Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeTumčenjem odredbi člana 197. st. 2. i 3. Zakona o zaposelnima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave sledi da lica sa srednjom stručnom spremom mogu biti raspoređena u zvanje mlađeg saradnika, a lica koja imaju 180 ESPB mogu biti raspoređena u zvanje mlađeg savetnika pod propisanim uslovima. Da li osim raspolaganja potrebnim finansijskim sredstvima u budžetu postoji još neko ograničenje za primenu navedenih odredbi?
Članom 197. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano:
„Raspoređivanje službenika prema pravilnicima o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta, donetim u skladu sa ovim zakonom i pratećim podzakonskim aktima, izvršiće se do početka primene ovog zakona.
Ugovori o radu sa nameštenicima, kojima se nastavlja njihov radni odnos, biće zaključeni do početka primene ovog zakona.
Izuzetno, za rad na poslovima u zvanju mlađeg savetnika službenik može biti raspoređen najduže do isteka perioda od četiri godine, ako do stupanja na snagu ovog zakona, ima najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu u istoj gradskoj, opštinskoj upravi ili upravi gradske opštine, sa stečenim visokim obrazovanjem na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine i položen državni stručni ispit.
Izuzetno, za rad na poslovima u zvanju mlađeg saradnika službenik može biti raspoređen najduže do isteka perioda od četiri godine, ako do stupanja na snagu ovog zakona, ima najmanje četiri godine provedenih u radnom odnosu u istoj gradskoj, opštinskoj upravi ili upravi gradske opštine sa stečenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju i položen državni stručni ispit“.
Da bi se izvršilo predmetno raspoređivanje potrebno je da su pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta utvrđena radna mesta, zvanja u kojima su radna mesta razvrstana, potreban broj izvršilaca za svako radno mesto, vrsta i stepen obrazovanja, radno iskustvo i drugi uslovi za rad na svakom radnom mestu. Pored navedenog, kao i obezbeđenih finansijskih sredstava, potrebno je da u kadrovskom planu bude iskazan odgovarajući broj zaposlenih, a prema radnim mestima i konkretnim zvanjima.
Da li je obveznik koji je bio akontaciono zadužen do 11.12.2019. godine na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine i platio prve dve rate akontaciono i prestao da plaća jer je Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara počeo da se primenjuje 01.03.2019. godine, kada je doneto rešenje za period 01.01.2019. – 28.02.2019. godine, a do tad je obvezniku išla kamata na dospele akontacije koje su ostale nenaplaćene, ima pravo da zahteva da mu se otpiše kamata jer je zakon prestao da važi i smatra da je izmirio svoje obaveze sa dve akontacije.
Zakonom o naknadama za korišćenje javnih dobara, članom 276. propisano je:
(1) Pravno lice i preduzetnik koji obavlja aktivnosti koje utiču na životnu sredinu u skladu sa Uredbom o određivanju aktivnosti čije obavljanje utiče na životnu sredinu („Službeni glasnik RS“, br. 109/09 I 8/10) plaća naknadu za zaštitu i unapređivanje životne sredine po osnovu obavljanja određenih aktivnosti koje utiču na životnu sredinu u periodu od 1. januara 2019. godine do 1. marta 2019. godine, na osnovu ukupnog iznosa koji je utvrđen za 2018. godinu srazmerno navedenom periodu po osnovu člana 87. stav 3. tač. 1) i 2) Zakona o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11 - US, 14/16 i 76/18), u jednakim mesečnim ratama, u roku od 15 dana po isteku meseca za prethodni mesec.
(2) Rešenje o utvrđivanju naknade iz stava 1. ovog člana za period od 1. januara 2019. godine do 1. marta 2019. godine donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Članom 278. stav 2. istog zakona, propisano je da odredbe člana 87. stav 3. tačka 3) i stav 6. Zakona o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11 - US, 14/16 i 76/18), kao i akta jedinica lokalne samouprave koja su doneta na osnovu člana 87. Zakona o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“, br. 135/04, 36/09, 36/09 - dr. zakon, 72/09 - dr. zakon, 43/11 - US, 14/16 i 76/18) prestaju da važe 1. marta 2019. godine.
Uzimajući u obzir navedene odredbe, proizilazi da je odluka skupštine jedinice lokalne samouprave kojom je bilo propisano plaćanje akontacionih obaveza po osnovu naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine, prestala da važi 1. marta 2019 godine.
To, po našem mišljenju znači da nema osnova da se obvezniku naknade, primenom te odluke utvrđuju privremene akontacije za period nakon 1. marta 2019. godine.
Tekst rešenja o utvrđivanju naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine za 2018. godinu, u kom je navedeno da obveznik plaća akontacione obaveze do donošenja rešenja za 2019. godinu proistekao je iz odredbi odluke JLS kojom je uređena naknada za zaštitu i unapređivanje životne sredine za određeni period, a koja je doneta krajem 2017. godine, kada Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara nije bio donet. Odredbe odluke JLS se u tom smislu moraju uskladiti sa zakonskim odredbama koje se primenjuju u 2019. godini, odnosno sama ta odluka prestaje da važi 1. marta 2019. godine i nakon tog datuma se njene odredbe o plaćanju akontacija do donošenja rešenja ne mogu primenjivati.
U skladu sa navedenim, po našem mišljenju, zahtev obveznika za otpis neosnovano obračunate kamate treba uvažiti i izvršiti otpis kamate na privremene akontacije koje su evidentirane u poreskom računovodstvu suprotno navedenim odredbama Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara.
Ko daje saglasnost na pravilnik o sistematizaciji radnih mesta u Mesnoj zajednici u slučaju da to pitanje nije regulisano Statutom ili nekim drugim aktom? Da li je to Skupština, opštinsko veće, predsednik opštine?
ZLS je predvideo da se aktom o osnivanju MZ utvrđuju poslovi koje vrši mesna zajednica, organi i organizacija rada organa, način odlučivanja kao i postupak izbora saveta i drugih organa mesne samouprave, zaštita prava u toku izbora i druga pitanja od značaja za rad mesne zajednice, odnosno drugog oblika mesne samouprave.
ZLS u članu 75. predviđa da “mesna zajednica, odnosno drugi oblik mesne samouprave donosi finansijski plan na koji saglasnost daje nadležni organ opštine, odnosno grada, u skladu sa odlukom o budžetu”. Dakle, MZ nije samostalna u određivanju broja zaposlenih koje se finansiraju iz budžetskih sredstava i neophodna je saglasnost nadležnog organa na finansijski plan MZ kako bi bilo moguće planiranje i finansiranje zaposlenih u MZ. Nadležni organ je određen statutom opštine/grada i prema našim saznanjima, najčešće je to gradonačelnik/predsednik opštine.
Takođe, član 76a je detaljno uredio nadzor nad zakonitošću rada i akata MZ i predvideo mogućnost da nadležni organ poništi akt MZ koji nije u saglasnosti sa statutom, aktom o osnivanju MZ ili drugim opštinskim propisom. Takođe, ZLS predviđa da “organ opštine, odnosno grada određen statutom opštine, odnosno grada, koji vrši nadzor nad zakonitošću rada i akata mesne zajednice predlaže predsedniku opštine, odnosno gradonačelniku obustavljanje finansiranja aktivnosti mesne zajednice u kojima se finansijska sredstva ne koriste u skladu sa finansijskim planom mesne zajednice, odlukom o budžetu ili zakonom”.
Obzirom da ZLS ostavlja mogućnost da se ovim aktom o osnivanju MZ propišu i druga pitanja vezana za rad MZ, mišljenja smo da je moguće da se pomenutim aktom predvide i saglasnosti nadležnih organa JLS na akte mesne zajednice.
Dakle, ukoliko se zaposleni finansiraju usled poveravanja određenih poslova MZ mišljenja smo da nije neophodno predvideti obavezu davanja saglasnosti nadležnog organa na Pravilnik o sistematizaciji radnih mesta u MZ, posebno uzevši u obzir već pomenute oblike kontrole, a posebno obaveznu saglasnost nadležnog organa opštine/grada na finansijski plan MZ.
Takođe, pod pretpostavkom koja bi bila raritet, moguće je i da sama MZ obezbedi sredstva za finansiranje jednog ili više zaposlenih iz donacija ili na drugi zakonom dozvoljen način, te u tom slučaju ne bi ni bilo potrebe da se traži saglasnost nadležnog organa JLS.
Da li zaposleni (službenih opštinske uprave) ostvaruje pravo na solidarnu pomoć u slučaju smrti člana uže porodice, majke koja je bila korisnik penzije u iznosu višem od najnižeg iznosa penzije? Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl.glasnik RS", br. 38/2019, 55/2020): - u članu 51. stav 1. tačka 6) propisuje pravo zaposlenog na solidarnu pomoć "za slučaj smrti člana uže porodice", dok je stavom 5. istog člana propisano da ovo pravo "zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije".
Članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave propisano je da zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć, za slučaj:
Stavom 5. istog člana propisano je da pravo iz stava 1. ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada u trenutku podnošenja zahteva, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije.
S tim u vezi, pravo na solidarnu pomoć zaposleni može da ostvari za slučaj utvrđen u članu 51. stav 1. tačka 6) PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, odnosno za slučaj smrti člana uže porodice, imajući u vidu da se ograničenje za ostvarivanje ovog prava propisano stavom 5. navedenog člana, odnosi na članove uže porodice koji u momentu podnošenja zahteva, ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije i to su slučajevi duže ili teže člana uže porodice zaposlenog (tačka 1), nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju člana uže porodice zaposlenog (tačka 2), nabavke lekova za člana uže porodice (tačka 5).
S obzirom da se u slučaju iz tačke 6) stava 1. člana 51. PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, radi o pomoći po osnovu činjenice smrti člana uže porodice, koji u momentu kada zaposleni podnosi zahtev za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, više ne ostvaruje prava po osnovu radnog odnosa, odnosno ne prima novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili penziju, mišljenja smo da nema smetnji da zaposleni ostvari pravo na solidarnu pomoć za slučaj smrti člana uže porodice.
Poslovnik o radu Skupštine opštine propisuje da je odbornik dužan da prisustvuje sednicama Skupštine i sednicama radnih tela Skupštine u koja je biran. Da li postoji član zakona koji obavezuje poslodavca da omogući odborniku da odsustvuje sa posla radi prisustvovanja sednicama Skupštine?
Obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, uređena su Zakonom o radu („Sl. glasnik RS“ broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje) i posebnim zakonima, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, a pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, samo kada je to zakonom određeno.
Iako Zakon o radu predviđa slučajeve u kojima zaposleni ima pravo da odsustvuje sa rada uz naknadu zarade (na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne vežbe i odazivanja na poziv državnog organa) to nije slučaj i sa odbornikom koji je dužan da prisustvuje sednicama Skupštine i sednicama radnih tela Skupštine u koje je biran. U slučaju kada odbornik mora da odsustvuje sa posla zbog prisustvovanja sednicama Skupštine ili sednicama radnih tela Skupštine u koje je biran, odbornik može prema Zakonu o radu da koristi godišnji odmor ili neplaćeno odsustvo.
Korišćenje godišnjeg odmora regulisano je čl. 68-75. Zakona o radu, dok je neplaćeno odsustvo regulisano članom 78. Zakona o radu.
Poslodavac može zaposlenom da odobri odsustvo bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo). Za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, ako za pojedina prava i obaveze zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno. Zakon o radu ne propisuje slučajeve kada poslodavac može zaposlenom da odobri neplaćeno odsustvo, tako da se sve svodi na volju poslodavca da isto odobri zaposlenom.
Kako zakonom nije ništa precizno predviđeno, neplaćena odsustva su različito rešavana i tretirana u kolektivnim ugovorima, a najčešći slučaj je da se samo ponavljaju odredbe Zakona o radu, da poslodavac može zaposlenom odobriti odsustvo bez naknade zarade, uz eventualnu ogradu, da to ne remeti proces i organizaciju rada kod poslodavca. Pravo zaposlenog na neplaćeno odsustvo i dužina njegovog trajanja utvrđuje se rešenjem, na pismeni zahtev zaposlenog, pod uslovom da je zaposleni priložio odgovarajuću dokumentaciju (dokaz o postojanju pravnog osnova za korišćenje neplaćenog odsustva). Zaposleni na neplaćenom odsustvu je i dalje u radnom odnosu kod istog poslodavca, i ne može da zasnuje radni odnos kod drugog poslodavca.
Dakle, na osnovu svega navedenog, odbornik koji odsustvuje sa posla zbog prisustvovanja sednicama Skupštine ili sednicama radnih tela Skupštine u koje je biran ima po Zakonu o radu dve mogućnosti: 1) da koristi godišnji odmor ili da 2) podnese zahtev za neplaćeno odsustvo uz podnošenje odgovarajuće dokumentacije (dokaz o postojanju pravnog osnova za korišćenje neplaćenog odsustva – npr. potvrdu da je odbornik Skupštine i poziv na sednicu). Ako odbornik koristi neplaćeno odsustvo, u tom slučaju ima pravo na naknadu troškova od strane JLS, tj. JLS može da nadoknadi odborniku izgubljenu dobit.