnost je princip društvene organizacije kojim se smatra da društvena i politička pitanja treba rešavati na najneposrednijem nivou koji je za to prikladan. Ovaj termin se definiše kao "načelo da centralna vlast treba da ima supsidijarnu funkciju, obavljajući samo one zadatke koji se ne mogu obavljati na lokalnom nivou". Dakle, prema principu supsidijarnosti, prvenstvo u obavljanju određenih poslova se uvek daje nivou koji je najbliži građanima, a tek ako taj nivo nije u stanju da ih realizuje oni se prenose na viši nivo. Ovaj princip se primenjuje i na građane tako što se od pojedinca očekuje da samostalno ispuni svoje potrebe a tek ako to nije u stanju nastupa podrška društvene zajednice.
Da prilikom javne nabavke za uslugu JLS može da prihvati pružaoca koji je podneo zahtev za licencu ili mora isključivo da uslugu traži od licenciranog pružaoca usluge?
Odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti je utvrđeno da usluge socijalne zaštite koje obezbeđuje jedinica lokalne samouprave, za kojima postoji potreba, a ne mogu ih obezbediti u potrebnom obimu ustanove socijalne zaštite koje je osnovala jedinica lokalne samouprave, nabavljaju se od pružaoca usluga socijalne zaštite koji je za to licenciran kroz postupak javne nabavke usluga socijalne zaštite. Dakle, nedvosmisleno je navedeno da se usluge socijalne zaštite nabavljaju od pružaoca koji je stekao odgovarajuću licencu. Status organizacije koja je u postupku licenciranja nema službeni značaj i jednak je statusu organizacije koja nije ni započela postupak licenciranja.
Koji udeo sredstava koje lokalne samouprave moraju da pridodaju sredstvima dobijenim iz namenskih transfera u finansiranju lokalnih socijalnih usluga?
Namenski se može dodeliti ako jedinica lokalne samouprave ima obezbeđeno odgovarajuće učešće u finansiranju usluga socijalne zaštite u odnosu na utvrđenu osnovicu za obračun namenskog transfera po pojedinim jedinicama lokalne samouprave i to:
Prema odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti, sredstvima iz namenskih transfera u socijalnoj zaštiti se finansiraju usluge socijalne zaštite i to:
Usluga porodični saradnik nije standardna usluga socijalne zaštite, Iako je usluga razvijana nekoliko godina i u tom procesu su razvijeni standardi po kojima se usluga pruža, nadležno ministarstvo nije propisalo bliže uslove i standarde za pružanje ove usluge. Dakle, trebalo bi razmotriti finansiranje usluge porodičnog saradnika kao inovativne usluge. Sa stanovišta propisanih standarda, porodični saradnik je inovativna usluga jer nije uvrštena u standardne usluge. Međutim, sa stanovišta prakse JLS koje pružaju ovu uslugu u kontinuitetu, nekoliko godina, ova usluga bi teško mogla da se smatra inovativnom jer se u višegodišnjem periodu pruža prema određenim standardima. Dakle, u propisima nije moguće naći precizan odgovor na ovo pitanje, stoga ga treba potražiti u praksi koja se primenjuje. Dosadašnja iskustva pokazuju da su sredstva iz namenskih transfera odobravana za savetodavno – terapijske i socijalno edukativne usluge, u koje spada Porodični saradnik, iako za ovu grupu usluga nisu utvrđeni standardi. Takođe, ukupni troškovi usluge porodičnog saradnika su, u dosadašnjoj praksi, finansirani iz sredstava namenskih transfera u udelu od 16% . Sudeći po ovim iskustvima, nadležno ministarstvo odobrava sredstva iz namenskih transfera i za uslugu Porodični saradnik.
Koje su usluge socijalne zaštite od posebnog značaja za Republiku Srbiju a koje mogu da se finansiraju iz namenskih transfera?
Uredbom o namenskim transferima je utvrđeno da su usluge kojima se vrši podrška i doprinos očuvanju prirodne porodice i ostanku dece u porodicama, kao i podrška starijim licima od 65 godina u ruralnim sredinama i slabo naseljenim mestima, od posebnog značaja za Republiku Srbiju. Ovom odredbom nisu određene konkretne usluge socijalne zaštite koje su od značaja za Republiku Srbiju već se daje prioritet uslugama kojima se pruža podrška određenim korisničkim grupama. Dakle namera određivanja usluga od posebnog značaja nije u potrebi za isticanjem određenih usluga. Ovakvim pristupom se daje izvesna prednost izlaženju u susret potrebama porodica u riziku i takozvanim starački domaćinstvima koji nemaju podršku neposrednog okruženja, bez obzira kojom uslugom se ispunjavaju te potrebe i nezavisno od toga da li se podrška pruža putem standardnih ili inovativnih usluga.