Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li odobrenja za obavljanje taksi prevoza na teritoriji JLS koja su izdata pre 15 odnosno 20 godina, kada je važio drugi zakon i opštinska odluka, važe i danas ili se moraju izdati odobrenja u skladu sa novim zakonom?
Upućujemo na prelazne i završne odredbe Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“, broj 68/15), posebno odredbe člana 177, kojim je uređeno važenje uverenja, dozvole, rešenja i potvrde izdatih do dana početka primene ovog Zakona. Propisano je da navedena akta važe do isteka roka na koji su izdata (osim redova vožnje u međumesnom prevozu i rešenja o utvrđivanju ispunjenosti uslova za otpočinjanje i obavljanje linijskog prevoza putnika u domaćem prevozu), dok uverenja, dozvole, rešenja, potvrde koje su izdate bez roka važenja, prestaju da važe istekom roka od godinu dana od dana početka primene ovog Zakona.
Takođe, samostalnim članovima Zakona o izmenama i dopunama Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“, broj 83/18), - čl. 35-38, propisan je i prelazni režim i za taksi prevoz, iz čega se nesumnjivo zaključuje da su se privredni subjekti koji obavljaju taksi prevoz, u propisanim rokovima, bili dužni uskladiti sa novim propisom.
Osim toga, članom 94. st. 9. i 10. Zakona, propisana je obaveza opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja da vodi registar taksi prevoznika, taksi vozača, taksi vozila i krovnih oznaka za svako vozilo za koje je izdata taksi dozvola, što bi, po prirodi stvari, moralo biti dostupno inspektoru.
U prekršajnom postupku nadzirani subjekat je dobio novčanu kaznu i oduzimanje vozila, koju prema naredbi suda treba saobraćajni inspektor da sprovede, molim objašnjenje postupka oduzimanja vozila i dalju proceduru?
Moguće su dve situacije:
a) Obavljanje taksi prevoza bez odobrenja opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležna za poslove saobraćaja je privredni prestup, za pravno lice i odgovorno lice, odnosno prekršaj za preduzetnika i fizičko lice, za koji se, u postupku za privredne prestupe, odnosno prekršajnom postupku, uz novčanu kaznu, obavezno izriče zaštitna mera – oduzimanje vozila koje je upotrebljeno za izvršenje privrednog prestupa, odnosno prekršaja (član 167. stav 5. u vezi sa stavom 1. tačka 13. istog člana i član 168. stav 4, u vezi sa stavom 1 tačka 13. istog člana Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju).
U tom slučaju, inspektor je ovlašćen da rešenjem u upravnom postupku, privremeno oduzme taksi vozilo, do pravnosnažnog okončanja prekršajnog postupka odnosno postupka za privredni prestup.
Ako inspektor postupi po tom ovlašćenju i podnese zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, pa sud izrekne zaštitnu meru oduzimanja vozila i presudom odredi da će se putničko vozilo prodati, tu zaštitnu meru prema članu 311. Zakona o prekršajima, izvršava organ u čiju nadležnost spada izvršenje odnosno nadzor nad izvršenjem propisa po kojima je zaštitna mera izrečena, odnosno organ čije je ovlašćeno lice privremeno oduzelo putničko vozilo, dakle inspekcija, shodnom primenom poreskih propisa i to člana 104. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Pre pristupanja prodaji po proceduri iz navedenog poreskog propisa, neophodno je izvršiti procenu vozila, angažovanjem stručnog lica, u skladu sa zakonom.
Napominjemo da je u postupku sprovođenja ove procedure neophodno konsultovati službu nadležnu za finansije za pružanje informacija o broju računa za depozit, računa na koji će se vršiti uplata iznosa ostvarenog prodajom vozila i sl. Takođe je potrebno konsultovati MUP u pogledu procedure za odjavu i vraćanje registarskih tablica za vozilo koje je predmet prodaje.
b) Međutim, ako inspektor u postupku vršenja inspekcijskog nadzora privremeno ne oduzme vozilo, a sud odlučujući po zahtevu za pokretanje prekršajnog postupka izrekne zaštitnu meru oduzimanja vozila, koju prema navedenim odredbama Zakona o prekršajima izvršava organ nadležan za inspekcijske poslove, mogućnost izvršenja te zaštitne mere, pre svega oduzimanja vozila se dovodi u pitanje. Postupanje inspekcije u tom slučaju nije uređeno zakonom, niti drugim propisom. Jedina mogućnost, po našem mišljenju, jeste da inspektor pozove učinioca da u cilju izvršenja mere preda vozilo, pa ako to ne učini da se zatraži pomoć policije, pri čemu treba imati u vidu član 311. stav 3. Zakona o prekršajima, gde je propisano da ako je učinilac samovoljno otuđio ili uništio predmet prekršaja ili na drugi način onemogućio izvršenje, posebnim rešenjem suda obavezaće se da plati novčani iznos koji odgovara tržišnoj vrednosti tog predmeta u trenutku donošenja rešenja.
Ova druga situacija važi i za problem izvršenja zaštitne mere oduzimanja vozila koja je izrečena uz kaznu za prekršaj iz člana 168. stav 1. tačka 16. (limo servis) i za prekršaj iz člana 169. stav 1. tačka 1 (zabranjen prevoz), za koje se obavezno izriče i zaštitna mera oduzimanja upotrebljenog vozila.
U skladu sa članom 312. Zakona o prekršajima inspekcija je dužna da o izvršenju (što podrazumeva i nemogućnost izvršenja) zaštitne mere obavesti sud koji je meru izrekao.
Da li je zbog stava 1. čl. 13. potrebno (kada ne postoji dokaz o plaćenom prevozu u višekratnim kontrolama) pisati više zapisnika, po jedan za svaki nadzor, a onda na osnovu svih njih doneti rešenje o isključenju na 90 dana?
Da, moguće je povodom svake kontrole sačiniti zapisnik koji će dokazati učestalost prevoza na određenoj liniji ili na određenim mestima ukrcavanja ili iskrcavanja putnika što može biti dokaz da to neregistrovano lice vrši prevoz koji je zakonom zabranjen, u skladu sa članom 13. stav 1. ZOPP. Dodatno, ako se utvrdi da se prevoz naplaćuje, da se odvija na određenoj liniji ili eventualno putem oglašavanja to sve mogu biti dokazi koji dodatno potvrđuju obavljanje zabranjenog prevoza.
Kod inspekcijskog nadzora u taksi prevozu, na taksi stanici gde je više vozila - nadziranih subjekata, nalazi se nepravilnost i vrši se isključenje vozila iz saobraćaja. Da li se može izreći usmeno rešenje svima, izdati potvrda o oduzimanju saobraćajne dozvole i registarskih tablica i naknadno izdati i pismeno rešenje i uručiti?
Članom 37. stav 1 i 2. ZoIN-a, propisano je da o merama upravljenim prema nadziranom subjektu inspektor odlučuje rešenjm, a da izuzetno, inspektor može mere naložiti izricanjem usmenog rešenja, kada oceni da se na taj način otklanja neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi, imovinu veće vrednosti, životnu sredinu ili biljni ili životinjski svet.
Da li prikriveni putnik može biti kolega iz inspekcije? Da li je prikriveni putnik, zapravo postupajući inspektor i da li isključivo samo on može to biti?
Članom 147. Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju propisano je da inspektor ima pravo i dužnost da u vršenju inspekcijskog nadzora nastupi kao anonimni korisnik usluge (prikriveni putnik) i to u slučajevima kada se korišćenjem drugih dokaznih radnji ne mogu prikupiti podaci od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora ili bi to bilo znatno otežano, odnosno ukoliko osnovano sumnja da se radi o neregistrovanoj delatnosti, uz prethodno pribavljanje posebnog pisanog naloga za inspekcijski nadzor.
Prema navedenoj zakonskoj odredbi dato ovlašćenje se odnosi na ovlašćenog inspektora i to samo inspektora kome je za ovaj metod utvrđivanja činjenica izdat poseban pisani nalog za inspekcijski nadzor.
Problem se može javiti u manjim sredinama gde je ovaj institut praktično neprimenjiv kada se u obzir uzme činjenica da postupajućeg inspektora svi poznaju. Ovakva situacija bi se eventualno mogla prevazići uspostavljanjem međuopštinske saradnje odnosno zaključivanjem međupštinskih sporazuma više JLS u oblasti inspekcijskih poslova.