Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeS obzirom da je Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika propisano članom 29. st.1 tačka 2. da je poslodavac dužan da zaposlenom po osnovu solidarnosti isplati pomoć u slučaju nabavke medicinko tehničkih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice , kao i stavom 3. istog člana da se navedeno pravo priznaje u skladu sa Pravilnikom o medicinsko tehničkim pomagalima ukoliko pravo nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko invalidske zaštite i drugim propisima. Da li se navedeni stav 3. može protumačiti tako da su zaposleni dužni da donesu potvrdu iz RFZO da pred tim organom ne mogu da ostvare navedeno pravo , ili je dovoljna samo potvrda da do tog momenta nisu ostvarili pravo? Konkretno, da li bi zaposleni trebali da se upućuju da navedeno pravo pokušaju da ostvare prvo kod RFZO, pa tek ako tamo budu odbijeni da podnesu zahtev svom poslodavcu, odnosno školi ? ( pod medicinsko tehničkim pomagalima u konkretnom slučaju imamo naočare koje su propisane gore pomenutim Pravilnikom o medicinsko tehničkim pomagalima)
Formulacija „ukoliko pravo nije ostvareno u skladu sa drugim propisima“ iz člana 29. stav 3. Posebniog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika ne znači „ukoliko je pravo odbijeno“, niti „ukoliko je prethodno traženo i nije priznato“, već isključivo konstatuje činjenicu neostvarenosti prava. Dakle, iz samog teksta ne proizlazi obaveza prethodnog obraćanja RFZO.
S druge strane, posebni kolektivni ugovor predstavlja samostalan izvor prava iz rada, koji između ostalog, uređuje solidarnu pomoć, a ne pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Solidarna pomoć nije supsidijarno pravo u formalnom smislu, već pravo koje se ne može kumulirati sa istim pravom po drugom osnovu. Posebni kolektivni ugovor samo sprečava duplo ostvarivanje istog prava, ali ne uvodi proceduru prethodnog iscrpljivanja prava kod RFZO.
Svrha člana 29. Posebnog kolektivnog ugovora je da se zaposlenom olakša nabavka pomagala kroz brzu i dostupnu solidarnu pomoć. Uvođenje obaveze da zaposleni prvo ide kod RFZO, čeka postupak, pribavlja formalno odbijanje, bilo bi suprotno svrsi solidarnosti, naročito kod pomagala kao što su naočare, gde je pravo kod RFZO često delimično, ograničeno po vrednosti, vezano za stroge medicinske indikacije.
Prema praksi i opštim pravnim načelima, u radnom pravu važi načelo povoljnijeg tumačenja prava zaposlenog, kao i zabrane uvođenja dodatnih uslova koji nisu izričito propisani. Poseban kolektivni ugovor ne sadrži izričitu obavezu dostavljanja potvrde RFZO o odbijanju prava, niti propisuje da je prethodni postupak kod RFZO uslov za ostvarivanje solidarnosti. Poslodavac (škola) nema pravni osnov da takav uslov samostalno uvodi.
Dakle, u konkretnom slučaju zaposleni ne moraju da donesu potvrdu RFZO da ne mogu da ostvare pravo, već je dovoljno da dostave izjavu ili dokaz da do tog momenta nisu ostvarili pravo na isto pomagalo po drugim propisima. PKU ne zahteva potvrdu o odbijanju, već neostvarivanje prava. Takođe, zaposleni nisu dužni da prethodno pokreću postupak pred RFZO i ne mogu biti uskraćeni za solidarnu pomoć zato što nisu tražili pravo po drugom osnovu. Takvo postupanje poslodavca nema uporište u Posebnom kolektivnom ugovoru i predstavljalo bi neopravdano otežavanje ostvarivanja prava iz rada.
Na osnovu napred navedenog, mišljenje Stručne službe SKGO je da u skladu sa članom 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika, zaposleni nisu dužni da prethodno pokušaju ostvarivanje prava na medicinsko-tehnička pomagala kod RFZO, niti da dostavljaju potvrdu o odbijanju tog prava. Dovoljno je da pravo nije ostvareno po drugim propisima do momenta podnošenja zahteva poslodavcu. Uvođenje obaveze prethodnog obraćanja RFZO ne proizlazi iz PKU i nije pravno osnovano, posebno u slučaju nabavke naočara kao medicinsko-tehničkog pomagala.
Ukoliko se jednom sportskom udruženju uplati novac po osnovu Javnog konkursa na namenski tekući račun kod Uprave za trezor npr. aprila meseca da li su prilikom pravdanja troškova prihvatljivi računi pre dana uplate (nastali između dana raspisivanja konkursa i dana uplate?
U skladu sa Zakonom o sportu, čl. 138, važi shodna primena na lokalne samouprave - odredbe zakona i podzakonskih akata donetih na osnovu ovog zakona, a kojima se uređuje način odobrenja, finansiranja programa i projekata kojima se ostvaruje opšti interes u oblasti sporta, kao i njihov ugovorni režim, praćenje/kontrola realizacije, izveštavanje, zaključenje ugovora, kao i obaveze vraćanja dobijenih sredstava itd. U tom smislu, i dalje/bliže uređivanje ovih pitanja aktima lokalne samouprave mora biti u skladu sa Zakonom i interpretiraju se na taj način.
Čl. 118. stav 7. propisuje postojanje finansijskog plana za realizaciju programa, odnosno projekta, i uređuje opravdane direktne i indirektne troškove. Članom 122. uređeno je ugovaranje sa nosiocem odobrenog programa ili projekta, a u čl. 121. stav 6. propisuje se da je nosilac programa obavezan da pre zaključenja ugovora o realizovanju programa uskladi plan realizacije programa sa visinom dodeljenih sredstava.
Ove odredbe, po pravilu, prenose se i dalje razrađuju aktima lokalnih samouprava (uglavnom Pravilnicima o postupku odobravanja programa/projekata u oblasti sporta). Važnost ugovora podvlačimo i kao pravni osnov za prenos/uplatu sredstava, koje može biti uređeno jednokratno ili u ratama, ali se ne može izvršavati pre zaključenja ugovora.
U skladu sa navedenim, finansijski planovi i planovi realizacije (vremenski plan upotrebe sredstava) čine sastavni deo ugovora o (su)finansiranju u oblasti sporta i mogu se odnositi samo na one aktivnosti odnosno planirane rashode/troškove koji ulaze u obuhvat odobrenog programa/projekta i po svrsi i po vremenskom trajanju. U tom smislu, kao opravdani/prihvatljivi mogu se smatrati samo troškovi nastali u skladu sa aktivnostima preduzetim u periodu trajanja programa/projekta, dakle u periodu važenja ugovora. Za potrebe pravdanja troškova ne mogu se smatrati prihvatljivim računi izdati pre početka realizacije ugovora (bez obzira na trenutak raspisivanja konkursa, pa čak i ukoliko je po konkursu završen odabir i objavljena odluka o dodeli sredstava - relevantan je samo period realizacije u skladu sa ugovorom).
Zaposlena sam u Gradskoj upravi za komunalne delatnosti, raspoređena na radnom mestu "opšti poslovi u oblasti energetskih delatnosti" u zvanju "Mlađi savetnik". Moje pitanje glasi: Da li imam pravo da potpisujem rešenja, koja prethodno samostalno i uradim?
Članom 11.Uredbe o ocenjivanju službenika ("Sl.glasnik RS", br. 2/2019) definisana su merila za ocenjivanje službenika, i to: postignuti rezultati u izvršavanju poslova radnog mesta i postavljenih ciljeva, samostalnost, stvaralačka sposobnost, preduzimljivost, preciznost i savesnost, saradnja sa drugim službenicima i ostale sposobnosti koje zahteva radno mesto.
Članom 18. iste Uredbe takođe su definisana i dodatna merila za ocenjivanje koja se odnose na ostale sposobnosti koje zahteva radno mesto, a koja se prvenstveno tiču razumevanja i primene posebnih veština koje zahteva radno mesto i ona se određuju unapred za period za ocenjivanje.
Mišljenja smo da ocenjivači nisu u obavezi da utvrđuju dodatna merila, ukoliko ne postoji potreba za njima, već da u tom slučaju u obrascu polje „dodatno merilo“ može ostati nepopunjenо. Međutim, ukoliko utvrde dodatna merila onda moraju i da ih ocene.
Zaposlena sam u Gradskoj upravi za komunalne delatnosti, raspoređena na radnom mestu "opšti poslovi u oblasti energetskih delatnosti" u zvanju "Mlađi savetnik". Moje pitanje glasi: Da li imam pravo da potpisujem rešenja, koja prethodno samostalno i uradim?
Članom 63. Zakona o zaposlenima u AP i JlS ("Sl. glasnik RS", br. 129/2007, 83/2014 - dr. zakon, 101/2016 - dr. zakon, 47/2018, 111/2021 - dr. Zakon i 92/2023) propisano je da se u zvanju mlađeg savetnika obavljaju složeni poslovi koji podrazumevaju primenu utvrđenih metoda rada, postupaka ili stručnih tehnika unutar precizno određenog okvira delovanja, uz redovan nadzor neposrednog rukovodioca i donošenje odluka na osnovu postojeće prakse ili opštih i pojedinačnih uputstava neposrednog rukovodioca. Poslovi zahtevaju sposobnost rešavanja manjih tehničkih ili proceduralnih problema.
Član 141. stav 7. Zakona o opštem upravnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 18/2016, 95/2018 - autentično tumačenje i 2/2023 - odluka US) navedeno je da rešenje potpisuje ovlašćeno službeno lice koje ga donosi, odnosno rukovodilac organa.
Dakle, ukoliko je aktom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta definisano da službenik rešava u upravnim i drugim pojedinačnim stvarima iz svoje nadležnosti, rukovodilac organa - načelnik uprave ga može pismeno za to ovlastiti te bi u tom slučaju službenik mogao da potpisuje rešenja.
Privatna kompanija izrazila je nameru da finansira rehabilitaciju jednog opštinskog puta. Da li postoji pozitivan primer ovakvog projekta i kakve su obaveze Gradske uprave, a kave uoravljača puta?
Ako je put u javnoj svojini, zainteresovani privredni subjekat ne može samostalno izvoditi radove na rehabilitaciji puta, ali može finansirati radove na takvom putu kroz donaciju.
Neophodno je pripremiti ugovor o donaciji između privatnog subjekta (donatora) i lokalne samouprave (primaoca donacije), gde donacija može biti:
Ugovorom bi trebalo definisati: