Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeU pitanju je lice koje je upisano u stalnu listu predavača i drugih realizatora obuka kod NAJU. Da li to lice može da se javi na interni konkurs za predavača posebnog programa u opštini, u kojoj je zaposleno?
Interni konkurs za angažovanje akreditovanih realizatora za tematske celine u oblastima stručnog usavršavanja, kao način angažovanja realizatora, uređen je članom 17. Uredbe o akreditaciji, načinu angažovanja i naknadama realizatora i sprovodilaca programa stručnog usavršavanja u javnoj upravi. U njemu se kaže sledeće:
„Angažovanje realizatora programa obuke za tematske celine oblasti stručnog usavršavanja za koju su akreditovani vrši se putem internog konkursa i to Nacionalna akademija za programe obuke koje ona sprovodi, a drugi korisnici za programe obuke koje samostalno sprovode.
Na internom konkursu ispituje se i ocenjuje model plana obuke za tematsku celinu oblasti stručnog usavršavanja za koju se vrši angažovanje, koji podnosi akreditovani realizator.
Interni konkurs za angažovanje realizatora za pojedinačne tematske celine oblasti stručnog usavršavanja sprovodi se najmanje jednom godišnje.
Interni konkurs pokreće se pozivom koji se dostavlja elektronskim putem realizatorima koji su akreditovani u Nacionalnoj akademiji i upisani u Stalnu listu predavača i drugih realizatora programa obuka prema oblasti stručnog usavršavanja za koju se vrši angažovanje.
Interni konkurs naročito sadrži podatke o oblasti stručnog usavršavanja i tematskoj jedinici, broju potrebnih realizatora i broju planiranih obuka po tematskoj jedinici.
Rok za podnošenje prijava akreditovanih realizatora je 15 dana, od dana pokretanja internog konkursa.
Za programe obuke koji se ne finansiraju iz budžeta Republike Srbije, budžeta autonomne pokrajine, budžeta jedinice lokalne samouprave ili finansijskog plana drugih organa i organizacija iz člana 2. stav 1. Zakona o Nacionalnoj akademiji za javnu upravu, o načinu i uslovima angažovanja akreditovanih realizatora samostalno odlučuje korisnik programa stručnog usavršavanja.“
Nakon bodovanja modela obuke, koji vrši komisija koju je formirao rukovodilac organa u jedinici lokalne samouprave, redosled angažovanja akredtiovanih realizatora je sledeći (čl. 20 Uredbe):
„Akreditovani realizator koji je ostvario najveći broj bodova u tematskoj celini stiče pravo prvenstva prilikom angažovanja za realizatora obuke.
Ako više akreditovanih realizatora ima isti broj bodova, prednost prilikom angažovanja imaju realizatori iz reda državnih službenika, odnosno zaposlenih u organima autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave.
U slučaju sprečenosti realizatora da se odazove pozivu za angažovanje, poziva se naredni akreditovan realizator sa utvrđene rang liste.
Ako akreditovani realizator prvi put učestvuje u internom konkursu njegovo angažovanje se vrši na osnovu vrednovanja modela plana obuke, modela plana koučinga, odnosno modela mentorskog programa i/ili simulacije predavanja, a na svakom sledećem internom konkursu i na osnovu vrednovanja prethodno sprovedenih obuka, vodeći računa o ravnomernom angažovanju svih akreditovanih realizatora za oblast stručnog usavršavanja za koju se vrši angažovanje.“
Dakle, ukoliko je lice zaposleno u opštinskoj upravi akreditovano kao realizator u oblasti stručnog usavršavanja i kao takav dobije poziv za učestvovanje u internom konkursu, on se može prijaviti bez obzira što je zaposlen u toj opštinskoj upravi, jer su svi akreditovani realizatori ravnopravni u postupku internog konkursa u skladu sa članom 17. Uredbe, a takođe može biti i izabrana za realizaciju programa obuke ako ostvari najveći broj bodova. Jedino ograničenje u ovom pogledu je što to lice ne može ujedno biti i član komisije koja ocenjuje model obuke u postupku internog konkursa.
Da li je jedinica lokalne samouprave u obavezi da ima otvoren podračun za bolovanje preko 30 dana i da sa istog vrši isplatu naknade bolovanja preko 30 dana i da na isti ostvaruje priliv po osnovu refundacije od strane RFZO-a? Ukoliko ga ima, da li postoje ograničenja da se isti zatvori? Kako bi se tumačio član 102. stav 7. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 25/19) koji propisuje da "poslodavac može iz svojih sredstava da isplati naknadu zarade i kada se ta naknada obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, s tim da je filijala dužna da isplaćene iznose naknadi poslodavcu u roku od 15 dana od dana predaje zahteva filijali, uplatom na poseban račun poslodavca"?
Članom 102. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Sl. glasnik RS“, br. 25/2019) propisano je da poslodavac isplaćuje i naknadu zarade zaposlenima koja se obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u skladu sa ovim zakonom, vrši obračun naknade zarade u skladu sa ovim zakonom i dostavlja ga matičnoj filijali, uz zahtev za isplatu naknade zarade. Stavom 3. ovog člana propisano je da filijala utvrđuje pravo na naknadu zarade i visinu naknade i najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema navedenog obračuna prenosi odgovarajući iznos sredstava na poseban račun poslodavca. Navedena sredstva ne mogu biti predmet izvršenja, osim za isplatu naknade zarade zaposlenima. Dalje, stavom 7. ovog člana propisano je da poslodavac može iz svojih sredstava da isplati naknadu zarade i kada se ta naknada obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, s tim da je filijala dužna da isplaćene iznose naknadi poslodavcu u roku od 15 dana od dana predaje zahteva filijali, uplatom na poseban račun poslodavca.
Članom 14. Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i kontnom planu za budžetski sistem ("Sl. glasnik RS", br. 16/2016, 49/2016, 107/2016, 46/2017, 114/2017, 20/2018, 36/2018, 93/2018, 104/2018, 14/2019, 33/2019, 68/2019, 84/2019, 151/2020, 19/2021, 66/2021 i 130/2021) propisno je da sintetički konto 414100 - Isplata naknada za vreme odsustvovanja s posla na teret fondova sadrži analitička konta na kojima se knjiže porodiljsko bolovanje, bolovanje preko 30 dana i invalidnost rada drugog stepena. Ove naknade knjiže se na teret odgovarajućih subanalitičkih konta u okviru ovog sintetičkog konta uz odobrenje odgovarajućih subanalitičkih konta u kategoriji 230000 - Obaveze po osnovu rashoda za zaposlene. Pored navedenog knjiženja ovih rashoda, koji se po pravilu refundiraju, potrebno je za ukupan iznos naknade zadužiti subanalitički konto 122192 - Potraživanja od fondova po osnovu isplaćenih naknada zaposlenima, uz odobrenje konta 291911 - Obaveze fondova za isplaćene obaveze po osnovu naknada zaposlenima. Kada Republički fond za zdravstveno osiguranje u toku godine refundira iznos isplaćene naknade za bolovanje uplatom na tekući račun korisnika budžeta, zadužuje se tekući račun uz odobrenje konta 122192 - Potraživanja od fondova po osnovu isplaćenih naknada zaposlenima i istovremeno se za taj iznos koriguje odgovarajući subanalitički konto u okviru sintetičkog konta 414100 - Isplata naknada za vreme odsustvovanja s posla na teret fondova, a zadužuje konto 291911 - Obaveze fondova za isplaćene obaveze po osnovu naknada zaposlenima. Iznos koji na kraju godine nije refundiran ostaje na subanalitičkom kontu 291911 - Obaveze fondova za isplaćene obaveze po osnovu naknada zaposlenima i subanalitičkom kontu 122192 - Potraživanja od fondova po osnovu isplaćenih naknada zaposlenima.
Dakle, u skladu sa članom 102. Zakona o zdravstvenom osiguranju, poslodavac može da isplati iz svojih sredstava naknadu bolovanja preko 30 dana, a matična filijala RFZO refundira ova sredstva poslodavcu na poseban račun.
Takođe, prema odredbama člana 14. Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i kontnom planu za budžetski sistem, sredstva za refundaciju isplaćene naknade bolovanja iz sredstava korisnika budžetskih sredstava u toku godine RFZO treba da uplati na tekući račun korisnika budžeta.
Obzirom da JLS može da ima samo Račun izvršenja budžeta, ona ne mora da ima poseban podračun za bolovanja, što znači da JLS može da vrši isplatu naknade za bolovanje preko 30 dana sa Računa izvršenja budžeta pre refundacije, kao i da se refundacija vrši na Račun izvršenja budžeta.
Ukoliko JLS ima otvoren namenski podračun, refundacija bolovanja će biti izvršena preko njega. Takođe, JLS može izvršiti uplatu pre dobijanja sredstava od RFZO, ali tako što će potrebna sredstva preneti na podračun bolovanja i odatle izvršiti isplatu, a kada RFZO izvrši refundaciju ista može vratiti na Račun izvršenja budžeta. Takođe može ih koristiti za narednu isplatu bolovanja, pa tek kad se završi bolovanje, navedena sredstva može vratiti na Račun izvršenja budžeta.
Članovima 14-18. Pravilnika o načinu utvrđivanja i evidentiranja korisnika javnih sredstava i o uslovima i načinu za otvaranje i ukidanje podračuna konsolidovanog računa trezora kod uprave za trezor („Sl. glasnik RS“, br. 99/2018 i 40/2019) propisani su uslovi i način za otvaranje i ukidanje dinarskih i deviznih podračuna konsolidovanog računa trezora kod Uprave za trezor, koji se vode u Evidenciji podračuna korisnika javnih sredstava kod Uprave za trezor.
Da li se kod ozakonjenje nezakonito izgrađenog objekta na parceli na kojem postoji legalna više porodična stambena zgrada može primeniti član 42. stav 1. tačka 13) Zakona o stanovanju i održavanju zgrada pa se kao saglasnost za ozakonjenje može pribaviti Odluka skupštine stambene zajednice doneta 2/3 većinom, ili se pak za ozakonjenje ovog objekta mora pribaviti saglasnost svih suvlasnika na parceli, u ovom slučaju svih vlasnika posebnih delova ove legalne zgrade?
Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada („Sl. glasnik RS“, br. 104/2016 i 9/2020 - dr. zakon), članom 42. taksativno su pobrojane nadležnosti Skupštine stambene zajednice.
Prema odredbama Zakona, Skupština stambene zajednice se stara o svim pitanjima koja se odnose na održavanje, uređenje i korišćenje zgrade i zajedničkih delova zgrade, stim da prema odredbama Zakona nema ovlašćenje da odlučuje o pitanjima izvan ovog opsega.
Pitanje ozakonjenja bespravno izgrađenog objekta na parceli koja je u suvlasništvu više lica, nije u domenu rada i odlučivanja organa kakav je Skupština stambene zajednice, niti se o istom može odlučivati bilo kakvom većinom članova Skupštine iz razloga jer se ne radi o odlučivanju na nivou stambene zgrade gde svako ima pravo na jedan glas po modelu (stan/glas).
Zakonom o planiranju i izgradnju je regulisano da svaki vlasnik posebnog dela (posebne stambene jedinice) ima pravo na zemljištu i da je udeo tih lica u srazmeri sa površinom koju poseduju u odnosu na ukupnu površinu objekta.
U konkretnom slučaju investitor koji namerava da ozakoni nelegalno sagrađeni objekat na zemljištu koje je u vlasništvu više lica mora isto da pribavi, odnosno da isto otkupi od vlasnika posebnih delova jer će samo na takav način steći svojinu na zemljištu podobnu za ozakonjenje bespravno sagrađenog objekta.
Da li zahtev za konverziju prava korišćenja u pravo svojine, na zemljištu katastarske parcele može podneti samo jedan od sukorisnika, bez saglasnosti drugih sukorisnika? Da li je sukorisniku zainteresovanom za konverziju neophodna saglasnost sukorisnika koji mu je ranije prodao deo katastarske parcele, iako je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da je prodavac saglasan da se kupac može uknjižiti i bez dodatne prodavčeve saglasnosti?
Prema odredbama Zakona o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu („Sl. glasnik RS“, br. 64/15 i 9/20) odredbe ovog zakona se primenjuju na izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište.
Dakle, predmet konverzije je zemljište koje može biti u jednom ili drugom režimu.
Ukoliko je u vašem slučaju predmet konverzije izgrađeno građevinsko zemljište u tom slučaju se mora primeniti odredba člana 5. stav 3. koja glasi: Kada je na jednoj katastarskoj parceli izgrađeno više objekata različitih vlasnika, pre podnošenja zahteva za konverziju, sprovodi se postupak za razvrgnuće sukorisničke zajednice propisan članom 106. Zakona o planiranju i izgradnji.
Dakle, u ovom slučaju neophodno je da se sudskim putem, ili ugovorom ustanovi kome pripada koji deo i u kojoj površini istog objekta, odnosno da se u skladu sa članom 106. Zakona o planiranju i izgradnji izvrši tzv. razvrgnuće sukorisničke zajednice.
U slučaju da je predmet konverzije neizgrađeno građevinsko zemljište ne zahteva se posebna saglasnost svih sukorisnika na parceli jer će i nakon konverziji svi zadržati iste udele koje su imali i ranije stim da će režim svojine sa državna svojina RS-pravo korišćenja preći u privatnu svojinu.
Dovoljno je da se drugi sukorsinici pridruže zahtevu za konverziju.
Ono što se pretpostavlja jeste da udeli budu opredeljeni.
Na kraju, pitanje uknjižbe koju na kraju pominjete se odnosi na uobičajenu formulaciju kupoprodajnog ugovora (clausula intabulandi) koja stoji u svakom kupoprodajnom ugovoru koji za predmet ima nepokretnost, da se kupac može uknjižiti u katastru kao vlasnik bez prisustva prodavca.
Dakle, saglasnost prethodnog vlasnika svakako nije potrebna, ali je za postupanje organa potrebno da se sukorisnik pridruži zahtevu za konverziju.
Zamenik predsednika Skupštine je preminuo. Da li na narednoj skupštini može da se donese jedinstveno rešenje kojim će se konstatovati prestanak funkcije odbornika i prestanak funkcije zamenika predsednika skupštine ili je potrebno donositi dva posebna rešenja?
Izbor i prestanak funkcije odbornika i izbor na funkciju zamenika predsednika skupštine jedinice lokalne samouprave su dva odvojena pravna instituta regulisana zasebnim zakonima.
Naime, izbor odbornika regulisan je Zakonom o lokalnim izborima („Službeni glasnik RS“, broj 14/22). Istim zakonom su uređena i pitanja u vezi sa prestankom te funkcije.
S druge strane, izbor zamenika predsednika lokalne skupštine regulisan je Zakonom o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, br. 129/07, 83/14 - dr. zakon, 101/16 - dr. zakon, 47/18 i 111/21 - dr. zakon).
Iz činjenice da ove dve funkcije uređuju različiti zakoni proističe i činjenica da je prestanak ovih funkcija različito regulisan navedenim zakonima.
Tako je članom 67. stav 1. tačka 2) Zakona o lokalnim izborima propisano da odborniku prestaje mandat ako umre, članom 69. stav 1. istog zakona propisano da skupština donosi odluku kojom konstatuje da je odborniku prestao mandat odmah nakon što primi obaveštenje o razlozima za prestanak njegovog mandata, na sednici koja je u toku, odnosno na prvoj narednoj sednici, dok su odredbama člana 70. stav 1. i člana 71. st. 1. i 2. Zakona o lokalnim izborima propisana pravna sredstva protiv odluka skupštine kojom se konstatuje prestanak mandata, odnosno zbog propuštanja da se donese ta odluka.
S druge strane, na izbor i prestanak funkcije zamenika predsednika skupštine jedinice lokalne samouprave shodno se primenjuju odredbe člana 38. st. 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi o izboru i razrešenju predsednika skupštine, kako je to propisano članom 39. stav 2. istog zakona, pri čemu tim zakonom nije uređena pravna zaštita protiv odluka donetih povodom izbora ili prestanka funkcija kako predsednika skupštine, tako i zamenika predsednika skupštine.
Osim toga, treba ukazati na to da iz odredaba člana 38. st. 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi proističe da funkcije predsednika skupštine i zamenika predsednika skupštine prestaju isključivo razrešenjem, na predlog jedne trećine odbornika, čime pitanje prestanka funkcije predsednika skupštine, odnosno zamenika predsednika skupštine usled smrti pa i u slučaju podnošenja ostavke, ostaje potpuno pravno neuređeno.
Imajući navedeno u vidu, mišljenja smo da bi Skupština opštine Lebane trebalo da, prvo, donese odluku kojom će, u skladu sa članom 67. stav 1. tačka 2) i članom 69. stav 1. Zakona o lokalnim izborima doneti odluku kojom će konstatovati da je odborniku (koji je bio na funkciji zamenika predsednika Skupštine opštine) prestao odbornički mandat nastupanjem smrti. Potom bi, iako to zakonom nije definisano, Skupština opštine trebalo da, u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, donese i odluku kojom konstatuje da je zameniku predsednika Skupštine opštine prestala ta funkcija takođe nastupanjem smrti.