Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePoštovani molimo Vas za pomoć. Po nalogu vodne inspektorke potrebno je da vodni akt- Vodne uslove izdajemo u okviru postupka sprovođenja objedinjene procedure u skladu sa zakonom kojim se uređuje planiranje i izgradnja, a u sladu sa članovima 115-118a Zakona o vodama( „Službeni glasnik RS“, br. 30 od 7. maja 2010, 93 od 28. septembra 2012, 101 od 16. decembra 2016, 95 od 8. decembra 2018, 95 od 8. decembra 2018 - dr. zakon). Interesuje nas posebno u kojoj se fazi održava javna rasprava na izvoru na kome se meri kapacitet izvora i utvrđuju potrebe za vodom zainteresovanih lica, a o čemu se vodi zapisnik u skladu sa ZUP.om. Da li zahtev podnosi projektant za vodne uslove preko CEOP.a a što podrazumeva dobijanje građevinske dozvole za kaptažu, rezervoar ili je to poseban postupak?
Vodni akt - vodni uslovi izdaju se na osnovu Zakona o vodama u okviru objedinjene procedure u postupku prikupljanja svih uslova za projektovanje (od imaoca javnih ovlašćenja), preko CEOPa. Projektant u ime investitora može podneti zahtev na CEOP sa IDRom za izgradnju kaptaže, rezervoara i vodovodne mreže zajedno (kao jednog celokupnog sistema vodosnabdevanja) za potrebe izdavanja Lokacijskih uslova. Službenik iz Urbanizma koji treba da izda Lokacijske uslove preko CEOPa šalje imaocima javnih ovlašćenja zahteve za izdavanje uslova za projektovanje, znači i za vodne uslove. Ako se radi o izgradnji seoskog vodovoda na nekoj teritoriji, imaoc javnih ovlašćenja za izdavanje vodnih uslova je službenik koji radi poslove vodoprivrede u jedinici lokalne samouprave. Imaoci javnih ovlašćenja za izdavanje vodnih uslova mogu biti i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Republička direkcija za vode, JVP "Srbijavode"- vodoprivredni centri po regionima, a to sve zavisi o vrsti objekata - videti član 113. do člana 118.a Zakona o vodama koji se odnosi na vodne uslove.
Što se tiče kapaciteta - izdašnosti izvora koji treba da se kaptira za vodosnabdevanje, pravilno je da se kapacitet prati cele jedne hidrološke godine (12 meseci) i beleže podaci o izdašnosti na vremenskim intervalima da bi se ustanovile varijacije u izdašnosti izvora i kako bi se ustanovila optimalna izdašnost izvora za vodosnabdevanje. Projektantu su to ulazni podaci za projektovanje izgradnje sistema vodosnabdevanja - kojom optimalnom izdašnošću izvora raspolaže i koji broj korisnika treba da se snabdeva vodom, tako da je postupak prikupljanja podataka na samom početku.
Održavanje javne rasprave se sprovodi na početku postupka da bi se utvrdio broj zainteresovanih domaćinstava za izgradnju vodovoda na nekoj teritoriji i javnu raspravu organizuje Investitor, pre početka projektovanja.
U članu 25. Zakona o vodama propisana su načela, i između ostalog pod tačkom 7) propsiano je načelo učešća javnosti - javnost ima pravo na informacije o stanju voda i radu nadležnih organa u oblasti voda, kao i na uključenje u procese pripreme i donošenja planova upravljanja vodama i kontrole njihovog izvršenja.
Projektantu su dva ulazna podatka jako bitna za projektovanje vodosistema, a to su broj zainteresovanih domaćinstava i optimalna izdašnost izvora koji će se kaptirati za sistem vodosnabdevanja.
Zaposlenom kod inirektnog korisnika budžetskih sredstava (Gradska biblioteka) prestao je radni odnos zbog odlaska u starosnu penziju. Odmah sutradan isti poslodavac ( Gradska biblioteka) zaključio je sa istim licem ( sada penzioner) novi ugovor o radu. Da li u konkretnom slučaju postoji prekid radnog odnosa i da li zaposleni može ostvariti pravo na jubilarnu nagradu? Po Kolektivnom ugovoru poslodavca, jubilarna nagrada se ostvaruje za godine neprekidnog rada kod poslodavca.
Članom 31. Posebnog kolektivnog ugovora za ustanove kulture čiji je osnivač republika srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 3/2022 i 114/2023) predviđeno je da zaposleni ima pravo na isplatu jubilarne nagrade, i to: (1) za 10 godina rada provedenog u radnom odnosu, jedna plata; (2) za 20 godina rada provedenog u radnom odnosu, dve plate; (3) za 30 godina rada provedenog u radnom odnosu, tri plate; (4) za 35 godina rada provedenog u radnom odnosu, tri i po plate; (5) za 40 godina rada provedenog u radnom odnosu, u visini podtačke (4) ove tačke.
Članom 175. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) predviđeno je da zaposlenom prestaje radni odnos kad zaposleni navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i zaposleni drukčije ne sporazumeju.
Dakle, u ovom konkretnom slučaju lice je odmah nakon prestanka radnog odnosa zaključila novi ugovor o radu, te postoji kontinuitet radnog odnosa i može ostvariti pravo na jubilarnu nagradu kada se steknu uslovi.
Da li za Lokalni plan upravljanja otpadom treba da se radi Strateška procena uticaja na životnu sredinu uvek ili samo ako se u Planu određuju uslovi za izgradnju postrojenja koji mogu imati uticaja na životnu sredinu?
U skladu sa članom 9. Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS“, br. 94/2024), organ nadležan za pripremu plana ili programa (to je uvek organ vlasti koji sprovodi postupak izrade plana/programa) dužan je da donese odluku o sprovođenju postupka strateške procene uticaja na životnu sredinu, odnosno, odluku o tome da li je potrebno izraditi izveštaj o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu. U skladu sa Zakonom o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu, strateška procena uticaja na životnu sredinu se sprovodi za planove i programe koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu, a naročito ako se njima određuju uslovi za izgradnju postrojenja koja mogu imati uticaj na životnu sredinu, kao što su postrojenja za tretman, skladištenje ili odlaganje otpada.
Ukoliko Lokalni plan upravljanja otpadom sadrži takve odredbe ili se njime planiraju aktivnosti koje mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu, tada je potrebno pokrenuti postupak odlučivanja o potrebi izrade strateška procena uticaja na životnu sredinu.
Takođe, ukoliko regionalni plan upravljanja otpadom već sadrži stratešku procenu koja obuhvata pomenuta postrojenja i sve aktivnosti iz lokalnog plana upravljanja otpadom kao dokumenta javne politike nižeg reda, tada se donosi odluka da za lokalni plan nije potrebna izrada nove strateške procene. U slučaju koji je opisan u članu 10. Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu, organ nadležan za pripremu plana ili programa može da donese odluku da ne sprovodi postupak strateške procene, o čemu prethodno pribavlja saglasnost organa nadležnog za poslove zaštite životne sredine i mišljenje drugih zainteresovanih organa i organizacija. I u ovom slučaju nacrt odluke priprema organ nadležan za pripremu plana ili programa, a ne organ nadležan za zaštitu životne sredine.
Poštovani, Na koji način prestaje da važi pojedinačni akt o ostvarivanju prava na određenu naknadu koja se isplaćuje u mesečnom iznosu, kada posle određenog vremena prestane da važi opšti akt kojim je ta naknada propisana, s obzirom da se dejstvo takvog akta, a u pogledu obaveze isplate naknade, proteže i na period važenja starog i na period važenja novog opšteg akta (kojim je ta naknada ukinuta)?
Članom 13. Jedinstvenih metodoloških pravila za izradu propisa („Sl. glasnik RS“, br. 21/2010) predviđeno je da se prelaznim odredbama uspostavlja odnos između propisa koji prestaje da važi i novog propisa u pogledu njihovog dejstva na slučajeve, situacije i odnose koji su nastali za vreme važenja ranijeg propisa.
Prelaznim odredbama uređuje se postupanje sa predmetima čije rešavanje je u toku: 1) određivanjem roka posle kojeg će se primenjivati novi postupak za rešavanje slučajeva; 2) dopuštanjem da se započeti postupci dovrše prema odredbama ranijeg propisa, što treba formulisati na sledeći način: „Postupci koji do dana stupanja na snagu ovog propisa nisu okončani, okončaće se po odredbama propisa koji je bio na snazi do dana stupanja na snagu ovog propisa.“
Prelaznim odredbama utvrđuju se i rokovi za donošenje podzakonskih propisa.
Prelazne odredbe ne treba da sadrže odredbe kojima se daju ovlašćenja za donošenje podzakonskih propisa. Kada je ovlašćenje za donošenje podzakonskog propisa u pogledu organa koji treba da ga donese i sadržine tog propisa u novom propisu identično kao i u propisu koji prestaje da važi danom stupanja na snagu novog propisa, novim propisom treba produžiti važenje podzakonskog propisa koji je donet na osnovu ranijeg propisa do donošenja podzakonskog propisa na osnovu novog propisa.
Zaposlena u Gradskoj upravi je raspoređena na radno mesto nameštenika IV vrste. U međuvremenu je završila master studije i stekla zvanje strukovni master ekonomista. Podnela je zahtev za raspoređivanje na radno mesto nameštenika druge vrste. Da li ima osnova za ovo raspoređivanje, imajući u vidu odredbe Zakona o zaposlenima u AP i JLS, koje se odnose na nameštenike?
Članom 187. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave predviđeno je da se odredbe ovog zakona o premeštaju i raspoređivanju službenika shodno primenjuju na nameštenike. Rešenje o premeštaju, odnosno raspoređivanju nameštenika zamenjuje po sili zakona odgovarajuće odredbe ugovora o radu. Ako nameštenik odbije premeštaj, odnosno raspoređivanje, otkazuje mu se ugovor o radu. Namešteniku se otkazuje ugovor o radu kada usled promene unutrašnjeg uređenja kod poslodavca više ne postoji nijedno radno mesto na koje može biti premešten, odnosno raspoređen u skladu sa njegovom stručnom spremom. Nameštenik ne može da bude raspoređen, odnosno premešten na radno mesto službenika, osim ako nije izabrani kandidat na javnom konkursu za radna mesta službenika.
Članom 114. istog zakona predviđeno je da službenik može biti trajno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto, ako to nalažu organizacija ili racionalizacija poslova ili drugi opravdani razlozi, ako ispunjava uslove za rad na tom radnom mestu i poseduje potrebne kompetencije. Ako se službenik premešta iz jednog u drugi organ, službu ili organizaciju u jedinici lokalne samouprave, rukovodioci tih organa, službi ili organizacija zaključuju pisani sporazum. Nakon zaključenog pisanog sporazuma iz stava 2. ovog člana rukovodilac organa, službe ili organizacije u koji se službenik premešta donosi rešenje o premeštaju. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.
Dakle, ukoliko organizacija ili racionalizacija poslova ili drugi opravdani razlozi nalažu i ukoliko je to radno mesto predviđeno kadrovskim planom i postoje obezbeđena sredstva u masi zarada, nameštenik se može trajno premestiti na radno mesto za koje ispunjava uslove. Zahtev zaposlenog za premeštaj na drugo radno mesto nije od značaja u ovom slučaju, jer o premeštaju odlučuje načelnik uprave u skladu sa potrebama organizacije, racionalizacije poslova ili drugi opravdani razlozi.