Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeU pitanju je dete koje upisuje prvi razred i roditelji insistiraju na meri dodatne podrške, tj da dete krene u specijalno odeljenje, a takođe i radnik specijalnog odeljenja “motiviše” roditelje da je upis u specijalno odeljenje najbolja opcija. Kakve su ingerencije IRK i kome se obratiti po ovom pitanju?
Prema Pravilniku o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu, učeniku i odraslom, kojim se uređuje sastav i rad Interresorne komisije, procena potreba za dodatnom podrškom se zasniva na celovitom i individualizovanom pristupu detetu, učeniku i odraslom, sa ciljem da se pružanjem dodatne podrške omogući uključivanje u obrazovanje, odnosno puna i efektivna društvena uključenost kroz ostvarivanje prava i korišćenje usluga i resursa zajednice. Da bi se omogućio celovit pristup, Interresornu komisiju čine profesionalci koji su predstavnici tri resora: obrazovanja, zdravlja i socijalne zaštite, a koji su obavezni da u donošenju mišljenja poštuju najbolji interes deteta.
U članu 2. stav 2. Pravilnika se navodi: Dodatna podrška obezbeđuje se, bez diskriminacije po bilo kom osnovu, svakom detetu, učeniku i odraslom u cilju uključivanja, učešća i napredovanja po pravilu u nesegregisanom obrazovnom okruženju do završetka srednjeg obrazovanja, kao i nesmetanog obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti i kvalitetnog života u zajednici.
Članom 4. tačka 4. Pravilnika je propisano da u mere dodatne podrške koje se, u skladu sa propisima, realizuju na osnovu mišljenja Komisije spada upućivanje deteta u razvojnu grupu u predškolskoj ustanovi, odnosno u školu za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju, tako da je ova odluka u isključivoj nadležnosti Interresorne komisije i donosi se kada su iscrpljene sve mere dodatne podrške u nesegregisanom obrazovnom okruženju. Na osnovu svih prikupljenih podataka, Komisija treba da odgovorno donese mišljenje koje sadrži sve neophodne individualizovane mere podrške za konkretno dete.
Takođe, članom 8. Stav 6. Pravilnika propisuje da procena potreba za dodatnom podrškom, odnosno donošenje mišljenja Komisije, ne odlaže uključivanje i/ili pohađanje obrazovne ustanove.
U skladu sa članom 9. Pravilnika, protiv mišljenja Komisije, roditelj odnosno drugi zakonski zastupnik i odrasli može izjaviti prigovor Komisiji u roku od 15 dana od dana dostavljanja mišljenja.
Da li postoji mogućnost prenošenja dugovanog poreza sa pokojnog poreskog obveznika (preminulog 2020. godine) na naslednike, u situaciji, kada postoje utvrđeni zakonski naslednici, koji su utvrđeni rešenjem, kojim se obustavlja ostavinski postupak usled nepostojanja imovine koja bi bila predmet raspravljanja? Na ime pokojnog poreskog obveznika je ostao dugovani porez (koji se odnosi na period 2014. godine), koji se odnosi na stan, koji je u njegovom vlasništvu bio do 2014. godine, kada je na osnovu ugovora o podeli nepokretne imovine, pripao njegovom bračnom drugu.
Članom 22. ZPPPA uređeno je ispunjenje poreske obaveze u slučaju smrti fizičkog lica. Prema navedenim odredbama, poresku obavezu preminulog lica ispunjavaju naslednici, u okviru vrednosti nasleđene imovine i u srazmeri sa udelom pojedinog naslednika, u momentu prihvatanja nasledstva.
Ako ostavilac nema naslednika ili se nijedan od naslednika ne prihvati nasledstva, ostaviočeva poreska obaveza se otpisuje.
U ovom konkretnom slučaju, preminulo lice ima poreski dug, ali nema osnova da se isti prenese na naslednike, jer da bi naslednicima moglo da bude utvrđeno da ispunjavaju obavezu preminulog lica mora da postoji vrednost nasleđene imovine i njihovi udeli u tome. S obzirom da je ostavinski postupak obustavljen iz razloga što nema nikakve imovine za nasleđivanje, u okviru čije vrednosti bi se izvršio prenos duga srazmerno udelima pojedinih naslednika, to znači da ne postoji pravni osnov da se izvrši prenos dugovanog poreza sa preminulog lica.
Takođe, odredbama ZPPPA nije propisano ni da se taj dug koji je ostao na preminulom licu otpisuje iz razloga što nema nasleđene imovine i nema mogućnosti za prenos duga na naslednike, već taj dug ostaje na ime preminulog lica i može se desiti da se naknadno pojavi neka imovina za nasleđivanje i da se ponovo pokrene ostavinski postupak ili dok ne nastupi zastarelost, u kom slučaju se dug na ime preminulog lica, u skladu sa članom 163a ZPPPA prenosi u vanbilansno poresko računovodstvo.
Šta raditi u slučaju sa prijavom preminulog obveznika i njegovim dugom, jer naslednik ne želi da pokrene postupak raspravljanja zaostavštine i da li je u obavezi da to uradi s obzirom da se ostavinski postupak pokreće po službenoj dužnosti čim sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglašeno za umrlo? Da li se ostavinski postupak možepokrenuti po predlogu svakog pravno zainteresovanog lica?
Protiv poreskog upravnog akta kojim je odlučeno o pojedinačnim pravima i obavezama iz poreskopravnog odnosa može se podneti žalba.
Žalbu može podneti lice o čijim je pravima ili obavezama odlučeno u prvostepenom poreskom postupku i lice koje ima pravni interes.
Nedopuštenu, neblagovremenu ili od neovlašćenog lica izjavljenu žalbu prvostepeni poreski organ odbaciće zaključkom (čl.144.ZPPPA).
Stranke u postupku po žalbi mogu biti: 1) žalilac 2) lice koje ima pravni interes (čl.146.ZPPPA).
Ostavinska rasprava pokreće se po zahtevu suda ili iniciranjem pokretanja postupka od pravno zainteresovanog lica.
Od dana smrti poreskog obveznika oporezivo pravo ima držaoc nepokretnosti i obaveza se ne može utvrditi preminulom licu.
Ukoliko se nepokretnost ne koristi, okončanjem ostavinske rasprave obaveza će se utvrditi naslednicima.
Ukoliko se oceni da lice koje je uložilo žalbu nema pravni interes, žalba se odbacuje zaključkom.
U suprotnom, ukoliko se oceni da lice koje podnelo žalbu ima pravni interes postupa se kao i sa svakom drugom žalbom, gde se sa zapisnikom o učešću u postupku po žalbi, izjašnjenjem po žalbi i svim ostalim spisima predmeta žalba na rešavanje dostavlja drugostepenom organu.
Koji zakonski propisi regulišu postupak promene pravnog oblika iz sportskog udruženja u privredno sportsko društvo?
Zakon o sportu (“Službeni glasnik RS”, br. 10/2016) u članu 71. bliže objašnjava način osnivanja sportskog privrednog društva, a konkretno u stavu 3. se navodi:
„Sportsko udruženje može da promeni pravni oblik u sportsko privredno društvo donošenjem odluke o organizovanju kao društvo sa ograničenom odgovornošću i prenošenjem osnivačkih prava na jedinicu lokalne samouprave na čijoj teritoriji ima sedište, uz prethodnu saglasnost te jedinice lokalne samouprave.“
Dalje, u Zakonu o sportu u članu 33. se navodi:
„Radi obavljanja sportskih aktivnosti i sportskih delatnosti sportska organizacija može se osnovati kao udruženje (u daljem tekstu: sportsko udruženje) ili kao privredno društvo (u daljem tekstu: sportsko privredno društvo), u skladu sa ovim zakonom, a na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primenjuju se opšti propisi o udruženjima, odnosno privrednim društvima.“
Da li Skupština glasa za odluku da je odborniku prestao mandat zbog nespojivosti funkcije preuzimanjem posla, odnosno funkcije koje su, u skladu sa zakonom, nespojive s funkcijom odbornika ili samo donosi odluku kojom utvrđuje da je odborniku prestao mandat bez glasanja?
Članom 33. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano je da:
(1) Skupština opštine odlučuje ako sednici prisustvuje većina od ukupnog broja odbornika.
(2) Odluke se donose većinom glasova prisutnih odbornika, ukoliko zakonom ili statutom nije drukčije određeno.
(3) O donošenju statuta, budžeta, prostornih i urbanističkih planova odlučuje se većinom glasova od ukupnog broja odbornika.
Članom 46. st. 1. i 6. Zakona o lokalnim izborima propisano je da:
(1) Odborniku prestaje mandat pre isteka vremena na koje je izabran:
1) podnošenjem ostavke;
2) donošenjem odluke o raspuštanju skupštine jedinice lokalne samouprave;
3) ako je pravnosnažnom sudskom odlukom osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest meseci;
4) ako je pravnosnažnom odlukom lišen poslovne sposobnosti;
5) preuzimanjem posla, odnosno funkcije koje su, u skladu sa zakonom, nespojive s funkcijom odbornika;
6) ako mu prestane prebivalište na teritoriji jedinice lokalne samouprave;
7) gubljenjem državljanstva;
8) ako nastupi smrt odbornika.
(6) Ako odborniku prestaje mandat nastupanjem slučaja iz stava 1. ovog člana tač. 2) do 8), skupština jedinice lokalne samouprave na prvoj narednoj sednici, posle obaveštenja o nastupanju takvog slučaja, utvrđuje da je odborniku prestao mandat.
Članom 49. st. 1. i 2. Zakona o lokalnim izborima propisano je da:
(1) Na odluke skupštine jedinice lokalne samouprave o prestanku mandata odbornika, kao i o potvrđivanju mandata novom odborniku, dopuštena je žalba Upravnom sudu.
(2) Žalba je dopuštena i u slučaju kada skupština propusti da donese odluke iz stava 1. ovog člana.
Iz citiranih zakonskih odredbi proističe da je skupština jedinice lokalne samouprave u svim slučajevima prestanka mandata odbornika pre isteka vremena na koje je izabran dužna da donese odluku kojom utvrđuje prestanak mandata, da se ta odluka donosi glasanjem i da je odluka doneta ako je za nju glasala većina prisutnih odbornika, osim ako je statutom jedinice lokalne samouprave predviđena neka druga, kvalifikovana većina.