Pitanja i odgovori

Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.

Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.

Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.

Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org

Postavite pitanje

Baza pitanja i odgovora

Urbanizam, izgradnja i stanovanje

Lokalna samouprava je dana 29.01.2014. godine izdala građevinsku dozvolu za asfaltni kolovoz, a dana 29.01.2016. godine izdala potvrdu o prijemu prijave o početku izvođenja radova. Imajući u vidu da radovi nisu završeni, da li je predmetna građevinska dozvola i dalje važeća, a ako nije, da li postoji mogućnost produženja važenja iste?

Izdata pravnosnažna građevinska dozvola na koju se odnosi pitanje i dalje važi i na osnovu nje se može nastaviti izvođenje radova, a potom izdati i rešenje o upotrebnoj dozvoli.

Za važnost građevinske dozvole treba imati u vidu dva roka koja se oba računaju od dana pravnosnažnosti rešenja o građevinskoj dozvoli.

Prvi rok sadržan je u stavu 1. člana 140. Zakona o planiranju i izgradnji (ZPI) i određuje da građevinska dozvola prestaje da važi ukoliko se u roku od 3 godine od dana pravnosnažnosti rešenja o građevinskoj dozvoli ne izvrši prijava radova.

Prijava radova je važan korak jer od potvrđene prijave radova zapravo počinje izgradnja objekta tako da zakonodavac ovde dosledno zastupa stav da se može smatrati da se radi o objektu u izgradnji samo ukoliko je za njega izdato pravnosnažno rešenje o građevinskoj dozvoli i potvrđena prijava radova.

U ovom konkretnom slučaju imamo pravnosnažno rešenje o građevinskoj dozvoli i prijavu radova koja je potvrđena 2 godine kasnije (pretpostavljamo da nije nastupila pravnosnažnost rešenja istog dana kada je to rešenje izdato), te iz tog razloga rešenje o građevinskoj dozvoli od 29.01.2014. i dalje važi.

Drugi rok sadržan je u stavu 4. člana 140. ZPI koji određuje da građevinska dozvola prestaje da važi ukoliko se u roku od 5 godina od dana pravnosnažnosti tog rešenja ne izda upotrebna dozvola.

Ovo pravilo ne primenjuje se, dakle ne prestaje važnost pravnosnažnog rešenja o građevinskoj dozvoli istekom ovog roka, ako se radi o objektima iz člana 133. ZPI (objekti za čiju izgradnju akte kojima se odobrava izgradnja objekata izdaje Ministarstvo), o objektima komunalne infrastrukture koji se grade fazno i ako se radi o stambenim objektima koje investitor gradi za rešavanje svoje stambene potrebe.

U konkretnom slučaju, radi se o rešenju kojim se odobrava izgradnja objekta komunalne infrastrukture – ulice, odnosno jednog njenog dela (faze) – kolovoza, te prema tome važnost izdatog pravnosnažnog rešenja o građevinskoj dozvoli nije prestala.

U pogledu mogućnosti produženja važenja građevinske dozvole, uobičajeno je u praksi da se može produžiti važnost izdate građevinske dozvole samo ukoliko se zahtev za produženje važnosti podnese pre isteka propisanog roka iz člana 140. stav 1. i stav 4. ZPI.

Urbanizam, izgradnja i stanovanje

Da li je za izgradnju ulice koja je Planom detaljne regulacije definisana i upisana i za koju je doneto Rešenje Vlade RS kojim se utvrđuje javni interes za eksproprijaciju, odnosno administrativni prenos nepokretnosti, moguće izdati građevinsku dozvolu (Rešenje o odobrenju izvođenja radova) pre rešavanja imovinsko pravnih odnosa? Projektno-tehnička dokumentacija je spremna i urađen je i sproveden projekat preparcelacije shodno navedenom rešenju.

Po pravilu, radi izgradnje objekata javne namene (u koje spadaju i površine javne namene) potrebno je pribaviti odgovarajući akt kojim se odobrava izgradnja tog objekta ukoliko je na zemljištu upisano pravo javne svojine (član135. Zakona o planiranju i izgradnji).

Svojinu na tom zemljištu, JLS stiče nakon sprovedenog postupka utvrđivanja javnog interesa po pravilu u postupku eksproprijacije odnosno, u postupku administrativnog prenosa.

U slučaju na koje se odnosi pitanje, radi se  o ulici – linijskom infrastrukturnom objektu iz člana 2. tačka 26. Zakona o planiranju i izgradnji odnosno o površini javne namene, za čiju izgradnju je u smislu člana 145. ZPI i shodno članu 3. stav 2. tačka 5. Pravilnika o posebnoj vrsti objekata i posebnoj vrsti radova…potrebno pribaviti rešenje o odobrenju izvođenja radova.

Član 69. stav 9. ZPI određuje da se radi izvođenja radova na izgradnji ulice kao komunalnog linijskog infrastrukturnog objekta, za dokaz o rešenim imovinskim odnosima na zemljištu, pored dokaza propisanih članom 135. ZPI (svojina na zemljištu) može koristiti:

  • popis katastarskih parcela sa priloženim saglasnostima vlasnika, odnosno korisnika zemljišta ili
  • izjava investitora da će pre izdavanja upotrebne dozvole rešiti imovinsko-pravne odnose na nepokretnosti.

Ukazujemo da se za pribavljanje građevinskog zemljišta u javnu svojinu, kada se radi o izgradnji objekata javne namene, primarno koriste odredbe Zakona o eksproprijaciji.

Međutim, Zakon o planiranju i izgradnji član 99. stav 19. i 20. predviđa  još jednu mogućnost za pribavljanje građevinskog zemljišta u javnu svojinu ako je to potrebno za uređenje površina javne namene (površine javne namene predstavljaju u smislu člana 2. stav 1. tačka 6: ulice, parkovi, trgovi…).

Dakle, moguće je pribaviti ovo zemljište i na osnovu sporazuma sa vlasnikom tog građevinskog zemljišta u skladu sa odredbama Zakona o javnoj svojini i u postupku i na način koji je regulisan opštim aktom JLS kojim se reguliše upravljanje imovinom JLS, raspolaganje imovinom JLS i pribavljanje u javnu svojinu JLS nepokretnosti.

Ukoliko važeći opšti akt o upravljanju JLS ne sadrži odredbe kojima je regulisan postupak pribavljanja u javnu svojinu JLS građevinskog zemljišta za uređenje/izgradnju površina javne namene u smislu člana 99. stav 29. ZPI, tada obzirom da se radi o potrebi hitnog postupanja (zbog apliciranja JLS za finansijska sredstva kod donatora), ističemo da se može izdati rešenje o odobrenju za izgradnju planirane ulice, ukoliko ovlašćeno lice JLS izda izjavu u smislu člana 69. stav 9. ZPI kojom se u ime JLS obavezuje da će pre izdavanja upotrebne dozvole za novoizgrađenu ulicu biti rešeni imovinskopravni odnosi na predmetnom zemljištu.

Sistem lokalne samouprave

Da li Opštinski pravobranilac može da obavlja poslove odlučivanja o zahtevima za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, kao i pružanje besplatne pravne pomoći shodno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u istoj jedinici lokalne samouprave?

Član 2. Zakona o pravobranilaštvu („Sl. glasnik RS“, br 55/14) propisuje da je pravobranilaštvo je organ u čijoj nadležnosti su poslovi pravne zaštite imovinskih prava i interesa: Republike Srbije, autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave.

Članom 52. Zakona o pravobranilaštvu propisana je nadležnost pravobranilaštva jedinica lokalne samouprave, pa tako pravobranilaštvo JLS u postupcima pred sudovima, upravnim i drugim nadležnim organima zastupa JLS radi zaštite njenih imovinskih prava i interesa. Takođe, ovim članom propisano je i da pravobranilaštvo JLS prati i proučava pravna pitanja od značaja za rad organa i pravnog lica koje zastupa, posebno iz oblasti njihove nadležnosti, kao i pitanja u vezi sa primenom zakona i podzakonskih akata koji su, ili mogu biti, od značaja za preduzimanje bilo koje pravne radnje organa i pravnog lica koje zastupa, posebno za sprečavanje štetnih imovinskopravnih i društveno negativnih posledica po pravno lice koje zastupa. Jedna od nadležnosti pravobranilaštva JLS je i da daje mišljenje prilikom zaključivanja ugovora koje zaključuje to pravno lice, posebno ugovora iz oblasti imovinskopravnih odnosa, privredno pravnih ugovora i da daje pravne savete svim organima JLS koje zastupaju.

Članom 9. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Sl. glasnik RS“, br. 87/18) propisano je da su pružaoci besplatne pravne pomoći advokatura i službe pravne pomoći u JLS. Stavom 3. ovog člana propisano je da besplatnu pravnu pomoć u službi pravne pomoći u JLS mogu da pružaju diplomirani pravnici, samo u okviru svojih ovlašćenja koja su diplomiranim pravnicima određena zakonom kojim se uređuje odgovarajući postupak.

Članom 16. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći propisano je da se pružaoci upisuju u Registar pružalaca besplatne pravne pomoći koji vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, kao jedinstvenu javnu elektronsku bazu podataka. U Registar se, između ostalog, upisuju podaci o licu koje pruža besplatnu pravnu pomoć u službi za pravnu pomoć JLS.

Članom 26. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći propisano je da je JLS dužna da obrazuje službu pravne pomoći koja pruža besplatnu pravnu pomoć.

S druge strane, kada je u pitanju postupak za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, članom 27. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći propisano je da se zahtev za odobravanje besplatne pravne pomoći podnosi organu opštinske uprave ili gradske uprave, nadležnom prema mestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahteva ili mestu pružanja besplatne pravne pomoći, dok je odredbama člana 29. propisano da o zahtevu za odobravanje besplatne pravne pomoći može da odlučuje samo lice u organu uprave koje ima dozvolu za to, a dozvolu izdaje ministar, na tri godine. 

Dakle, imajući u vidu navedene odredbe Zakona o pravobranilaštvu i odredbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, mišljenje Stručne službe SKGO je da pravobranilaštvo JLS ne može da obavlja poslove odlučivanja o zahtevima za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć kao i pružanje besplatne pravne pomoći shodno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Zdravlje, socijalna zaštita i rodna ravnopravnost

Šta se formalno podrazumeva pod radnom grupom za rodno odgovorno budžetiranje?

Ova radna grupa nije obavezna ali se u praksi pokazalo kao neophodnost.

Da bi se u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu primenilo rodno odgovorno budžetiranje u postupku planiranja, sprovođenja i izveštavanja o budžetu JLS mora da stvori za to instiucionalne pretpostavke, izradi upustva i smernice i pomogne budžetskim korisnicima da rodn odgovorno budžetiranje primene na adekvatan način. Ovaj zadatak je pre svega na organu JLS zaduženom za finansije koje po Zakonu o budžetskom sistemu do 31. marta tekuće godine u saradnji sa mehanizmom za rodnu ravnopravnost donosi Plan za postupno uvođenje rodno odgovornog budžetiranja. Rodno odgovorno budžetiranje nije posao samo Odeljenja za finansije već u ovom poslu učestvuju svi budžetski korisnici, kao i lokalni mehanizam za rodnu ravnopravnost, i lokalna uprava. Praksa je takođe pokazala da je najefikasnije da se formira manja stalna radna grupa a koju čine pre svega predstavnik/ca Odeljenja za finansije, načelnik/ca JLS, i predstavnik/ca lokalnog mehanizma za rodnu ravnopravnost.  Ova manja stalna radna grupa onda planira šta će se naći u Planu za rodno odgovorno budžetiranje i formira omah kroz sam Plan i privremenu radnu grupu od budžetskih korisnika koji su obuhvaćeni Planom za rodno odgovorno budžetiranje.

Ova radna grupa se onda sastaje i započinje rad na primeni rodno odgovorno budžetiranja a koji uključuje izgradnju kapaciteta za prepoznavanje rodnih aspekata u budžetskim programima, rodne analize postojećih programa kao i povezivanje planova u 17 programa sa rodno odgovornim politikama, a što  i onda rezultiralo u pripremi rodno odgovornih mera koje bi se uključile u budžet kroz odgovarajuće ciljeve i indikatore. Ako se sa ovim akstivnostima krene u aprilu odmah po usvajanju Plana za postepeno uvođenje rodno odgovorno budžetiranja JLS će imati dovoljno vremena da se spremi za budžet za narednu godinu.

Ukoliko postoji funkcionalna grupu za programsko budžetiranje ta grupa bi mogla da svoj kapacitet izgradi i za rodno odgovorno budžetiranje. Na kraju, na samoj JLS je da odluči kako će pokrenuti ovaj proces. Ono što je sigurno jeste da bez toga primena ide jako teško.

Lokalne finansije, planski sistem i javna svojina

Da li treba poslati zahtev Ministarstvu finanasija da se novi ciljevi i indikatori uvedu u Aneks 5 po propisanoj proceduri, kako bi postali uniformni?

Ciljevi i indikatori u programskom budžetu JLS nisu predmet odobravanja od strane Ministarstva finansija niti ih treba posmatrati kao uniformne.

Propisana procedura proširenja programske strukture po Aneksu 5 prema Uputstvu za izradu programskog budžeta odnosi se na mogućnost da usled novih nadležnosti ili specifičnih okolnosti JLS mogu podneti zahtev za proširenje uniformne programske strukture – uvođenjem novih programskih aktivnosti. Do sada, neke programske aktivnosti su u skladu sa ovom procedurom postale uniformne (sastavni seo Aneksa 5) i koriste ih JLS koje imaju takve potrebe. Dakle, uniformna programska struktura budžeta JLS sadržana je u listi (Aneks 5 Uputstva MFIN) i odnosi se samo na programe i programske aktivnosti (uključujući i njihove: šifre, nazive, sektor kome pripadaju i svrhu).

Za uniformne programe i programske aktivnosti koje sprovode, JLS utvrđuju ciljeve na osnovu svojih planova razvoja i drugih dokumenata javne politike. Svaka JLS utvrđuje i pokazatelje kojima meri postizanje specifičnih ciljeva programa, programske aktivnosti ili projekta koji sprovodi. Shodno napred navedenom, predlog liste uniformnih ciljeva i indikatora za programsku strukturu budžeta JLS se ne menja, niti se oni podnošenjem zahteva postaju uniformni.

U slučaju programskih informacija, a posebno pri formulisanju ciljeva i indikatora za merenje učinka javne uprave za sve nivoe programske strukture, neophodno je da lokalne samouprave prilagode programske informacije sopstvenom kontekstu umesto da koriste listu ciljeva za programe i programske aktivnosti i listu uniformnih indikatora koja nije obavezujuća. To znači da pri formulisanju ciljeva JLS treba da nastoje da primene ciljeve iz postojećih opštih i sektorskih planskih dokumenata u skladu sa metodologijom programskog budžetiranja i neophodnom vezom koju srednjoročno planiranje stvara između planskih dokumenata i budžeta, a kod formulisanja pripadajućih indikatora da vode računa o njihovoj merljivosti u skladu sa raspoloživim podacima u odgovarajućim oblastima.