Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeInvestitor je podneo zahtev za lokacijske uslove za izgradnju servisne stanice za motorna vozila (kat. B, kl. br. 123001) na parceli koja ima izlaz na gradsku saobraćajnicu koja je ujedno i državni put IIA reda. Idejnim rešenjem je predviđen samo kolski prilaz širine 2,5 m, a ne priključak na državni put. Nakon konsultacija sa JP Putevima Srbije, u ime nadležnog organa obratila sam im se kroz CEOP sistem za izdavanje uslova upravljača puta, u cilju da nam dostave odgovor (koji su nam u usmenom razgovoru više puta isticali) da je za sve objekte, osim stambenih objekata, idejnim rešenjem potrebno predvideti priključak na državni put. U odgovoru JP Putevi Srbije konstatuju da ne mogu izdati tražene uslove, da je idejnim rešenjem predviđeno da se predmetna parcela priključi na državni put i da je investitor u obavezi da pre započinjanja izgradnje servisne stanice za motorna vozila prethodno pribavi uslove za projektovanje i izgradnju saobraćajnog priključka na državni put. U odgovoru nije decidno navedeno da je (na osnovu zakonskog, podzakonskog akta ili separata iz njihove nadležnosti) za predmetnu vrstu objekata potreban priključak na javnu saobraćajnu površinu. Molimo da nam pomognete da damo ispravne smernice investitoru za dalje korake. U nedoumici smo: – kojim dokumentom je definisano za koju vrstu objekata je obavezna izgradnja priključka na javni put, – da li je radi izdavanja lokacijskih uslova za izgradnju predmetnog objekta dovoljno da se idejnim rešenjem predvidi izgradnja priključka na državni put, a da lokacijski uslovi, kao prethodni uslov za izdavanje građevinske dozvole, sadrže obavezu pribavljanja lokacijskih uslova za izgradnju priključka na državni put, – da li se odrednice člana 134a stav 6. ZOPI odnose na nadležnost za izdavanje građevinske dozvole samo za izgradnju gradske saobraćajnice koja je ujedno i deo državnog puta koji prolazi kroz naselje, ili je jedinica lokalne samouprave nadležna i za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju priključka na državni put u naseljenom mestu, uz obavezu da u postupku izdavanja lokacijskih uslova obavezno pribavi i uslove JP Puteva Srbije, ili se primenjuje član 133 stav 2 tačka 14) ZOPI i član 21. Uredbe o lokacijskim uslovima, kojima je definisano da Ministarstvo izdaje građevinsku dozvolu za izgradnju saobraćajnih priključaka na državne puteve prvog i drugog reda, a da uslove za izgradnju priključka na javni put u naselju izdaje nadležni organ JLS, osim ako se radi o izgradnji priključka na državni put prvog reda.
U članu 2. Zakona o putevima data je definicija saobraćajnog priključka: saobraćajni priključak je uređena površina, deo javnog puta, na kojoj se međusobno povezuju javni, nekategorisani i prilazni putevi na način propisan ovim zakonom.
Saobraćajni priključak se, u skladu sa članom 41. Zakona o putevima, gradi u skladu sa zakonom kojim se uređuje planiranje i izgradnja i na osnovu izdatih uslova upravljača puta. U konkretnom slučaju upravljač puta je uputio podnosioca zahteva – investitora koji namerava da gradi objekat servisne stanice za motorna vozila, na pribavljanje uslova za projektovanje saobraćajnog priključka, odnosno na pribavljanje gradjevinske dozvole za izgradnju saobraćajnog priključka. Ovaj postupak vodi se nezavisno od postupka izdavanja lokacijskih uslova za izgradnju objekta, kod nadležnog organa (Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture).
Praksa drugih jedinica lokalne samouprave govori u prilog tome da za određene vrste objekata (poslovni, komercijalni i sl.) upravljač državnog puta upućuje investitore na postupak pribavljanja dozvole za izgradnju priključka, baš kao i u primeru koji ste naveli.
Za konkretno tumačenje oba propisa predlažemo vam da se obratite resornom ministarstvu, koje je predlagač oba predmetna Zakona.
1.Povodom tumačenja i postupanja drugostepenog organa po žalbi izjavljenoj na rešenje Registratora, a kojim je izvršena promena podataka, odnosno upravnika u stambenoj zajednici, potrebno nam je vaše tumačenje odredaba člana 31. stav 2. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada. Naime, ovim članom je tačno definisano da žalbu, preko Registratora, može izjaviti samo podnosilac prijave. Drugostepeni organ ima drugačije tumačenje, tj. smatra da se primenjuju odredbe člana 151. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku, tj. da svaka stranka u postupku ima pravo na žalbu, a ne samo podnosilac prijave kako je navedeno u Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada (u ovom slučaju i lica koja nisu podnosioci prijave-npr. smenjeni upravnik), jer ističe da je Zakon o opštem upravnom postupku zakon koji se u procesnom smislu prevashodno primenjuje u odnosu na druge zakone, a narocito u slučajevima kada drugi zakon (koji je materijalno pravni propis, u ovom slučaju Zakon o stanovanju i održavanju stambenih zgrada) propisuje drugačije u odnosu na ZUP. 2.Povodom tumačenja odredaba člana 19. stav 2. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada koje glase : u postupku registracije Registrator isključivo vrši proveru ispunjenosti formalnih uslova za upis podataka u Registar koji su predmet registracije i objavljivanja na osnovu činjenica iz prijave i priloženih dokumenata, bez ispitivanja tačnosti činjenica iz prijave, verodostojnosti priloženih dokumenata i pravilnosti i zakonitosti postupaka u kojima su dokumenti doneti, potrebno nam je tumačenje da li Registrator iz priloženog zapisnika o održanoj sednici skupštine stanara i odluka vrši proveru da li je u odnosu na broj stanova obezbedjen kvorum za rad i odlučivanje, da li je upravnik stambene zajednice na pravilan i zakonit način obavešten o potrebi sazivanja ili pozvan na zakazanu sednicu skupštine stambene zajednice, da li je odluka doneta propisanom vecinom glasova...... Ovo mišljenje nam je potrebno takođe u vezi postupanja i tumačenja drugostepenog organa, iz razloga što je mišljenje Registratora da ne ulazi u proveru pravilnosti i zakonitosti postupka, a drugostepeni organ u postupcima po žalbi (jer prihvata žalbe i stranaka koje nisu podnosioci prijava), poništava prvostepena rešenja iz razloga sto Registrator nije ispitao zakonitost i pravilnost postupka, npr. odluka nije doneta odgovarajucom vecinom, ne postoji dokaz da je upravnik obavesten o zakazivanju sednice skupštine stambene zajednice
U skladu sa članom 31. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada protiv rešenja o registraciji, podnosilac prijave preko Registratora može izjaviti žalbu opštinskom, odnosno gradskom veću u roku od deset dana od dana dostavljanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana objavljivanja na internet stranici Registra. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Članom 39. Zakona propisuje da se na pitanja koja se odnose na postupak registracije i evidentiranja, a koja ovim zakonom nisu posebno uređena, primenjuje zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak.
Registrator u skladu sa članom 19. stav 2. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, u postupku registracije isključivo vrši proveru ispunjenosti formalnih uslova za upis podatka u Registar, koji su predmet registracije i objavljivanja, na osnovu činjenica iz prijave, verodostojnosti priloženih dokumenata i pravilnosti i zakonitosti postupka u kojima su dokumenti doneti. U Uputstvu za registraciju je navedeno šta se podrazumeva pod formalnim uslovima i to da Registrator proverava ispunjenost sledećih formalnih uslova: nadležnost za postupanje po prijavi, da li je podnosilac prijave lice koje, u skladu sa ovim zakonom, može biti podnosilac takve prijave, da li prijava sadrži sve propisane podatke i dokumente, da li su podaci navedeni u prijavi u skladu sa registrovanim podacima i dokumentima, da li je uz prijavu dostavljen dokaz o uplati propisane administrativne takse.
Odredbama ovog zakona nije precizirano ko je podnosilac prijave, a pošto se na sva pitanja koja nisu regulisana ovim propisom primenjuju odredbe koje regulišu opštni upravni postupak, može se primeniti član 151. tačka 6) Zakona o opštem upravnom postupku, a to je da žalbu može podneti svako lice na čija prava, obaveze ili pravne interese može da utiče ishod upravnog postupka. U smislu Zakona o stanovanju i održavanju zgrada podnosilac prijave može biti upravnik i stambena zajednica koji su obavezni organi stambene zajednice i kao takvi imaju pravni interes.
Odgovornost za tačnost podataka ima isključivo podnosilac zahteva i odgovornost lica za izvršenje krivičnog dela u smislu davanja netačnih informacija ili falsifikovanja podataka o licu se može utvrditi u sudskom postupku.
Član 12. stav 1. tač. 5) Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, propisuje da vlasnik posebnog dela zgrade, ima pravo i da pokrene postupak pred nadležnim osnovnim sudom za utvrđivanje ništavosti odluke skupštine stambene zajednice koja je doneta suprotno ovom zakonu i podzakonskim aktima, u roku od 45 dana od saznanja za odluku, a najkasnije u roku od šest meseci od dana donošenja odluke. Postupak za utvrđivanje ništavosti odluke iz stava 1. tačka 5) ovog člana vodi se prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak.
Postupanje drugostepenog organa po žalbi propisuje Zakon o opštem upravnom postupku, na osnovu člana 167. stav 2. ZUP-a, te ako drugostepeni organ ne odbaci žalbu, on može žalbu odbiti, poništiti rešenje u celini i delimično i sam odlučiti o upravnoj stvari, poništiti rešenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak, ili ga izmeniti.
Prema Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada je propisano na koji način se može odluka stambene zajednice na osnovu koje je registrator doneo rešenje proglasiti ništavom. Drugostepeni organ bi trebalo da ispituje osnovanost žalbe samo u okviru formalnih ovlašćenja registratora i da ako utvrdi da je došlo do nekog propusta vrati prvostepenom organu da ponovo sprovede postupak, odnosno, registrator može doneti zaključak kojim upućuje stambenu zajednicu da ponovo podnese dokumentaciju u skladu sa zakonom.
Poštovani, U listu nepokretnosti lice je upisano na parceli- vrsta prava:držalac a oblik svojine: privatna . Da li je moguće uraditi ozakonjenje?
Oblici ostvarivanja stvarnih prava, a među njima i pojam svojine i državine, definisani su Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa ("Sl. list SFRJ", br. 6/80 i 36/90, "Sl. list SRJ", br. 29/96 i "Sl. glasnik RS", br. 115/2005 - dr. Zakon).
Svojina je najpotpunije stvarno pravo koje jedno lice može imati nad nekom stvari. To pravo titularu prava svojine omogućava da stvar koristi, da je menja ili otuđuje, da uzima njene plodove i koristi njene koristi.
Sa druge strane, državina je faktička vlast nad stvari, koja može biti zakonita i nezakonita, ali nije pravo svojine. Ona je činjenično, ali ne i pravno stanje i titular ovog prava faktički vrši vlast na stvari, ali nema pravo svojine.
Svojina je pravni, a državina faktički oblik vlasti nad nekom stvari.
Razliku između prava svojine i državine prave i Zakon o državnom premeru i katastru ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 18/2010, 65/2013, 15/2015 - odluka US, 96/2015, 47/2017 - autentično tumačenje, 113/2017 - dr. zakon, 27/2018 - dr. zakon, 41/2018 - dr. zakon, 9/2020 - dr. zakon i 92/2023) i Zakon o postupku upisa u katastar nepokretnosti i katastar infrastrukture ("Sl. glasnik RS", br. 41/2018, 95/2018, 31/2019, 15/2020 i 92/2023), tako što posebno regulišu upis prava svojine i državine na parceli.
Zakonom o postupku upisa u katastar nepokretnosti i katastar infrastrukture ("Sl. glasnik RS", br. 41/2018, 95/2018, 31/2019, 15/2020 i 92/2023) je kao jedno od osnovnih načela propisano načelo upisa, koje podrazumeva da se svojina i druga stvarna prava na nepokretnostima i infrastrukturnim i podzemnim objektima stiču, prenose i ograničavaju upisom u katastar, a da prestaju brisanjem tog upisa, te da se samo u slučajevima određenim zakonom, svojina i druga stvarna prava na nepokretnostima i infrastrukturnim i podzemnim objektima mogu steći i pre upisa u katastar, ali da i tada tek upisom proizvode pravno dejstvo prema savesnim trećim licima. Članom 7. istog zakona propisano je da se kao pravo svojine na nepokretnosti upisuje svojina, susvojina i zajednička svojina.
Kada je u pitanju državina, članom 58. Zakona o postupku upisa u katastar nepokretnosti i katastar infrastrukture propisano je da će, ako se najkasnije do 1. maja 2028. godine ne steknu zakonski uslovi za upis prava svojine na nepokretnostima na kojima je određeno lice upisano kao držalac u skladu sa Zakonom o državnom premeru i katastru ("Službeni glasnik RS", br. 72/09, 18/10, 65/13, 15/15 - US, 96/15, 47/17 - autentično tumačenje i 113/17 - dr. zakon), Služba po službenoj dužnosti izvršiti brisanje svojstva držaoca tog lica i državine na nepokretnosti, tako da se odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na lica koja državinu iz tog stava steknu pravnim poslom, nasleđivanjem, odlukom suda ili drugog nadležnog organa ili po drugom zakonom propisanom osnovu.
U postupcima ozakonjenja, članom 10. Zakona o ozakonjenju objekata ("Sl. glasnik RS", br. 96/2015, 83/2018, 81/2020 - odluka US, 1/2023 - odluka US i 62/2023) propisano je da predmet ozakonjenja može biti objekat za koji vlasnik dostavi dokaz o odgovarajućem pravu na građevinskom zemljištu ili objektu, zavisno od toga koja vrsta radova, odnosno vrsta objekta je predmet ozakonjenja, a da se kao odgovarajuće pravo smatra se pravo svojine na objektu, odnosno pravo svojine, pravo korišćenja ili pravo zakupa na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, kao i druga prava propisana Zakonom o planiranju i izgradnji, kao odgovarajuća prava na građevinskom zemljištu.
Važno je napomenuti da pravo državine i pravo korišćenja nisu isti oblik prava. Državina je faktičko stanje, odnosno fizička vlast nad stvari koja može biti zakonita i nezakonita, dok je pravo korišćenja uvek povezano sa nekim pravnim poslom, tj. uvek ima svoj pravni osnov.
U primeru koji ste naveli, na osnovu svega navedenog, Stručna služba SKGO smatra da u situaciji kada je u listu nepokretnosti, na parceli, kao vrsta prava upisan držalac, a oblik svojine privatna, nije moguće sprovesti postupak ozakonjenja, jer držalac nije ni vlasnik, ni korisnik i ne može se smatrati da su ispunjeni uslovi u smislu odredaba člana 10. Zakona o ozakonjenju objekata, jer državina koju neko ima može biti zakonita i nezakonita. Činjenica da je neko lice u katastru upisano kao držalac znači da on ima faktičku vlast, ali ne i da je vlasnik stvari, a činjenica da je kao oblik svojine upisana privatna svojina, znači da je predmetna parcela u svojini nekog privatnog lica (fizičkog ili pravnog).
Da li zaposleni u Upravi gradske opštine može obavljati funkciju V. D turističke organizacije,koju osniva Gradska opština?
Može. Za vreme odsustvovanja sa rada zbog vršenja funkciju vršioca dužnosti direktora turističke organizacije zaposlenom će mirovati prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije određeno. Zaposleni kome miruju prava i obaveze ima pravo da se u roku od 15 dana od dana prestanka funkcije vrati na rad kod poslodavca.
Kada načelnik Opštinske uprave vodi disciplinski postupak bez formiranja disciplinske komisije (u pitanju je lakša povreda radne dužnosti), pa utvrdi da postoje olakšavajuće okolnosti zbog kojih smatra da bi izricanje novčane kazne bilo nepravedno, na koji način završiti predmet?Odnosno, u Zakonu zaposlenima u JLS ne postoji institut opomene kao u Zakonu o radu.Da li je postoji akt kojim bi se takav disciplinski postupak (bez kazne, eventualno opomena)okončao?
Članom 145. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS, br. 21/16, 113/17, 113/17-dr. zakon, 95/18, 114/21 i 92/23) predviđeno je da se za lakše povrede dužnosti iz radnog odnosa službeniku može izreći novčana kazna do 20% njegove osnovne plate, za mesec u kome je novčana kazna izrečena i da se novčane kazne izvršavaju administrativnim putem.
Dakle, zakon nije predvideno nijednu drugu vrstu disciplinske mere sem novčane kazne, ali u slučaju lakše povrede dužnosti iz radnog odnos predviđeno je da ta kazna ide do 20%, što implicira da će načelnik proceniti okolnosti svakog konkretnog slučaju kada bude određivao procenat novčane kazne.