Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeStigao je zahtev za ostvarivanje prava na uvećani dečji dodatak za osobu koja ima smetnje u razvoju, podnet Odeljenju za društvene delatnosti i lokalni razvoj – Odsek dečja zaštita. Osoba ima 20 godina i nije uključena u sistem obrazovanja. Od dokumentacije koja je potrebna da se priloži, nalazi se i Zajedničko mišljenje Komisije za procenu potreba za pružanjem dodatne obrazovne, zdravstvene i socijalne podrške detetu/učeniku/odraslom. S obzirom na to da je glavna oblast aktivnosti interresorne komisije obrazovanje, postavlja se pitanje da li komisija uopšte ima pravo da predlaže ostvarivanje prava na dečji dodatak?
Odredbama člana 26. Stav 9. Zakona o finansjskoj podršci porodicama sa decom (“Sl. glasnik RS", br. 113/2017, 50/2018, 46/2021 - odluka US, 51/2021 - odluka US, 53/2021 - odluka US, 66/2021, 130/2021, 43/2023 - odluka US, 62/2023, 11/2024 - odluka US i 79/2024) propisano je da dečiji dodatak pripada detetu ako ima svojstvo učenika osnovne škole, odnosno svojstvo redovnog učenika srednje škole, odnosno verske škole crkava i verskih zajednica upisanih u Registar crkava i verskih zajednica u skladu sa zakonom kojim se uređuju crkve i verske zajednice do završetka srednjoškolskog obrazovanja, a najduže do navršenih 20 godina života.
Odredbama stava 11. Istog člana propisano je da, iIzuzetno od prethodno navedenog, dečiji dodatak pripada za dete sa smetnjama u razvoju i dete sa invaliditetom za koje je doneto mišljenje interresorne komisije, koja je obrazovana u skladu sa propisima iz oblasti prosvete sve dok je obuhvaćeno vaspitno obrazovnim programom i programom osposobljavanja za rad, a za dete nad kojim je produženo roditeljsko pravo najduže do 26 godina.
Interresorna komisija ima nadležnost da donese mišljenje o ostvarivanju prava da dečji dodatak detetu sa smetnjama u razvoju starijem od 20 godina sve dok je ono obuhvaćeno sistemom obrazovanja ili programom osposobljavanja za rad. S obzirom na to da se radi o licu koje nije obuhvaćeno nijednim od ova dva programa, mišljenje Interresorne komisije kojim se upućuje na ostvarivanje prava na dečji dodatak, nije u skladu sa zakonom I na osnovu navedenog zahteva za ostvarivanje prava na dečji dodatak, nadležno odeljenje opštinske/gradske uprave doneće negativno rešenje.
Lice je obavljalo poslove besplatne pravne pomoći i posedovalo dozvolu ministarstva pravde za odlučivanje o zahtevima za pružanje besplatne pravne pomoći građanima. To lice je izabrano za lokalnog ombudsmana na period od pet godina i trenutno radni odnos miruje na radnom mestu poslova besplatne pravne pomoći. Imajući u vidu da uskoro ističe dozvola za odlučivanje o zahtevima koja je izdata na period od tri godine, da li to lice ima pravo da produži važenje dozvole s obzirom da radni odnos na tim poslovima miruje dok obavlja funkciju lokalnog ombudsmana?
Članom 9. stav 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Službeni glasnik RS“, br. 87/2018)
propisano je da jedinica lokalne samouprave obezbeđuje pružanje besplatne pravne pomoći preko svojih organizacionih jedinica ili drugih ovlašćenih pružalaca, u skladu sa ovim zakonom. Članom 29. stav 1. istog zakona propisano je da o zahtevima za odobravanje besplatne pravne pomoći može da odlučuje samo lice u organu uprave koje ima dozvolu za to, i čiji rad nadzire ministarstvo. Dakle, Zakonom je jasno propisano da se radi o funkcionalnoj ulozi vezanoj za rad u organu, a ne o ličnom statusu nezavisnom od obavljanja poslova.
Članom 29. stav 2. propisani su uslovi koje lice mora ispunjavati da bi dobilo dozvolu, dok stav 3. propisuje da Ministarstvo pravde izdaje dozvolu za odlučivanje o zahtevima za pružanje besplatne pravne pomoći na određeno vreme. Dakle, dozvola je vremenski ograničena i uslovljena ispunjavanjem zakonskih uslova tokom celog perioda njenog važenja.
Iz sistemskog tumačenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći proizlazi da dozvola nije lična „licenca“ u apstraktnom smislu, već ovlašćenje koje omogućava odlučivanje o pravima građana isključivo u okviru konkretnog radnog mesta i stvarnog obavljanja tih poslova. Produženje važenja dozvole podrazumeva kontinuitet obavljanja poslova besplatne pravne pomoći.
Prema propisima o radu i službeničkim odnosima, mirovanje radnog odnosa znači da zaposleni ne obavlja poslove radnog mesta, ne odlučuje u upravnim stvarima iz nadležnosti tog radnog mesta, ne učestvuje u radu organa u kojem je zaposlen. Tokom mirovanja radnog odnosa, lice ne ispunjava materijalni uslov iz Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći – stvarno odlučivanje o zahtevima građana.
Prema Zakonu o zaštitniku građana i odgovarajućim odlukama o lokalnom ombudsmanu, lokalni ombudsman je samostalan i nezavisan organ, izabran od strane skupštine, sa osnovnom ulogom kontrole rada organa uprave i zaštite prava građana. Istovremeno zadržavanje važeće dozvole za odlučivanje o zahtevima za besplatnu pravnu pomoć tokom obavljanja funkcije lokalnog ombudsmana bilo bi suprotno načelu nezavisnosti, nepristrasnosti i svrsi oba instituta.
Na osnovu napred navedenog, a u skladu sa važećim propisima Republike Srbije, zaključuje se da lice kome radni odnos miruje zbog obavljanja funkcije lokalnog ombudsmana nema pravo da produži važenje dozvole Ministarstva pravde za odlučivanje o zahtevima za pružanje besplatne pravne pomoći, jer u periodu mirovanja ne obavlja poslove besplatne pravne pomoći, ne ispunjava materijalne i funkcionalne uslove propisane zakonom, postoji nespojivost sa prirodom i svrhom funkcije lokalnog ombudsmana. Po prestanku mandata lokalnog ombudsmana i povratku na poslove besplatne pravne pomoći, lice može ponovo podneti zahtev za izdavanje nove dozvole, u skladu sa tada važećim zakonskim uslovima.
Poštovani, članom 27k stav 1. Zakona o budžetskom sistemu propisano je da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini možemo da primimo u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini). Konkretno, u 2024.godini smo primili uz saglasnost komisije pripravnika na određeno vreme, ove godine je to lice zasnovalo radni odnos na neodređeno vreme po isteku pripravničkog staža, interesuje nas da li u 2026.godini to isto lice ponovo računamo kao umanjenje broja novozaposlenih, s obzirom da je i ove godine računato kao umanjenje za broj lica na određeno vreme u svojstvu pripravnika u prethodnoj kalendarskoj godini.
Odgovor:
Članom 27k stav 1. Zakona o budžetskom sistemu propisano je da je u periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2026. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
Dakle, prijem pripravnika na određeno vreme umanjuje prostor za prijem zaposlenih na neodređeno vreme, jer je pretpostavka da će lica primljena u svojstvu pripravnika po ispunjenju zakonskih uslova (istek pripravničkog staža i polaganje stručnog ispita) nastaviti da rade na neodređeno vreme.
U konkretnom slučaju koji ste naveli, lice, odnosno pripravnik, koje ste u 2024. godini primili uz saglasnost komisije, ne računate ponovo kao umanjenje broja novozaposlenih, s obzirom da je već računato kao umanjenje za broj lica na određeno vreme u svojstvu pripravnika u prethodnoj kalendarskoj godini.
U oktobru mesecu sam primila, ukoliko odbijem dodatak za minuli rad, platu manju od minimalne zarade za taj mesec. Kako mi se plata obracunava na osnovu koeficijenta,koji nije povecan sa ostalim koeficijentima u prosveti, a bila je nesto veca od minimalne, te nisam imala povecanje ni po tom osnovu, sada,od 2026. ovo ce se nastaviti,jer minimalac ponovo raste...Kako je to moguce?Kako treba postupiti?
Da li se radni staž u Republičkom fondu penzijskog i invalidskog osiguranja i radni staž u Republičkom fondu obaveznog zdravstvenog osiguranja može smatrati radnim stažom u državnim organima u smislu preuzimanja službenika, priznavanja minulog rada i radnog staža za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu u organima lokalne samouprave?
Članom 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 38/2019, 55/2020, 51/2022 i 44/2023) propisano je da zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji.
Članom 150. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 34/2003, 64/2004 - odluka USRS, 84/2004 - dr. zakon, 85/2005, 101/2005 - dr. zakon, 63/2006 - odluka USRS, 5/2009, 107/2009, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018 i 46/2019 - odluka US) propisano je da je Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje pravno lice sa statusom organizacije za obavezno socijalno osiguranje u kome se ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i obezbeđuju sredstva za ovo osiguranje.
Republički fond za zdravstveno osiguranje je pravno lice sa statusom organizacije za obavezno zdravstveno osiguranje čija je osnovna delatnost da osiguranim licima obezbedi ostvarivanje prava iz oblasti obaveznog zdravstvenog osiguranja kroz zaključenje ugovora sa davaocima zdravstvenih usluga.
Imajući u vidu da Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje i Republički fond obaveznog zdravstvenog osiguranja nemaju status državnih organa, organa autonomne pokrajine, odnosno organa lokalne samouprave, godine provedene u radnom odnosu u ovim subjektima se ne uzimaju u obzir prilikom određivanja prava na minuli po odredbama Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave.