Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeZaposlenom u Opštinskoj upravi je na osnovu drugostepene presude, izrečena kazna kućnog zatvora u trajanju od 1 godine. Da li zaposlenom, s obzirom da je izrečena ova kazna, prestaje radni odnos u OU, u smislu člana 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave? U Zakonu o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera stoji da imenovani, na onovu Odluke direktora uprave može napuštati prostorije u kojima stanuje, radi odlaska na posao, ako krivično delo za koje je osuđen nije u vezi sa radom, te bi, u slučaju da radni odnos ne prestaje po sili zakona zaposleni mogao i dalje dolaziti na posao (pod uslovom da dobije odobrenje).
Članom 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave propisani su razlozi za prestanak radnog odnosa po sili zakona.
Dakle, službeniku prestaje radni odnos po sili zakona:
Pored razloga iz stava 1. ovog člana službeniku radni odnos prestaje i iz drugih razloga predviđenih opštim propisima o radu kojima se uređuje prestanak radnog odnosa nezavisno od volje zaposlenog i volje poslodavca.
Članom 43. Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) je propisano da se učiniocu mogu izreći sledeće kazne:
Članom 45. istog zakona je predviđeno sledeće:
„(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina.
(2) Kazna zatvora iz stava 1. ovog člana izriče se na pune godine i mesece, a do šest meseci i na dane.
(3) Ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, sud može istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
(4) Osuđeni kojem je određeno izvršenje kazne zatvora na način predviđen u stavu 3. ovog člana ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.
(5) Osuđenom za krivično delo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom porodičnom domaćinstvu ne može se odrediti izvršenje kazne zatvora na način propisan u stavu 3. ovog člana“.
S obzirom da je u konkretnom slučaju i dalje reč o kazni zatvora, u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, imaju se primeniti odredbe člana 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
S obzirom na to da, je Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru prestao da se primenjuje, a bio je osnov za donošenje i primenu Uredbe o internom konkursu, koji su načini da zaposleni kod korisnika budžetskih sredstava zasnuju radni odnos u organima JLS, i obrnuto?
S obzirom da je Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Sl. glasnik RS“, br. 68/15, 81/16-odluka US, 95/18) prestao da se primenjuje 31. decembra 2019. godine prestali su da važe i podzakonski akti doneti na osnovu Zakona, odnosno Uredba o internom konkursu („Sl. glasnik RS“, br. 17/16).
S obzirom na navedeno od 1. januara 2020. godine, više nije moguće sprovoditi interni konkurs za organizacione oblike u sistemu lokalne samouprave koji su bili utvrđeni članom 2. stav 5. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, u skladu sa Uredbom o internom konkursu.
Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16, 113/17 i 95/18) je propisan način popunjavanja radnih mesta u organima jedinice lokalne samouprave i to trajnim premeštajem, sprovođenjem internog konkursa, preuzimanjem službenika ili zasnivanjem radnog odnosa nakon sprovedenog javnog konkursa. Prema čl. 82. i 84. Zakona, interni konkurs se sprovodi ako se radno mesto ne popuni premeštajem službenika, na kome mogu da učestvuju službenici zaposleni na neodređeno vreme u svim organima, službama i organizacijama iz člana 1. st. 1. i 2. Zakona, kod poslodavca koji oglašava interni konkurs i koji imaju isto zvanje ili ispunjavaju uslove za napredovanje u zvanje u koje je razvrstano radno mesto koje se popunjava. U slučaju neuspeha internog konkursa prema članu 91. stav 1. i 2. Zakona, organ, služba ili organizacija iz člana 1. st. 1. i 2. Zakona, može preuzeti od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa, bez konkursa, službenika koji je u radnom odnosu na neodređeno vreme. Preuzimanje službenika vrši se na osnovu sporazuma o preuzimanju uz saglasnost službenika koji se preuzima. Prema tome, Zakonom je propisano da se službenik može preuzeti od drugog poslodavca iz člana 4. Zakona kojim je definisano da je poslodavac funkcionera, službenika i nameštenika u autonomnoj pokrajini je autonomna pokrajina, odnosno poslodavac funkcionera, službenika i nameštenika u jedinicama lokalne samouprave je jedinica lokalne samouprave, kao i iz državnog organa.
U slučaju neuspeha internog konkursa, a poslodavac ne izvrši preuzimanje drugog službenika iz organa jedinice lokalne samouprave, autonomne pokrajine ili državnog organa, u skladu sa članom 82. stav 4. Zakona, obavezno se sprovodi javni konkurs.
Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, zaposleni kod drugih poslodavaca mogu da se prijave na objavljeni javni konkurs za popunjavanje radnih mesta u organu JLS i ukoliko budu izabrani nakon sprovedenog javnog konkursa mogu da zasnuju radni odnos u organu JLS u skladu sa Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
S tim u vezi, potrebno je da ukažemo da je novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje regulisano članom 27e st. 34-38. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ br. 54/09, 73/10, 101/10, 101/11, 93/12, 62/13, 63/13 - ispr., 108/13, 142/14, 68/15 - dr. zakon, 103/15, 99/16, 113/17, 95/18, 31/19 i 72/19) i Uredbom o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS“, br. 113/13, 21/14, 66/14, 118/14, 22/15, 59/15 i 62/19). Davanje saglasnosti za zasnivanje radnog odnosa regulisano je članom 3. stav 1. Uredbe, a u skladu sa članom 7. Uredbe, zaključak o davanju saglasnosti za popunjavanje slobodnog odnosno upražnjenog radnog mesta donosi Komisija za davanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje ("Službeni glasnik RS", broj 113/13).
Donet je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji i pri tom nije ispoštovano ograničenje u smislu zvanja, već je više od 20% radnih mesta sistematizovano u zvanje samostalni savetnik, i na osnovu Pravilnika su doneta i rešenja o raspoređivanju. Nakon nalaza Upravnog inspektora, donet je novi Pravilnik, kojim je usaglašen sa Zakonom i Uredbom, te su doneta i nova rešenja o raspoređivanju, pri čemu su zaposleni koji su prema starom Pravilniku bili raspoređeni na radna mesta u zvanju samostalni savetnik, sada raspoređeni na radna mesta istog naziva, ali u zvanju savetnik. Da li je u toj situacji potrebno primeniti član 168. Zakona o zaposlenima u AP i JLS, u smislu traženja saglasnosti službenika radi raspoređivanja na radno mesto sa nižim zvanjem? Da li se ti službenici smatraju prekobrojnim, odnosno da li se radna mesta u kojima je promenjeno zvanje sa "samostalni savetnik" na "savetnik", smatraju ukinutim radnim mestima?
Članom 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano: “U slučaju donošenja novog pravilnika, svi službenici raspoređuju se na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju.
Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz svoju saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen.
Ako se službenik iz stava 4. ovog člana ne saglasi sa raspoređivanjem, odnosno premeštajem rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa.
Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.
U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu.
U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata.
U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština."
Dakle, s obzirom da je donet novi pravilnik o organizaciji i sistematizaciji i da nije bilo moguće rasporediti sve službenike na odgovarajuća radna mesta, primeniće se navedena pravila iz člana 168. zakona. U skladu sa tim, službenici koji su ranije imali utvrđeno zvanje samostalni savetnik, a nakon donošenja novog pravilnika nije bilo moguće rasporediti ih na radna mesta u tom zvanju, smatraju se prekobrojnim i kao što smo naveli primeniće se pravila iz člana 168. zakona.
Potrebno je mišljenje o primeni člana 70. i 105. Zakona o planiranju i izgradnji. Naime, radi se o legalnom objektu preuzetom iz zemljišne knjige, sagrađen na parceli koja je formirana do 11. septembra 2009. godine. Da li je u ovom slučaju normirana nadležnost nadležne službe katastra nepokretnosti za sticanje prava svojine od strane vlasnika objekta, u smislu člana 70. stav 21. i 22. Zakona o planiranju i izgradnji? Takođe, članom 105. st. 1. i 4. Zakona o planiranju i izgradnji, propisano je da vlasnik objekta koji nije upisan kao nosilac prava korišćenja na građevinskom zemljištu na kojem je taj objekat sagrađen, stiče pravo svojine na katastarskoj parceli na kojoj je taj objekat izgrađen, u cilju uspostavljanja jedinstva nepokretnosti. Zahtev za upis prava svojine, u smislu stava 4. navedenog člana, podnosi se organu nadležnom za poslove državnog premera i katastra. Dakle, u navedenoj situaciji nema osnova za donošenje upravnog akta od strane organa lokalne samouprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove, po osnovu člana 70. stav 9. tač. 1), 2) i 3) Zakona o planiranju i izgradnji. Ukoliko u navedenoj situaciji postoji nadležnost organa lokalne samouprave nadležnog za imovinsko-pravne poslove, koji je zakonski osnov vođenja upravnog postupka?
Članom 70. stav 21. Zakona o planiranju i izgradnji, propisano je da: "Ako je građevinska parcela formirana do 11. septembra 2009. godine u skladu za zakonom, nadležni organ tu činjenicu prihvata kao stečeno pravo u postupku određivanja zemljišta za redovnu upotrebu objekta, odnosno takva katastarska parcela se smatra parcelom koja u utvrđenoj površini služi za redovnu upotrebu objekta, a pravo svojine na toj parceli biće upisano u skladu sa zakonom.
Dalje se u Zakonu navodi da: „Postupak iz stava 21. ovog člana sprovodi organ nadležan za poslove državnog premera i katastra, na osnovu dokaza da je građevinska parcela formirana, odnosno obeležena pre 11. septembra 2009. godine (stav 22. istog člana Zakona).
Dakle, u ovom konkretnom slučaju, a na osnovu podataka (da je na zemljištu upisana RS sa pravom korišćenja javnog preduzeća; da je porodična stambena zgrada u vlasništvu fizičkih lica; da je porodična stambena zgrada preuzeta iz zemljišnih knjiga - u smislu Zakona reč je o legalnom objektu, kao i da je parcela formirana do stupanja na snagu Zakona o planiranju i izgradnji - do 11.09.2009.), mišljenja smo da su ispunjeni uslovi iz člana 70. stav 21. i stav 22. Zakona o planiranju i izgradnji, odnosno da se navedena parcela smatra zemljištem za redovnu upotrebu objekta koji je u privatnom vlasništvu, i da nije potrebno sprovoditi postupak utvrđivanja površine za redovnu upotrebu objekta u skladu sa članom 70. Zakona, pred prvostepenim organom.
Postupak upisa prava svojine na zemljištu je u nadležnosti katastra koji je u obavezi da na osnovu dokaza da je parcela formirana do 11. septembra 2009. godine izvrši promenu upisa u javnoj knjizi u skladu sa Zakonom.
Da li prilikom donošenja opštinskih Odluka o komunalnim delatnostima pored zakona kao osnova za donošenje istih u pravnom osnovu treba da stoji i odredba uredbe koja se odnosi na tu materiju (donete su odluke o komunalnim delatnostima koje sadrže i odredbe uredbe koja reguliše komunalnu delatnost, ali nije sadržana u pravnom osnovu)?
Po pravilu Preambula treba da sadrži pravni osnov za donošenje propisa, naziv organa koji propis donosi i datum održavanja sednice na kojoj je propis donet. Ona najpre sadrži materijalno pravni osnov tj. odredbu višeg propisa koji sadrži uređivanje određene materije, a zatim formalni pravni osnov za donošenje propisa odnosno propis koji određuje nadležnost organa za donošenje konkretnog propisa. Ukoliko se navodi više propisa, oni se navode prema pravnoj snazi, dakle najpre odredbe zakona, a zatim statuta.
U konkretnom slučaju, treba navesti prvo odredbu Zakona o komunalnim delatnostima, zatim Zakona o lokalnoj samoupravi i na kraju odredbu Statuta.
Mišljenja smo da odredbe Uredbe ne treba navoditi u Preambuli. Odredbe Uredbe se stavljaju u Preambulu samo ako ima neko bliže ovlašćenje za propisivanje, dok je u svim drugim slučajevima suvišno.