Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePoreski obveznik od momenta kupovine ima u vlasništvu zemljište i to poljoprivredno 1.6 ha i šumsko zemljište 2.1 ha na kojem su zasađeni određeni zasadi (borovnice) i na osnovnu navedenog pozvao se na poresko oslobađanje poreza na imovinu obveznika koji vode poslovne knjige u skladu sa članom 12. stav 1. tačka 6. - 'porez se ne plaća na poljoprivredno i šumsko zemljište koje se ponovo privodi nameni '. Kako se tumači ova tačka ovog člana, tj. da li postoji neko rešenje o privođenju nameni i da li poreski obveznik ima prava na ovo oslobađanje?
Članom 12. stav 1. tačka 6. Zakonom o porezu na imovinu propisano je poresko oslobođenje za poljoprivredno i šumsko zemljište koje se ponovo privodi nameni – pet godina računajući od početka privođenja nameni. Ovde se misli na zemljište koje nije bilo uređeno i nije se koristilo za poljoprivrednu proizvodnju niti je bilo šuma (šikare i sl.).
Što se tiče dokaza kojim se dokazuje pravo na poresko oslobođenje, prema ZPPPA obveznik snosi teret dokazivanja za ostvarivanje prava na poresko oslobođenje i u tom smislu smatramo da te dokaze svakako obveznik mora dostaviti I to bez našeg zahteva i posebnog objašnjenja šta bi moglo biti prihvaćeno kao dokaz.
Nakon dobijanja dokaza koji dostavi obveznik, LPA ceni kvalitet i valjanost dokaza za poresko oslobođenje.
Inače, dokaz bi mogao biti uvid u orto foto snimak iz različitih godina, izjava sa dva svedoka (mada to može biti I zloupotrebljeno), dokumentacija kojom se dokazuje da je obveznik izvršio ulaganja u privođenje zemljišta nameni, dokaz da je obveznik poreza na dohodak od poljoprivrede za to zemljište od određenog datuma (za fizičko lice) ili da ima prihode od poljoprivrede od određenog datuma (za pravno lice) I sl.
U svakom slučaju, smatramo da je u praksi vrlo teško dokazati pravo na poresko oslobođenje po ovom osnovu i da treba voditi računa da obveznici ne počnu to da koriste bez dostavljanja kvalitetnih dokaza. Znači, obveznik treba da dokumentuje pravo na poresko oslobođenje, a LPA ceni da li su dostavljeni dokazi dovoljni za ostvarivanje tog prava.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li može da se sačeka sa kontrolom poreske prijave u kojoj poreski obveznik iskazuje izmenu poreza na imovinu i donošenjem rešenja, dok drugostepeni organ ne odluči po žalbi na prvobitno rešenje o kontroli?
Naravno da može da se sačeka, jer nije propisan rok u kom se vrši poreska kontrola, imate 5 gdina rok za zastarelost prava na utvrđivanje.
U tom slučaju, svakako se knjiži iznos umanjenja iskazan u poreskoj prijavi kojom je prijavljena I utvrđena izmena poreza, a koja se trenutno neće kontrolisati.
Napominjemo da treba voditi računa o tome da će biti netačan upit stanja za obveznika jer je proknjižena obaveza po prvobitnoj poreskoj prijavi i razlika utvrđena u postupku poreske kontrole, a umanjenje utvrđene obaveze nije evidentirano u tačnom iznosu u odnosu na ulupno utzvrđenu i proknjiženu obavezu za celu godinu, već samo umanjenje koje je obveznik iskazao u odnosu na prvobitnu poresku prijavu.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Pravno lice je podnelo poresku prijavu blagovremeno. U postupku kontrole, utvrđeno je da je porez na imovinu veći od iznosa navedenog u prijavi, te je doneto (nakon sprovedenog postupka poreske kontrole) rešenje kojim smo mu utvrdili porez na imovinu. Poreski obveznik je uložio žalbu i predmet je prosleđen drugostepenom organu. Nakon svega toga, poreski obveznik (pravno lice) podnosi izmenjenu prijavu iz razloga jer je otuđio deo građevinskog zemljišta. Da li izmenjenu prijavu odbaciti, obzirom da nema pravo na istu u skladu sa članom 40. Stav 5. ZPPPA? Kako bi se postupilo u slučaju da je poreski obveznik stekao novu imovinu i iz tog razloga podneo izmenjenu poresku prijavu, da li i nju odbaciti?
Članom 40. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da, ako obveznik ustanovi da poreska prijava koju je podneo poreskom organu sadrži grešku ili propust, dužan je da odmah, a najkasnije do isteka roka zastarelosti podnese prijavu u kojoj su greška ili propust otklonjeni – izmenjena poreska prijava. Kod podnošenja izmenjene poreske prijave prvobitna prijava se ne vraća poreskom obvezniku. Obveznik može podneti izmenjenu prijavu najviše dva puta. Izmenjena poreska prijava ne može se podneti posle pokretanja poreske kontrole za kontrolisani poreski period, kao ni nakon donošenja rešenja o utvrđivanju poreza (kada se ne sprovodi samooporezivanje).
Članom 40. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji propisano je da, ako obveznik ustanovi da poreska prijava koju je podneo poreskom organu sadrži grešku ili propust, dužan je da odmah, a najkasnije do isteka roka zastarelosti podnese prijavu u kojoj su greška ili propust otklonjeni – izmenjena poreska prijava. Kod podnošenja izmenjene poreske prijave prvobitna prijava se ne vraća poreskom obvezniku. Obveznik može podneti izmenjenu prijavu najviše dva puta. Izmenjena poreska prijava ne može se podneti posle pokretanja poreske kontrole za kontrolisani poreski period, kao ni nakon donošenja rešenja o utvrđivanju poreza (kada se ne sprovodi samooporezivanje).
Izmenjena poreska prijava podnosi se za isti poreski period kao i prvobitno podneta poreska prijava koju ona zamenjuje. Ova prijava zamenjuje prethodno podnetu poresku prijavu zbog greške ili propusta u prvobitnoj prijavi. Kod izmenjene poreske prijave se u gornjem desnom uglu obrasca PPI-1 obeležava da je to izmenjena poreska prijava. U poreskom računovodstvu se evidentira podnošenje izmenjene poreske prijave, pri čemu se u tom slučaju obavezno mora izvršiti storniranje prethodne poreske prijave koju izmenjena prijava zamenjuje.
Dešava da poreski obveznici prilikom podnošenja poreske prijave na obrascu PPI-1 nepravilno tumače kada se prijavljuje izmena utvrđenog poreza, a kada se podnosi izmenjena poreska prijava. Naime, bitno je znati da izmena utvrđenog poreza nije isto što i izmenjena poreska prijava.
Izmena utvrđenog poreza se prijavljuje kada u toku poreske godine treba izvršiti izmenu utvrđenog poreza na imovinu zbog nastanka ili prestanka poreske obaveze, odnosno istovrsne promene koja se desila određenog datuma u toku poreske godine. U obrascu poreske prijave PPI-1 u gornjem desnom uglu tada treba da bude obeleženo „Poreska prijava“, a u delu 2. „Prijavljujem“ zaokružuje se 2.2. i unosi redni broj izmene, vrsta izmene i dan nastanka izmene. Na upitu stanja na analitičkoj kartici poreskog obveznika, iz ove poreske prijave vidi se iznos uvećanja-umanjenja utvrđenog poreza.
Dakle, vaš poreski obveznik nije podneo izmenjenu poresku prijavu već prijavljuje izmenu već utvrđenog poreza na podnetoj poreskoj prijavi PPI 1.
Odgovor na drugo pitanje:
Po podnetoj poreskoj prijavi, u postupku poreske kontrole utvrđen je iznos razlike poreza koji nije prijavljen. U rešenju koje je doneto u poreskoj kontroli, u dispozitivu, data je obaveza poreskom obvezniku da utvrđene obaveze iz rešenja proknjiži u poslovnim knjigama i drugim propisanim evidencijama.
Žalba na rešenje ne odlaže izvršenje rešenja, što znači da je rešenje na snazi. To dalje znači da je obveznik izmenu utvrđenog poreza trebalo da prijavi u odnosu na ukupno utvrđenu obavezu za nepokretnost za koju se menja iznos poreza, odnosno u odnosu na obavezu utvrđenu poreskom prijavom i rešenjem o poreskoj kontroli, jer je obveznik imao obavezu da to uzme u obzir.
Naime, godišnji iznos poreza za predmetnu nepokretnst za koju je prestala obaveza u toku godine i za koji se prijavljuje izmena, nije samo iznos iz poreske prijave, već je to zbir iznosa iz poreske prijave i rešenja o poreskoj kontroli. U odnosu na taj iznos se izračunava iznos umanjenja poreza u Delu 4. Poreske prijave, za broj dana od prestanka poreske obaveze do kraja godine.
Poreska prijava kojom obveznik prijavljuje izmenu utvrđenog poreza mora biti evidentirana ako je formalno i matematčki ispravna, odnosno ako prolazi validaciju.
Ukoliko obveznik nije uzeo u obzir tačan iznos poreza za predmetnu nepokretnsot (već samo porez i podnete poreske prijave), tada se u psotupku poreske kontrole mora izvršiti utvršivanje razlike poreza koji obveznik nije tačno prijavio.
U svakom slučaju rešenje o poreskoj kontroli ne treba menjati zbog izmene utvrđenog poreza, jer je njime samo utvrđena razlika poreza koju obveznik nije utvrdio u podnetoj poreskoj prijavi, a poreskom prijavom kojom prijavljuje izmenu, će biti izvršeno umanjenje ukupno utvrđene godišnje obaveze (po prvobitnoj prijavi i po rešenju), za period od dana otuđenja nepokretnosti.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Kada se obraćaju advokati koji imaju uredna ovlašćenja sa bankama, za dostavu podataka o obveznicima i nepokretnostima koje su prijavili za porez, u postupku izvršenja nad ovim licima kao izvršnim dužnicima, da li im se mogu dati traženi podaci a da se ne povredi načelo čuvanja službene tajne ?
Članom 31. stav 5. Zakona o izvršenju i obezbeđenju određeno je da su državni organi dužni da izvršnom poveriocu dostave sve podatke koje su dužni da dostave i sudu i javnom izvršitelju, izuzev podataka iz poreske prijave za poslednje tri godine. Takođe članom 2. istog Zakona određeno je da je „izvršni poverilac“ lice čije se potraživanje namiruje u izvršnom postupku ili obezbeđuje u postupku obezbeđenja. Ukoliko uz zahtev za dostavu podataka nije dostavljen i zaključak suda kojim se ovlašćuje izvršni poverilac da u postupku izvršenja traži podatke o imovini izvršnog dužnika od nadležnih organa i kojim se istovremeno dokazuje da je izvršni postupak u toku, smatramo da nema zakonskog osnova za dostavu podataka.
Napominjemo da je članom 7. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, propisano načelo čuvanja tajnog podatka u poreskom postupku. Tajni podatak predstavlja svaki dokument, informacija, podatak i druga činjenica o poreskom obvezniku do koga se dođe u poreskom, prekršajnom, predistražnom ili sudskom postupku. Tajni podatak dužna su da čuvaju sva službena lica i druga lica koja učestvuju u poreskom, prekršajnom, predistražnom i sudskom postupku.
Istim članom je predviđeno da obaveza čuvanja tajnog podatka nije povređena ako se određeni dokument, činjenica odnosno podatak iznose tokom poreskog, prekršajnog, predistražnog ili sudskog postupka.
Na osnovu iznetog, tražene podatke možete, po zahtevu dostaviti nadležnom sudu pred kojim se vodi izvršni postupak ili poveriocu sa sudskim ovlašćenjem za dostavu podataka u izvršnom postupku.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li zaposleni koji je bio na bolovanju i nije radio u kontinuitetu dužem od godine dana, a po zaključenju bolovanja dobio rešenje o prestanku radnog odnosa zbog odlaska u invalidsku penziju, ima pravo na naknadu štete zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora?
Član 76. Zakona o radu predviđa da „U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora. Naknada iz stava 1. ovog člana ima karakter naknade štete.“
Dakle, zaposlenom pripada naknada štete po osnovu neiskorišćenog godišnjeg odmora bez obzira koji je osnov prestanka radnog odnosa. Ukoliko se radi o prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog gubitka radne sposobnosti zaposlenog, u ovoj situaciji zakon predviđa da radni odnos zaposlenom prestaje nezavisno od njegove volje i volje poslodavca, danom pravosnažnosti rešenja kojim je utvrđen prestanak radne sposobnosti. S obzirom na to, da je zaposleni očigledno nesporno stekao pravo na godišnji odmor, te da ga usled neprekidnog bolovanja nije mogao koristiti, zaposlenom pripada novčana naknada u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora.