Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li se bilbord tretira kao gradjevinski objekat i da li je potrebna gradjevinska dozvola kako bi se on postavio na otvorenoj povrsini. Da li za svaki bilbord treba gradjevinska dozvola ili to zavisi od kvadrature? Ili se bilbord tretira kao manji montazni objekat za koje nije potrebno izdavanje gradjevinske dozvole, vec samo odobrenja od strane nadleznog odeljenja?
U skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, postavljanje i uklanjanje manjih montažnih objekata privremenog karaktera na javnim i drugim površinama, obezbeđuje i uređuje jedinica lokalne samouprave. Manji montažni objekti su: objekti montažno demontažnog tipa, i to isključivo kiosci do 10,5 m2, bašte ugostiteljskih objekata, tezge i drugi pokretni mobilijar koji se postavlja i uklanja na osnovu programa koji donosi jedinica lokalne samouprave na period od najduže deset godina.
Odlukom o komunalnom redu grada Leskovca (Sl. glasnik grada Leskovca br. 23/2017) uređen je način postavljanja reklamnih objekata (panoa). U skladu sa ovom odlukom, sredstva za oglašavanje su oglasni pano (bilbord), plakat, displej, svetleća oznaka i slično. Oglasni pano je bilbord, megabord, led reklama, reklamni totem.
Sredstva za oglašavanje za koje je potrebno odrediti mesto i broj za postavljanje na površini javne namene vrši se na osnovu Plana i programa postavljanja, plakatiranje i oglašavanje a koje sadrže nazive ulica, bulevara i trgova i drugih javnih površina i spoljnih delova zgrada, broj objekata i bliže naznačenje mesta njihovog rasporeda.
Postavljanje sredstava za oglašavanje koja se nalaze na površini javne namene i otvorenim površinama (reklamni pano, reklamno platno, svetleće oznake, reklamna tabla, rotirajuća i prenosiva tabla, pokretni reklamni pano, objedinjena informativna tabla-oglasna tabla, reklamno platno na stubovima ili jarbolu i dr.) za koje nije potrebno mesto i broj za postavljanje na površini javne namene, vrši se u skladu sa Odlukom o komunalnom redu grada Leskovca.
Rešenje za postavljanje sredstva za oglašavanje izdaje nadležno Odeljenje Gradske uprave grada Leskovca. Rešenje za postavljanje oglasnog panoa i ostalih sličnih objekta izdaje se u skladu sa Planom i programom postavljanja oglasnih panoa i ostalih sličnih objekata koji se postavljaju na površinama javne namene. Plan i program postavljanja oglasnih panoa i ostalih sličnih objekta izrađuje Javno preduzeće kome je grad Leskovac poverio obavljanje tih poslova.
U skladu sa članom 191 Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara ("Sl. glasnik RS", br. 95/2018, 49/2019, 86/2019 - usklađeni din. izn., 156/2020 - usklađeni din. izn., 15/2021 - dop. usklađenih din. izn., 15/2023 - usklađeni din. izn., 92/2023, 120/2023 - usklađeni din. izn., 99/2024 - usklađeni din. izn. i 109/2025), obveznik naknade za postavljanje sredstava za oglašavanje pored odnosno na ulicama i opštinskim putevima, odnosno na drugom zemljištu koje koristi upravljač ulice ili opštinskog puta (u daljem tekstu: naknada za postavljanje reklamnih tabli pored opštinskog puta) je lice koje je postavilo sredstvo za oglašavanje na osnovu plana postavljanja sredstava za oglašavanje na ulicama i opštinskim putevima, nakon sprovedenog postupka javnog konkursa odnosno kroz realizaciju projekta javno-privatnog partnerstva sa elementom koncesije. Bliže uslove i kriterijume za sprovođenje javnog konkursa odnosno za realizaciju projekta javno-privatnog partnerstva sa elementom koncesije, uključujući i način određivanja naknade za postavljanje reklamnih tabli pored opštinskog puta, uređuje se aktom nadležnog organa jedinice lokalne samouprave.
U konkretnom slučaju, nadležno odeljenje gradske uprave će u skladu sa konkretnim zahtevom za postavljanje reklamnog panoa/bilborda, utvrditi koji nivo tehničke dokumentacije je potrebno priložiti i koju vrstu odobrenja će izdati podnosiocu zahteva.
Da li sportsko udruženje koje se sufinansira iz Budzeta grada može utrošiti sredstva na izgradju igrališta ili sportskog terena, izgradnju svlačionica , tribina na igralištu, odnosno da li može ugovarati izvoditi građevinske radove i iste finansirati iz budzetskih srdstava.
Prema Zakonu o sportu, budžetska sredstva se dodeljuju za programe i aktivnosti u oblasti sporta i za obavljanje delatnosti od opšteg interesa. Izgradnja objekata nije programska aktivnost sportskog udruženja, već kapitalno ulaganje.
Prema Zakonu o budžetksom sistemu, zabranjuje se korišćenje budžetskih sredstava za sticanje ili uvećanje imovine drugih pravnih lica, osim ako je to izričito propisano posebnim aktom i planirano kao kapitalna investicija JLS.
Odredbama Zakona o udruženjima propisano je da udruženje može raspolagati sredstvima u skladu sa svojom delatnošću, ali ne može budžetskim sredstvima graditi imovinu za sebe, osim ako zakon to izričito dozvoljava.
Dakle, budžetska sredstva dodeljuju se za programske aktivnosti, a ne za stvaranje ili uvećanje imovine privatnog (udruženja građana) subjekta.
Međutim, sportsko udruženje može učestvovati u projektu izgradnje samo ako su sva tri uslova ispunjena: 1) ako je objekat u javnoj svojini JLS, 2) investitor je JLS, ne udruženje (JLS sprovodi javnu nabavku, ugovara izvođače i 3) udruženje ima ulogu korisnika, ne finansijera (može biti korisnik objekta, partner u projektu, davati doprinos u naturi ili sopstvenim sredstvima (ne budžetskim). U tom slučaju, sredstva se ne prenose udruženju za gradnju, već se realizuju direktno kroz budžet JLS (kapitalni projekat).
Na osnovu svega iznetog, mišljenje Stručne službe SKGO je da sportsko udruženje koje se sufinansira iz budžeta JLS ne može budžetska sredstva koristiti za izgradnju ili rekonstrukciju sportskih objekata (igrališta, terena, svlačionica, tribina), niti ugovarati građevinske radove, jer se budžetska sredstva dodeljuju za programske aktivnosti, a ne za kapitalne investicije i stvaranje imovine sportskog udruženja. Izgradnja sportskih objekata može se finansirati isključivo kao kapitalni projekat JLS, na objektima u javnoj svojini, pri čemu JLS nastupa kao investitor.
Potrebno je da se pribavi upotrebna dozvola za prikljucni gasovod i MRS koji je izgradjen za potrebe Objekta srednjeg obrazovanja. Da li u ovom slucaju nadležni organ zahteva da postoji potvrda u konstruktivnom smislu?
Postupak izdavanja upotrebne dozvole uređen je Zakonom o planiranju i izgradnji ('Sl. glasnik RS”, br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 - dr. zakon, 9/2020, 52/2021, 62/2023 i 91/2025), članovima 154 -158.
Međutim, kada se radi o linijskim infrastrukturnim objektima, što priključni gasovod I prateća oprema (MRS) jesu, nije potrebno pribavljati potvrdu o završetku izgradnje u konstruktivnom smilsu, a sve u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i pratećih podzakonskih akata.
Da li se po novoj Uredbi o energetski ugroženom kupcu električne energije, licima koja su stekla status energetski ugroženog kupca električne energije, po nekom od osnova iz uredbe, a imaju i rešenje iz oblasti boračko-invalidske zaštite, može priznati i pravo na umanjenje od 1.000,00 din kao kotisniku boračko invalidske zaštite, pored već postojećeg popusta, odnosno, da li se umanjenje može priznati po dva osnova. Takođe, da li se pravo na dodatak za negu i pomoć po propisima PIO, uzima kao prihod od uticaja na pravo prilikom utvrđivanja statusa energetski ugroženog kupca električne energije
Prema članu 3. stav 1. Uredbe o energetski ugroženom kupcu električne energije, kriterijumi za sticanje statusa energetski ugroženog kupca propisani su alternativno, i to po osnovu:
Iz navedene odredbe proizlazi da je za sticanje statusa energetski ugroženog kupca dovoljno ispunjenje jednog od propisanih osnova, uz ispunjenje formalnog uslova zaključenog ugovora o snabdevanju električnom energijom, odnosno evidentiranosti kod snabdevača kao krajnjeg kupca.
Član 3. stav 1. tačka 2b) Uredbe izričito propisuje da status energetski ugroženog kupca može ostvariti član domaćinstva koji ima prebivalište na teritoriji Republike Srbije i koji je ostvario:
uz uslov da ima zaključen ugovor o snabdevanju električnom energijom na svoje ime, odnosno da je evidentiran kod snabdevača kao krajnji kupac. Iz navedene odredbe proizilazi da
status iz oblasti boračko-invalidske zaštite je samostalan i dovoljan osnov za sticanje statusa energetski ugroženog kupca, bez dodatnog dokazivanja prihoda ili imovnog stanja.
Pravo na dodatak za pomoć i negu drugog lica, ostvareno po propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, predstavlja namensku socijalnu naknadu koja je vezana za zdravstveno stanje korisnika i povećane troškove nege i pomoći.
Uredba o energetski ugroženom kupcu izričito prepoznaje ostvareno pravo na dodatak za pomoć i negu drugog lica kao poseban osnov za sticanje statusa energetski ugroženog kupca, što jasno ukazuje da se navedeni dodatak ne može tumačiti kao prihod koji bi imao negativan uticaj na ostvarivanje tog statusa. U tom smislu, dodatak za pomoć i negu ne predstavlja prihod u klasičnom smislu; ne služi obezbeđivanju opšte egzistencije i ne može biti osnov za isključenje ili umanjenje prava na status energetski ugroženog kupca.
U pogledu dozvoljenosti kumulacije prava, Uredba ne sadrži nijednu odredbu kojom se isključuje korišćenje drugih prava po posebnim propisima, ne propisuje zabranu kumulacije prava iz sistema energetske zaštite sa pravima iz sistema boračko-invalidske zaštite; ne uvodi pravilo izbora jednog prava („najpovoljnijeg prava“).
Na osnovu iznetog, mišljenje Stručne službe SKGO je da licima koja su stekla status energetski ugroženog kupca električne energije po nekom od osnova iz Uredbe, a koja istovremeno imaju priznato pravo iz oblasti boračko-invalidske zaštite, može se priznati i pravo na umanjenje iznosa od 1.000,00 dinara po osnovu boračko-invalidske zaštite, jer se radi o pravima koja se ostvaruju po različitim pravnim osnovima, a važeći propisi ne sadrže zabranu njihove kumulacije. Istovremeno, pravo na dodatak za pomoć i negu drugog lica, ostvareno po propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, ne smatra se prihodom koji utiče negativno na pravo na sticanje statusa energetski ugroženog kupca električne energije, već predstavlja indikator socijalne i zdravstvene osetljivosti korisnika.
Koje su sankcije za opštinske organe u slučaju izostanka odgovora, ili nepotpunog odgovora, na odbornička pitanja?
Članom 31. stav 3. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano je da odbornik ima pravo da bude redovno obaveštavan o pitanjima od značaja za obavljanje odborničke dužnosti, kao i da na lični zahtev od organa i službi opštine dobije podatke koji su mu potrebni za rad. Stavom 4. istog člana propisano je da je za blagovremeno dostavljanje obaveštenja, traženih podataka, spisa i uputstava odgovoran sekretar skupštine opštine, a načelnik opštinske uprave, odnosno uprave za pojedine oblasti - kada se obaveštenje, traženi podatak, spis i uputstvo odnose na delokrug i rad opštinske uprave.
Nedavanje ili nepotpun odgovor predstavlja povredu zakona i osnov za nadzor zakonitosti od strane nadležnog ministarstva (MDULS). U tom slučaju sankcija može biti naložene mere za otklanjanje nezakonitosti, upozorenje organu, a u krajnjem slučaju: pokretanje postupka za raspuštanje skupštine ako se radi o sistemskom i trajnom kršenju zakona (izuzetno, ali postoji kao mehanizam).
Najčešči osnov je u povredi Poslovnika Skupštine, jer ovim aktom se uglavnom propisuje rok za odgovor (najčešće 7, 8 ili 15 dana), kao i da odgovor mora biti potpun i obrazložen. Ako odgovor izostane ili je formalan/nepotpun, predsednik skupštine može zahtevati hitno postupanje, naložiti dopunu odgovora, dok dbornik može tražiti, da se povreda konstatuje na sednici, unošenje u zapisnik. U tom slučaju sankcija bi bila javna konstatacija povrede Poslovnika.