Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Sistem lokalne samouprave

Da li službenici LPA imaju pravo i pod kojim uslovima mogu vršiti unutrašnje premeravanje stambenog prostora? Da li je potrebna naredba suda u skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru?

Činjenice u poreskom postupku utvrđuju se na osnovu dokaza. Šta se može iskoristiti kao dokaz u poreskom postupku uređeno je članom 43. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administrraciji. Uviđaj se obavlja kada je za utvrđivanje ili razjašnjenje činjenica od značaja za oporezivanje potrebno neposredno opažanje službenog lica. (član 49. ZPPPA). Ulazak u stan, ako poreski obveznik ne dozvoljava ulazak ili druge prostorije može se izvršiti samo uz rešenje suda kojim se dozvoljava da se za obavljanje određenih radnji uđu u stan ili druge prostorije (član 89. ZPPPA). Takođe, možete saglasno odredbama člana 159b. zatražiti podatke koji su vam potrebni kod utvrđivanja izvornih javnioh prihoda od drugih državnih organa i organizacija kojima raspolažu vršeći poslove iz svoje nadležnosti (npr. čistoća, grejanje …)


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

LPA je godišnjim rešenjem utvrdila porez na imovinu za 2017. na pravo korišćenja dela građevinskog zemljišta fizičkom licu koje je na to rešenje, preko svog punomoćnika - advokata, uložilo žalbu, nakon čega je drugostepeni organ poništio prvostepeno rešenje i vratio predmet na ponovni postupak zbog toga što nisu utvrđene odlučne činjenice. Prvostepeni organ je u ponovnom postupku sproveo ispitni postupak, angažovao veštaka građevinske struke da da svoj nalaz i mišljenje i utvrdio drugačije činjenično stanje od prvobitnog. Advokat je na nalaz podneo prigovor posle koga je donet dopunski nalaz. Da li je potrebno nadoknaditi troškove koje je zahtevao advokat - za sastavljanje žalbe u iznosu od 33.000 dinara,t roškove za uplatu takse na žalbu u iznosu od 440,00 dinara i troškove za podnošenje prigovora na nalaz veštaka od strane advokata u iznosu od 25.500 dinara?

U poreskom postupku o troškovima postupka odlučuje se u skladu sa odredbama člana 84.- 89. Zakona o opštem upravnom postupku ( u daljem tekstu: ZUP), s obzirom na to da Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji kao poseban zakon nema odredbe o postupanju kada je reč o troškovima postupka.

Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, treba naročito da imamo u vidu sledeće:

 Članom 87. ZUP-a regulisano je odlučivanje o troškovima postupka, tako da:

  • stranka može da zahteva naknadu troškova do okončanja postupka;
  • o troškovima postupka odlučuje se rešenjem o upravnoj stvari;
  • ako drugostepeni organ sam reši upravnu stvar, on odlučuje i o troškovima prvostepenog i drugostepenog postupka.

Zahtev za nadoknadu troškova za sastavljanje žalbe podnet u samoj žalbi, takav zahtev je blagovremen, a ukoliko je podnet nakon dostavljanja drugostepenog rešenja, on je neblagovremen.

U vezi sa odlučivanjem o navedenom, ukazujemo na član 51. ZPPPA, kojim je propisano da:

„U poreskom postupku teret dokaza snosi:

1) Poreska uprava - za činjenice na kojima se zasniva postojanje poreske obaveze;

2) poreski obveznik - za činjenice od uticaja na smanjenje ili ukidanje poreza.“

Takođe, ukazujemo na član 46. ZUP-a, u kome je navedeno da:

„Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama da preduzima radnje u postupku (procesna sposobnost).“

Članom 47. ZUP-a je propisano da:

„Stranku koja nije procesno sposobna zastupa zakonski zastupnik.

Pravno lice preduzima radnje u postupku preko zakonskog zastupnika ili ovlašćenog predstavnika koji je određen opštim aktom pravnog lica.

Organ kao stranka u postupku preduzima radnje preko ovlašćenog predstavnika, organizacija koja nije pravno lice preko lica koje je određeno njenim aktom, a naselje, grupa lica i druge stranke koje nisu pravna lica – preko lica koje ovlaste, ako drukčije nije propisano.

Organ pazi po službenoj dužnosti u toku celog postupka da li je stranka zastupana saglasno zakonu.“

Članom 49. ZUP-a je propisano da:

„Stranka ili zakonski zastupnik stranke može da ovlasti punomoćnika da je zastupa u postupku, izuzev da daje izjave koje samo stranka može dati. Postojanje punomoćnika ne sprečava stranku da sama preduzima radnje u postupku.“

Na osnovu toga, angažovanje advokata za sastavljanje žalbe je poslovna odluka stranke  odnosno zakonskog zastupnika stranke.

Prema članu 87. stav 2. ZUP-a:

„o troškovima postupka odlučuje se rešenjem o upravnoj stvari“;

U skladu sa tim, o troškovima postupka zastupanja stranke u postupku po žalbi odlučuje se rešenjem koje se donosi po žalbi (to je drugostepeno rešenje ili prvostepeno rešenje po žalbi); ukoliko žalbu prosleđujete drugostepenom organu, potrebno je da date svoje izjašnjenje o osnovanosti zahteva za nadoknadu troškova u odgovoru prvostepenog organa na žalbu i u zapisniku o učešću stranke u postupku po žalbi; ukoliko o žalbi odlučujete u prvostepenom postupku, potrebno je da tim rešenjem odlučite i o zahtevu za nadoknadu troškova zastupanja stranke.

Ukoliko se traži nadoknada troškova u postupku koji se pokreće zahtevom stranke (zastarelost, odlaganje plaćanja, preknjižavanje, prestanak obaveze...), o takvom  zahtevu  treba odlučiti u skladu sa članom 85.stav 3 ZUPa, u kome je navedeno da „kada je prvostepeni pokrenut zahtevom stranke, ona snosi troškove postupka“.

Prilikom odlučivanja o zahtevu za nadoknadu troškova treba da imate u vidu napred navedeno, a  naročito da cenite procesnu sposobnost stranke i činjenicu da je angažovanje advokata poslovna odluka procesno sposobne stranke, što teba da bude deo obrazloženja rešenja.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Neohodno je tumačenje člana 7. Zakona o finansiranju lokalne samouprave, a u vezi sa donošenjem izmenjene odluke o poreskim stopama za 2019. godinu. Dakle, da li se odluka može usvojiti na skupštini na kojoj se ne usvaja budžet LS za narednu godinu i pored toga što član 7. kaže da se ova odluka donosi u postupku donošenja budžeta?

Zakonom o finansiranju lokalne samouprave propisano je da stope izvornih prihoda utvrđuje skupština jedinice lokalne samourpave svojom odlukom u skladu sa zakonom. Dalje, propisano je da se odluka donosi nakon održavanja javne rasprave, a može se menjati najviše jedanput godišnje i to u postupku utvrđivanja budžeta JLS za narednu godinu. Izuzetno može se izmeniti i u slučaju donošenja, odnosno izmene zakona ili drugog propisa kojim se uređuju izvorni javni prihoda JLS.

Zakon o porezima na imovinu u članu 38b. uređuje da se porez na imovinu utvrđuje za kalendarsku godinu, primenom odredaba ovog zakona, kao i odluke skupštine JLS na čijoj teritoriji se imovina nalazi o stopama poreza na imovinu, koja važi na dan 15. decembra tekuće godine.

U skladu sa navedenim, treba uzeti  u obzir odredbu Zakona o finansiranju lokalne samouprave da stope izvornih prihoda utvrđuje skupština JLS svojom odlukom u skladu sa zakonom, kao i da Zakon o porezima na imovinu propisuje da se porez na imovinu za sledeću godinu utvrđuje na osnovu odluke o stopama poreza na imovinu koja važi na dan 15. decembra tekuće godine. Ako JLS ne usvoji budžet do 15. decembra u tom slučaju odluka o izmeni stopa poreza na imovinu treba da bude doneta ranije, tako da važi na dan 15. decambar 2018. da bi se primenjivala za utvrđivanje poreza na imovinu za 2019., jer Zakon o porezima na imovinu precizno propisuje datum kada odluka mora da važi da bi se primenjivala za utvrđivanje poreza na imovinu za sledeću godinu.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Životna sredina i vanredne situacije

Potrebno je tumačenje člana 3. Uredbe o kriterijumima za utvrđivanje naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine i najvišeg iznosa naknade u vezi sa građevinskim zemljištem koja kaže „Zemljište iz stava 1. tačka 1) alineja treća ovog člana je zemljište na kojem nije izgrađen objekat ili na kojem postoji privremena građevina, kao i zemljište na kojem se ne nalazi nepokretnost iz stava 1. tačka 1) alineja druga ovog člana.“ Da li to znači da ako se na nekoj parceli (građevinskom zemljištu) nalazi objekat (poslovni prostor) da se za tu parcelu ne plaća posebna naknada za zaštitu i unapređenje životne sredine za gradsko građevinsko zemljište, već samo za objekat ili se samo zemljište umanjuje za površinu zemljišta pod objektom i onda se obračunava naknada posebno za zemljište, a posebno za objekat?

Član 3. stav 1. tačka 1) Uredbe o kriterijumima za utvrđivanje naknade za zaštitu i unapređivanje životne  sredine i najvišeg iznosa naknade propisuje:

Nајviši iznоs nаknаdе kојi sе mоžе оdrеditi iznоsi:

1) pо оsnоvu kоrišćеnjа nеpоkrеtnоsti:

– 1 dinаr/m² zа kоrišćеnjе stаmbеnih zgrаdа i stаnоvа, nаmеnjеnih i pоdоbnih zа stаnоvаnjе,

– 3 dinаrа/m² zа kоrišćеnjе pоslоvnih zgrаdа i pоslоvnih prоstоriја zа оbаvlјаnjе pоslоvnе dеlаtnоsti privrеdnih subјеkаtа,

– 0,50 dinаrа/m² zа kоrišćеnjе zеmlјištа zа оbаvlјаnjе rеdоvnе dеlаtnоsti privrеdnih subјеkаtа.

Član 3. stav 2. Uredbe propisuje da je zemljište iz stava 1. tačka 1) alineja treća, zemljište na kojem nije izgrađen objekat ili na kojem postoji privremena građevina, kao i zemljište na kojem se ne nalazi nepokretnost iz stava 1. tačka 1) alineja druga ovog člana (poslovni prostor).

Stav 1. tačka 1) člana 3. Uredbe uređuje naknadu za zaštitu i unepređenje životne sredine po m2. Na osnovu člana 3. stav 2. Uredbe pod “zemljištem na kojem se ne nalaze nepokretnosti iz stave 1. tačka 1) alineja druga ovog člana”, ne podrazumeva se zemljište na kome se ne nalazi poslovni objekat, već zemljište na kom je izgrađen objekat, pri čemu u plaćanje naknade ne ulazi zemljište pod objektom, već samo oko objekta, što je u Uredbom definisano kao “zemljište na kojem se ne nalaze nepokretnosti iz stave 1. tačka 1) alineja druga ovog člana. Dakle, posebno se obračunava naknada za objekat, a posebno naknada za zemljište oko objekta.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Poreski obveznik je izmirio celokupnu obavezu u periodu mirovanja poreskog duga (tokom 2013. godine). Sa dospećem rata iz izvršenih uplata pokrivale su se rate reprograma. Problem nastaje kod revalorizacije duga koja se pripisuje a za koju obveznik nije znao jer je obavezu u potpunosti izmirio pre obračuna iste, odnosno u periodu kada dug miruje. Da li je opravdano obračunavati revalorizaciju na rate duga koji je izmiren?

Zakonom o uslovnom otpisu kamata i mirovanju poreskog duga (u daljem tekstu: Zakon) uređen je uslovni otpis kamate i mirovanje obaveze plaćanja neplaćenih javnih prihoda dospelih za plaćanje zaključno sa 31.10.2012., uslovi i obim otpisa obračunate a neplaćene kamate na obaveze dospele za plaćanje zaključno sa 31.10.2012. po osnovu određenih javnih prihoda, otpis dospele obaveze po osnovu doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje zaključno sa 31.10.2012., kao i otpis kamate u drugim slučajevima propisanim ovim zakonom za obaveze dospele zaključno sa 31.10.2012..

Pored javnih prihoda koje administrira Poreska uprava, ovaj zakon obuhvatio je i lokalne javne prihode koje administriraju LPA u skladu sa Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, pod uslovom da JLS donese odluku o uslovnom otpisku kamate i mirovanju poreskog duga.

Članom 3. Zakona predviđeno je da glavni poreski dug koji nije izmiren do dana stupanja na snagu ovog zakona miruje od 1. januara 2013., na način i po postupku propisanim ovim zakonom.

Članom 4. Zakona propisano je da za vreme mirovanja glavnog poreskog duga, do njegove otplate u celosti, ne teče kamata. Za vreme mirovanja, glavni poreski dug se valorizuje indeksom potrošačkih cena, počev od 1.11.2012. do otplate duga u celosti.

Na ovaj način je postignuta zaštita realne vrednosti glavnog poreskog duga, a s druge strane, obveznici treba da maksimalno racionalno, u skladu sa svojim mogućnostima, u što kraćem roku izmire revalorizovani glavni dug. Takođe, u toku mirovanja glavnog poreskog duga, svaka uplata koja je veća od iznosa tekuće obaveze, namiruje preostali glavni poreski dug, koji se revalorizuje do datuma uplate i nakon toga preostaje manji iznos glavnog duga koji se dalje revalorizuje.

Obveznik stiče pravo na otpis celokupne kamate ukoliko u periodu mirovanja duga izmiri revalorizovani glavni poreski dug. Nadležna lokalna poreska administracija nakon uplate revalorizovanog glavnog poreskog duga, po službenoj dužnosti, vrši otpis kamate. Prema navedenom obveznik je dakle, mogao da plati glavni dug koji je mirovao bilo kada u toku perioda mirovanja, ali sa iznosom revalorizacije glavnog duga koji miruje, koja se obračunava na dan uplate da bi se smatralo da je ispunio uslove za uslovni otpis kamate i mirovanje poreskog duga.

Ako je obveznik izmirio samo glavni dug bez revalorizacije obračunate na dan uplate pretpostavljamo da je eventualno obračunata revalorizacija sa stanjem na dan 1.1.2015. predmet reprograma, na način kako je propisano odredbama člana 8. Zakona. Članom 8. Zakona uređeno je da mali i veliki poreski obveznici (sve kategorije poreskih obveznika) koji redovno plaćaju tekuće obaveze i koji su stekli uslov za otpis kamate u skladu sa odredbama člana 7. ovog zakona, stiču pravo na plaćanje glavnog poreskog duga na 24 mesečne rate, bez sredstva obezbeđenja i to:

  • mali poreski obveznik, počev od 1. januara 2015. godine;
  • veliki poreski obveznik, počev od 1. januara 2014. godine.

Za vreme plaćanja glavnog poreskog duga na rate poreski obveznik je dužan da redovno plaća tekuće obaveze.Potrebno je da precizirate pitanje u vezi reprograma u kontekstu konkretne poreskopravne situacije.


Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.