Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li predsednik opštine može da podnese zahtev za eksproprijaciju ili zahtev za davanje prethodne saglasnosti Vlade na elaborat kod otuđenja građevinskog zemljišta po članu 99. Zakona o planiranju i izgradnji ukoliko opština nema pravobranioca?
Prema odredbama člana 52. Zakona o pravobranilaštvu ("Sl. glasnik RS", br. 55/14) poslove pravne zaštite interesa lokalne samouprave u postupcima pred sudovima, upravnim i drugim nadležnim organima kao i u postupcima zaštite imovinsko-pravnih interesa lokalne samouprave preduzima pravobranilaštvo.
Prema odredbama Zakona o eksproprijaciji predlog za eksproprijaciju podnosi korisnik eksproprijacije. U predmetima eksproprijacije ukoliko je korisnik eksproprijacije lokalna samouprava (grad ili opština) u njeno ime predlog podnosi nadležni pravobranilac.
Međutim u situaciji kad pravobranilaštvo nije formirano, a ne postoji ni zajedničko pravobranilaštvo predlog za eksproprijaciju ili zahtev za davanje prethodne saglasnosti u smislu Zakona o planiranju i izgradnji u ime opštine može da podnese i predsednik opštine kao zastupnik opštine.
Da li opština može istu uslugu da ustupi Centru za socijalni rad kao partneru na projektu bez raspisivanja postupka javne nabavke, ili je ipak neophodno da se za nabavku te usluge primeni postupak nabavke u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama?
Zakonom o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, br. 91/2019, u daljem tekstu: Zakon), u članu 27. stav 1. tačka 2), propisano je da se odredbe ovog zakona ne primenjuju na nabavku društvenih i drugih posebnih usluga iz člana 75. ovog zakona čija je procenjena vrednost manja od 15.000.000 dinara kada nabavku sprovodi javni naručilac.
Članom 75. stav 1. Zakona propisano je da su društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu 7. ovog Zakona. Prilogom 7 su obuhvaćene usluge socijalne zaštite, pa i usluga pomoći u kući.
Dakle, ukoliko procenjena vrednost usluga pomoći u kući i drugih srodnih usluga na godišnjem nivou nije veća od navedenog iznosa, naručilac nije dužan da primeni odredbe Zakona, već može nabavku sprovesti primenom internog (posebnog) akta o javnim nabavkama, koji je donet primenom odredbe člana 49. stav 2. Zakona. (Napominjemo, da je SKGO izradila modele internog akta za naručioce u JLS koje možete preuzeti sa naše veb stranice i prilagoditi potrebama Vaše JLS).
S druge strane, ukoliko je procenjena vrednost jednaka ili veća od propisanog iznosa, po pravilu se primenjuju odredbe Zakona.
Izuzetak od obaveze primene odredaba Zakona propisuje Zakon o socijalnoj zaštiti (član 64.), kojim je propisano da usluge mogu obezbediti i ustanove socijalne zaštite koje je osnovala Republika Srbija, autonomna pokrajina, odnosno jedinica lokalne samouprave. Ipak, treba imati u vidu da ovakva ustanova može pružati navedene usluge samo (u okviru svoje posebne organizacione jedinice za pružanje usluga) ukoliko podnese zahtev ministarstvu nadležnom za socijalna pitanja i dobije licencu za pružanje usluge socijalne zaštite za koju je i podnelo zahtev.
Dakle, kako sto u dopuni pitanja i naveli, u skladu sa članom 122. Zakona o socijalnoj zaštiti „Centar za socijalni rad pruža usluge procene i planiranja, a druge usluge socijalne zaštite može pružati samo u okviru svoje posebne organizacione jedinice, ako dobije licencu za pružanje određene usluge i ako u lokalnoj zajednici nema drugog ovlašćenog pružaoca usluge socijalne zaštite“. Istim članom propisano je da „Stručni radnik centra za socijalni rad koji je raspoređen na radno mesto na kom se obavljaju poslovi javnih ovlašćenja ne može u radno vreme da radi na pružanju usluga koje po ovom zakonu obezbeđuje jedinica lokalne samouprave.”
Po pravilu potrebno je da ponuđač ima dozvolu odnosno licencu u momentu podnošenja ponude. Međutim, novim Zakonom o javnim nabavkama, ostavljena je mogućnost da se dozvola pribavi do dana donošenja odluke u postupku ili zaključenja ugovora.
Na kraju, ukazujemo da u situaciji u kojoj Centar za socijalni rad ne bi imao potrebnu licencu nadležnog ministarstva, a procenjena vrednost usluga na godišnjem nivou jeste jednaka ili veća od propisanog iznosa, naručilac putem postupka javne nabavke može obezbediti ponude licenciranih pružalaca usluga koji bi uslugu pružali i u jedinici lokalne samouprave.
Kako se precizira zastoj zastarelosti za poreskog obveznika koji je u toku vremena koje ulazi u apsolutni rok zastarelosti bio u reprogramu (plaćanje poreza odloženo), a u skladu sa članom 114z stav 1. tačka 3. i stav 2. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji? Da li se produžava apsolutni rok zastarelosti s obzirom na trajanje reprograma?
U skladu sa članom 73. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji poreski organ može, na obrazloženi zahtev poreskog obveznika, u celosti ili delimično, odložiti plaćanje dugovanog poreza.
Ako se poreski obveznik ne pridržava rokova iz sporazuma, odnosno rešenja o odlaganju plaćanja dugovanog poreza, ili ukoliko u periodu za koji je odloženo plaćanje dugovanog poreza ne izmiri tekuću obavezu, osim u slučaju ako je podneo zahtev za odlaganje plaćanja te tekuće obaveze, poreski organ će po službenoj dužnosti poništiti sporazum, odnosno ukinuti rešenje i dospeli, a neplaćeni poreski dug, vodeći računa o efikasnosti naplate, naplatiti u postupku prinudne naplate nad obveznikom.
Poreski obveznik za koga je poreski organ po službenoj dužnosti poništio sporazum, odnosno ukinuo rešenje , nema pravo da ponovo podnese zahtev za odlaganje plaćanja tog dugovanog poreza.
Zastarelost prava poreskog organa u skladu sa članom 114z na utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih poreskih davanja ne teče za vreme kada je u skladu sa odredbama čl. 73, 74, 74a i 74b ovog zakona, plaćanje dugovanog poreza odloženo.
Shodno tome, odobrenjem odlaganja plaćanja dugovanog poreza na rate prekida se zastarelost prava na naplatu dugovanog poreza čiji je rok plaćanja odložen, a vreme za koje je odlaganje plaćanja odobreno ne uračunava se u apsolutni rok zastarelosti. Rok apsolutne zastarelosti se prekida od datuma donošenja rešenja o reprogramu do datuma ukidanja reprograma.
Osoba A se obratila Opštinskoj upravi da donese rešenje o iseljenju osobe B iz kuće koju je osoba A otkupila od ćerke osobe B. Osoba A odbija da izađe iz privatnog poseda koji je uredno u katastru uknjižen na osobu B. Osoba B ima preko 70 godina pripada grupi socijalno osetljivih lica i nema ko da se brine o njoj. Kako postupiti u ovom slučaju? Da li je Opštinska uprava nadležna da odlučuje u navedenom slučaju? Koje procesne radnje prvo preduzeti?
Član 77. stav 1. Zakona o stanovanja i održavanju zgrada propisuje:
“Ako se neko lice useli u stan ili zajedničke prostorije stambene, odnosno stambeno-poslovne zgrade bez pravnog osnova, upravnik stambene zajednice, vlasnik posebnog dela ili drugo lice koje ima pravni interes ima pravo da kod nadležnog organa jedinice lokalne samouprave podnese zahtev za njegovo iseljenje.”
S obzirom da se u predmetnom slučaju radi o porodičnoj kući, a ne o stanu, odnosno zajedničkoj prostoriji u stambenoj zgradi, opštinska uprava nije nadležna da vodi postupak iseljenja. Vlasnika objekta možete uputiti na nadležnost suda po ovom pitanju.
Napominjemo da, shodno izmenama Zakona o lokalnoj samoupravi, više ne postoji ni eksplicitno propisana nadležnost jedinice lokalne samouprave za sprovođenje postupaka iseljenje iz stana ili zajedničkih prostorija iz stambene zgrade. Imajući u vidu najavljene izmene i dopune Zakona o stanovanju i održavanju zgrada, moguće je da će doći i do izmene člana 77. u cilju usklađivanja sa Zakonom o lokalnoj samoupravi.
Da li IRK može da donese u individualnom planu odnosno zajedničkom mišljenju, školovanje po IOP2 programu iz jednog nastavnog predmeta?
U skladu sa Pravilnikom o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na individualni obrazovni plan, njegovu primenu i vrednovanje. ("Službeni glasnik RS", br. 74/18) propisana proceduru koju je neophodno da obrazovna ustanova sprovede kako bi dete ili učenik ostvarili pravo na IOP.
U situaciji kada se škola obraća Interresornoj komisiji za donošenje IOP2 za učenika, potrebno je da uz zahtev dostave i rezultate vrednovanja IOP1. Vrednovanje IOP-a se zasniva na analizi koje mere podrške su bile delotvorne i koje planirane ishode je učenik savladao. Takođe, u skladu sa aktuelnom obrazovnom situacijom učenika, škola predlaže prelazak na IOP2 uz argumentaciju zašto je prelazak u najboljem interesu učenika.
Kod predlaganja IOP2 u okviri Mišljenja Interresorne komisije, potrebno ja da komisija od škole traži svu dokumentaciju kojom se dokazuje da su sprovedene mere individualizacije i da je primenjivan i evaluiran IOP1.
Nakon opservacije i razmatranja prikupljene dokumentacije moguće je da IRK u svom mišljenju predloži obrazovanje po IOP2 za jedan nastavni predmet.